BAZGA, crna zova (Sambucus nigra L.)
Ljekarničko ime: Flores Sambuci, Folia Sambuci, Fructin Sambuci
Bazga je do 3 m visoki drvoliki grm. Raste po rubovima svih šuma, po živicama, uz potoke i na neobrađenom, napu štenom zemljištu. Ima perasto neparne listove s nazublje- nim rubovima. Bijeložuti cvjetići čine velike i sastavljene paštice, i jako mirišu. Kako je bazga opće poznata, poseban opis nije potreban.
Cvijet se sabire u lipnju dok se nije posve rascvao, a list kad se potpuno razvije, kora s debljih grana u proljeće. Pri je upotrebe gornja se kožica sastruže i baci. Plod se bere pri
koncu ljeta kad sazrije. Ponajviše se upotrebljava cvijet. Cvi jet se mora sabirati samo za vrijeme toplih i suhih dana. Su ši se vrlo pažljivo u tankim slojevima na tavanu ili pri umjet noj toplini. Mora zadržati svoju prirodnu boju. Ako pocrni, ne vrijedi i mora se baciti.
Čaj od cvjetova služi protiv prehlade, jačeg izlučivanja mo kraće i znoja. Kora ima istu vrijednost. Osim toga liječi bo lesti bubrega, srca i jetara. Listovi su dobro sredstvo za otvor. 7—8 listića prelije se s 2 decilitra ključale vode i po tiho kuha 8 minuta. Nakon toga se ocijedi, doda mala žlica meda. To je vanredno sredstvo za čišćenje krvi, osipa, bo lesti jetre, bubrega, pluća, želuca i crijeva. Ako se uzme jed naki dio cvijeta bazge, lipe i smrekovih bobica, doda malo meda i limunova soka, tjera na znojenje — i lijek je protiv svih prehlada, katara i zapaljenja sluznice. U jesen dnevno treba pojesti mali tanjurić zrelih bobica. To preporođuje ci jeli organizam, čisti i stvara krv.
Čaj od suhog lišća bazge (u obliku čaja) liječi šećernu bo lest. Prašak srednje kore odlično djeluje protiv padavice i to ako kora u pola vina i pola vode stoji 8 dana. Pije se po malu žlicu triput dnevno. Korijen se primjenjuje kod gojaznosti i vodene bolesti.
BRŠLJAN (Hedera helix L.) Ljekarničko ime: Folia Hederae
Bršljan je toliko poznat da poseban opis nije potreban. Nalazimo ga svagdje po listopadnim šumama. Pomoću speci jalne hvataljke penje se po stablima na kojima živi kao na metnik (parazit). Ima glatke, vječno zelene listove koji se sa biru od proljeća do jeseni. Bršljanov list već u malim koli činama djeluje na krvne sudove i srce.
Liječi bolesti slezene, polipe u nosu (ušmrče se sok u nos), bolesti očiju, meke kosti, kao oblog za rane, protiv kamena i pijeska u bubrezima. U obliku obloga liječi kožne bolesti (ekceme), upalu mokraćnog mjehura, bijeli cvijet. Rane koje teško zacjeljuju treba oblagati sa svježim lišćem prethodno namočenim u vinski ocat. Škrofuloznu djecu dobro je ku pati u odvaru bršljanova lista.
Bršljanov plod ima u sebi jabučnu, mravlju kiselinu, ta nina, pektina, holesterina. Najdjelotvorniji je glikozid hede- rin koji se nalazi u lišću bršljana i koji širi i sužava krvne sudove, već prema jačini doze. Ne valja ga često i u velikoj
količini upotrebljavati, jer u tom slučaju može štetno djelo vati. Na pola litre vode ne smije se staviti više od tričetvrt žlice (usitnjeno) da kuha 3—5 minuta. Nakon toga stoji još poklopljeno nekoliko minuta. Pije se triput dnevno po malu šalicu poslije jela za unutarnju upotrebu s preslicom i na- nom. Za vanjsku upotrebu kao oblog ili parenje 2—3 žlice na litru vode: bršljana i preslice u jednakim dijelovima.
CRVOTOČINA, prašumljica, prečica, plavun, lisičak (Lyco- podium clavatum L.)
Ljekarničko ime: Lycopodii Sporae, Herba Lycopodii
Raspostranjena je u vrišti- nama i svijetlim šumama brd skih područja. To je dugovječ na puzava biljka, račvasto ra- zgranjena i obrasla sitno zele nim gustim usiljenim listići ma (sliči mahovini). Iz pole- glih ogranaka izbijaju i razvi jaju se guste nakupine, koje na vrhu nose po 2 plodna kla sa kao viljuške (listići s tru- snicama). Truske čine sitni svijetlo žuti prah; prianja uz predmete, pliva po površini vode a da se ne kvasi. Taj se prah sakuplja i upotrebljava u obliku pilula i služi kao li jek za naribane kože. Prašak je bez ukusa i mirisa, u pla
menu lako gori i izgara. U mjesecu kolovozu u njemu znade biti i do 50% masnog ulja, azotnih tvari, tragova alka- loida, šećera i drugih tvari.
