Kako razriješiti nezadovoljstvo sopstvenim životom? Kada osjetimo nezadovoljstvo svojim životom, traži se izlaz. Kako pronaći sreću, mir i ljubav, ili kako pomoći nekome da bude srećan? Nema potrebe za nekim priručnikom, za Svetim spisima ili religijom; nema potrebe za duhovnim učiteljem ili primitivnim ritualima.

Dovoljno je pet čula. Tijelo je svijet za sebe: to je ono što nam je potrebno. U njemu se nalazi sve što je potrebno, zajedno sa sposobnostima koje nam je dao Bog.

Naš život je tako bijedan! Bez mira, bez zadovoljstva, prepun briga i patnje. Kad ne bi bilo patnje, bilo bi ljubavi. Patnja vas sprečava da cjelovito volite, svim svojim bićem. Kad ne biste patili, voljeli biste. Živjeli biste u miru, okruženi ljubavlju i spokojstvom.

Naša patnja ima razlog. To je najveća Budina intuicija. Njegova genijalnost se pokazala kada je objavio da patnja ima određeni uzrok i da, kada izdvojimo ovaj uzrok, možemo eliminisati patnju. Tako stičemo slobodu.

Šta je, dakle, uzrok patnje? Mentalna aktivnost, proizvod misli. Ponekad um odmara; tada je sve u redu. Međutim, najčešće radi i stvara ono što Buda naziva proizvod misli. Počinje da sudi, procjenjuje, izvodi zaključke. Um se kreće u određenom pravcu tako što sudi o stvarima, ljudima i događajima. Patnja je rezultat tih prosuđivanja i mentalnih konstrukcija.

Kada um ne prosuđuje, tada nema patnje, nema ni emocija. Postoji samo čista radost. Svi smo mi u određenim trenucima svog života osjetili ovu radost. Možemo je nazvati milošću, slučajnošću, srećom, kako god želimo. Najednom bivamo prožeti osjećanjem spokojstva, um kao da se smiri, i tada osjetimo radost, zadovoljstvo.

Ako ne shvatamo kako funkcionira naš um, os-lanjaćemo se isključivo na sopstvene mentalne konstrukcije, i tako ostati robovi rezona. Nećemo više verovati u objektivne stvari, već samo u svoje ideje o njima.

Postaćemo zatočenici izmišljotina sopstvenog uma, umjesto da vidimo stvarnost onakvu kakva jeste.

Dat ću vam primjer. Jedna osoba hoda ulicom i čuje neku lijepu muziku. Ostaje zadivljena. I eto mentalne konstrukcije: „Kakva divna muzika, voleo bih da je ponovo čujem; kupit ću muzički stub i CD sa tom muzikom. Morat ću poprilično da radim za te stvari". Sve sama konstrukcija.

Neko drugi prođe istom ulicom, čuje istu muziku i oduševi se kao što se oduševljava i drugim stvarima.

„Voleo bih da ponovo čujem istu muziku, ali nemam novca za aparat. Svejedno mogu u sebi da sviram jednako fascinantnu muziku". Od ove dvije, koja mentalna konstrukcija izaziva napetost, nemir? Muzika je magična, zadivljuje. Vi niste rob muzike koju ste čuli, ili aparata; vi ste pod kontrolom prosuđivanja sopstvenoga uma.