LJEKOVITOST VOĆA I POVRĆA
Brusnica. Liječi bolest mjehura, visoki tlak i bubrege.
Grožđe, kao kruh i vino, danas je glavna hrana mnogih ljudi na istoku. Pod vinom se razumijeva neuzavreli sok od grožđa (šira, mošt), koji je vrlo zdrav i ljekovit. Jedna čaša mošta natašte prije doručka čisti krv i naročito je zdravo piće. U ljekovite svrhe čine se kure od grožđa. Kura traje 4—6 nedjelja, dnevno po nekoliko puta (svaki put treba po piti malo mošta) postepeno dok se količina ne popne do jed ne litre dnevno. Za vrijeme kure ne smije se jesti kruh pe čen s kvascem.
Bijelo grožđe najefikasnije je za liječenje bolesne jetre i vodene bolesti. Crno grožđe vrlo dobro djeluje kod otro vanja kiselinama. Kod peludne groznice, temperature, astme i plućnih bolesti nije uputno jesti grožđe. Mošt od grožđa oživljuje živce, liječi crijevne bolesti, bubrežne kamence kao i kamence u mokraćnom mjehuru. Divlje izrasline se po vuku. Svjež mošt pomiješan s jednakim dijelom mlijeka, prijesnog ili svježeg, liječi plućne bolesti.
Jabuka. Njena je ljekovitost vrlo velika pošto sadrži oko 14% ugljičnih hidrata i voćnih kiselina. Sadržaj fosfora čini je veoma vrijednom za umne radnike, jer hrani slezenu a kroz to i mozak. Dobra je za djecu i ljude koji su nervozni.
Sadrži željeza što je vrlo dobro za slabokrvne. Jabuka je upravo jedinstvena hrana za živce i stvaranje krvi. Rekon valescenti neka dnevno pojedu dva-tri tanjurića kuhanih ja buka zaslađenih medom i limunovim sokom: to će im umiriti živce. Ako se jedu pečene jabuke i kuhana pšenica, raž ili ječam, to preporađa i stvara krv, otklanja zatvor i tešku stolicu. Ako se prije spavanja pojede poveća jabuka dobro sažvakana, ugodno djeluje na san, otklanja žgaravicu, po spješuje probavu. Vrlo je zdrav i čaj od svježih jabuka.
Mošt (šira) ili vino od jabuka vrlo je zdravo piće naročito za one koji trpe od raznih lišajeva i osipa po tijelu, slaboj probavi, omaglici, lupanju srca, suvišnoj kiselini u želucu. Dnevno se pije 3—4 čaše.
Sirove i ribane jabuke liječe proljev, kod zatvora treba jesti pečene jabuke.
Kruške, breskve i kajsije pospješuju izlučivanje žuči, po- dražuju i osvježuju stjenke želuca, krijepe jetra i pluća.
Limun je svakom poznat, ali malo ljudi znade da je lje kovit. Kada limun potpuno sazori na suncu, pretvori se u organsku salicilsku kiselinu koja uništava šećer u krvi i os tale štetne kiseline. Ako je limun zelen, mora se ispeći na umjetnoj vatri sve dok mu koža ne nabubri tako da postane smeđa i mekana. Ne smije pregorjeli ni popucati.
Salicilska kiselina poznato je sredstvo protiv prehlada i plućnih bolesti, ali ne umjetna kiselina koju nam naše trgo vine prodaju i koja je za zdravlje škodljiva, nego samo ona prava prirodna iz limunovog ploda. Sok od jednog do dva limuna dnevno, prije ili poslije jela, liječi bolest jetre, reu mu, otrovanje prekomjernim kiselinama. Sok jednog limuna sa soli, koliko stane između dva prsta, miješa se tako dugo dok ne postane mliječna masa. To je jako sredstvo za izluči vanje, a djeluje i protiv debljine i reume, osobito u proljeće.
Kod sluzavosti probavnih organa, prehlade, raznih upala, sok od limuna s malo soli, djeluje izvanredno umirujuće. Limun je jedan od opće ljekovitih sredstava za čišćenje krvi od prezasićene mokraćne kiseline. Sa solju potiče rad srca i jetre. Limun čisti krv, sluznicu i žlijezde, rastapa kamence, reumatične taloge; zaustavlja krvarenje, suzbija malariju. Pomlađuje i razrijeđuje krv. Limunov sok treba uzimati pre ko cijele godine umjesto octa. Inače se limunov sok uzima kroz slamku. Nakon toga dobro se operu zubi.
Da limun bude sočan, treba ga izložiti suncu ili staviti uz toplu peć, sve dok koža ne postane tanka.
