LET IT BE

Ništa nije stvarno.

John Lennon

Prisjećam se Maharishi Mahesh Yogija i mnogih sati koje sam prosjedio u procesu transcendentalne meditacije, kad mi je bilo rečeno da ljudska pažnja spontano kreće prema području veće sreće, a stanje bez misli, koje neki zovu samadhi, a drugi transcendentalna svijest, situacija je kad je ta sreća maksimalna, kad se čitav sustav stavlja u stanje svih potenci­ jalnih mogućnosti i spontano reorganizira u pravcu savršenog reda. Utr- nuće aktivnosti uma trebalo bi nastupiti bez ikakva napora, jer, eto, naš um žeđa za tim stanjem apsolutnog mira kuda će, damo li mu priliku i bija mantru (kratka riječ osobite zvučne kvalitete koju se za vrijeme me­ ditacije ponavlja u sebi), naprosto pohitati, Maharishi je taj proces naz­ vao, uz opće zgražanje onih koje to vrijeđa jer su dobri vjernici, meha­ ničkim putem k Bogu, i time sebi na Zapadu zapečatio sudbinu, kao i Beatlesi, kad su izjavili da su popularniji od Isusa Krista.

Lijepo je pojasnio i pravu istinu o našem biću. Usporedio je to s pro­ jekcijom filma na bijelu pozadinu ekrana. Film su naše misli, a pravu narav našeg bića ne možemo spoznati dok ne vidimo prirodu ekrana, Zaustavljanjem filma, u našem slučaju tijeka misli, suočavamo se s ekra­ nom kakav on zaista jest. To je stanje spoznaja cjelokupne Kreacije na njenom izvoru. Kad jednom naučimo da ovo svakodnevno stanje svijesti koegzistira s tom vječnom transcendentalnom sviješću, koja je sva bla­ ženstvo, dostići ćemo Kozmičku svijest.

Maharishi je prvi precizno sistematizirao tzv. »viša stanja svijesti« o kojima govore sve škole joge i meditacije. Tako on govori da postoji se- dam stanja svijesti. Prvo je stanje spavanje bez snova, a drugo spavanje sa snovima. Treće je stanje ovo naše, svakodnevno, budno, koje obično nazivamo normalnim. Stanje bez misli, kad postoji samo iskustvo čiste svi­ jesti ili jastva, zove se samadhi, a Maharishi ga zove transcendentalnom sviješću.To  četvrto stanje svijesti dokazao je u svom doktoratu dr. Keith Wallace, jedan od znanstvenika koji su se Maharishiju pridružili još u počecima njegove misije na Zapadu. Peto se stanje svijesti zove Kozmička

 

Sant Rajinder Singh - aktualni majstor Sant Mata

Svijest, a kao što sam već rekao, radi se o paradoksalnom stanju kad je čovjek budan, a istovremeno ima iskustvo blaženstva koje donosi trans­ cendentalna svijest.  Kad osoba, daljim razvojem, spozna da je pojavni svijet načinjen od istog materijaia kao i njena svijest, dapače, u neku je ruku produžetak njene vlastite svijesti, tada se nalazi u Božanskoj svije­ sti, kojoj je Maharishi naknadno, da bi izbjegao konflikte s teolozima, na­ djenuo ime Proširena kozmička svijest. Svijest jedinstva ili gyana jest sedmo stanje  svijesti,kad  je sve ono što se nalazi u pojavnom svijetu ispred nas dio nas, kad osjećamo da smo u svemu što vidimo. Navodno

je stari rishi Jaimini definirao i osmo i krajnje stanje svijesti, tzv. Brahman svijest. Kad jogi dosegne tu najvišu razinu, on se nalazi u svemu što po­ stoji u svemiru, njegova je svijest proširena do krajnjih mogućih granica.

Neka mi Maharishi oprosti na ovom pojednostavljenju njegovih teo­ rija, koje su izazvale veliko zanimanje zapadnih istraživača. Kad ga je net­ ko pitao kako on kao čovjek u višem stanju svijesti od većine ostalih ljudi vidi bića oko sebe, on je rekao: »... Sva živa bića, bio to pas ili čovjek, vi­ dim onakvima kakva ona jesu, ali me njihov oblik ne može zavarati da ne bih vidio istu božansku iskru u svakome od njih...«

Zanimljivo je da Maharishi Mahesh Yogi nikada u svoju terminologi­ ju nije uključio nazive poput kundalini shakti ili čakre, koji inače pred­ stavljaju temelje učenja klasične indijske joge. Nije ni čudo, ako znamo da pripadnici Shankarine tradicije, iz koje dolazi Maharishi, nisu smatrali čakre realnima. Kad slušate priču o TM-u sve se čini lakim, jednostavnim i na dohvat ruke. Bez napora do prosvjetljenja.

Tako je govorio Maharishi. Vjerojatno je to i učinio. Uza sav trud, uz njega nisam uspio sresti nikog drugog kome je to uspjelo. Bilo je trenuta­ ka kad sam na djelić sekunde dodirnuo tu prazninu u kojoj se nalazila sa­ mo moja svijest i tada bih, uz snažan trzaj tijela, doživio bljesak bijele svjetlosti i osjetio jedan val unutarnjeg zadovoljstva, koje bi potrajalo i nekoliko sati. Uvijek su me uvjeravali da je ključ u nenapomom mediti- ranju. Um ne možemo ni na što siliti, jer će on odgovoriti otporom i zali­ ti moždane puteve novim grozničavim mislima. Proces treba biti spontan, stalno su govorili, a ja nisam nikako mogao shvatiti zašto taj proces ne funkcionira uvijek. Teoretski, da uzmem bilo koju misao i nenapomo je držim u svojoj svijesti, ona bi me trebala odvesti u samadhi, spontano i jednostavno, jer je tamo najbolje i najljepše. To se, međutim, nije dogo­ dilo. U početku jest, a onda je taj um dokučio u čemu je:trik i više na mo­ ju lukavost uopće nije reagirao. Nikako ga nisam mogao nagovoriti da me propusti kroz vrata za koja nisam ionako znao kuda me vode, a za ono obećanje da ću se raspršiti u brahmanu iliti bitku, poput šećera u kavi koja mi se upravo slijevala niz grlo, nisam znao što mi zapravo dono­ si. Navodno do dna svoje svijesti ne možemo kliznuti stoga što nam to priječi stres nagomilan u živčanom sustavu. Kad se naša pažnja približava toj najnižoj razini pobudenosti živčanog sustava, stres je ono što nas izba­ ci na površinu. Kad jednorn opetovanim, ponavljanjem mantre raspršimo stresove, put u transcendentalnu svijest biti će otvoren.

