KUPINA DIVLJA (Rubus fruticosus L.) Ljekarničko ime: Folia et Fructus Rubi fruticosi
Raste svuda po šikarama, na rubovima šuma, pa i u sa mim šumama. Ima duge trnovite grane kao loza s perasto sastavljenim listovima. Cvjetovi su bijeli ili svjetloružičasti, plod je jagodasto crn. Ta je biljka svima poznata, pa posebni opis i nije potreban.
U proljeće sabire se korijen i mladi listovi sa vršikama, a plod koncem ljeta kad sazri.
Ako se mlado lišće žvaće, jača zubno meso. Korijen, list i plod služe protiv zapaljenja krajnika i guše.
Zdravi, lijepi zeleni listovi suše se u hladu. Dobro osušeni drže se u polivinilskim vrećicama.
Čaj od lišća upotrebljava se kod poteškoća u mokrenju i probavi. Čisti krv i liječi kožne bolesti.
Jedna jedaća žlica isjeckanog lišća sa vršikama kuha se 3 minute u 2—3 decilitra vode i ostavi poklopljeno 10—15 mi nuta da stoji. Tada se ocijedi, pravim medom zasladi i toplo pije više puta dnevno. Za grgljanje nije potrebno zasladiti.
Treba jesti svježe kupine s malo vina, šećera i cimeta. To jača želudac. Protiv trakavice treba tri dana jesti vrlo malo šunke, ribe i juhe, ali što više zrelih kupina.
Kupina sadrži tanina, soli, željeza, raznih kiselina, šećera i još nekih vrijednih tvari.
KONOPLJA (Cannabis sativa L.) Ljekarničko ime: Fructus Cannabis
U plodu (sjeme) konoplje ima dosta masnog ulja, bjelan čevine, glikozid kanabin, malo smole koja upija.
Upotrebljava se list i sjeme. Uzme se 1—2 pune žlice i pola litre mlijeka; ako se pije više puta dnevno po malu ša licu od toga sigurno liječi žuticu. Koristi vrlo dobro kod te škog zatvora, liječi bolesnu jetru. U obliku čaja 1—2 pune žlice lišća s pola litre vode kuhati 4—6 minuta. Piti hladno po 2 šalice dnevno protiv kronične reume. Kuhano sjeme je odlično sredstvo protiv reumatičnih bolova.
KRASTAVAC (Cucumis sativus L.) Ljekarničko ime: Semen Cucumeris
Krastavac nije potrebno opisivati, jer ga i djeca poznaju. Sadrži bjelančevine, šećera, mineralnih soli — od svega naj više vode.
Sok krastavca žene upotrebljavaju za poljepšavanje lica, jer on daje svježinu koži lica. Sjemenke iz zrelih krastavaca se povade, operu i dobro osuše. U obliku čaja mala žlica na
200 g vode kuha se 6—8 minuta. Time se liječe mokraćni organi, oživljava rad bubrega i bolje je izlučivanje mokraće. U istu svrhu može poslužiti i plod dinja i lubenica.
LAN (Linum usitatissimum L.) Laneno sjeme Ljekarničko ime: Semen Lini
U medicini se danas mnogo upotrebljava laneno sjeme kao zaštitno sredstvo protiv upale želučane sluznice, upale dišnih organa, zatim i kao blago sredstvo za otvaranje. La neno se sjeme stavi u vrećicu i dobro ugrije te služi za lije čenje čireva furunkula (potkožnjaka).
LAZARKINJA, mirisni broć, dišeća perla (Asperuta Odora- ta L.)
Ljekarničko ime: Herba Asperulae
Raste u bukovim šumama. Stabljika joj je uspravna i vi soka do 50 cm: U pršljenima ima duge jajaste listove dok su na vrhu stabljike sitni bijeli cvjetići, koji su izrasli u cva-
tovima; prijatnog je i jakog mirisa. Cvate od svibnja do srpnja. Sabire se cijela biljka čim počne da cvate. Suši se u hladu na zračnom tavanu.
Upotrebljava se za razne bolesti: liječenje živaca, lupanje srca, migrene, pijeska u mjehuru i drugih tegoba. Cvijet mi ješan sa kamilicom i lipom zamjenjuje ruski i kineski čaj. Može mu se dodati i list od šumskih jagoda. Zbog aromatič nog mirisa neki ga miješaju s duhanom.
U suhom stanju jako miriši na kumarin koji uspavljuje. Osim kumarina sadrži eterično ulje, tanin i gorčine.
Jedna žlica usitnjenog čaja sa 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 6—8 minuta, zasladi se medom i doda limunova soka; time se liječi nesanica kod djece i starih ljudi. Lazarkinja ima antiseptičko svojstvo zbog prisutnosti kumarina. Kod žutice, bolesne jetre, ili slezene svojom organ skom kiselinom povećava mokraću i rastvara kamence.
LADOLEŽ, divlji ladolež, slak (Convolvulus scammonia L.) Ljekarničko ime: Radix Scammoniae
Ladolež je puzava biljka koja se penje po grmlju i ogra dama. Njegova loza znade doseći duljinu do 5 metara. Listovi
su trouglasti, srcastoklinasti sa širokim i uglastim, koso savije nim ušima pri dnu. Cvjeta od srpnja do konca rujna u velikim, okrenuto zvonastim, bijelim ili crvenkastim cvjetovima u grupi od 7—9 cvjetova na dugoj dršci koja tjera iz pazuha lišća. Ima ih više vrsta pa treba obratiti paž nju na sliku.