Cvjeta srpanj-kolovoz. Prašak je naročito dobar za posi- panje ranjavih mjesta na koži djece ako je od mokraće iz- jedena. Narod upotrebljava i čitavu zelen protiv bolesti mje hura, proljeva i mokraćnih kanala. Bolje je koristiti je u ma njoj količini, jer jača doza može izazvati poremećaje. Pra šak se može upotrijebiti 2—4 grama protiv bolesti jetre s mlijekom triput dnevno. Dobar je i kod kožne bolesti lju- skavaca (psoriasis) i kod vlažnog lišaja.
AGAVA (Agave americana L.) Ljekarničko ime: Folia et Radix Agavae
U našu domovinu donesena je iz Južne Amerike i odgaja na po staklenicima odakle je pobjegla u divljinu. Danas je nalazimo divlju diljem naše južne Dalmacije. Ističe se do metar visokim debelo-mesna- tim listovima koji su zbijeni u ružicu, a čiji su okrajci snabdjeveni jakim oštrim bod ljama. Cvate tek nakon neko liko godina. Prvo istjera iz sredine ružice vrlo visoku 5—
—7 metara snažnu batvu, na čijem se vrhu razvije golema metlica s mnogo cvjetova.
Sok od lišća agave s malo šećera liječi hripavac, istučen list ako se položi na ranu ili opeklinu, brzo zacjeljuje i ublažuje boli. List pretvoren u prašak i rastopljen u vodi, pomiješan s medom, koristi kod zaostale menstruacije, žu
tice, bolesti želuca, jetre. Uzima se natašte tri dana na vrh noža, a četvrti dan petinu male kavene žlice. Osim toga liječi i reumu.
BEDRENIKA, velika siljevina (Pimpinella saxifraga L.) Ljekarničko ime: Radix Pimpinellae
Raste po suhim livadama, uz putove i šikare do 80 cm vi sine. Podzema stabljika joj je razvijena, listovi su perasti. Cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja do li stopada.
U proljeće ili jesen sabire se podanak, koji miriše na klin- čec. Suši se u hladu na zračnom mjestu.
U obliku čaja liječi živce, bolesti pluća, astmu, reumu, slabokrvnost i bubrege od kamenaca.
BOŽUR, kurjak, arapče (Paeonia officinalis L.) Ljekarničko ime: Herba, Radix, Flores Paeoniae off.
U latinskom treba znati koji dio je pacijentu potreban: herba je trava, radix je korijen, flores cvijet, da se ne dogodi da potrošač pogrešn o kupi.
Uzgaja se u vrtu, ali ga se može naći i u divljini. Ima li jepe pojedinačne cvjetove crvene ili bijele boje. Cvjeta u
svibnju i lipnju. Upo trebljavaju se svi nje govi dijelovi, ali najviše cvijet i korijen. Čaj od cvijeta liječi epilepsiju, neuralgiju, grčeviti ka šalj i bolesti mokraćnih organa.
Treba ga uzimati opre zno pošto u većim koli činama izaziva rđave po sljedice. Najbolje da se uzima pod kontrolom li ječnika. Čajem od kori jena ispiru se gnojne ra ne i čirevi. Poljski božur je ljekovitiji.
Ako se plod božura stuče u avanu u prah i uzima na vršku noža dva-tri puta dnevno i popije s vodom kao aspirin, liječi vrtoglavicu, rastrojenost živaca, padavicu, srčane bolesti, groznicu i još neke bolesti.
Korijen božura usitnjena 4—5 žlica kuha se u litri vina 3—4 minuta i ostavi 10 dana da stoji. Od tog lijeka uzimaše 6—12 kapi više puta na dan protiv želučanih grčeva i bolova od kamenaca. Ako li se kuha čaj od korijena: na 1 litru vode dolazi 3 žlice korijena usitnjenog, kuha se 2—4 minute.
U korijenu božura nalazi se alkaloid, kalcijev oksalat, ta nin, glikoza, saharoza, sluz, škrob. Uglavnom se njime liječe živčana oboljenja, astma, neuralgija, strah.
BREZA BIJELA (Betula alba L.)