I dok smo svi jedni drugima pjevali pjesmicu »Happy TC (transcen­ dentalna svijest), to you, happy CC (Kozmička svijest) to you, happy GC (Božanska svijest) itd...« nismo ni znali je li to ugodna nepomičnost u mra­ ku, gdje se ništa ne događa niti miče, ili neko drugo stanje koje ionako ne možete opisati dok u njega ne dospijete. A kad dospijete. onda ćete reći da je to takvo stanje koje se riječima ne da opisati ili da je nemoguće to stanje opisati dok u njega ne dospijete. Trgovali smo u svojim glavama, nudeći svoju individualnu svijest za proširenu na cijelu Kreaciju, lukavo izbjegavajući odricanja od svjetovnih i putenih užitaka, za koje su nam rekli da će, kad se dovoljno razvijemo, sami otpasti. A kad nisu otpadali, počeli smo se pomalo prisiljavati da ih sami uklonimo. Mehanički put k Bogu, koji se uvijek potkoživalo spoznajama nuklearne fizike, nije, barem na kratku stazu, davao rezultate. Širile su se glasine o rokovima unutar kojih mora doći do prosvjetljenja, pa je tako prvo u opticaju bilo pet godi­ na za Kozmičku svijest, za sedam bi se prosvijetlio i konj, rekli su mi s onim istim sjajem nekritičkog entuzijazma u očima.

Godine su prolazile i ritual je počeo zamjenjivati znanje. Bilo je važno biti u besprijekornom odijelu, uvijek s kravatom, s pruskom frizurom i ustima punim pohvale za transcendentalnu meditaciju koja je bila jedina, a ako baš ne jedina, a ono barem daleko, daleko bolja od svih drugih. Bila je jedina prirodna, rekli su mi. Istini za volju, bilo je onih za koje je to u praksi bilo tako, ali su oni bili vrlo rijetki.

Do ludila me dovodilo kad su me propitivali jesam li jutros obavio svoju redovitu meditaciju, kao da me pitaju imam li tvrdu stolicu. Vjero- valo se u tu poluautomatsku strojnu preradu svijesti, u transformaciju čovjeka u neko čisto, blaženo biće, koje, kad je već u visokom stupnju blaženstva, ne bi učinilo nekom nešto loše. Maharishi je inzistirao na to­ me da oni koji su u sebi sretni ne čine zle stvari drugima. Umijeće je živ­ ljenja bilo u frazi »Do less, accomplish more« (»Čini manje, postigni vi­ še«), što je nažalost, krivo shvaćeno i zato mnogima poslužilo kao alibi za duhovnu djelatnost koja u nas ima ime ljenčarenje.

Maharishi je oduvijek bio markantna ličnost, puna humora i mekog uvjerljivog glasa, koji nije trpio oponiranje dosadnim teoretiziranjem da bi se ispunilo vrijeme. Vjerovao je u koncept »Ubermenscha« slijepljenog od zapadnog biznismena i njegove potencijalne jogističke unutrašnjosti, Tako su nastali mali Frankensteinčići, koji su nakon dva sata jutarnje me­ ditacije lunjali s aktovkama i bankovnim računima, stalno ponavljajući »Take it as it comes...« (»Uzmi stvari onako kako dođu...«), prenavljajući se da s mirom promatraju pad svojih dionica na burzi. Sasvim nepotreb­ no, jer transcendentalnu meditaciju možemo smatrati upravo idealnom za modernog čovjeka, zaslijepljenog znanstvenirn svjetonazorom i nevolj-" nog odreći se užitaka koje klasična joga vidi kao nepremostivu prepreku duhovnoj iluminaciji. On ne može stvari uzmati onako kako one dođu, a da mu upravo TM može pomoći u njegovu stilu života vidimo iz znanst­ venog istraživanja koje dokazuje da je u pitanju metoda koja pruža naj- dublju relaksaciju. Dapače, jedna njemačka doktorska disertacija poka­ zuje da je odmor organizma praktikanata TM-a dublji od onog korisnika autogenog treninga.

Uvijek kad sam odlazio od Maharishija osjećao sam se izvanredno, kao da me zapljusnuo val nekog divnog mira. Upravo kad sam gotovo euforično povjerovao da će to potrajati, ispred vrata me dočekao kakav sekretar organizacije s facijalnim grčem, koji je trebao predstavljati osmi­ jeh vječitog blaženstva, i dao mi do znanja tko je ovdje gazda. Nisam ni­ kada imao osjećaj da su ti ljudi zlonamjerni, suosjećao sam s njima, shva­ ćajući tu strahovitu čežnju za smislom, sigurnošću da se nalaze na pra­ vom putu i da se pod stare dane neće suočiti s užasnom istinom da su se možda u ovom životu zabunili. Godinama sam znao da im nešto fali, ali nisam nikako mogao razaznati što je to. U putovnici za Raj nešto je defi­ nitivno nedostajalo. Sjećam se da sam tada pomislio kako su rijetki pro­ roci koje su toliko krivo shvatili kao Maharishija. Ono što je on želio bilo je upravo obrnuto od atmosfere koja je preuzimala glavne centre trans­ cendentalne meditacije.

Riječ karma se nalazila na listi zabranjenih. Nju je zamjenjivao znan- stveniji izraz, stres. Ipak, Maharishi je jednom rekao da su »Karma naše misli...«. Mi svoje živote moramo odmisliti i ta struja stalno ide prema naprijed. Meditiranjem smo je nekako trebali odgurnuti na sporedni kolo­ sijek, gdje bi polagano stala. Sve bi to klapalo da nije bilo tog stalnog vanjskog podražaja koji je raspaljivao emocije, a one su ubrzavale misao­ ne tijekove u našim lubanjama. I koliko god čovjek meditirao i čekao da struja spontano skrene na drugi kolosijek, bila je dovoljna jedna jedina uznemiravajuća. opsesivna misao da toj struji poskoči napon i mi ostavi­ mo mantru i odlutamo jalovim putem dešavanja nekog od problema koji muče gotovo svakog stanovnika planete. Proći će još godine dok ne shva­ tim odakle je uvijek na vrijeme stigla ta opsesivna misao.