Limun sadrži šećer, limunsku kiselinu, galnu kiselinu, ja bučnu kiselinu, eterično ulje sa citralom. Sadrži visok po stotak kaliuma, vapna i fosforne kiseline. Fosfor oživljava i pothranjuje živce, kalij oživljava srce, liječi bubrege, vapno neutralizira oksalnu i druge štetne kiseline u krvi. Limunska kiselina uništava štetne bakterije.
Limun ima vrlo široku primjenu. Bogat je vitaminima pa se mnogo upotrebljava za pripremu osvježavajućih pića — kao i dodatak jelima. U našoj ishrani limun je svakodnevno na našem jelovniku i upotrebljava se u našoj kuhinji kod kiseljenja ribe, pečenja i mnogih drugih jela. Na taj način hrana postaje probavljivija. Dobar je i dodatak piću, naro čito čajevima i drugim osvježavajućim napicima. Njime se premazuje bolesno grlo od angine i odrasli se liječe od skor buta s 2—3 žlice limunova soka u kavi. Nekoliko limuna dnevno izvrstan je lijek protiv reumatičnih oboljenja.
Lješnjaci — suhi — liječe proljev i kroničan katar crijeva.
Mandule — liječe kronični proljev.
Rajčice — liječe jetra, bubrege, slezenu i čiste krv.
Rotkva — crna — koristi za ublaživanje bolova i istjeri vanje žučnih kamenaca. Protiv kamenaca uzima se dva mje seca (svaki dan svježi sok ujutro natašte). Prvi dan uzme se čašica, drugi dan dvije čašice, treći dan tri, četvrti dan če tiri. Nakon toga se vraća — 3, 2 i konačno jedna čašica. Osam dana se pauzira, zatim se nastavi prema potrebi još jedna kura.
Kupina — liječi gušu, zapaljenje krajnika, rane u grlu i ždrijelu. Staviti žlicu kupinova lišća u 300 g ključale vode. Neka stoji 15—20 minuta. Tad ocijediti. Pije se protiv upale slijepog crijeva pet puta dnevno po šalicu.
Svakako je potrebno posjetiti liječnika.
Ogrozd — liječi uloge, reumu, malariju i skorbut.
Ribizle i maline — čiste krv i liječe kašalj.
Šljive — utječu na rad crijeva, odstranjuju crijevne na metnike kod zatvora stolice.
Špinat je povrće vanredne vrijednosti i jakog djelovanja. Špinat je izvanredno sredstvo za čišćenje krvi. Može se obil no i dugo uzimati, a da ništa ne škodi. Osobito je djelotvoran za umne radnike. Jede se s uljem i limunovim sokom. Nikad se ne smije za pripremu špinata upotrebljavati brašno, ili životinjske masti, jer je tako pripremljen opasan za zdravlje, neprobavljiv i otrovan tako da pod izvjesnim okolnostima može izazvati i smrtonosni proljev. Mladi listovi špinata jedu se u obliku salate — sirovi ili pirjan u vlastitom soku s malo ulja, u poklopljenom loncu. Mladi listovi špinata i li stovi radića dobro pristaju zajedno. Ako se uzme s maslač kom, regulira pravilan rad jetre. Stari špinat, očišćen i brzo opran, prelije se ključalom vodom te pirja kao gore s malo luka, limunova soka i ulja. Špinat je ugodan za jelo i s ri žom. Od velike je vrijednosti protiv raka i čireva. Protiv raka jede se ingwerom (đumbirom) ili rižom, dnevno više sed mica (kao jedina hrana). Zabranjen je za bolesne na bubre zima i mjehuru.
Orah — jača živce. Svježi orasi podražuju crijeva i otva raju stolicu.
ŠTO MORAMO ZNATI O SAMOJ ISHRANI
Život i zdravlje svakog pojedinca, njegova radna energija, sposobnost i produktivnost ovisi o hrani. Hrana je jedna od najvažnijih čimbenika u životu čovjeka. To je studij za sebe. Kada budemo toga svijesni, onda će biti razumljivo da ishrani moramo obratiti najveću pažnju. Materije koje su neophodno potrebne za izgradnju i održavanje zdravog or ganizma dobivamo preko raznih namirnica. Čovjek često svjesno izbjegava baš one namirnice koje su najkorisnije i uzima one koje su organizmu manje ili nikako korisne ni potrebne, št o više, neke su čak i škodljive: kao meso, alko hol, ocat, duhan itd.
Po praviIu morali bismo jesti više u prvoj polovici dana. Ujutro je najlakša probava, u podne je već slabija, dok je navečer potpuno slaba. Stoga se preporuča navečer što ma nje jesti. Stari ljudi, žele li imati dobar san, neka ne veče raju.