Ljekarničko ime: Cortex Betulae, Folia Betulae
Raste kao visoko vitko drvo s bijelom korom po cijelom stablu. Ima lijepe zelene srcasto-šiljaste nazubljene listove
Breza se može naći kao ukrasno drvo po parkovima i šu mama. Toliko je poznata, da poseban opis nije potreban.
Mlado lišće sabire se u proljeće kad se potpuno razvije. Suši se u hladu.
Čaj od brezovog lišća pojačava izlučivanje mokraće; od stranjuje kiselinu iz organizma, čisti krv. Dobar je lijek pro tiv groznice, reume i vodene bolesti.
Brezov list je vrlo dobar protiv bubrežnih bolesti u obliku čaja (usitnjeno 1 žlicu na 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 10—15 minuta). Pije se triput dnevno po šalicu.
U proljeće kad počnu kolati sokovi, probuši se tanka rupa u stablu. U nju se stavi tanka cjevčica preko koje dobijamo sok. Sok može postati vino ako pustimo da prevri zbog pri sutnog šećera. To je odličan lijek protiv bubrežnih bolesti, slabog mokrenja i čišćenja krvi. Liječi arteriosklerozu, gojaz- nost, otapa bubrežne kamence koji sa mokraćom izlaze i do bar je protiv bjelančevine u mokraći.
U lišću bijele breze ima: saponina, gorčina, eteričnog ulja, smole i drugih tvari.
BOROVNICA, mrča, brusnica (Vaccinium myrtillus L.) Ljekarničko ime: Folia i Fructus Myrtilli
Raste u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, vriština- ma i guštarama planinskog područja. To je nizak vrlo raz- granjen grm s okruglasto-jaja-
stim nazubljenim tankim listovi ma. Cvjetovi su otoboljeni svi- jetloružičasti. Razvijaju se poje dinačno iz lisnih pazušaca iz ko jih nastaje sočno modrocrna boba.
U svibnju i jesen sabiru se li stovi, a plod u srpnju i kolovozu. Jesenji listovi, u obliku čaja uma njuju mokraćnu kiselinu u orga nizmu. Protiv povraćanja, prolje va, želučanih grčeva, kašlja, še ćerne bolesti. Izvana za ispiranje sluzokože u ustima. Bobe se upo trebljavaju protiv hemoroida u svježem ili osušenom stanju.
Protiv neuredne stolice, slabog teka. Ako se liječe šuljevi, onda se postupa ovako: uzme se jedna šaka svježih bobica na šalicu vode. Voda treba da proključa i odmah se skine sa štednjaka. Pije se toplo prije spavanja jedanput tjedno.
BOROVICA, venja, kleka, brinje (Juniperus communis L.) Ljekarničko ime: Fructus et Baccae Juniperi
Borovica raste po brežuljkastim planinskim mjestima na ših šuma. To je grm sa raskrečenim granama s vrlo oštrim
i vrlo uskim vječno zelenim listovima. Cvate žutim neuglednim cvjetovima (tra vanj i svibanj) u pazušcima listova. Iz ženskih cvjetova razviju se poput boba slične tvorevine, koje su kad sazriju pla- vičastocrne boje.
Plodovi se sabiru u jesen druge godine, pošto tek tada sazriju. Suše se na suncu ili na umjetnoj toplini.
Čaj od borovice ubrzava izmjenu tvari i sposobnost reakcije organizma. Žvaka nje boro vičnih bobica liječi pokvaren že ludac, pomaže pri probavi; preventivno je sredstvo protiv zaraznih bolesti. Nije dobro pretjerivati u upotrebi. Preporuča se uzimati pod kontrolom liječnika. Iako liječi reumu i bolove u mjehuru, plodove borovice ne smiju uzimati osobe koje bo
luju na bubrezima. Ako se upotrebljavaju (uzimaju) veće ko ličine, izaziva upalu i kod zdravih osoba.
U obliku čaja uzima se — 2 jedaće žlice na pola litre vode, svaka tri sata po malu čašicu, i to 7 dana svakog mjeseca.
Borovica čisti nezdravu krv, a ako se njene bobice kuhaju s jednakim dijelovima celera i aptovine, tjera iz tijela sluza ve i otrovne taloge.
Borovica sadrži invertni šećer, eterično ulje, mravlju i oc tenu kiselinu, sluz voska i gume.
BOŽJE DRVCE, rutvica, abrašica (Artemisia abrotanum L.) Ljekarničko ime: Herba Abrotani
Raste uz potoke i rijeke po napuštenom zemljištu — do metar visine. Gaji se i u vr tovima. — Donje mu je lišće dvaput, a gor nje jedanput perasto. Cvate žutim cvjetovi ma. Ako se među prstima protrlja, miriše na limun, stoga ga Nijemci nazivaju: Citronen- kraut. Spada među pelinjače.
