6.1. Libanonski Balbek

 

 

Interesantno je bilo gledati kroz oci Aleksandra Makedonskog prije 24 stoljeca dok je trijumfalno osvajao anticka carstva. Prolazeci prostorima danasnjeg Libanona, imao je priliku uci u Biblos, najstariji grad na svijetu. I u to vrijeme, ovaj grad je imao najmanje 5.000 godina od svog utemeljenja. Nesto juznije, pedesetak kilometara od Bejruta, uputio se ka svetom fenicanskom gradu, Sidonu. Godina je, naravno, 333. prije nove ere. Osamnaest godina prije dolaska Aleksandra Velikog, Sidon su opsjedali Perzijanci. Ne zeleci da se pokore pred nadmocnim osvajacem, Sidonci su zakljucali sve kapije i zapalili Grad. Preko 40.000 stanovnika je nestalo u vatrenim plamenovima. U doba dolaska Aleksandra su jos uvijek bili isuvise slabi da se odupru novom osvajacu i grad su predali bez borbe.

 

Za Sidon su dostupni dokazi o osam hiljada godina starim iskopinama.

 

Slijedeci je bio na redu velicanstveni Balbek (Baalbeck). Na pola puta od Bejruta do Damaska, nalazio se grad sa kamenim hramovima kakve Aleksandrove oci dotada nisu vidjele. Pretpostavljajuci da je hram bio podignut u pocast boga Sunca, Grci prozvase Balbek Heliopolisom. Na rusevinama drevnog kamenog objekta, zapocet je ambiciozan gradjevinski poduhvat od kojeg je danas ostalo sest kamenih "Korintskih" stubova visokih 22 metra.

 

Iza helenistickog razdoblja (333-64 p.n.e.) dolaze Rimljani. Na istom mjestu, oni zapocinju gradnju svoga hrama posvecenog bozanstvima Jupitera, Venere i Merkura. Nakon stotinu godina, u doba Nerona, i njihov gradjevinski zahvat zavrsava. Napravljen je najveci rimski hram u dotadasnjem svijetu.

 

Naravno i Srednji Vijek je doveo nove civilizacije koje su pravili svoje utvrde na drevnim kamenim temeljima.  I Velika Dzamija  i bizantinska crkva Svetog Josipa su tu nasle svoje mjesto. I, napokon, danas, 2005., u podnozju balbeckog Akropolisa, libanski Hezbullah ima svoj vojni kamp.

 

Ali, ono sto nas stvarno interesuje ide mnogo dalje u proslost. Vise od osam hiljada godina.

 

Prvi kameni objekat koji je tu podignut imao je temelje visoke blizu osam metara. Na temelje su postavljena tri isklesana kamena bloka. Svaki od njih je tezak izmedju 800 –1.000 tona. Hiljadu tona!

 

Dva su gradjevinska giganta trenutno na Pleneti koji prednjace u podizanju teskih tereta: Bechtel korporacija i americki armijski US Army Corps of Engineers. Ni jedni ni drugi nemaju mogucnosti da, ni uz upotrebu najmodernije tehnologije, prebace te blokove sa jednog mjesta na drugo.

 

Naravno, nema objasnjenja kako su ti kameni blokovi bili prenoseni u drevno doba. Kojim alatima su oblikovani, kako su prebacivani, a onda podizani na sedam-osam metara visine.

 

Izgleda da se ponovo susrecemo sa saljivim slucajem ne-postojanja gravitacije u drevno doba. Kao kod Egipcana. Ili Maltezana. Ili Maja...

 

Zbilja, kako se sa obliznjeg kamenoloma (oko 1 km udaljenosti od Hrama) mogu podici tako teski tereti sa bilo kojom antickom tehnologijom?  Valjda im gravitacija nije bila problem kao nama danas.

 

Kad vec pominjemo lokalni kamenolom, interesantno je istaci da se tu jos uvijek nalazi najveci isklesani kameni blok na svijetu. Dugacak je 21 metar, sirok skoro pet i ima tezinu od 1.200 tona. Hiljadu dvijesto tona! Zovu ga "Kamenom trudne zene".