I mit o savršenom zdravlju, na kojem se radilo osobito intenzivno, ni­ je bio ništa drugo doli mit. Kao i svi drugi, TM-ovci umiru od teških obli­ ka karcinoma i drugih civilizacijskih bolesti. Doduše, za očekivati je da netko, tko meditira nekoliko sati dnevno i tako stalno umiruje svoje živce, obično ne radi više od četiri sata na dan, hrani se strogo vegetarijanskom hranom, ne pije, ne puši, ne pije crnu kavu niti se druži s onima koji nisu njegovi istomišljenici, bude zdraviji od većine ostale populacije. Još ako radi joga vježbe, zasigurno će mu to koristiti, ako je u pitanju zdravlje. S druge strane, stvarno izgleda da nekoliko stotina radova o efektima TM-a pokazuje da stres, neprijatelj broj jedan, kod praktikanata ovog tipa medi­ tacije ne ostavlja tako duboke tragove kao kod normalne populacije. Tu je ideju osobito popularizirao dr. Deepak Chopra, negdašnji miljenik Ma- harishi Mahesh Yogija i čovjek koji mu je, nakon nekoliko godina, diskret­ no okrenuo leđa. Osnovao je ajurvedsku kliniku u Massachusettsu, koja je zahvaljujući poznatim klijentima poput recimo Elizabeth Taylor, stekla zavidnu reputaciju. Dok su ga alopatski liječnici uporno napadali, on je svojim knjigama sticao naklonost javnosti i svoje je aktivnosti premjestio u San Diego. Navodno i sada jedini dijeli tehnike »blaženstva« i »primar­ nog zvuka«, za što ga je nekoć ovlastio njegov tadašnji guru Maharishi. Religijskih se konotacija svojeg učenja odrekao, vjerojatno u strahu od još žešćih kritika od strane znanstvenog lobbyja, koji pokušava ukazati na veću teoretsku nego praktičnu vrijednost iscjeljiteljskih metoda koje pro­ povijeda ovaj bivši višegodišnji liječnik u hitnoj službi jedne bostonske bolnice. Neki njegov razlaz s Maharishijem tumače Deepakovim odbija­ njem da se pokori strogim pravilima guruove organizacije,

Maharishi je prvi istočnjački prorok koji je zapadnu znanost natjerao na razmišljanje o nečemu što je do tada spadalo u indijsku mistiku. Nje- gova su tumačenja procesa u ljudskoj svijesti briljantna, prijevodi vedskih klasika  kristalno jasni, a vjera u to da je upravo on poslanik koji otvara vrata Satya Yuge (Zlatno doba) nepokolebljiva. Kad su ga pitali zašto nje­ gov učitelj Swami Brahmananda Saraswati nije pisao knjige, on je uz svoj krakteristični smiješak odgovorio;  »On je stvorio mene!« Mahesh Yogi je tako postao živuća knjiga najviših vedskih znanja, koja su tijekom zadnja dva desetljeća trebala preporoditi zapadnu civilizaciju umornu od ratova, ekoloških problema, droga, nasilja, depresija i bolesti. Na njegov poziv »Meditirajte ne samo da pomognete sebi već i da promijenite ovaj svijet nabolje« odazvali su se mnogi. Dok su ga u Indiji zavidno kudili, au­ toritet na Zapadu mu je neprestano rastao, jer su mnogi od njega očeki­ vali spas iz surovih kandži zapadnjačke materijalističke svijesti, velikog je neprijatelja imao u Indiri Gandhi, pa se u Indiju vratio tek dan nakon nje­ nog ubojstva. Nije bio bolje sreće ni s njenim sinom, pa je uskoro prak­ tično obustavio sve projekte vezane uz svoju domovinu.

Tih, srednjih sedamdesetih, uveden je tzv. TM-sidhi tečaj, na kojem se trebalo ovladati siddhijima, neobičnim moćima koje opisuje Joga Sutra, klasično djelo velikog jogija i rishija Patanjalija. Podučavala se teh­ nika za savladavanje 18 različitih moći, od kojih je lebdenje trebala biti ona izvana vidljiva. Tisuće novih entuzijasta nagrnulo je na tečajeve koji su, uz ovladavanje levitacijom, trebali odgojiti grupe koje bi izravno utje­ cale na kolektivnu svijest cijelog Čovječanstva, Na individualnom bi nivou trebale ovladati neobičnim sposobnostima poput stjecanja snage slona, nevidljivosti, apsolutne kontrole gladi, znanja o kretanju nebeskih tijela, viđenja kozmičkih regija, čitanja tuđih misli, razumijevanja glasanja svih živih bića, viđenja skrivenih i udaljenih predmeta, sveznanja o unutar­ njim organima, iscjeljivanja dodirom, znanja o prošlim životima, znanja o trenutku vlastite smrti, predviđanja budućih događaja, teleportacije, itd.

U jogi postoji i tzv. osam velikih moći (mahasiddhi), a to su (prema Sant Kirpal Singhu):

1.   anima - sposobnost prodiranja u sve stvari, čak u atome, tako da se  vidi njihova unutarnja struktura.

2.   laghima - sposobnost smanjenja težine, do te mjere da se može jahati na sunčevim zrakama. To se koristi za levitaciju i translevi- taciju.

3.   garima - sposobnost da se postane težak kao čelik i predmete učini takvima da ih nitko ne može pomaknuti s mjesta.

4.   mahima - sposobnost povećanja na svemirske dimenzije i uvida u  funkcioniranje nebeskih tijela.

5.  prapti - sposobnost dosezanja svakog mjesta, čak i Mjeseca.

6.  prakamyam - moć ispunjenja svih želja.

7.  vasitvam - sposobnost upravljanja i kontrole nad svim stvorovima i elementarnim silama, poput vjetra, kiše itd.

8.   ishitva - sposobnost preuzimanja uloge stvaraoca, čuvara i razarača.

Kad broj onih koji meditiraju dosegne 1 posto, a praktikanata »sidhi- ja« 1 promil, u sredini koja je to uspjela doseći zavladati će blagostanje, od savršenog zdravlja do potpune eliminacije svih oblika nasilnog pona­ šanja. Sjećam se da smo žmirili danima u nekom starom švicarskom hote­ lu u Arosi, dok nas je nova tehnika meditacije bacakala po mekim stru­ njačama. Nije to bilo odguravanje nogama, kako su to uporno pokušavali dokazati već tada brojni neprijatelji Maharishija i njegova pokreta. Nema nikakve sumnje da je u pitanju prvi stadij levitacije, kako to opisuju ved- ski klasici. I elektroencefalografijom se došlo do spoznaje da je trenutak podizanja tijela sa zemlje sasvim osobit glede stanja svijesti praktikanta.