Za vrijeme cvatnje sabire se čitava biljka s korijenom i suši u hladu.
Ladolež se uzima kao čaj u do zi jedaće žlice na 3 decilitra klju čale vode, ili alkoholature koja
se uzima sa malo čaja bijelog sljeza — mala kavena žlica tri put dnevno. Pojavi li se češće stolica, onda taj dan treba
prestati sa uzimanjem. Naročito liječi bolesti žuči i žučnu ke- sicu, bolesti jetre, mokraćni mjehur, reumatizam, zubobolju, arteriosklerozu, vodenu bolest i bolesti želuca.
LAVANDA, despik (Lavandula officinalis Chaix, L. latifo- lia Moedik.)
Ljekarničko ime: Oleum, Flores Lavandulae
Lavanda je samonikla biljka koja raste u Dalmaciji na suhim i toplim obroncima. Gaji se i u vrtovima. To je po- lugrm koji naraste visoko do 60 cm. Pri dnu je granat. Grane su četverouglaste i polegle. Listovi su slični ružmarinu, sivo- zelene boje sa žlijezdama na naličju, nešto unazad svinuti. Cvate u ljetu. Cvjetovi tvore modre pršljenaste klasove. Pri jatnog je jakog aromatičnog mirisa, ukusa gorkog i ljutog. Od srpnja do rujna sabiru se vršci stabljike sa cvijećem. Suši se u hladu na zračnom mjestu i sprema u polivinilske vrećice.
U obliku čaja jedaća žlica prelije se s dva decilitra klju čale vode. Može se upotrijebiti kao sredstvo za inhalaciju (udisanje pare). Naš narod čaj koristi protiv bolova srca, vrtoglavice, glavobolje, živčane rastrojenosti, navale krvi u glavu, protiv grčeva. Jača tek, dobar je protiv upale bronhija i napada astme. Snižava temperaturu, umiruje i regulira rad srca.
Lavanda je efikasnija ako se miješa s kamilicom u jed nakim dijelovima. Dvije pune žlice čaja prelije se s pola litre ključale vode i ostavi da stoji poklopljeno 10 minuta. Piju se 3 šalice dnevno, gutljajima.
Lavanda sadrži mnoge tvari koje su korisne za ljudsko zdravlje: linalola, barneola, eteričnog ulja, geraniola, gorčinu itd.
LIPA (Tilia officinarum Crantz, T. grandifolia Ehrh.) Ljekarničko ime: Flores Tiliae
Raste u šumama, uzgaja se u parkovima i drvoredima uz ceste. Naraste i do 30 metara visoko. Postoji više vrsti lipa; sve su manje-više ljekovite. Kako većina ljudi lipu poznaje, poseban opis nije potreban.
Lipa cvate od lipnja do konca srpnja. Sabire se cvijet sa pricvjetnim listovima ako je lijepe zelene boje, bez rđe. Inače
se bere samo cvijeće i to čim su se cvjetovi otvorili, prije nego li ostare i promijene boju, jer u tom slučaju droga ne vrijedi. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju pri rodnu boju i ugodan miris. Suše se u hladu, najbolje na pro zračnom tavanu.
Lipov cvijet liječi prehladu i organe za disanje. Tjera znoj i mokraću, pospješuje stolicu. Liječi trajan kronični kašalj, bolove kod mokrenja, čisti krv. Liječi živce od uzbu đenja i umora.
Lipa sadrži eterično ulje, glikozid, šećer, tanin, hespere- din, gume, sluzi, smote i drugih tvari.
Tko pije redovito čaj od cvijeta lipe (usitnjen 2 žlice na 300—400 g ključale vode) pomiješan sa žlicom meda, ne mora se bojati upale pluća ili dušnika. Ako se bolesnik od luči da pije dnevno litru lipovog čaja — čisti mjehur, umi ruje živce, lijek je protiv bubrežnih kamenaca i protiv zno- jenja. Svejedno je da li čaj pijemo ili ga upotrijebimo za kupelj. U tom slučaju čiste se pore kože, čaj probija kroz kožu i liječi.
LOVOR (Laurus nobilis L.)
Ljekarničko ime: Folia, Fructus, Oleum Lauri
Raširen na Sredozemlju kao drvce. Zimzelen čije lišće ima i do 10 cm dužine. Protrljano lišće ima ugodan miris. Suhi listovi služe začinu i djeluju nadražujuće te ga se moraju odreći koji boluju na želucu ili crijevima. Bobice isto služe začinu i tu kao i kod listova treba biti na oprezu.
LINCURA, sirištarka žuta, vladislavka, encian, gorčica (Gentiana lutea subs, symphandra Murb.)
Ljekarničko ime: Radix Gentianae
Raste na planinskom i predplaninskom području, na gor skim travnjacima, naročito u Sloveniji, na Velebitu i Bosni. Stabljika joj je uspravna, okrugla i glatka; iznutra šuplja. Naraste visoko i preko metar, listovi su nasuprotni, ovalno široki. Cvjetovi su zlatožute boje i nalaze se u pazušcima i gustim skupinama. Cvjeta od srpnja do rujna. Podzemni dio biljke veoma je razvijen: ima debeo kolutičan podanak i korijenov sustav (glavno i razgranato korijenje doživi i 60 godina).
