Svako ljudsko biće sanja svoj osobni san o životu, a taj je san potpuno različit od sna bilo kojega drugog ljudskog bića. Mi sanjamo u skladu sa svim onim
uvjerenjima koje posjedujemo, a svoje snove mijenjamo u skladu sa svojim prosuđivanjem i u skladu sa svojim uvjerenjem o vlastitom položaju žrtve. Zbog toga čak ni dvoje ljudi nikada ne može imati iste snove. U odnosu se možemo pretvarati da smo isti, da razmišljamo jednako, da osjećamo jednako, da sanjamo iste snove, ali to nije istina. Postoje dva sanjača i dva sna. Svaki sanjač sanjat će na svoj osobit način. Zbog toga trebali bismo prihvatiti razlike koje postoje između dvaju sanjača; trebali bismo poštovati san drugoga čovjeka.

Mi istodobno možemo imati na tisuće odnosa, ali u svakom odnosu postoji samo dvoje ljudi. Ja imam odnos sa svakim od svojih prijatelja, a to je uvijek odnos između dvoje ljudi.

Imam i odnos sa svakim svojim djetetom, a svaki je taj odnos potpuno različit od drugih. U skladu s načinom na koji dvoje ljudi sanjaju, oni će stvoriti oblik
toga sna koji nazivamo odnosom. Svaki odnos u kojem se nalazimo - s mamom, tatom, braćom, sestrama, prijateljima - jedinstven je, jer mi zajedno sanjamo
mali san. Svaki odnos postaje živo biće koje su stvorila dva sanjača.
 

.....

S drugim ljudskim bićem možemo dijeliti, možemo uživati, zajedno stvarati najljepši san. Ali druga polovica ima svoje vlastite snove i volju, a mi nikada ne
možemo nadzirati te snove, koliko god se trudili.
.....

Samo o vama ovisi hoćete li ovladati umjetnošću odnosa. Prvi je korak postati svjestan, shvatiti to da svatko sanja svoj vlastiti san. Kad to jednom spoznate,
tada možete biti odgovorni za svoj dio odnosa, za samoga sebe. Ako znate da ste odgovorni samo za polovicu odnosa, tada jednostavno možete upravljati svojom polovicom.

Nije na nama da upravljamo drugom polovicom. Ako poštujemo partnera, prijatelja, sina, majku, tada smo svjesni toga da su oni potpuno odgovorni za svoju vlastitu polovicu. Ako poštujemo drugu polovicu, u odnosu će uvijek vladati mir. Neće biti rata.

Zatim, ako znate što je ljubav, a što je strah, postat ćete svjesni načina na koji svoj san prenosite drugima. Kakvoća vaše komunikacije ovisi o odlukama koje
ćete donijeti u svakome pojedinom trenutku, odnosno o tome hoćete li svoje emocionalno tijelo uskladiti s ljubavlju ili sa strahom. Ako uhvatite sebe da se
krećete stazom straha, već i zbog same svijesti o tome prebacit ćete svoju pozornost na stazu ljubavi. Već i samim tim što uviđate gdje se nalazite, već i samo time što ćete promijeniti svoju pozornost, promijenit će se i sve oko vas.

Konačno, ako ste svjesni toga da vas nitko drugi ne može usrećiti i da je sreća posljedica ljubavi koja izvire iz vas, to je najuzvišenije majstorstvo Tolteka,
majstorstvo u ljubavi.

Mi možemo govoriti o ljubavi i o njoj napisati tisuću knjiga, ali ljubav će biti sasvim drukčija za svakoga od nas, jer je moramo iskusiti. U ljubavi nije riječ o
načelima, nego o djelima. Ljubav na djelu može stvarati samo sreću. Strah na djelu može stvarati samo patnju.

Jedini način da postanete majstor ljubavi, jest taj da vježbate. Ne morate opravdavati svoju ljubav, ne trebate je objašnjavati; potrebno je samo da je
provodite. Majstor postajete vježbom.

DON MIGUEL RUIZ