Maharishi je povlačio paralelu između kolektivne svijesti čovječanst­ va i fizikalnih sustava, pa je objašnjavao da zasićenoj otopini neke soli tre­ ba dodati 1% kristalića, pa da cijela količina tvari kristalizira. Ili. da je do­ voljno da svega 1% silnica u željezu teče u istom smjeru, pa da isto postane magnetično. Vjerovao je da to važi i za ljudsku svijest. Sve će biti harmo­ nično i idealno, kad broj meditanata dosegne kritičan broj koji je on izvu­ kao iz fizike. Na istoj je osnovi razvio i tezu o »superzračenju«. Naime, deset zasebnih izvora nekog zračenja iste frekvencije neuporedivo je slabije od istog broja izvora koji zrače istovremeno, s istog mjesta. Dakle, grupno me- ditiranje treba izazvati drastične promjene u okolišu, u svijesti onih koji ži­ ve oko nas, bez obzira jesu li oni toga svjesni ili ne. Posljednji je takav po­ kušaj bio summit maharishijevaca u Washingtonu, kad se umjesto najav­ ljenih sedam tisuća meditanata sakupilo oko 2700 ljudi, koji su trebali de­ monstrirati moć TM-a tako da metropolska policija zabilježi značajan pad nasilja. Radilo se o mjesec dana kad su meditanti »zračili« glavni grad svih Amenkanaca. Posve uvjerljivi rezultati su izostali, čak je u jednom tjednu nasilje poskočilo u odnosu na prethodne godine. Ipak. ostala je nada u vidu pada nasilja u preostala tri tjedna, koji su trebali promijeniti svijet.

 

Maharishi Mahesh Yogi

Originalnost Maharishi Mahesh Yogijeve tvrdnje bila je da redoslijed duhovnog sazrijevanja ne ide standardnim putem opisanim u jogi, od pridržavanja moralnih normi prema spoznaji, već će onaj koji ima iskust­ va viših stanja svijesti automatski postati moralan, TM je tehnika koja u kratkom vremenu omogućava praktikantu iskustvo bljeskova transcen­ dentalne svijesti, pa je to bila baza za Maharishijevo neortodoksno očeki­ vanje. Ipak, stječe se dojam da su Yama, pet pravila koja određuju što se ne smije činiti i Niyama, pet pravila koja određuju što treba činiti, osno­ va za onoga tko želi koračati putem bilo kojeg oblika joge.

Pet principa Yame su1-.

(prema Sibili, op.a.)

-   uzdržavanje od nasilja

-     istinoljubivost

-    neuzimanje tuđeg

-    kontrola čulnosti

- odricanje od posjedovanja

Pet principa Niyame su:

-    pročišćavanje

-     zadovoljstvo

-   askeza

-   studij svetih spisa

-   predanost

Kad su me uveli u TM-sidhi tehniku letenja, osjetio sam intenzivno žarenje pri dnu kralježnice. Čudna se vrućina lagano dizala prema plek­ susu, dok mi je srce strahovito lupalo. Kad sam srce već osjećao u grlu, neka me sila naprosto katapultirala iz sjedećeg položaja s prekriženim no­ gama. Bio sam opušten i definitivno je sigurno da moje kratko letenje nije imalo nikakve veze s mišićima u mojim nogama. Levitirao dakako nisam, pa smo diskretno taj izraz nakon nekog vremena zamijenili terminom »le­ tenje«. S obzirom da u dvadeset godina nitko nije doista levitirao, tako da se koju sekundu zadržao u zraku, isti se izraz koristi i danas.

Maharishi je u meni oduvijek budio pozitivne emocije. Divio sam se njegovoj elokvenciji i inteligenciji i uživao u njegovoj nazočnosti, ali bi me kategorične tvrdnje da je ovom metodom moguće postići fizičku bes­ mrtnost, uspostaviti vječni mir na Zemlji i osigurati savršeno zdravlje po­ pulacije blago iritirale. Bilo je tu bezbroj znanstvenih i paraznansrvenih radova, kojima se pokušalo dokazati da se kvaliteta svijesti u sredinama gdje su meditirali praktikanti TM-a poboljšala. Nažalost, neki su od tih radova bili neuvjerljivi, a statistike su pokoji put pokazivale nešto drugo.

Maharishi Mahesh Yogi je doista postavio vrlo zanimljivu teoriju o tome da ljudsko tijelo ima neograničenu sposobnost obnavljanja. Uvjet za to je proizvodnja some unutar živčanog sustava čovjeka. Za razliku od indijske tradicije koja somu smatra biljkom, koja može čovjeka učiniti be­ smrtnim, Maharishi tvrdi da se radi o proizvodu samog živčanog sustava čovjeka, koji on zove »ljepkom svemira«. Taj »ljepak« povezuje materijal- no s duhovnim tijelom, iz čega se može zaključiti da se povećava koordi­ nacija duha i tijela, odnosno utjecaj duha na tijelo. Prema Maharishiju, proizvodnja some u tijelu odvija se u stanju transcendencije. Ukratko, ako osoba ima stalno iskustvo transcendentalne svijesti, koja koegzistira uz bud­ no stanje, a proteže se i na stanje sna, to se naziva »sviješću blaženstva«.

Kontinuirano blaženstvo znači, po Maharishiju, produkciju some, koja bi mogla biti neka vrsta hormona, u dovoljnim količinama da se organizam obnavlja neograničeno. Ukratko, ako se stalno osjećate ekstatično, kemi­ ja se vašeg organizma mijenja toliko da se vaš životni vijek produžuje bes­ konačno! Mene je uvijek mučio odgovor na pitanje je li moguće da netko bude stalno u stanju ekstaze, da li ta ekstaza nakon nekog vremena to prestaje biti. Iz povijesti znamo da je Ramakrishna u ekstatičnom transu, za vrijeme kojega su ga morali hraniti tako da su mu stavljali hranu u usta, proveo čitavih šest mjeseci.