U jesen sa sabire podanak s korijenom, ali tako da se mali dio korijena ostavi u zemlji kako bi se biljka mogla da lje množiti. Nakon toga što se podanak i korijen dobro oči ste, deblji komadi prorežu — suše se na toplom tavanu — u hladu. Suhi se korijen sprema u limenku, dobro zatvori i čuva na suhom mjestu. Lincure ima više vrsti, ali je najlje- kovitija žuta.
Čaj od lincure upotrebljava se protiv kruljenja u želucu, protiv bolesti probavnih organa, slabokrvnosti, slabih ko stiju, škrofuloze i glista; slabog apetita; lijek povećava broj crvenih i bijelih krvnih tjelešca — zrnaca. Navodno liječi i svaku groznicu.
Korijen lincure ne smije se kuhati. Uzima se u obliku praška dva puta dnevno po pola kavene žlice. Djeca uzimaju polovicu gornje doze. — Priprema čaja: mala kavena žlica lincure stavi se u pola litre vode i ostavi 4 sata kvasiti. Uzi ma se dva puta dnevno po malu šalicu. Lincura se može kva siti i u dobroj prirodnoj rakiji ili vinu 1:10. Pije se u podne i navečer po pola čašice i izvrstan je lijek za umirenje želu čanih bolova. Da se dobije bolji okus, može se dodati rakiji ili vinu uz lincuru — malo ploda od anisa.
Lincura sadrži glikozide gencianu i genciopikrin, zatim šećer, gume, pektina i drugih tvari.
MAĆUHICA DIVLJA, dan i noć (Viola tricolor L.) Ljekarničko ime: Herba et Flores Violae tricoloris
Nalazimo je po njivama, po šikarama, strništima i obrađe nom zemljištu. To je nizak razgranjen grm do 25 cm visine. Stablo je trouglasto šuplje. Listovi su srcoliki i jajasti. Cvje tovi se nalaze u pazušcima listova nasađeni na dugim stap- kama, šareni u više boja: plava, žuta, bijela ili ljubičasta. Svježa biljka sadrži razne organske kiseline, eteričnog ulja sa salicilom, sluzi, tanina, šećera, treslovine i saponinskih tvari.
Upotrebljava se čitava nadzemna biljka za vrijeme cvatnje i suši na zračnom mjestu u hladu.
U obliku čaja liječi kožne bolesti, skrofulozne osipe, po kreće razmjenu tvari, olakšava stolicu, tjera znoj, mokraću i liječi reumatizam. Može se miješati s kamilicom, rutvicom i drugim biljkama. Dobra je i kod kožne bolesti ljuskavca (psoriasis). Doza 15—20 g na pola litre ključale vode.
Sabiru se latice kad su potpuno razvijene i suše se u hladu na zračnom mjestu.
Upotrebljava se za ispiranje krajnika, protiv boli u pr sima, kroničnog bronhitisa i grčeva u želucu, organa za di sanje i protiv kašlja.
Kod doziranja treba biti na oprezu, jer kod uzimanja ve ćih količina može doći do trovanja. Zato je najbolje uzimati pod nadzorom liječnika.
MAK TURČINAK, divlji mak, poljski mak, puperlica (Pa- paver rhoeas L.)
Ljekarničko ime: Flores Rhoeados
Svojim velikim žarkocrvenim cvjetovima vidljiv je na da leko po našim žitnim poljima, uz puteve, po željezničkim nasipima, na neobrađenom napuštenom zemljištu. Sličan je pitomom maku samo je slabijeg uzrasta. Ta biljka toliko je poznata, da poseban opis nije potreban.
MASLAČAK, radić, mlječnjak, popino gumno, žuti dimac, žučanik (Taraxacum officinale Web.)
Ljekarničko ime: Radix Taraxaci cum herba
Maslačak je svakome poznata biljka s naših travnjaka. Naš narod ga mnogo troši u proljeće u obliku salate. U lje
kovite svrhe skuplja se cijela biljka u proljeće: korijen, mlado lišće s cvjetnom krunom. — Odr venjeli i truli korijen ne valja za lijek.
Mladi listovi s korijenom i ro zetom beru se u proljeće i suše na suncu ili umjetnoj toplini. Na brani korijen opere se, proreže i suši na suncu ili umjetnoj to plini.
Za liječenje se uglavnom upo trebljava čitava biljka s korije nom.
Maslačak u obliku čaja steže, tjera mokraću, koristi protiv tvr de stolice; jača želudac, poprav-
lja probavu, liječi šuljeve, nesanicu, zaustavlja krv, liječi bolesnu jetru, slezenu. Pospješuje menstruaciju. Liječi žuč nu kesicu, tjera kamence, čisti krv i liječi nutarnje organe, nateklu jetru i kožne bolesti.
Ne valja ga dulje vremena uzimati, pošto štetno djeluje na probavu.
Maslačak sadrži insulin, bjelančevinu, gorčinu, vosak i druge korisne tvari.