 

Salu na stranu. Razlog pominjanja ovih drevnih kamenih grdosija nije samo u tome da nam se svijet ucini "misterioznijim". Naravno, rjesenje nije ni da i dalje zabijamo glavu u pijesak.

 

"Moderna nauka" nas moze nasmijavati pokusajima da objasni kako su Egipcani na samom pocetku svog Prvog kraljevstva poceli graditi grandiozne piramide. Ili, kako su malteski ribari bez alata podizali podzemne hramove sa kamenim stubovima teskim 500 tona. Za anticki Balbek se i ne usudjuju "krivnju" za gradjenje hramova svaliti ni na jedno od neolitskih plemena koji su tu zivjeli. Slicno je i sa engleskim megalitskim centrom Stonehenge; kom primitvnom domorodackom plemenu pripisati takva astronomska znanja? Drevni hramovi u Peruu imaju kamene blokove od 440 tona; jedan od njih, onaj u Tiahuanaco-u ima stotonske blokove povezane metalnim spojnicama. Starost hrama nas vodi u doba posljednjeg ledenog doba.

 

Za nastavak price trebace nam globus. Posmatram geografske duzine - meridijane. Kao sto je poznato, geografska duzina je odredjena "dogovorno" i nulta tacka prolazi kroz londonski observatorij Greenwich.

 

(I sam postupak odredjivanja geografske duzine  imao je interesantnu historiju. Na sastanku britanskih astronoma, odrzanom 1884. godine, Grinvic je odredjen da bude nulti meridijan. Samo je jedan glas bio protiv. Ugledni Skotski astronom, Charles Piazzi Smyth, insistirao je da to bude Giza i egipatska Velika Piramida.)

 

Kanadski istrazivac Rand Flem-Ath provodi dvadeset godina u dokazivanju da su megaliti planski rasporedjeni po svijetu. On je posao od pretpostavke da je nulta tacka geografske duzine u Velikoj Piramidi (kao njegov prethodnik Smyth, stotinu godina ranije). Prosto nije mogao vjerovati svojim ocima. Lokacije svjetskih kamenih hramova i svetilista su se savrseno uklopile u geometrijski sistem.

 

Velika Piramida je izabrana jer se njenom geografskom duzinom  nalazi najvise kopna od svih ostalih duzina (zato sam morao konsultirati globus i uvjeriti se u to). Prema istoku, megaliti, medju kojima i balbecki, sumerski, babilonski, indijski, kineski; ili, na zapad, evropski (njemacki, holandski, francuski, spanjolski, portugalski i britanski) i americki (centralno i juznoamericki).

 

Ako se vec ustanovi da postoji pravilan geometrijski raspored ovih kamenih objekata, logicno je slijedece pitanje: koja je njihova svrha?

 

Nasa Planeta je energetska lopta koja ima svoja energetska sjecista i vortekse. Nije vise tajna da su piramide u  Gizi ili monolit u Stonehenge-u, na samom centru takvih vorteksa koji zrace nevjerovatnom energijom.

 

Postojanje mreze ovakvih gradjevina na takvim osjetljivim energetskim tackama Planete, moze znaciti samo jedno: pokusaj da se kontrolira Zemaljski energetski sistem.

 

Nas, ljudski organizam nije nista drugo do energetska lopta. Koja komunicira (ili ne komunicira) sa maticnom Planetom.

 

Slicna analogija se moze povuci i sa Suncevim sistemom... I kosmosom...

 

Svako nebesko bice i svako nebesko tijelo su dijelovi jedinstvenog kosmickog sistema. Ljudsko energetsko polje trebalo bi biti povezano sa Planetarnim, a preko ovoga, i sa kosmickim.

 

Da bi pripadali jednom kosmickom sistemu, neophodno je da postoji nesmetani protok energije.

 

(Slicno je i sa akupunkturom. Iglice se koriste kada dodje do zacepljenja pojedinih energetskih lokacija od cjeline. Kada se energetski protok ponovo pocne odvijati nesmetano, citav organizam ozdravi.)

 

Pretpostavimo da se zacepe tacke protoka energije izmedju covjeka i Planete. Rezultat: covjek ostaje otcjepljen od cjeline. Od kosmosa.