Božje drvce u obliku čaja: jedaća žlica na pola litre ključale vode, jača probavne orga ne, liječi kožne bolesti — spolja — tjera gli ste iz organizma. Koristi se pri kupanju — kod slabih živaca.
Liječi u obliku čaja: slabi želudac, žuticu, zatvor, bolesti jetre i bubrega. Pije se pola ujutro i pola navečer sat prije jela.
Božje drvce sadrži: alkaloid abrotin, ete rično ulje, malo gorčine, tanina i drugih tvari.
BOSILJAK, misloćin, murtela (Ocimum basilicum L.) Ljekarničko ime: Herba, Oleum Basilici
Bosiljak se odgaja u vrtovima i loncima. To je vrlo raz- granata biljka s jajasto-kopljastim listovima nasađenima na peteljci. Cvjetovi su bijeli, crvenkasti ili žućkasti — razvijeni u klasove gomilicama na kraju stabljike. Cijela biljka veoma ugodno miriši. Cvate cijelo ljeto.
Za vrijeme cvatnje sabire se čitava biljka. Suši se u hladu na zračnom mjestu i sprema u hermetički zatvorene limenke ili staklenke da ne izgubi miris. Osim za liječenje upotreblja va se i kao mirodija u kućanstvu.
U obliku čaja — kavena žlica prelije se s dva decilitra ključale vode — umiruje živce, grčeve u želucu. Uzima se i za lakše mokrenje. Taj lijek tjera turobne misli; liječi ast mu, zapaljenje bubrega, otvara apetit. Pojačava spolni nagon; protiv nesvjestice. Sjemenkama se liječe mokraćni organi.
U ljekarstvu bosiljak je koristan za probavu, krvotok i slično. Naljev bosiljka ima znatne digestivne osobine: pobolj šava proces probave i rastvaranja; djeluje stimulativno na cirkulaciju krvi i pospješuje krvotok. Priprema se tako da se u jednu litru vode stavi 10—15 g lišća. To u vodi stoji
pola do jedan sat. Esencija bosiljka daje se u dozama od 5 kapi na kocki šećera — poslije jela. Koristi protiv nedostatka želučanih sokova do kojih je došlo uslijed nervnog pore mećaja.
U bijelom vinu kuhan plod koristi kod tvrdokornog zatvo ra. Bosiljak sadrži eterično ulje s elementima cineola, tinola, lineola, engenola, kamfora.
BOKVICA, trputac, žilovnjak (Plantago lanceolata L, P. major L.)
Ljekarničko ime: Herba Plantaginis et Radix Plantaginis.
Bokvica imade tri vrsti: velika, srednja i kopljasta. Sve tri vrste nalazimo svagdje uz putove, na pašnjacima, livada
ma i seoskim dvorištima. Širo ka je muška, a kopljasta je žen ska bokvica. Sve tri su ljekovite, široka se upotrebljava za rane i obloge, a kopljasta za plućne i nutarnje bolesti, naročito ženske. Lišće bez peteljke sabire se ci jelo ljeto ili za vrijeme cvatnje.
Suši se u hladu na tavanu. Suha mora zadržati prirodnu boju.
Upotrebljava se za čišćenje krvi, zubobolje, ujed zmije, pro tiv krvavog mokrenja i kašlja, protiv bijelog pranja kod žena. Svjež list stavlja se na rane, liječi kožne bolesti od uboda
pčela i osa. Za slabe na plućima vrlo je dobar sirup od ženske bokvice.
U obliku čaja: žlica lišća na 2—3 decilitra vode kuha se 2—6 minuta. Liječi tuberkulozu, krvarenje, proljev, žgara vicu, šuljeve, teškoće u donjem trbuhu i povratne groznice.
Bokvica u sebi sadrži jedan glikozid (spajanje šećera i organske kiseline) tanin, sluz, gorku tvar i soli.
BUNDEVA, tikva (Cucurbita pepo L.) Ljekarničko ime: Semen Cucurbitae
Bundeva je jednogodišnja biljka koju svi dobro poznaju. Naš narod bundevu mnogo gaji po kukuruzištima za hranu
stoci. Plod (sjemenke) osim što daje vanredno dobro ulje crne boje — još je i vrlo ljekovit, jer sadrži mnogo fosforne kiseline, oko 25% masnog ulja, fitosterina, salicilne kiseline i drugih tvari. Plod se upotrebljava za istjerivanje pantljičare, liječi povećanu prostatu i teškoće pri mokrenju.
