Meri Anderson
Liječenje bojama
Hromoterapija i kako ona djeluje

Uvod

Poslije završetka Drugog svjetskog rata boja je postepeno počela da se vraća u naše živote i da zauzima mjesto koje je imala u doba Regentstva pošto je pod Viktorijancima dugo bila u sjenci.

Danas je boja smjela i svijetla, možda kao izazovan gest preplašenog svijeta koji strepi od nuklearnog rata ili smo možda sada toliko neinhibirani. Što god da je u pitanju, nove boje su tu: smjele, istinske boja su izbacile smeđe, sive i krem boje. Crvene su jarko crvene;
plave su predivne, u nijansama od vrlo blijedo-pastelne do indigo-plave; zelene nas čine razdraganim i smiruju nas, a žute su sjajne, zračeći pomalo i sunčevom svjetlošću.

Boja izražava način na koji mislimo, a takođe vrši uticaj na nas iz sredine u kojoj se nalazimo, bilo tako što nam podiže raspoloženje ili ga spušta. Očigledno je da bogatstvo i raznovrsnost boja koje u današnje vrijeme vidimo svuda oko nas odražava mišljenje jednog veselijeg, otvorenijeg i poštenijeg doba od onog koje je upravo prošlo.

Činjenica da se sada mnogo pažnje posvećuje tome da nam domovi budu ukusno uređeni a ipak svijetli i prijatni za život, pokazuje da je dejstvo boje na ličnost postalo opšte priznato. Ovo su sada shvatile i medicinske i bolničke ustanove, koje pokušavaju da obodre pacijente koji su u depresiji upotrebom crvene, ružičaste ili narandžaste u sobnim
dekoracijama, kao i da smire one koji su pretjerano uzbuđeni, sa svim nijansama plave i zelene.

Savremena arhitektura pomaže kao pozadina u ovom novom lijepom odnosu prema bojama. Daleko je teže istaći ljepotu modernog namještaja u staromodnim prostorijama, mada je u tom cilju upotrebljeno mnogo domišljatosti. Neugledne stare i mračne kuće koje
su Viktorijanci toliko voljeli, sada su transformisane zahvaljujući ovim novim idejama o boji.

Boje u odijevanju su takođe pretrpjele pravu revoluciju. Dovoljno je samo da vidimo da neki muškarci nose koloritnu odjeću, ako ne baš za svakodnevni posao u kancelarijama, ono bar preko vikenda, oni stariji pomalo stidljivo, a mlađi kao da su tako rođeni. Što se tiče ženske odjeće, ona je skoro uvijek svijetla. Treba samo da pogledate po šoping
centrima i vidite kako se žene u raznovrsnim bojama kreću po sivom okeanu muškaraca.

Psihološki, naravno, boja snažno utiče na nas. Žive boje nas čine razdraganim, dok prljave boje u nama izazivaju odgovarajuća tmurna osjećanja.

Crvena nas grije. Toplota otvorene vatre je bez premca, jer iako možemo dobiti i više toplote nekim drugim načinima grijanja, pogled na usijane crvene žeravice djeluje na nas psihološki, tako da dom uvijek asociramo
sa vatrom ognjišta koja tamo sija, spremno čekajući na naš povratak. Još prijateljskija je vatra trupaca u kaminu, sa asocijacijama na selo, i mir i sigurnost od atmosferskih elemenata.

Plava je hladna boja, koja podjednako blaži i oči i duh. Zelena unosi harmoniju u nas.

Ako želimo da se osvježimo, odlazimo u polje, gdje nam zelenilo prirode oporavlja nerve koje nam je grad izmučio.

Kao mentalni stimulant ništa ne može da se mjeri sa žutom, i svako
ko želi da u svom salonu vodi briljantne razgovore (a ko ne želi?), treba da zna da fina nijansa svijetlo-žute koja se unese u sobu preko namještaja ili omalanih zidova ima stimulativno dejstvo na intelektualne moći.

Izreke "Zacrvenio se od gnjeva", "Pomodrio od hladnoće", "Pozelenio od zavisti", odnose se na stvarne promjene koje se dešavaju u bojama našeg elektromagnetnog polja zbog promjene u našim emocijama.

Ovo elektromagnetno polje koje okružuje sve, a ne samo ljudska bića, često se naziva aura. Sasvim jednostavno se možete uvjeriti u istinitost ove
tvrdnje jednim malim eksperimentom. Zamolite nekog prijatelja da stane sa svjetlošću u pozadini uz svijetlo obojen zid. Često je lakše vidjeti auru ako je ne posmatrate direktno, nego se koncentrišete na neku tačku na tijelu te osobe, na primjer na vrh njegovog nosa, pa
ćete postepeno vidjeti slabi sjaj prvo oko njegove glave, a zatim oko cijelog tijela. Nekim ljudima aura prvo izgleda bijela, ali sa praksom, pojaviće se i boje. Ova aura, koja je obično vidljiva ekstrasensima (ljudima koji imaju ESP moći), često je sredstvo pomoću kojeg iscjelitelj bojom vrši dijagnozu. Oboljeli organ ili dio tijela će pokazati tamne ili izblijedjele mrlje u auri iznad mjesta gdje postoji disharmonija. Pošto
svaka boja ima drugačiju vibraciju, liječenje bojama se obavlja na sličan način kao i bilo koji drugi oblik iscjeljenja. Kao i ljekar koji se nada da će njegove pilule ukloniti disharmoniju u frekvenciji vibracija, tako se i hromoterapeut nada istom efektu.

Hemijska neravnoteža u tijelu - koja se ispoljava kao bolest - može se ispraviti hemijskim sredstvima ili pomoću finih zraka upotrebljenih u hromoterapiji.

Pošto je izvršio dijagnozu, iscjelitelj bojama će primijeniti one ljekovite boje u kojima postoji deficijencija, ili suprotne boje, ako postoji suvišak. To može uraditi tako što će primijeniti zrake različitih kolor lampica ili tako što će vizualizacijom usmjeriti nevidljive zrake koje trepere oko nas danju i noću. On djeluje kao selektor i prenosilac moći, koju prenosi na pacijenta. Neki pacijenti osjećaju kada su na njih usmjereni zraci, drugi ne osjećaju ništa, ali dejstvo postoji na sve, mada na neke manje, a na neke više.

Sve u svemu, boja je integralan dio našeg života. Ona nam donosi radost, veselje i - kada nam je potrebno - izlječenje. Vidljiva i nevidljiva, ona snažno utiče na nas, jer u njoj živimo i u njoj postojimo.