LJOSKAVAC, pogančeva trava, pljuskavac (Physalis alke- kengi L.)
Ljekarničko ime: Fructus, Baccae Alkekengi
Ljoskavac raste svagdje po šikarama, vinogradima i svi jetlim šumama. Naraste do 50 cm visoko. Listovi su jajasto trouglasti.
Cvjetovi su zvonasti, zelenkasto-bijele boje. Plod je crvena sjajna boba veličine divlje trešnje, zatvorena pojedinačno u jako nabreklu poput opne napuhnutu više uglatu čašku. Plod sazrijeva u ranu jesen, kiselkast je i može se jesti. Tre ba pripaziti da plod ne dođe u dodir sa čaškom koja je vrlo gorka. Sabire se zreo plod i suši na umjetnoj toplini na pe ći ili u pećnici. Kad je suh mora pod prstima šuštati. Svoju crvenu boju mora zadržati i nakon sušenja.
Suh plod upotrebljava se protiv teškoća u mokrenju, kro ničnog katara mokraćne bešike, pijeska i kamenca u bubrež noj i mokraćnoj bešici.
Kao čaj 20 g na pola litre vina ili vode kuhati 1—2 minute. Preko dana piti gutljajima. Ne smije se mnogo, često i dulje vremena uzimati jer truje želudac.
MATIČNJAK, pčelinja ljubica, miloduh (Melissa officina lis L.)
Ljekarničko ime: Folia Melissae
Raste u vrtovima, ali se poludivljeg može naći u blizini naselja uz ograde, živice, a gdje-gdje i u šumi. Ja sam ga do sta nabrao u selima na podnožju Kalnika. Naraste do 60 cm visine, sa široko-jajolikim listovima koji su po rubovima grubo nazubljeni. Listovi leže na dosta dugim peteljkama i sliče malo koprivi. Cijela biljka intenzivno miriši na limun. Cvjeta od srpnja do rujna u bijelim ili ljubičastim cvjeto vima, koji su prije nego li se razviju žućkaste boje i rastu u cvatovima u pazušcima gornjih listova.
Lišće se sabire kratko vrijeme pred cvatnju, a cijela biljka sa vršikama i lišćem za vrijeme cvatnje. Suši se brzo i opre zno na tavanu, i to tako da se naslaže u tankim slojevima kako ne bi promijenila boju. Čuva se na suhom mjestu u polivinilskim vrećicama.
Čaj od listova: jedaća žlica prelije se s dva decilitra klju čale vode. Čaj je dobar protiv glavobolje, slabosti živaca, nervoze, proljeva. Ublažuje grčeve, bolesti srca, želuca i zu- bobolje. Pomaže kod besanice, plućnih bolesti i slabokrvno- sti. Čisti krv, pomlađuje srce, krijepi dušu i rastjerava turob ne misli. Liječi zujanje u ušima. Stvara ugodno raspoloženje. Podstiče organizam na rad i otpor. Osobito se preporuča trudnim ženama i maloj djeci po malu šalicu kad ih zaboli trbuščić. Budu li spomenuti čaj pile trudne žene, mnogo će im koristiti. I, posve sigurno, neće roditi nakaze, kao kod upotrebe kemijskih preparata.
Matičnjak u sebi sadrži eterično ulje s elementima citrola gerainola, lanilola, klorofila, tanina, smole i gume.
MAJČINA DUŠICA, tamjanika, timijan, bakina dušica, po povac (Thymus serpyllum L.)
Ljekarničko ime: Herba Serpylli
Raste u velikim količinama na suncu izloženim brežulj cima, suhim travnjacima, jarcima uz cestu i na međama. Do nji dio joj je drvenast i polegnut. Iz njega izbijaju vriježe koje uspravno rastu visoko do 30 cm. Listovi su sitno jajasti, grimizni cvjetovi čine okruglasto zbijene cvatove na vrhu sta- biljke. Cvate čitavo ljeto i ima jak i ugodan miris.
Sabire se čitava biljka bez odrvenjelih dijelova. Ne smije se čupati, nego nožem rezati. Suši se na zračnom tavanu u hladu.
Lijek je protiv želučanih poremećaja, bolesti pluća, dišnih organa, tvrdokornog kašlja, slabokrvnosti, povećanog lučenja žuči, bolesti mjehura, angine, bubrega, ženskih bolesti. Po maže kod slabijih živaca i neurastenije. Povećava fizičku snagu bolesnika. Liječi vrtoglavicu, bolove u zglobovima, škrofulozu. Dobro je djecu kupati u odvaru majčine dušice radi jačanja živaca.
Priprema: jedna žlica čaja na 3—4 decilitra ključale vode, ostaviti poklopljeno 10—15 minuta. Zatim ocijediti, po želji
zasladiti (bolje medom), dodati malo soka od limuna i piti gutljajima preko dana. Koristi kod kašlja, bronhitisa, nesa nice, plućnih katara, migrene, astme, proljeva, nadimanja, čira u želucu i skrofula.
Majčine dušice imade više vrsta. Neke se vrste mijenjaju prema staništu kao i dlakavosti stabla i listova. Jedna pod vrsta ima sasvim uske listiće: miris joj je smolast i ukus aro matičan. Sadrži eterično ulje s elementima timolakarvakrola, tanina i gorčine.