BOSILJAK DIVLJI (Calamintha officinalis Moench) Ljekarničko ime: Herba, Flores Calaminthae
To je razgranata uspravna bilj ka koja raste visoko do 60 cm. List mu je jajasto tup i na rubo vima blago nazupčan. Cvate jarko crvenim i ljubičastim cvjetovima
— od svibnja do kolovoza — Li stovi (5—6) sastavljeni su na vi- Ijuškastoj drški gdje stvaraju klas. Biljka raste na napuštenom zemljištu, tratinama, međama i drugdje.
Liječi kao i pitomi bosiljak: živce, jača snagu; vrlo je dobar protiv podrigivanja i štucavice.
* BUNIKA (Hyoscyjamus niger L.) , Ljekarničko ime: Folia ili Herba Hyoscyami
Dvogodišnja zeljasta biljka koja raste na neobrađenim zemljištima. Dugoljasto narovašeno lišće s perastim isječ cima. Cvjetovi se nalaze u pazušcima listova. Plod je tobo- lac s mnogo sitnih sjemenki.
Biljka je otrovna i ne preporuča se njena upotreba. Služi kod teškog disanja i astme uz savjet liječnika.
ČIČAK, čakalj, repuh, polušina, lopuh (Arctium lappa L.) Ljekarničko ime: Folia, Radix Bardanae
Čičak nalazimo svagdje na neobrađenom zemljištu — uz
živice i putove.
U proljeće sabire se mlado lišće, a korijen dvogodišnjih biljki u proljeće ili jesen. Ne vrijedi sakupljati tanko kori-
jenje, ni suviše debelo, odrvenjelo. Za vađenje korijena po trebna je jaka štihaća lopata, jer korijen zna biti i 40 cm duboko u zemlji. Korijen treba dobro očistiti, oprati, uzduž prorezati, pustiti kroz paru 96% jakog alkohola, na suncu ili kod umjetne topline dobro sušiti i spremiti u dobro zatvo rene limenke, jer ga rado napadaju crvi. Svjež korijen je lje kovitiji od suhog.
Korijen i list upotrebljavaju se kod upale želuca, želu čanih čireva. Pomaže kod znojenja i probave. Dobar je lijek protiv bolesti usta, reume i kožnih bolesti (ekcema) lišajeva. Sirov zdrobljen korijen stavlja se na rane (uboje) koje su nastale od udara, na kraste i otekline. Suh korijen, stucan u prah i pomiješan s jestivim lojem, liječi gnojne rane. Pro tiv reume i gihta vrlo je koristan čaj od čičkova sjemena (ploda). Ako držimo suhi korijen duže od godinu dana, on ne vrijedi.
Doza: U pola litre vode stavi se puna žlica usitnjenog lišća ili korijena i kuha nekoliko minuta. Zatim ostavi 10—15 mi nuta da stoji poklopljeno. Pije se dvaput dnevno po dvije žlice: ujutro i navečer.
BORAČ, boraks, boratka (Borago officinalis L.) Ljekarničko ime: Herba, Folia et Flores Boraginis
Borač se uzgaja u vrtovima, ali ga se može naći i u divljini: po po ljima, na napuštenom zemljištu ili primorju. Slabo je razgranat, čitav je oštro, obostrano dlakav. Naraste do 45 cm visoko. Donji su listovi jajasto-dugoljasti s kratkim drška ma. Cvjetovi su lijepe plave boje. Nasađeni su na dugim drškama za vrnutim cvatovima. Borač ima ukus krastavca, stoga ga i sade za upotre bu u kućanstvu kao dodatak salati.
Sabire se cvijeće za vrijeme cvat nje od lipnja do konca srpnja i su ši u hladu na zračnom mjestu.
U obliku čaja, 2 jedaće žlice na 3 decilitra ključale vode — čisti krv,
tjera na znojenje i bolje mokrenje. Liječi škrofulozu s kož nim osipima. Jača srce, dobar je protiv groznice i reume.
BOŽIKOVINA, zelenika (Ilex aquifolium L.) Ljekarničko ime: Cortex Ilicis, Folia Ilicis
To je uspravan jako granat grm, koji raste na mnogim mjestima planinskog područja. Vječno zelen s lišćem krat kih držaka. List je jajasto sjajne
tamnozelene boje, čvrst, kožnat i valovit; jako nazubljen — s tr nom na vrhu svakog zupca. Iz pazušca trnovitog lista izbija cvi jet bijele ili ružičaste boje. Cvje ta u svibnju i lipnju. Plod je cr vena rjeđe žuta koštunica.
Sabiru se mladi listovi, koji se suše u hladu na zračnom mjestu, i korijen, koji se suši na suncu ili umjetnoj toplini.
List i korijen upotrebljavaju se u obliku čaja — jedaća žlica na pola litre vode — protiv groz nice; naročito je dobar protiv bo lesti želuca, crijeva i kod povi
šene temperature; kod kašlja, vodene bolesti i reumatizma.