U Maharishijevu institutu provedena su ispitivanja kojima se željelo dokazati da se za tu tezu može naći biološke dokaze i objavljivano je da su meditanti ustvari biološki mlađi od svoje kronološke dobi. Za neke se tvrdilo da su nakon pet godina meditacije biološki mladi za čitavih dva­ deset godina, ipak, i to je još daleko od fizičke besmrtnosti. U normalnoj je starosti umro Maharishijev guru, a i sam Maharishi pokazuje jasne zna­ kove fizičkog starenja. To je, izgleda, primjereno dobu u kojem živimo.

Naknadno su uvedeni ajurvedski preparati s kojima se htjelo djelo­ vati na zdravije i dugovječnost meditanata. Radilo se o tradicionalnim proizvodima poput amrit kalasha, za koji je dokazano da uklanja slobod­ ne radikale u stanicama. Što je nedvojbeno vrlo korisno kao prevencija protiv najtežih oboljenja. No, ni to nisu sredstva s kojima bi se mogla po­ stići fizička besmrtnost, o kojoj ćemo više govoriti kasnije u ovoj knjizi. Tu treba napomenuti da je Mahanshi inspirirao niz korisnih istraživanja, pa se tako došlo do saznanja da je ajurvedsko klistiranje sezamovim uljem faktor koji može smanjiti rizik od nastajanja karcinoma na debelom crije­ vu, a na sličan je način korisno i šafranovo ulje.

Dakako u cijeloj priči ima i duhovitih »gafova«, a vrhunac je tekst američkog anti-TM-ovskog udruženja »TM-ex«, o jednom bizarnom doga­ đaju. Naime, dok je 7000 praktikanata »sidhija« meditiralo u Fairfieldu, u američkoj saveznoj državi Iowi, da bi se smanjio broj patoloških oblika ponašanja, netko je navodno provalio u dobar dio automobila parkiranih ispred zgrade kupolasta oblika, u kojoj su meditanti mijenjali svijet.

Za vrijeme tečajeva bilo je vrlo zanimljivih doživljaja. Tako nam se svaku večer, kao slučajno, dok smo pili čaj, zalijepio neki Turčin, koji je u organizaciji figurirao kao Šofer. U maniri pravog komitetlije, dobro je ku­ rio pričicama »... da je vidio meditante kako pred Maharishijem materi­ jaliziraju cvijeće...« i slično. Naravno, mi od uzbuđenja nismo mogli zas­ pati i jedva smo čekali iduće jutro da nastavimo mantrati i dosegnemo moći iz bajki drevnog istoka. Čak mi je jedan predvodnik tog tadašnjeg stada ovčica iz Jugoslavije u povjerenju prišapnuo kako »... napredni sid- hasi već lete amo-tamo po dvorani i hrvaju se u zraku...«. Zbog snage argumenta, dodao je da je to vidio svojim očima. Ja sam bio u sedmom nebu, pušio sam te bajke bez kriterija i nije bilo te sile koja bi me mogla skrenuti s blistavog puta prema najvišim dometima svijesti. Tek sam ka­ snije shvatio koliku su štetu stvarnim učenjima Maharishi Mahesh Yogija nanijeli ovakovi bojovnici bez kriterija, koji su ionako uskoro odustajali i otišli štetu činiti nekom drugom.

Tračevi protiv Maharishija, koji se svake godine od 1. siječnja do 12. dana istog mjeseca povlačio u osamu, kad je, prema povjerljivim izvori­ ma, jeo samo pistacije, množili su se. Opaki su tekstovi u zapadnim novi­ nama podsjećali kako ga se, nakon prvobitnog oduševljenja, odrekao John Lennon, ali i ostali »Beatlesi«. Vjeran mu je, barem donekle, ostao George Harrison. Žute su rubrike punili pričama koje su se doista doima­ le besmislenima. Netko je ustvrdio kako je Maharishi probao zavesti lju­ bavnicu Paula McCartneya, pa je to bio razlog za razlaz između gurua i slavne grupe. U svjetlu činjenice da je McCartney 1999. godine sa svojom kćeri posjetio Maharishija u njegovu centru u Nizozemskoj i s njime pro­ veo više sati u ugodnom razgovoru, ova se tvrdnja čini potpuno neosno­ vanom. Neki su tvrdili da je hit »Beatlesa«, »Sexy Sady«, ustvari aluzija na Maharishijeve seksualne apetite. Iako će u kasnijim godinama zaredati fi- nancijsko-seksualne afere vezane uz indijske gurue, Maharishi Mahesh Yogija je optužbama za seksualne ponude u svojoj autobiografiji teretila jedino Mia Farrow. Pričica je, međutim, tanka i nategnuta, valjda da smr­ tno dosadnoj životnoj priči glumice doda malo »začina«. Naime, mlada je Mia imala problema s usvajanjem tehnike TM, pa joj je Maharishi po­ nudio da zajedno meditiraju u podzemnoj prostoriji njegova indijskog aš- rama. Kako dalje priča Mia, Maharishi je obavio ruke oko nje, nakon če­ ga je ona uspaničeno istrčala iz mraka podruma, koji je inače služio za meditaciju kada su vanjske vrućine to onemogućivale na površini.

Iz vlastitog istraživanja i iskustva mogu reći da je taj čovjek oduvijek živio za svoju misiju, koja je, nažalost, kopnila uslijed nepopravljivo ko­ rumpiranog Zapada, koji bez svojih bolesti ne bi ni mogao funkcionirati. Maharishijevo je učenje bilo hit, prolazni hir, potrošna roba, koja nije mo­ gla, nakon prvobitnog uzleta, zadržati pažnju ljudi kojima su novac i dru­ štveni prestiž bili sol života. Nasilno spajanje uspješnog menadžera s odri­ canjem jogija bio je hibrid koji je morao odumrijeti. Instant samadhi je mogao nakratko privući dokone Amerikance, koji ubrzo potpuno nestaju sa scene. Čitava se stvar preselila u Europu, a Maharishi pokazuje očito negodovanje kad mu netko spomene Amerikance.