Jesti i piti treba od potrebe, a ne navike. Jesti treba pola gano i bez žurbe — hranu dobro prožvakati. Ako je čovjek
uzrujan radije neka ne jede, jer to jelo više škodi nego ko risti. Pri jelu treba biti raspoložen i pažnju obratiti jelu. Jela treba da su mješovita — različita. Želudac treba odmora (barem 4—6 sati) između jednog i drugog obroka. Iznimke čine djeca i starci, odnosno bolesnici, čiji su obroci određeni drugim vremenskim razmacima.
Dolazi li hrana na još neprobavljenu, poremetit će čitavu probavu. Za vrijeme jela neka se ne pije odviše hladno piće. Nije zdravo jesti suviše hladna ni suviše vruća jela, jer se može poremetiti normalno lučenje želučanog soka i lako raz boljeti.
Postoji arapska poslovica: »Zajutrak pojedi sam, objed pojedi s prijateljem, večeru pokloni neprijatelju«.
Spavanje poslije ručka nije zdravo (osim za malu djecu), jer se time spriječava probava. Probava treba da je završena prije nego li se zaspi.
Konačno u interesu zdravlja preporuča se da se čovjek hrani najjednostavnije. Samo takav način života je priro dan — svladava bolest, pa i skupoću u hrani.
Kiselo zelje ne bi se smjelo kuhati. Ako se već mora, onda tek da zavri, jer se kuhanjem uništavaju baš one bakterije koje uništavaju uzročnike gnjileži u crijevima. Sa špinatom je isti slučaj, on treba da se u malo pare prokuha, više u vlastitom soku. Zatim se doda ulja, malo soli, bibera i na taj način pripremljen jede.
Samo se po sebi razumije da treba upotrijebiti svježe i zdravo povrće. Natrulo ili vrlo staro može razorno djelovati na organizam. Što jednom počinje truliti, ne može se više ni najboljom pripremom popraviti. Obroci treba da su jed nostavni i nikad više od tri jela. Moramo nastojati da uvijek bude kod svakog obroka i jedno sirovo jelo: salata, špinat (mlado lišće na ulju), celer ili voće. Za želudac je vrlo dobro da se zelen jede kao predjelo jer potiče želudac na rad (to sam vidio da rade i Englezi — turisti kad dolaze u našu zemlju.
Plodovi, zeleni listovi, orasi, razne repe: mrkva, krumpir, rotkva, celer, mahune, kupus, kelj, cikla, krastavci, riža, cvjetača, koleraba, špinat i peršin po mineralnom sadržaju daju čovjeku najsavršeniju hranu ako dodamo njima fina ulja ili biljne masti.
Iako je navedeno povrće bogato svim vrstama vitamina, s kuhanjem se izgubi veliki dio. Stoga je sirovo povrće od
najveće vrijednosti. U protivno, ako ipak želimo da izgub ljene vitamine nadomjestimo, onda jedimo što više voća (ja buke, jagode, grožđe, šljive, trešnje, breskve, naranče, kaj- sije, limune, banane, orahe, lješnjake i ostalo voće).
Današnje stanje zdravlja kod ljudi pokazuje da se čovjek nepravilno hrani, da naša ishrana nije u skladu s čovjeko vom prirodom. Uzrok tome se nalazi u činjenici da su se ljudi mnogo udaljili od jednostavne ishrane koju nam je sa ma priroda pripremila. Time što se čovjek odalečio od priro de, griješi protiv njezinih zakona. Posljedice se osjećaju u mučnim bolestima i raznim tegobama.
Naša prava hrana mora biti ona koju nalazimo u krilu same prirode. Svaka biljna hrana naročito je probavljiva i hranjiva ako je jedemo sirovu (kakva je u prirodi). Biljne namirnice sadrže mineralne soli, razne vitamine neophodno potrebne organizmu. To je najkorisnija hrana — to je naj snažniji nosilac sunčane energije.
Svježe voće, mlado lišće (svih vrsta povrća) pa i kopriva (koju treba pariti) maslačak, špinat, peršin, mrkva, blitva, salata, zelje, cvjetača, dragušac itd. jedu se sirovi u obliku salate. Svježe špargle, koleraba, rotkvica, krastavci, neka se pripremaju na ulju s malo limunova soka i što manje soli.
Povrće koje namjeravamo kuhati, treba samo malo pro kuhati u malo vode, više u pari. Tako ćemo sačuvati sve vi tamine koji bi se inače izgubili dugim kuhanjem u mnogo vode.
Na gornji način možemo pripremiti i razne žitarice kako bi ostale sve hranjive tvari u njima. Zrnje (pšenica, kuku ruz i ječam) treba kuhati u maloj količini vode dok ne po puca, (prethodno se zrnje kvasi 6—8 sati). Tako se kuha zob, leća, bob i suhi grašak. Ovako pripremljena hrana lakše je probavljiva i ne gubi svoju hranjivost ni tvari potrebne za pravilnu probavu.