ČEMPRES, kiparis (Cupressus sempervirens L.) Ljekarničko ime: Oleum Cupressi, Summitates Cupressi
Raste u velikim množinama u Dalmaciji i po otocima na šeg Jadrana. Kao ukrasno grmlje ili stablo može se tu i tamo naći u parkovima i grobljima. Toliko je poznat, da poseban opis nije potreban.
Sabire se lišće i plod (oraščići) i suši u hladu na zračnom mjestu. Njegove šišarke (oraščići) upotrebljavaju se u obliku tinkture (30—40 kapljica) protiv neuredne menstruacije. Lijek zaustavlja krvarenje iz maternice. Kao vodena iscrpina 50 g na litru vode za ispiranje — klistiranje čmara protiv šuljeva (ne kuhati nego kvasiti u mlačnoj vodi 2—3 sata). Listovi u obliku čaja koriste protiv plućnih bolesti i čestog mokrenja.
DIVIZMA, svečnjak, navadni lučnik, lepruh (Verbascum phlomoides L.)
Ljekarničko ime: Flores, Folia Verbasci
Raste uz putove, potoke, na napuštenom kamenitom ze mljištu i šumskim čistinama na pjeskovitu tlu. Naraste i preko metar visine. Imade velike dugoljaste lancetaste listo ve. Čitava je biljka gusto dlakava i srebrnaste je boje. Veliki žuti, vrlo lijepi cvjetovi razvijaju se u čupercima na gornjem dijelu stabljike kao klas ili kita. Cvate od lipnja do kolovoza. Sabiru se listovi i cvijet za vrijeme cvatnje. Suši se u hladu. Dobro osušeni drži se u hermetički zatvorenim limenkama ili staklenkama. (Napadaju ga crvi i lako se kvari.)
Čaj od divizme treba procijediti kroz gusto platno, pošto na cvijeću imade maljavih dlačica koje izazivaju golicanje u grlu.
Divizma se upotrebljava i protiv kašlja, prehlade, promu- klosti, tjeranja znoja i reume. (Miješana s drugim biljem.)
Divizma je vrlo dobra kod plućnih bolesti, šuljeva, bolesti jetre, slezene, kašlja. Čaj od cvijeća 8—10 g na 300 g ključale vode dva puta dnevno po šalicu. Još je efikasnije ako se cvi jet divizme prelije ključalim mlijekom i pije nekoliko puta dnevno po kavenu šalicu. Tada koristi protiv žutice i zadrža vanja mokraće. Za rane u obliku obloga kuhamo ga 2 minute u mlijeku. Kod astme miješan sa bazgom, korijenom bijelog sljeza i listom podbjela u jednakim dijelovima, žlica čaja se prelije sa 200—300 g ključale vode. Tako pripremljen lijek koristi i kod upornog kašlja.
Divizma između ostalog sadrži: saponina, šećera, eteri čnog ulja, masti i sluzi.
DOBRIČICA, samobajka, koturac (Glechoma hederaceum
L.)
Ljekarničko ime: Herba Hederae terrestris
To je niska puzava biljka sa četverobridnim uspravnim stabljikama. Raste po gajevima, vlažnim livadama, svijetlim šumama i parkovima. Listovi su okrugli i bubrežasto nasu protni, na gornjoj su strani tamnije boje. Cvjetovi su ljubi časti, duguljasto lijevkasti. Iz stabljike tjeraju mnogobrojne vriježe koje služe za razmnožavanje.
Za vrijeme cvata sabire se čitava biljka tako da se nožem prereže u blizini tla i suši u hladu na zračnom mjestu.
Čaj se upotrebljava za dobivanje apetita, probavu, protiv proširenja pluća. Liječi dišne organe, tjera kamence iz bubre ga; protiv teško izliječivih rana. Liječi bolesti jetre, slezene, glavobolju, odstranjuje kamence iz mokraćeog mjehura. Li ječi bronhijalni katar.
Dobričica sadrži: gorku tvar, soli, eterično ulje, tanin, octene i vinske kiseline.
DRAGUŠAC, ugas, potočarka, krstovnik, kreša (Nasturtium officinale R. Br.)
Ljekarničko ime: Herba Nasturtii
Dragušac raste u tekućim vodama potočića. Izvan vode ne raste. Stabljika je i do 80 cm visoka ili ležeća u vodi. Li stovi su mesnati, različito izreza
ni i jajoliki. Cvate sitno bijelim ili plavkastim cvjetićima, nalik na cvijeće kupusa ili repice — na dugom vršku, na kraju stabljike.