Uprkos debaklu koji je morao doživjeti u pokušaju da promijeni svi­ jet koji je mogao sve kupiti, prežvakati i ispljunuti, ovaj je čovjek pomo­ gao mnogima. Meditacija je spasila neke brakove, donijela duševni mir onima koji su je prakticirali bez pratećeg fanatizma i histerije, mnogi su ozdravili od psihosomatskih bolesti i priče koje su nastojale TM deza­ vuirati, kao opasan za psihičko zdravije nestabilnih osoba, u osnovi nisu točne. Nema nikakvog statističkog dokaza da je tako. Jedino nezgodno istraživanje dolazi sa Sveučilišta u Stanfordu, gdje su navodno nakon godinu i pol promatranja praktikanata TM-a uvidjeli da ova metoda može djelovati negativno, jer stimulira povlačenje od ovog svijeta, katkada udaljava praktikante od njihove okoline i otežava im rješavanje svakod­ nevnih problema. Nitko nije rastumačio što je to toliko dobro u ovom svi­ jetu radi čega povlačenje od njega treba shvatiti kao patologiju. Neki su tvrdili da je i neurofiziolog Herbert Benson, koji je promovirao TM kao metodu koja povoljno djeluje na moždane funkcije, ustvrdio da su efekti na mozak čovjeka isti ponavlja li on neku od indijskih mantri ili banalne riječi poput »Coca Cola« ili banana. Potvrdu za ovu tvrdnju nisam uspio nigdje naći, a mislim i da je bez osnove, jer je elektroencefalografija, ko­ jom se Benson služio, daleko preslaba metoda da bi mogla prosuditi sub­ jektivne vrijednosti jedne meditativne tehnike.

Moje bavljenje transcendentalnom meditacijom završilo je kad više nisam vidio svrhe u višesatnom meditiranju. koje mi je obećavalo dobru probavu i uspješnost u svjetovnim pothvatima. Ljudi koje sam sretao i koji su predano meditirali, slijedeći Maharishijeva učenja, u pravilu su bili po­ šteniji od ostalih. Ako ništa drugo, a ono zato jer su se pokušavali mije­ njati na bolje. I bilo im je stalo da promijene ovaj svijet. Maharishi je ostao jedna draga uspomena, učitelj koji mi je dao prvi okus istočnjačkog svje­ tonazora još početkom sedamdesetih. U jednoj je stvari pogriješio. Govo­ rio je ljudima da moraju meditirati kako bi bili uspješni. Trebao im je reći da meditiraju i ne obraćaju pažnju na uspješnost u svjetovnim poduhva­ tima. Trebao ih je rasteretiti imperativa uspješnosti. On razara živote za­ padnjaka, koji ne mogu u korak s nametnutim ritmom. Trebao im je reći ono što je meni rekao jedan veliki jogi, a što mi je tada bilo tako teško shvatiti: »... Uvijek pobjedu prepusti drugome, a poraz zadrži za sebe. To je put joge...«

Ljubav, sila za koju su rekli da čak povezuje atome, nikada nije bila dio vokabulara apostola transcendentalne meditacije. Patnju je trebalo iz­ bjeći kao nešto nepotrebno, a ne od nje učiti i sublimirati je. Ponuđeno rješenje je tehničko, ono daje univerzalni recept i smatra da moral dola­ zi, kao što smo to već razjasnili, spontano, kako se čovjek kroz ovu tehno­ logiju svijesti razvija. Napor u bilo kom smislu, uključujući voljno isključi­ vanje negativnih tendencija u vlastitom ponašanju i razmišljanju, nije bio dio ovog unikatnog pristupa duhovnom razvoju. Predobar marketinški pristup obećavao je brzo nešto što nije bilo lako isporučiti. Ipak, Mahari­ shi je, u najgorem slučaju, svakome tko je imao sreću doći s njime u do­ dir, ostavio jednu vriiednu kockicu iz mozaika razumijevanja spiritualne evolucije i uloge pojedinca u njoj. Imao sam neodoljivi osjećaj da je sam dostigao razine svijesti o kojima je govorio, ali se nikako nije mogao naču­ diti kako to tako lako ne polazi za rukom onima oko njega.

Mantre koje je davao bile su zapravo u početku jedna riječ, koju je trebalo misliti, a ne ponavljati jezikom. Nakon godine i pola prakticiranja, meditant bi stekao uvjete za tzv, naprednu tehniku, pa bi se original­ noj mantri dodavao još jedan slog. To bi tako išlo do, navodno, šestog stupnja, kad bi praktikant već imao mantru koja sadrži šest riječi. Uvijek se inzistirato na tome da su mantre riječi koje nemaju nikakvo značenje. S obzirom da sam iste mantre pronalazio u literaturi vezane uz hindui­ stička božanstva, pitao sam jednom samog Maharishija kako one funk­ cioniraju u tom svjetlu. Potvrdio mi je da je to točno i objasnio da «... kad je stanje bez misli između dviju mantri dovoljno dugo, božanstvo kojem pripada mantra pojavljuje se pred očima onoga koji meditira...«

Bio sam nazočan kad ga je jedan praktikant ispitivao u svezi nekih svojih iskustava, želeći mu sugerirati da je dostigao stanje Kozmičke svi­ jesti. Cilj je bio da on to potvrdi pred širim auditorijem, što bi koristilo osobnoj promociji istoga. Jogi se, međutim, nije dao navesti na tanki led i uz kikotanje se našalio. Netko ga je tako ispitivao što da čini kad ga po­ navljanje mantre odvede u dubinu svijesti, kao da tone u beskonačnost. Maharishi nije nadobudnom praktikantu, koji je očekivao priznanje za svoj napredak, odgovorio ništa. Nakon kratke pauze, promrmljao je: «... Tada samo treba ponavljati mantra, mantru...«

Oko sada već proćelavog gurua duge kose čule su se lijepe legende poput one o njegovoj predanosti učitelju, već spomenutom Swami Brah- mananda Saraswatiju, koji je od 14. do 72. godine živio kao pustinjak u zabačenim dijelovima indijskog potkontinenta, da bi ostatak života, do 84. godine, nosio jednu od najviših duhovnih titula sjeverne Indije. Kad je um­ ro, navodno je sahranjen u kamenom lijesu koji je spušten u rijeku, a Ma­ harishi je ronio do dna, prateći svog gurua do kraja u punom smislu te ri­ ječi. To je činio i kasnije u životu, ne odstupajući od svoje misije ni onda kad je ona primala gorke kritike javnosu i gutala podvale zlobnika. Loše vije­ sti Maharishi nije želio slušati, jer je priznavao samo jednosmjerne ulice popločene optimizmom. To se nije promijenilo ni nakon što je oštro javno napadan u rodnoj Indiji, odakle je pod pritiscima bio prisiljen otići u dvo­ rac, negdašnji ženski samostan u Nizozemskoj, smješten neposredno uz granicu Njemačke. Njegov su pokret silom trpali u religije, čemu se on odlučno odupirao, a na kraju se, da bi to izbjegao, odlučio na vrlo neobi­ čan potez. Svojim je organizacijama u svijetu preporučio da se registriraju kao političke stranke! Valjda je na kraju i on shvatio tko okreće ovaj svijet.

