Kad nešto razbijete, stvarate novo.

Kad nešto stvarate, uništavate staro.

Materijalne stvari ne znaju za stvaranje i razaranje.

To dvoje su na kraju jedno.

Samo prosvijetljeni znaju da su jedno,

pa ne vodite rasprave naučenim mišljenjima,

nego im pristupite običnim znanjem.

Tko pristupa običnim znanjem, obično će ih primijeniti.

Tko ih primijeni, prići će im.

Tko priđe, doći će do njih.

Ovo znanje nije daleko i lako se do njega dođe.

Samo slijedi prirodno.

Doći do tog stanja, a to ne znati, to zovemo Tao.

Razbijati glavu da bismo njih spojili, a ne znati da već jesu isto, zovemo "tri ujutro".

Čovjek koji majmune hrani kestenjem reče majmunima: "Tri porcije ujutro, četiri popodne." Majmuni se naljutiše. Čovjek tada reče:

"Dobro, onda četiri ujutro, tri popodne." Majmuni se obradovaše. Ni vrsta hrane ni količina nisu se mijenjali, jednom su izazvali ljutnju, drugi put radost, samo obrnuto raspoređeni.

Tao

Ovo je jedna od najpoznatijih priča Chuang Tzua, mudraca kojeg možemo usporediti s Lao Tzuom, kao jednog od dva najvažnija učitelja taa.

Početak priče mogao bi nas zbuniti. Rekli bismo da su "stvoriti" i "uništiti" upravo suprotni postupci, a Chuang Tzu kaže da su povezani kao jedno. Kako je to moguće? Rekli bismo da ne postoji veća suprotnost od tih dviju stvari! Chuang Tzu nam zatim kaže da se najbolje može shvatiti najobičnijim pristupom. Uzmimo neki običan primjer: što se mora dogoditi ako želimo izraditi komad namještaja. Moramo srušiti stablo da bismo nabavili drvo za izradu. A što radi kipar kad želi izraditi lijepu skulpturu? Mora dlijetom udarati po kamenu.

U oba primjera vidimo da postupak stvaranja podrazumijeva i uništavanje. Jedno bez drugoga ne postoji. Naizgled suprotni postupci zapravo su lice i naličje istog novčića. Usvojimo li ChuangTzuov pristup, paradoks nestaje i lako dolazimo do jasne spoznaje.

Majmuni iz ChuangTzuove priče naljutili su se jer su smatrali nepravednim da ujutro dobiju tri porcije, a popodne četiri. Čovjek koji ih hrani, znajući kako razmišljaju, umirio ih je jednostavno obrnuvši raspored.

Novi raspored se majmunima činio drukčijim, što znači da jest drukčiji. Nisu vidjeli da je razlika jako površna i da je u oba slučaja dnevni broj obroka isti, sedam porcija.

Ako sebe usporedimo s majmunima, njihova hranioca možemo usporediti sa stvarnošću kakvu vidimo. Većina nas ne vidi puno dalje od majmuna, pa ne vidimo temeljnu jedinstvenost egzistencije. Vidimo podjelu i odvojenost, premda su one samo iluzija.

Na primjer, grčevito se držimo života (stvaranja) i bojimo smrti (uništenja) jer ne shvaćamo da je to dvoje cjelina. Životni proces odvija se istovremeno s procesom smrti. Ne možemo imati jedno, a nemati drugo.

Što nije rođeno, ne može ni umrijeti. Smrt nas čeka samo zato što smo u ovom trenutku prekrasno živi. Bez smrti ne bismo imali ni ovaj život koji tako volimo. Stoga su život i smrt lice i naličje istog novčića. Oni koji to ne znaju nisu ništa bolji od majmuna iz priče koje je bilo tako lako uvjeriti da su dobili nešto drugo zato što im je izgledalo drugačije.

Oni koji to uviđaju shvaćaju zašto se oni koji njeguju tao ne boje smrti. Oni nisu "pobijedili" smrt jer nema se što pobijediti ni nadjačati. Oni jednostavno prihvaćaju smrt isto kao što prihvaćaju život. Pokopi poznatih u njima ne izazivaju bojazan i ne razmišljaju opsesivno o tome što će biti poslije.

Oni vide istinu – istina je da su život i smrt prirodni procesi  koji se pojavljuju u određenim trenucima i iz određemh razloga. Kako stvaranje i uništenje idu zajedno, tako i život i smrt prirodno idu zajedno. To zovemo tao!