MRAVINAC, vranilova trava, divlji mažuran, dobra misel (Origanum vulgare L.)
Ljekarničko ime: Herba Origani
Mravinac nalazimo najčešće na kamenitom neobrađenom tlu, na suhim sunčanim livadama, svijetlim šumama, šika rama i živicama. Ima jajolike kopljaste listove, naraste vi soko do 40 cm. Cvijeće mu je crveno, rijetko bijelo, razvija se na vrhu stabljike, prijatnog je mirisa. Za vrijeme cvata sabire se biljka od gornje polovice ili vršike i njeno lišće te se suši u hladu na zračnom mjestu.
Liječi prehladu plućnog katara, bolesti želuca, maternice, slabe probave, žutice i slabog izlučivanja želučanih sokova. Povoljno djeluje na čitav nervni sistem.
Sadrži eterično ulje s elementima cineola, kamfora, tanina,
boneola, soli i drugih tvari.
MILODUH, blagovanj, sipan, izop, sapunirka, (Hyssopus offinalis L.)
Ljekarničko ime: Herba Folia et Flores Hyssopi
Miloduh se razvije u grm visok do jednog metra sa stab lom koje je pri dnu drveno, obraslo uspravnim i jako lisna tim granama; ima zeleno-crne lancetaste listove skoro bez držaka. Gaji se u vrtovima, ali se može naći i na suhim ka menitim mjestima. Naročito se može naći po kamenjarima južne Srbije, u Kranjskoj i Tirolu. Cvjeta od srpnja do li stopada. Cijela biljka ugodno miriši. Za lijek se upotrebljava cijela biljka osušena na zračnom mjestu u hladu. Ova biljka vrlo dobro djeluje kod oboljenja organa za disanje. Upotreb ljava se kao naljev (prelije ključalom vodom). Liječi kašalj, plućne bolesti; koristi kod izbacivanja ispljuvka, izvana po-
sve može zamijeniti bijeli sljez. Jedna žlica lišća ili cvijeta prelije se sa 300 g ključale vode.
Cvijet je ljubičast, ružičast, rjeđe bijel, nalazi se na vrho vima stabljike gusto poredan u pazuhu lista.
Vrlo je dobar lijek protiv bolesti crijeva, astme, krajnika, reume, kašlja i slabe menstruacije.
Sadrži eterično ulje, alkaloid, hesperedin, smolu, tanin, jabučnu kiselinu i druge tvari.
MASLINA (Olea europaea L.)
Ljekarničko ime: Oleum Olivarum, Folia Olivae
Porijeklom je po svoj prilici iz Palestine ili Male Azije. Ne podnosi veliku udaljenost od mora. Maslina je vrlo zna čajna za životni standard dalmatinskih poljoprivrednika. Ne samo što je maslinovo ulje jedno od najkvalitetnijih, nego je i svestrano i ljekovito: liječi tvrdu stolicu, istjeruje kamence iz žuči, osim toga služi kao podloga za razne masti koje liječe kožne bolesti. Sprečava djelovanje raznih bakterija. Protiv katara uzima se 10—15 kapi na kocku šećera triput dnevno prije jela. Da grije želudac i jača probavne organe — uzimati natašte po žlicu. Protiv zaraznih bolesti dvije kavene žlice dva puta dnevno. Snizuje temperaturu. Stišava grčeve u cri jevima i otvara prolaze iz žučne kesice i jetre, uzima se 100—200 g svakih 3 sata i protiv žučnog napada. 4 puta dnevno protiv povećanog krvnog pritiska i malarije. Poslije ulja popiti malo crne kave da se ukloni loš zadah iz ustiju.
MEDVJEĐE GROŽĐE, medvetka, planika, gornik (Arcto- staphylos uva ursi L.)
Ljekarničko ime: Folia Uvae-ursi
To je vječno zeleni grm koji naraste i metar visoko. Može ga se naći po svijetlim borovim šumama, na pjeskovitom i kamenom tlu. Voli otvorena sunčana mjesta planinskih pre djela: Like, Bosne, Sandžaka i Alpa. Odvenjeli ogranci u po četku leže na tlu, ali im se zeljasti završeci isprave. Brojni listovi trajno su zeleni i glatki. Cvjeta od travnja do lipnja u bijelim i ružičastim cvjetićima, obješenim u grozdovima. Plod je grimiznocrvena brašnjava boba.
List se sabire od svibnja do srpnja, suši se na umjetnoj toplini i sprema na suho mjesto.
Čaj od listova naročito liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proljev, šećernu bolest. Plod je zdrava boba iz koje se može pripremiti ukusan zdrav pekmez.
List se upotrebljava u obliku čaja: jedaća žlica lista kuha se u 4 decilitra vode 3 minute. Efikasnije je lišće uzimati u obliku praška dva puta dnevno: ujutro i navečer po pola kavene žlice, zalivene s malo vode kao aspirin.
Lišće služi kao dezinfekciono sredstvo mokraćnih kanala, specifično kod kroničnog zapaljenja bešike, i drugih bolesti.
Medvjeđe grožđe sadrži tanina, klorofila, glikozid kao ar- butin, gorku tvar, kiseline i drugih tvari.
MEDVJEĐI DLAN, mečja šapa (Heracleum sphondy- lium L.)