Nedavno je rekao da je siguran da iza sebe ostavlja svijet boljim nego što je bio na početku njegove misije. Računa se da je u tehniku transcen­ dentalne meditacije uveo najmanje tri milijuna ljudi i nema sumnje da svijet više nikada neće na hinduizam gledati istim očima kao prije njego­ va dolaska na Zapad, Maharishi je obilježio šezdesete gotovo isto toliko kao psihodelični pokret i sasvim je sigurno svojom »slatkom utopijom« oplemenio živote mnogih.

Njegova tvrdnja da sviješću možemo izravno percipirati najsuptil- nije prirodne zakone i izjednačavanje najfinijeg stanja svijesti s najfinijim stanjem materije nalaze podršku u Leadbeaterovu djelu s početka sto­ ljeća. U relativno slabo poznatoj knjizi »Okultna kemija«, ovaj teozof razlaže periodični sustav elemenata, ali kako ga vidi jogi s razvijenom mo­ ći »smanjenja na veličinu atoma« (anima siddhi , po čemu »najfinije čes­ tice« imaju naziv anu). Kasnije je više fizičara potvrdilo točnost navoda iz ovog vizionarskog djela, koje je dalo naslutiti da će uporaba jogističkih moći možda jednog dana koristiti i znanosti.

Neki odvažniji poklonici joge misle da nije nemoguće da jogi, koji može percipirati subatomarne čestice, zapravo može zaviriti kroz »crvo- točinu« (»wormhole«), minijaturni prijelaz iz našeg u neki od paralelnih svjetova, o čemu fizika govori sa sve manje skepse. Teoretski, moguće je da je ovaj naš univerzum svojevrsnim tunelićima, tanjima od atoma, po­ vezan s paralelnim svjetovima, no sporno je koliko žive ti svjetovi i je li njihov vijek dovoljno dug da se u njima bilo što razvije. Možda su ti svje­ tovi ono što zovu lokama, o čemu ću reći nešto više kasnije. Vrlo je zago­ netna priča o tome kako »jogi može stvarati i uništavati svjetove«, a prih­ vatimo li njihovo shvaćanje da je cijeli svemir zapravo napravljen od svi­ jesti, nije isključeno da oni najveći medu njima doista na neki način mogu stvarati svjetove, u koje se može zaviriti kroz »crvotočinu«. To je točka u kojoj se stidljivo dodiruju mistika i modema znanost, koja danas pnhvaća teze o postojanju  10, 26 ili čak više dimenzija,

Smjelijom špekulacijom dolazimo do postavke da »tuneli« kroz koje prolaze duše osoba koje dožive kliničku smrt ili »tuneli« između nivoa eg­ zistencije, kako ih opisuje tradicija Sant Mat, imaju neke veze s »crvoto- činama« i drugim konceptima kojima se fizika približava metafizici.

U tom kontekstu postoji još jedna zanimljiva koincidencija. Jogi mo­ že razviti moć »viđenja kozmičkih regija«, a nešto je slično pod nazivom »bhang« poznato u budističkoj vipassani. U klasičnom vedskom djelu, Sri Srimad Bhagavatam (Peto pjevanje), spomenute su više dimenzije materijalnog svijeta, koje ne možemo percipirati standardnim osjetilima. U igri su »prsrenovi različitih oceana u vanjskom svemiru«, jedan od njih sačinjen od čistog alkohola, Vede su pisane prije nekoliko tisuća godina, a astronomi su tek nedavno u svemirskim dubinama otkrili golemi oblak čiji je kemijski sastav - čisti alkohol.

Navodno su Amerikanci u špijunske svrhe razvili tzv. »tehniku daljin­ skog motrenja« (SRV Scientific Remote Viewing). Definicija je ove meto­ de »mentalni postupak koji omogućava prikupljanje točnih i detaljnih informacija o objektima udaljenima u prostoru i vremenu«. Danas se time u SAD-u bavi Farsight Institute, neprofitna organizacija koja uvježbava zainteresirane, kako bi proširili svoje perceptivne moći do neslućenih gra­ nica. Tako tvrde da su »vidjeli« kako je Hitler počinio samoubojstvo, kata­ klizmu koja je uništila dinosaure, detalje s najranijih koncerata »Beatlesa«, udaljene svemirske regije, neobični objekt koji je navodno pratio Hale- Bopp kometu, te niz drugih događaja izvan domašaja praktikantova osje­ ta. Ako je suditi po brojnim svjedočanstvima, gledanjem na daljinu obil­ no se služila i američka vojna obavještajna služba. Njeni su mediji tako, vizualizirajući sebe kako plutaju između bijelog, muljevitog dna oceana i njegove smaragdnoplave površine, padali u trans u kojem su »vidjeli« točan položaj sovjetskog TU-22 koji se srušio u zairskoj džungli, unutraš­ njost sovjetske promatračke stanice južno od Semipalatinska. raketu-no- sač prve kineske nuklearne bombe, čak i površinu Marsa. Kako mi je to rekao Skip Atwater, nekada jedan od ključnih ljudi ovog projekta, prije spuštanja na Mars, NASA će obavezno konzultirati i jednog medija spe­ cijaliziranog za ovakvo »gledanje na daljinu«! Čini se da je ono što je ne­ kada bilo samo joga zainteresiralo i one koji se vjerojatno jogom nikada neće baviti.