U proljeće sabiru se mladi li stovi za salatu. Treba ih pažljivo oprati od pužića. Cijela biljka sa bire se od ožujka do lipnja zajed no sa cvijetom i upotrebljava se u ljekovite svrhe. Mlade listove pri je upotrebe treba zagnjuriti u sla nu ključalu vodu — zbog moguće zaraze od nametnika, zatim obi lato u hladnoj vodi oprati. Bole sni od šećerne bolesti treba da ga u proljeće jedu što više, cijelo vrijeme dok ne ostari.
Cijela biljka u obliku čaja liječi bubrege, čisti prorjeđenu krv, stvara potrebne vitamine, liječi plućne bolesti, padavicu, šećernu bolest. Čisti pluća od zagnojenih žlijezda kod bron- hija.
Kneipp je preporučio čaj jedne žlice dragušca na 200 g ključale vode da stoji poklopljeno još 10 minuta. Pije se tri put dnevno po šalicu protiv slabe krvi, kožnih bolesti. Žene u drugom stanju ne smiju ga upotrebljavati, jer suviše tjera na mokrenje. Dobar je protiv vodene bolesti.
Dragušac sadrži vitamine A i C, tragove arsenika, oštro eterično ulje koje je nastalo iz glikozida u svježoj biljci.
DINJICA, (Sanguisorba minor Scop.) Ljekarničko ime: Herba Sanguisorbae
Raste na vlažnim livadama i po grmovima visine do 90 cm. Njene su stabljike uspravne ili razgranjene. Listovi su
nasuprotno složeni na dugoj drš ki. Najčešće ima 19 listova koji su jajoliki i jako nazubljeni (na naličju su sivkaste boje). Cvjeto vi u obliku glavice (kao kod luka) nalaze se na vrhu stapke. Muški se cvjetovi nalaze pri dnu. Od lipnja do kolovoza cvate sa crve no smeđim cvjetićima. Za vrije me cvatnje sabire se cijela biljka bez korijena i suši u hladu.
U obliku čaja uzima se jedna žlica na 300 g vode i kuha 1—2 minute. Liječi: običan i krvavi proljev, katar crijeva, proširen i spušten želudac. Uništava trulež u želucu i crijevima. Koristi i kod nadimanja.
Dinjica je vrlo dobra u obliku alkoholature (1 : 10) 25—45 kapi dnevno.
* ĐURĐICA, šumarica, đurđevac (Convallaria majalis L.) Ljekarničko ime: Herba cum radicis, Flores, Rhisoma
Convallariae
Mnogo se gaji po vrtovima, ali se može naći i u našim sjenovitim šumama. Naraste visoko do 20 cm s dva duga ovalna lista i posebno vitkim strukom koji tjera iz samog po- danka, a na čijem gornjem dijelu vise poredani jedan do drugog lijepi zvonoliki cvjetići bijele boje i vrlo ugodna mi risa. Po opisanim osobinama lako ju je prepoznati. Cvjeta u mjesecu svibnju. Tada se i sabire cijela biljka zajedno s ko rijenom. Biljku treba sušiti na toplom tavanu ili na umjetnoj toplini, zatim zatvoriti u limenke, jer se na zraku brzo kvari.
Pošto je biljka otrovna, treba je uzimati oprezno. Pri uzimanju većih doza može doći do trovanja. Preporuča se tu drogu uzimati pod nadzorom liječnika.
Uzima se u obliku čaja: pola do tričetvrtine kavene žlice na dva decilitra ključale vode. To je lijek protiv ubrzanog kolanja krvi; regulator rada srca i srčane aorte, sredstvo za bolje izlučivanje mokraće, kod plućnih oboljenja. Jača cijelo tijelo, usporava lupanje srca, djeluje na bubrege da jače izlučuju mokraću.
Đurđica sadrži: poseban glikozid konvalarin, eterično ulje, žutu boju, kalijev oksalat, vosak, a u korijenu asparagin.
DUBČAC, gavranov kuk, turčica, džigeričnjak (Teucrium chamaedrys L., T. scordium L., T. marum L.)
Ljekarničko ime: Herba Chamaedrys, Herba Teucrii mari
Ima ih više vrsta pod gornjim nazivom. Sve su veoma srodne i može ih se naći na krečnim obroncima, na pašnjacima, rubovima šuma, livadama i kamenja rima naših primorskih kra jeva kao polugrm s razgra- njenom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko na- zubljene dlakave listove. Crveni, a ponekad bijeli cvjetovi, sakupljeni su na jednoj strani, stvarajući grozd. Snažnog je mirisa. Zbog gorkih tvari koje ta biljka sadrži, odavno je po znata kao ljekovita.
Za vrijeme cvata sabire se čitava biljka bez korijena. Liječi katar, probavu i kašalj.