Ljekarničko ime: Radix Heraclei
Raste uz živice livada, na šumskim putovima, uz potoke i rubove šuma. Ima izbrazdanu uspravnu stabljiku koja izraste preko metar visoko. Čitava je
biljka manje-više kratko dlaka va. Donji listovi su krpasti do 60 cm veliki. Prema gore sve su ma nji i sitniji. Cvijet je velika kišo- branasta kita s oko 20 drški. Sli čan je cvijet angelike. Stabljika je šuplja. Prerezana jako miriše na vrtnu mrkvu. Takav ima i okus.
U obliku čaja popravlja proba vu. U obliku alkoholature (30 kapljica razrijeđeno s malo vo de) dva puta dnevno navodno koristi protiv impotencije. Ili kao prašak 1—2 grama dnevno (na vršku noža).
Postoji mnogo podvrsta, ali za lijek služi gore opisan s na ročito oštrim, ljutim i gorkim korijenom. Koristi kod pada- vice i loše probave. Uzima se jedna mala žlica korijena usit njeno na 400—500 g vode da stoji 8 sati. Pije se gutljajima preko dana.
Medvjeđi dlan sadrži arginin, glutamin, galaktan, araban
— dok u plodovima može se naći dosta eteričnog ulja.
MILOGLED (Sanicula europaea L.)
Ljekarničko ime: Radix et Herba Saniculae s. Diapesiae
Pripadnik porodice štitarka (Umbelliferae). U srednjem vijeku vrlo cijenjena biljka, s kojom su se liječile bolesti di šnih organa, želuca, crijeva, razna krvarenja itd.
Milogled raste u sjenovitim i vlažnim šumama Evrope, Azije i Afrike. Uglavnom nalazimo ga u bukovim šumama. To je trajna biljka s razdijeljenim, odnosno rascijepanim li stovima i sa sitnim glavičastim štitcima, u kojima su smje šteni malobrojni bijeli ili ružičasti cvjetovi.
Za lijek su uzimali korijen ili čitavu biljku. Vjerojatno sadrži saponim, te tvari koje stežu. Još i sada u narodnoj medicini koristi se za ispiranje ždrijela, zubnog mesa, rana. Općenito je sredstvo protiv krvarenja.
* MRAZOVAC, leskovik, jesenji kaćun (Colchicum autum- nale L.)
Ljekarničko ime: Semen Colchici, Bulbus Colchici
Možemo ga naći (uvijek u velikom broju) u jesen po vlaž nim livadama. U rujnu izbijaju iz zemlje svijetloljubičasti ili ružičasti poveliki cvjetovi. Naraste do 20 cm visine (bez li stova). U proljeće istjera 2—3 lista (ne viših od 25 cm). Slični su listu mladog kukuruza. U sredini između listova istjera tobolac koji sadrži mnogo sjemenaka, koje su kad sazore tamnosmeđe. Tobolci se sabiru u svibnju i lipnju (prije košnje sijena). Osuše se na suncu. Sjemenke iz tobolca po vade se, još dosuše i spreme u limenke koje se hermetički zatvore (ili u polivinilske vrećice).
Sjemenke se upotrebljavaju u obliku alkoholature 15—35 kapi — dvaput dnevno razrijeđeno u malo vode. — Liječi astmu, lučenje mokraćne kiseline, kroničnu reumu. Snižava visok krvni pritisak.
U pola litre alkohola (96% jakog) stavi se (50 g) sjemenki mrazovca i pusti da stoji 10 dana. Svaki dan treba bocu je danput protresti. Nakon toga se ocijedi i upotrebljava za spomenute bolesti. Vrlo je dobro masirati se gornjim alko holom kod bolova u križima. Ako se želi uzimati za unutar nje liječenje — tražiti nadzor liječnika.
NEVEN, prstenčac, vrtni ognjač (Calendula officinalis L.) Ljekarničko ime: Flores Calendulae
Raste odgajan po vrtovima i grobljima. Stabljika je tek u gornjem dijelu jače razgranjena. Sva je obrasla kratkim me kim dlačicama. Svaki pojedini ogranak završava velikom glavicom cvijeta narancastožute boje, čija je koturica prema unutar uvinuta. Čitava biljka uljasto je ljepljiva i ugodno miriše. Naročito cvjetovi imaju jaki miris. Cvjeta od lipnja do listopada.
Za vrijeme cvata sabiru se cvjetne latice i cijela biljka. Cvjetne latice imaju najveću vrijednost. Suše se u hladu na toplom tavanu.
Čaj od cvjetnih latica lijek je protiv žutice, bolesti bu brega, škrofuloze, slabokrvnosti i opće slabosti, kod teškoća pri mokrenju, bolesti maternice, za izazivanje menstruacije. Liječi groznicu. Za vanjsku upotrebu: liječi čireve, naze- bine i ranjavu kožu — u obliku obloga. Sitno isjeckana cijela biljka, pomiješana s jestivim lojem ili svinjskom mašću (koja nije soljena), liječi čireve, lišajeve (ekceme) i škro- fulozu.