Shvaćanje da je moguće sviješću izravno percipirati najfinije prirod­ ne zakone na najdramatičniji se način potvrdilo u liku Srinivasa Rama- nujana, uz Riemanna, najvećeg matematičara svih vremena. Ovaj je negdašnji siromašni činovnik iz Madrasa rođen u južnoindijskom gradiću Erodeu, 1887. godine. Još je kao dijete pokazivao neobičnu sklonost ma­ tematici i, iako je imao samo jedan stari udžbenik Georgea Carra, sam je došao do niza već poznatih matematičkih teorema. Ali i desetine novih, nepoznatih u matematici. Svoju je bilježnicu poslao trojici najpoznatijih matematičara svog vremena, a jedini koji je shvatio što ima u rukama bio je Godfrey Hardy, koji je na skali genijalnosti do 100, sebe stavio na broj 25, dok je Ramanujan dobio čistu stotku. Sve je poduzeto da boležljiva Indijca dovedu u Cambridge, gdje će tri godine zapanjivati vrhunske znanstvenike, često teoremima za koje ni danas ne znamo kakvu će pri­ mjenu imati jednog dana. Ramanujanov je boravak u Engleskoj bio sve prije nego ugodan. Uslijed nestašice izazvane Prvim svjetskim ratom, teš­ ko su za njega pronalazili strogu indijsku vegetarijansku hranu, a već je tada počeo pobolijevati od tuberkuloze. Čovjek koji je godinu dana na­ kon povratka u Indiju umro od tuberkuloze u dobi od svega 33 godine, za sobom je ostavio upravo nevjerojatnih 400 stranica bilješki, koje sa­ drže oko 4000 formula. Još je nevjerojatnije kako je tumačio tu svoju fan­ tastičnu sposobnost. Najsloženiji teoremi moderne matematike dolazili su mu spontano, najčešće u snu, a diktirala mu ih je Namakkal, oblik božice Kali popularne u njegovu kraju! Vjerojatno nema bolje potvrde za Maha- rishijevu teoriju da je sve znanje strukturirano u našoj svijesti, da je najfi­ nija razina svijesti dom svih prirodnih zakona, pa tako i znanja o njima.

Vjerojatno je sličnog porijekla i tzv. vedska matematika, niz manje čuvenih matematičkih pravila, koje je na jednom mjestu sabrao Jagadgu- ru Swami Sri Bharati Krishna Tirthaji Maharaj.

U najnovije vrijeme Maharishijeva je organizacija objavila impresiv­ nu mapu u kojoj nalazimo sanskrtska imena za najsitnije anatomske dije­ love ljudskog tijela. Iz toga proizlazi da su vedski mudraci znali sve o cen­ trima u mozgu, fiziologiji živčanog sustava, čak su navedena imena za sve važnije hormone u ljudskom organizmu! Navodno je cjelokupna vedska literatura strukturirana tako da opisuje čovječje tijelo.

Što se Maharishija tiče, on iza sebe ostavlja četiri debela toma znan­ stvenih radova, koji izvan svake sumnje dokazuju da transcendentalna meditacija pomaže ozdravljenju od mnogih bolesti i može biti izuzetno korisna kao sredstvo prevencije. Za njim ostaju teorije o skrivenim moći­ ma u čovjeku, koje mu mogu pomoći da prodre u samo srce materije i svemira u kojem živi. Za mene je Maharishi Mahesh Yogi ostao prosvjet- ljeni genij i vizionar, koji je previše vjerovao u ljude.

Na ogromnoj se crnoj tabli javlja natpis, koji upozorava na skori let za Delhi. Odlazim do čekaonice ispred vrata, kroz koja ćemo uskoro na­ grnuti u zrakoplov. Instinktivno promatram putnike, pokušavajući pro­ niknuti razloge njihova puta u Indiju. Tu je nekoliko harekrišnevaca, koji u platnenoj vrećici mijese svoje brojanice i mrmljaju mahamantru. Po­ gledi su uprti u daljinu, izrazi lica ne ostavljaju dojam da je Krishna ono o čemu razmišljaju. Tu je i grupa osoba, po govoru zaključujem da su vje­ rojatno Austrijanci. Nema ih mnogo, a jedan ima preko ramena preba­ čenu plamenu torbu na kojoj piše Om Sai Ram. Očito odlaze kod Sai Babe. Ima i turista koji će vodeni Fodorovim putopisom zujati od Taj Ma­ hala do Maduraija. U čekaonici je podosta Indijaca, koji očito žive i rade u Europi i sada žele posjetiti rodbinu u Indiji.  Utegnuti su u modeme jakne s pamučnom postavom i na kolicima za prtljagu guraju brdo kofe­ ra i putnih torbi s reklamama poznatih europskih firmi. Razmišljam o to­ me kako im spiritualne istine, jogiji i odricanja nisu ni na kraj pameti. Od­ ricanja su valjda imali dosta dok su još živjeli u Indiji, pa na zapadnjake, koji u njihovu zemlju idu tražiti Boga, gledaju sa čuđenjem. Odavno sam odustao od polemika s Indijcima. Bilo je glupo da su oni maštali o komp­ jutorima i biznisu, cijeneći prije svega religijski slogan »In God We Trust« (»U Boga vjerujemo«), koji su pročitali na dolarskoj novčanici, dok sam ih ja nastojao uvjeriti da su zelembaći, kao i sve ono o čemu maštaju, samo prolazne vrijednosti materijalnog svijeta. No,  taj je svijet skrojen predobro da ga čovjekova čula ne bi poželjela. Kao kod droge, u po­ četku u tom čudesnom šarenilu mogućnosti uživamo da bismo kasnije morali strepiti za ono što smo stekli ili se peći na ognju taštine, kad se ne uzmognemo na društvenoj ljestvici popeti u skladu sa svojim nezajažlji­ vim apetitima.

Stjuardese u zrakoplovu, odjevene u tradicionalni indijski sari, dijele nam slatkiše i sjemenke za osvježavanje daha. Jest da je u pitanju Jumbo Jet, ali tijesno mi je i postajem nervozan. Napeto išćekujem da posljednji putnik uđe, kako bih mogao na brzinu uhvatiti dva ili tri prazna mjesta jedno do drugoga i tako možda i odspavati kojih sat, dva. Ništa od toga. Zrakoplov je pun, a ja sjedim do prozora. Uz mene je elegantno odjeve­ ni gospodin s malo prtljage. Mora biti neki biznismen, razmišljam. Put mu je malo tamnija. Nisam sasvim siguran, ali imam dojam da je Indijac. Izmjenjujemo nekoliko rečenica na engleskom i primjećujem da ne govo­ ri akcentom karakterističnim za Indijce. Kroz glavu mi prolazi zaključak da čovjek više godina živi izvan svoje domovine.

Večer je i kroz prozorčić zrakoplova se vide lijepa svjetla u boji. Ritmičko me žmirkanje signalnih i drugih svjetala vraća u mislima na dan kad sam, nakon izuzetno napornih letova i pauza u aerodromskim čekao­ nicama, stigao u grad Bangalore, na jugu Indije.