Te biljke imaju antiseptičko svojstvo, u stanju su da ubi jaju mikrobe, bacile. Uništavaju svaku trulež ako je nalaze u crijevima i želucu. Baš zbog tih svojstava mogu se upotrije biti protiv svih groznica. Pripremaju se u dozi: jedna žlica čaja na 200 g vode. To jedan sat kvasiti i zatim 2—3 minute kuhati. Pije se triput dnevno po šalica.
Dubčac liječi šećernu bolest, to jest bolesnu žlijezdu gu šteraču (pankreas). Jedna žlica čaja na 250 g vode kuha se 5 minuta. Zatim se poklopljeno ostavi još nekoliko minuta. Liječi šuljeve ako se uzme ujutro natašte i navečer prije spa vanja po šalicu. Isto je dobro za ispiranje usta kod truleži u usnoj šupljini i grlu.
DREN, drenak, drijen, drenjina (Cornus mas L.) Ljekarničko ime: Fructus Cornus mascula
Drenak je grmoliko drvo i može narasti i do 6 metara vi sine u našim listopadnim šumama koje su izložene na suhim,
sunčanim kamenitim obron cima. Listovi su jajasti i ja ko zašiljeni, nenazubljenih rubova. Cvate rano u pro ljeće žutim cvjetićima koji nastaju prije razvoja listo va. Plod je crvena dugolja sta koštunica kiselkastog ali prijatnog okusa.
Sabire se zreo plod i ko ra od drveta te suši na sun cu ili umjerenoj toplini.
Plod i kora u obliku čaja lijek je protiv bolesti cri jeva i groznice, protiv sva kog proljeva. Od zrelih plo dova naše domaćice pripre
maju ukusan pekmez, voćni sok i vino. Naš narod od ploda drenka peče rakiju.
DUD CRNI I BIJELI, murva (Morus nigra L. i M. alba L.) Ljekarničko ime: Fructus Mori nigrae, Fructus Mori albae,
Sirupus Morarum
Dud je visoko stablo koje raste po cijeloj našoj domovini uz rubove cesta, po parkovima i drvoredima. Toliko je po znat, da poseban opis nije potreban.
U proljeće sabire se mlado lišće, a kora i plod u ljetu. List se suši u hladu i sprema na suho mjesto. Plod se suši na umjerenoj toplini. Od ploda priprema se sirup, koji se upo trebljava protiv povećane temperature i kao napitak protiv neuredne stolice. Kora drveta u obliku čaja lijek je protiv trakavice i služi za blagi otvor. Lišće u obliku čaja smanjuje šećer u krvi, liječi vratobolju.
Korijen od stabla duda sadrži kalcijum i encim (ferment za sirenje) ukusa je gorko oštrog i tjera na stolicu.
Bijeli dud se razlikuje od crnog što mu je plod bijel i ima glatke nenazubljene listove, što mu je stablo znatno više od crnog duda. Plod duda pomiješan s trešnjama ostavi se da prevri i tada se uz dodatak šećera ukuha u sirup. Pomije šan s malo vode sirup je dobar protiv groznice, proljeva, upale krajnike i pokvarenog želuca.
U lišću duda može se naći dosta kalcijevog karbonata, asparagijske kiseline, adenina, glukoze i peptona koji je vrlo važan protiv šećerne bolesti pošto rastvara bjelančevinu u krvi.
GLOG, bijeli trn, navadni glog (Crataegus oxyacantha L.) Ljekarničko ime: Flores, Folia et Fructus Crataegi
Raste po živicama, šumama i šikarama kao običan grm. Zna narasti visoko i do tri metra. Listovi su tro i petero kr- pasti. Bijeli cvjetovi su skupljeni u bogate kitice s dugim i kraćim peteljkama; jako mirišu po medu. Plodovi su lijepe crvene boje i beru se u kasno ljeto.
Cvjetovi se beru — od ožujka do svibnja — čim se raz viju. Kad latice počnu padati, glog je bezvrijedan. Suši se u hladu na zračnom tavanu u tankim slojevima. Mora se paž ljivo sušiti da ne promijeni boju i dnevno ga miješati. Liječi srčane mane, krvni tlak smiruje, arteriosklerozu i anginu pektoris.
Dobro je uzeti u obliku čaja mješavinu: glogovog cvijeta i kadulje po 1 žlicu, pola žlice narančine kore i to preliti s 300—400 g ključale vode. Ostaviti da stoji 15—20 minuta — zatim ocijediti. Pije se ujutro natašte i navečer prije spavanja po šalicu. Zasladiti po želji medom i dodati soka od limuna.
Glogov cvijet sadrži: eteričnog ulja, tragova mangana, tri- metalamin i organske kiseline.