Kneipp preporuča čaj od nevena (10 g na 200 g vode samo da zavri) kod zapaljenja želučanih čireva, dnevno 6—8 puta po jednu žlicu. Isto tako kod otoka jetre, slezene i žutice. Ako se uzme malo cvijeća s lišćem, to kuha u mlijeku i uzi ma triput dnevno po šalicu liječi škrofulozne čireve i stvrd nute žlijezde.
Neven sadrži kalendulin, eterično ulje, jedan saponin, sa- licilne kiseline i gorčinu.
OČAJNICA, jetrenjača, smrduša, gorčika, marulja (Marru- bium vulgare L.)
Ljekarničko ime: Herba Marrubii albi
Raste na suhim kamenitim krečnjacima, pašnjacima i po red putova. Stabljika joj je uspravna i dlakava, visine do 50 cm. List bijelo-srebrn, pokriven gustim bijelim maljama. Cvijet je bijel i zbijen u male gomilice bez peteljaka, s iz gledom neprekidnog klasa. Time se razlikuje od crne ko prive. Cijela biljka ima jak i neugodan miris. Ukusa je gor kog i ljutog. Cvjeta od srpnja do rujna.
Sabire se nadzemni dio biljke i suši u hladu. Prema tvr đenju dr Gostuškog najlakše se uzima u obliku alkoholature:
6 jedaćih žlica suhe biljke stavi u litru bijelog vina i ostavi
8 dana kvasiti. Od tog vina bolesnik uzima 1—2 decilitra
dnevno. Navodno je ta biljka jedna od prvorazrednih za lije
čenje plućnih bolesti, stanja poslije gripe, zatim u početnoj
tuberkulozi — s ranama u plućima — i grozničavim sta
njima. Protiv malarije, tifusa i trbušnih groznica. Popravlja
apetit i vrlo je dobra za izbacivanje ispljuvaka.
Očajnica čisti krv, rastezuje, oživljava žlijezde. U obliku čaja jedna žlica na 300—400 g ključale vode, ostaviti poklop ljeno 10—15 minuta po strani. Pije se dvaput dnevno po ša licu. Liječi bolesti živaca, katar dišnih organa, kašalj, katar želuca, otečenu jetru, žuticu i druge bolesti. Pomiješan s ko rijenom maslačka još je efikasniji.
Očajnica sadrži eterično ulje, marubin, tanin i smole.
OMAN, obratiš, veliko zelje, veliki korijen (Inula hele- nium L.)
Ljekarničko ime: Radix Inulae helenii
Može ga se naći u grmlju uz živice i putove, u blizini obra đenih površina i rubovima šuma. S razgranjenom stablji kom oman naraste i preko dva metra u visinu. Listovi su veliki, jajastoovalni (poput hrena), rubovi su nazubljeni i bez peteljke. Cijela je biljka manje-više dlakava. Ima pojedi načne velike žute cvjetove i cvate cijelo ljeto.
Za ljekovite svrhe upotrebljava se korijen s podankom koji jako miriše na kamfor. Ima mrku boju, debeo je i gra nat. Prije sušenja treba ga dobro oprati, uzduž prorezati i sušiti na toplom zračnom mjestu ili umjetnoj toplini. Zatim se sprema u limenke da ne ishlapi.
Osim astme oman u obliku čaja liječi kataralni bronhitis, plućne bolesti, ženske bolesti i išijas.
Prašak od omana dva-tri puta dnevno pola čajne žličice pomiješamo s dosta meda ili kandis šećera koristi kod svih oboljenja dišnih organa i spriječava da žena prijevremeno rodi.
Oman sadrži i do 40% inulina, kamfora, eteričnog ulja s heleninom, smole, kiseline i drugih tvari.
NANA PITOMA, metvica, nana ljuta, paprena metvica (Mentha piperita L.)
Ljekarničko ime: Folia Menthae piperitae
Ovu ćemo biljku rijetko naći u divljini, pa se ona mora uzgajati. Uspijeva u lakšem ilovastom tlu s mnogo vlage i topline. Naraste do 70 cm visine. Cvate od srpnja do kolo voza. Za vrijeme cvatnje sabire se čitava stabljika. Preko ljeta sabiru se listovi. Listovi su jajasto zašiljeni. Na rubo vima vrlo malo nazubljeni. Cvjetovi su u cvatu crvenkasto-
-bijele boje, a izbijaju u koljenima. Cijela biljka intenzivno miriše na mentol kao i nana kudrava.
Čaj od nane upotrebljava se (uzima se) za dobru probavu, bolest žuči i glavobolju. Odstranjuje suvišnu kiselinu iz že luca, liječi krvne bolesti, dobra je protiv grčeva, premore- nosti živaca, trovanja i povraćanja.
ODOLJEN, macina trava, valerijana, kozlić (Valeriana of ficinalis L.)
Ljekarničko ime: Rhisoma, Radix Valerianae
Raste svagdje po vlažnim mjestima: uz živice po livadama, u šikarama uz potoke, na kamenitim stijenama. Naraste i preko metar visoko. Postoji više samostalnih vrsta (odlika). Stabljika mu je gola ili blizu zemlje pahuljasto dlakava. Li stovi su lepezasto perasti i razdaleko nazubljeni. Cvijet je sitan (bijel i ružičast), prijatnog je mirisa, a sakupljen je na vršku stabljike u metlastim pašticima.
