Ljubav je meditacija

Osho,

postoji duboka čežnja u meni za trajanjem ljubavi. Je li to glupo?

Ljubav može bitisati u dvije dimenzije: ili horizontalno ili vertikalno. Mi poznajemo ljubav koja je horizontalna; to je, ujedno i dimenzija vremena. Vertikalno je dimenzija vječnosti.

Žudnja u srcu nije za trajanje: tu ti griješiš. Ali to tvoje neshvaćanje je univerzalno jer mi samo poznajemo jedan plan: horizontalni, dimenziju vremena. U toj dimenziji postoje samo dvije mogućnosti: ili je to trenutno ili stalno. Ali stalno nije ništa drugo do više trenutaka: ono isto tako počinje i završava. Stalnost nije vječna, ona to ne može biti. Ništa u vremenu ne može biti vječno. Ono što se rodi u vremenu, mora i umrijeti. Ako ima početka mora biti i kraja.

A tvoja ljubav počinje, ona počinje u nekom određenom trenutku - tako to mora i završiti nekada. Da, to ima svoj kraj prije ili kasnije. Ako se to završi brzo, to možeš nazvati trenutnim; ako bi tome trebalo nešto više vremena da se završi, to se može nazvati stalnim. Ali stalnost nije to što ti može ispuniti srce, jer srce žudi za nečim što se ne okončava nikada, koje je zauvijek. To je žudnja za Bogom. “Ljubav” je samo drugo ime za vječnu ljubav. .

No, um ne zna ništa o vječnosti. Srce žudi za vječnim, ali srce se neprekidno predstavljalo kao um. A um tek ako zna za vrlo kratki život ljubavi. Pa ako čak i ta ljubav proživi nešto duži život; strah će uvijek biti prisutan od završetka. A tvoj strah je opravdan - to se mora završiti. U suštini, to će trajati duže ako si neinteligentan. Ako si veoma tup i neinteligentan, tada će trebati mnogo više vremena da shvatiš uzaludnost svega toga. Ako si pak ti veoma inteligentan, to će se okončati veoma brzo jer ćeš vidjeti da nema više ničega u tome.

Što je inteligentnija osoba, to je kraći život njegove zaljubljenosti - ljubavi kakvu ti poznaješ. Uslijed toga je ljubav kraćeg daha što je čovječanstvo inteligentnije. U prošlosti je to bilo skoro stalno: nije postojalo ništa nalik razvodu braka. U neobrazovanim zemljama  i danas ne znaju za razvod braka. Što su ljudi u nekim zemljama obrazovaniji, kulturniji, profinjeniji, stopa razvoda se povećava, iz prostog razloga što ljudi uviđaju da su dosadni jedni drugima. Stoga nema smisla to izazivati, bolje sa time okončati.

No, um završava jednu stvar i odmah započinje sa drugom iluzijom, uvijek iznova i iznova. Um je neuk. Čak i inteligentna osoba ostane neuka. I um postaje toliko moćan da bilo što da dođe od srca, ne dospijeva do tebe, tvoga bića, neobjašnjeno od strane uma.

Srce govori vječnosti a um objašnjava stalnost. Tu ti gubiš smisao. Žudnja srca je za vertikalnu dimenziju, to je dimenzija meditacije.

Ti nisi bio glup zbog žudnje srca, ali si to pogrešno shvatio. Ti želiš ljubav koja je rođena iz meditacije a ne iz uma. To je ljubav o kojoj ja stalno govorim. To je ljubav o kojoj je Isus govorio: da je ljubav Bog. To nije ona tvoja ljubav, tvoja ljubav ne može biti Bog. Tvoja ljubav je umno orijentirani fenomen: to je biologija, fiziologija, to je psihologija, ali to nije vječno.

Moja sugestija je, ako si stvarno spreman da ispuniš žudnju srca, da zaboraviš sve o ljubavi. Prvo uđi u meditaciju jer je ljubav rođena iz meditacije. To je miris meditacije. Me- ditacija je cvijet. Dopusti mu da se stvori. Dopusti mu da ti pomogne da se krećeš u vertikalnoj dimenziji, bez misli, bez vremena i tada će iznenada uvidjeti da je taj miris tu. Tada je to vječno, tada je to bezuvjetno.

Nijedan san ne može biti stalan, a tvoja ljubav je san. A um može samo sanjati, on ti ne može pružiti stvarnost.

Izađi iz misli. Zaboravi sve o ljubavi. Ti ne posjeduješ nikakvo razumijevanje ljubavi; ne može se imati nikakvo razumijevanje ljubavi. Samo kroz meditaciju ćeš promijeniti di- menziju svoga bića. On horizontalnog ćeš postati vertikalni, iz življenja života u prošlosti i budućnosti. . . Dakle, zbog čega ta stalnost? Stalnost znači da ti želiš da to vidiš i u budućnosti. Ti želiš da to ostane kao nešto što je i za budućnost, ali zašto? Zapravo, kada nešto već nestane, počne se misliti o stalnosti.

Kada su dvoje ljubavnika stvarno u iluziji, oni ne misle o stalnosti. Upitaj bilo koje ljubavnike za vrijeme njihovog medenog mjeseca, - oni ne brinu o tome. Oni znaju da će biti zauvijek zajedno.

No, kada ti trenutak izmiče, tvoj um počinje govoriti: “Sada se prilijepi. Učini to stalnim. Učini sve da to Buddhe trajno. Ne gledaj na lomove koji se događaju. Ne gledaj, izbjegavaj, zaboravi sve o tome. Nastoji da to prikriješ - nešto izmisli.”

Ali ti tražiš nemoguće.

Ja te mogu učiti meditaciji, a iz meditacije će ti se ukazati drugačiji kvaliteta ljubavi. To neće biti više ludovanje okolo; to će biti mudrost, ne ludost. Tada ti nećeš padati u ljubav, ti ćeš izrastati iz ljubavi. Ljubav će tada biti tvoj kvaliteta. Isto kao kada svjetlost okružuje plamen, ljubav tebe okružuje. Što god da ti se približi, ti ćeš piti od toga. Bilo tko da ti se približi biti ćeš očaran njime, obogaćen time. Drvo, stijena, osoba, životinja, to ne mijenja stvar. Čak i ako sjediš sam... Buddha sjedi sam ispod svog drveta i isijava ljubav. Ljubav neprestano isijava iz njega i širi se okolo. To je vječno, i to je prava težnja i žudnja srca.