 

I, umjesto kosmickog bica, postaje sveden na Zemaljsko bice. A zatim, jos uze, na bice koje pripada jednom plemenu (narodu) ili jednoj religiji.

 

Energija nije, sama po sebi, ni pozitivna ni negativna. Ali se energijom moze manipulirati. I to je ono sto nam se desava. Vec hiljadama godina.

 

Naravno da covjek nije izgradio egipatske ili kineske piramide. Niti vukao one balbecke blokove na svojim ledjima. Niti prokopavao malteski otok.

 

Superiornija bica su pazljivo provela plan vladavine nad ljudskom civilizacijom.

 

Istovremeno su skrivali isitnite (historijske) informacije svodeci covjeka na jedan uzak vremenski period od 5-6.000 godina.

 

A znanja o prethodnim civlizacijama Lemurije i Atlantide bi nas vratila nekoliko desetina hiljada godina u proslost. I sta bi ondje pronasli?

 

Obje civilizacije su startale pod dominantnim utjecajem "Zakona Jednoga". Rijec je o shvatanju da sve pripada istoj energiji, koja se izrazava u razlicitim formama.

 

(Najuporniji istrazivac Lemurije i Atlantide je pukovnik James Churchward, koji je napisao seriju knjiga u prvoj polovini dvadesetog stoljeca. Posjetio je neka od najzabacenijih azijskih manastira vidjevsi drevne zapise koji idu unatrag od 12.000 do 70.000 godina. On detaljno razradjuje ove teze.)

 

Zakon Jednoga je znanje koje kaze da je sve medjusobno spojeno i da sve potice od istog energetskog izvora.

 

Sa Ajnstajnovom pojavom, ovaj "Zakon" je postao i nama logican.

 

Zakon Jednoga je bio i u zacecima Atlantide. Mitovi i legende o Atlantidi govore o civilizaciji koja je utemeljena na harmoniji sa prirodnim zakonima.

 

Nazalost, i jedna i druga civilizacija su nadvladane mracnim silama.

 

Drevni mitovi o "ratovima izmedju bogova" su, naravno, opisi ratova izmedju vanzemaljaca. Onih koji su se zalagali za ne-mijesanje u zemaljske poslove i onih drugih. Ponovo nazalost, ovi drugi su uglavnom pobjedjivali.

 

U dnevnom zivotu, promjena je donijela potiskivanje "Zakona Jednoga" od strane "Hrama Sunca". Najedamput, sve se pocelo predstavljati kao izolirano i bez veze sa drugim. Umjesto ujedinjenja doslo je do razjedinjenja. Umjesto harmonije, do vladavine.

 

Umjesto duhovnog, naglasak je stavljen na tehnoloski i materijalni razvoj. A duhovno je koristeno samo za manipulaciju.

 

Hram Sunca je, na kraju, doveo do kataklizme i Lemurije i Atlantide.

 

Hram Sunca je nastavio sa manipulacijom i danasnje civilizacije, pocev od antickih vremena do danas. Elitne organizacije, kao Iluminati, Masoni, brojni Komiteti i drugi, u sluzbi su istog cilja.

 

"...Oni su poticali tehnologiju iznad duhovnosti... ne hajuci za Zemlju, prirodu ili druga ziva bica... Tokom pisane ljudske historije oni su dominirali... Trenutno, oni vode covjecanstvo ka Novom Svjetskom Poretku, svjesno ili nesvjesno ispunjavajuci zadatke Iluminata, a time i vanzemaljskih manipulatora..." (W.T. Samsel, "The Atlantis Connections", Arizona, 1998).

 

Ono sto nama treba je akupunktura. Za ljudska bica i za Planetu. Da energija ponovo nesmetano prokola izmedju sviju nas, maticne Planete i svemirskog okruzenja.

 

 

U libanonskom Balbeku se nalazi najveci isklesani kameni blok na svijetu tezine 1.200 tona.

Starost mu je tesko odrediti; bio je tu hiljade godina prije rimskih osvajanja.

Nekoliko hiljadutonskih blokova je zavrsilo na obliznjem brdu kao temelj drevnom hramu.

Metod transporta nije moguce objasniti nasim tehnologijama.