Sabire se podanak s korijenom (biljka mora imati najma nje dvije godine). Podanak je debeo s brojnim nitastim ko- rijenčićima. Na površini je žućkastosmeđ, iznutra je bjel kaste boje. Deblji se podanci očiste od zemlje i uzduž ra skole. Suši se na suncu ili na umjetnoj toplini i drže herme- tički zatvoren u limenkama na suhom mjestu.
Odoljen liječi poremećeni krvni tok, krvni pritisak i jača probavne organe. Liječi nervozu srca, bolesti živaca. U obli ku tinkture naročito je sigurno sredstvo protiv živčanog uz buđenja i histerije.
Jedaća žlica korijena, na dva decilitra hladne vode, ostavi se 10 sati kvasiti. Od tog hladnog čaja uzima se 6 puta dnevno po jedaću žlicu. Ne smije se kuhati ni prati, jer time iz biljke nestaju ljekovite tvari.
ORAH PITOMI (Juglans regia L.)
Ljekarničko ime: Folia Juglandis, Cortex Juglandis fructus
Orahovo stablo i njegov plod toliko su poznati, da opis nije potreban. Upotrebljava se lišće i plod. Čaj od mladog orahovog lišća, koji se još nije potpuno razvio, liječi plućne bolesti, čisti krv, škrofule, katar crijeva. Dobar je lijek pro tiv trakavice, upale sluzokože. Jača probavne organe. Liječi upalu očiju, istjeruje crijevne nametnike.
Orahovo lišće suši se u tankim slojevima na tavanu u hladu.
Orahovo ulje na salati od krumpira — 6 jedaćih žlica — tjera trakavicu (pantljičarku). Orahovo lišće služi i za ispi ranje kod bijelog pranja: 4—5 jedaćih žlica lista kuha se 5 minuta u pola litre vode i stavlja se u obliku obloga na pri- števe i čireve. Mladi plodovi, dok još nisu sazreli, služe za pravljenje ekstrakta i za ukuhavanje.
U orahovom listu ima mnogo treslovine i može se ubrajati među sredstva koja stežu. Orahov plod sadrži veliki postotak masnoće čak i preko 56%, bjelančevine 15%, 12—13% ugljič nih hidrata, 2% hranjivih soli. Orahovo ulje po vrijednosti je ravno maslinovom ulju.
List oraha treba naglo sušiti na suncu da ne promijeni svoju prirodnu boju. Sadrži junglandin, glikozid, razne or ganske kiseline s kalcijumom, tragove eteričkog ulja, bjelan čevine, tanina i drugih tvari. Čaj se priprema ovako: žlica li sta za litru vode kuhati 8—10 minuta. Pije se triput dnevno po šalicu protiv škrofula. Zelene ljuske oraha 6—8 g ku hati 5 minuta u pola litre vode, koristit će kod crijevnog želučanog katara i za jačanje mišićnog sistema.
PELIN, osenač, pelinček, vakčenac (Artemisia absinthium
L.)
Ljekarničko ime: Herba Absinthii, Folia Absinthii
Pelin se može naći na neobrađenim površinama, na suhim kamenitim mjestima. U okolici Kalnika i Rijeke vidio sam mnogo pelina kako raste u divljini. Ima ga diljem naše do movine. Pelin raste na razgranatoj stabljici kao polugrm. Ima dvostruko peraste listove, gusto pokrivene srebrnasto svile nim maljama.
Ima okruglaste i vrlo brojne cvjetove žute boje. Cvjeta od srpnja do rujna. Pelin je vrlo gorka biljka. Sabiru se listovi i cvjetne vršike, (gornji dio grane s cvijetom i listovima), u
vrijeme dok se cvjetovi još nisu potpuno razvili, odnosno otvorili. Suši se u hladu.
Već i mala količina te biljke jača želudac, povećava volju za jelom. U malim količinama djeluje umirujuće, pa se uzi ma kao sredstvo za uspavljivanje. Čisti krv. Koriste ga i za ženske bolesti, groznicu, bolesti jetra i bubrega.
Pelin ne treba uzimati vrlo često i dugo vremena, jer u tom slučaju izaziva glavobolju i vrtoglavicu. Čaj od pelina zbog gorčine ne kuha se nego se pelin prelije ključalom vo dom (jedna kavena žlica na 200 g ključale vode).
Pelin u obliku praška dva puta dnevno na vršku džepnog noža u juhi ili inače pomiješano s jelom, vrlo dobro liječi bolesnu jetru i žuticu.
Pelin sadrži veliki postotak gorčine, zatim eteričnog ulja, jabučne kiseline i drugih tvari. Može ga se upotrijebiti pre livenog ključalom vodom i u obliku praška. Ulazi u sastav mnogih trava: protiv šećerne bolesti, gihta, reume, gojazno- sti. Naročito dobro djeluje na bolesnu jetru, izravno djeluje na jačanje krvi i bolju razmjenu tvari. Ne pretjerivati kod uzimanja, jer u njegovom eteričkom ulju ima tujana koji je inače jak otrov. Jednu žlicu usitnjenog pelina stavi se u litru bijelog prirodnog vina i ostavi da stoji 5—8 dana. Od tog lijeka uzima se triput dnevno po jednu čašicu. Liječi nadi manje, tjera žuč i jača sokove želuca.