LISTA IRENE SANDLER

 
Ime Irene Sandler slabo je poznato, i malo tko bi pogodio da je žena koja je više od pedeset godina živjela u anonimnosti velika junakinja i jedna od najhrabrijih žena našeg vremena.

Rođena u Varšavi, od ranog djetinjstva odgajana da poštuje „tri najvažnije stvari: ljubav, poniznost i toleranciju”, gledajući oca liječnika koji je liječio siromašne, često bez naknade, i umro od tifusa kad je Irena imala sedam godina.

No dobro je zapamtila njegove riječi kako nisu važni naconalnost, rasa ni religija, već samo ljudi koji se dijele na dobre i loše. "I tvoja je prva dužnost ispružiti ruku prema čovjeku u potrebi".

Od rane mladosti socijalno angažirana Irena radila je u Magistratu, padom Varšave, 1939. godine, zajedno s kolegama iz socijalne službe krivotvori dokumenate za djecu i mlade koje je služba zbrinjavala: umjesto njihovih židovskih imena, unosili su poljska.

Rizik je bio velik, izgubiti se moglo sve: za razliku od ostatka tadašnje Evrope u Poljskoj je za skrivanje Židova određena smrtna kazna, no usprkos tome, narednih godina bit će pribavljeni lažni dokumenti kojima će 3000 osoba promijeniti svoj identitet.

1940. otvoren je varšavski Geto u kojem više od 400 000 ljudi živi u nemogućim, neljudskim uvjetima, trpe bijedu, glad i strah od deportacija.

Nijemci su se bojali zaraze tifusa, pa je Irena, koja je s liječnicima radila na suzbijanju epidemija imala posebnu propusnicu s kojom je mogla nesmetano ulaziti i izlaziti iz geta.

Pod imenom sestra Jolanta, tri sljedeće godine Irena Sandler će zajedno sa svojim pomočnicima prokrijumčariti 2500 židovske djece: kroz kanalizacijske otvore i podrume, sakrivene u nosilima u vatrogasnim ili ambulantnim kolima, ili omamljene sredstvima za spavanje u koferima, vrećama i velikim kutijama za alat.

Straže je, u velikom strahu od zaraze, nisu detaljno kontrolirale.

Djeca su potom dobivala nove identitete; sklanjana u sirotišta, samostane ili poljske obitelji što je bio podvig gotovo teži od oslobađanja iz geta.

Kako bi nakon rata pronašli prave roditelje Irena je pisala šifrirane popise imena koje je sakrila u staklenku za marmeladu i zakopala pod jabuku u vrtu.

1943. godine Gestapo ju je otkrio i uhapsio, u zatvoru je teško pretučena i zlostavljana, ali nije otkrila ni jedno jedino ime.

Potom je osuđena na smrt, no njena je organizacija uspjela podmititi stražare pa su je polomljenih ruku i nogu ostavili bez svijesti u šumi.

Nakon toga promijenila je identitet i u različitim skrovištima dočekala kraj rata skrivajući se i brinući dalje o djeci.

Popisi zakopani u vrtu nisu bili od velike koristi, većina roditelja stradala je u logoru Treblinka pa je stare obitelji bilo nemoguće ponovo sastaviti.

Gotovo pedeset godina nakon završteka rata Irena Sandler provela je u zaboravu, ono što je učinila u socijalističkoj Poljskoj nije se često spominjalo.

1965 godine odlikovana je kao Pravednik među narodima, dobila je i Odlikovanje za hrabrost, ali široj javnosti njeno je ime ostalo nepoznato.

U svojoj je prirodi bila skromna, ponizna žena koja spašavanje židovske djece nije smatrala junačkim djelom, naprotiv.

Rekla je „to mi je bila dužnost, jer je još otac govorio da treba pomoći slabima i ugroženima... i da su njemačka djeca bila u takvoj potrebi, i njima bih također pomogla”.

Tek krajem devedestih, priča Irene Sandler dospjela je u javnost, i napokon joj je odana počast kakvu je zaslužila: o njoj je snimljen film, napisane su knjige, njenim imenom nazvane su ulice, škole i parkovi, a primila je najviša poljska i izraelska odlikovanja.

Danas, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, razmišljam o tome kako je čovjek mjera svih stvari.

I kako u neposrednoj blizini svakog velikog ili malog zla klija i raste po jedno veliko ili malo dobro, da se uspostavi ravnoteža.

Prirodom stvari, dobro je tiho i skrovito, ne odjekuje glasno ni daleko poput zla, ali to ne umanjuje njegovo djelovanje.

Ono liječi rane svijeta, spašava nadu, i njeguje život.

Često nesvjesno samog sebe, i baš tada istinski veliko, kao u priči o Ireni Sandler, Poljakinji čija je lista spašene djece dvostruko duža od poznate liste Oskara Schindlera.

Umrla je u Varšavi, u jednom staračkom domu, tiho kao što je i živjela, u dobi od devedeset i osam godina.

Skromna junakinja koja je rekla da se ne smatra nikakvom junakinjom, da joj je žao što nije mogla učiniti više.

Edit Glavurtić

Photo: taubephilanthropies
http://www.taubephilanthropies.org/2013-irena-sendler-memor…