Lažno liderstvo

Uskladu  sa  programom  koji  je  iznijet  u  Protokolima  sionskih  mudraca,  Židov  je

đavolski lukavo stvorio brojne organizacije koje su samo na izgled na strani bijelog čovjeka. Pojavljuju se u različitim oblicima, kao na primjer one koje se bore protiv “komunizma”. Njih, bez sumnje, ima najviše. Ima ih vjerojatno više od stotinu, samo u Sjedinjenim Državama i sve se deklariraju kao patriotske, kršćanske i antikomunističke.

One su obično prožidovske i procrnačke. Uglavnom zapetljavaju stvari, istražujući simptome, umjesto da identificiraju uzrok bolesti i bore se protiv njega, odnosno, protiv Židova.

Njihov smiješni program je očigledno kontradiktoran, jer žele da se ujedine sa Židovima i crncima u borbi protiv Židova i crnaca. Na taj način štite židovsku mrežu koja je korijen svih naših zala.

Najveća od svih je John Birch Society, koje osobno predvodi obožavatelj Židova, Robert Welch. Dobro je organizirano, dobro financirano, pri čemu dio novca stiže od samih Židova, a ostatak od zabrinutih i uplašenih bijelih ljudi, koji traže neku organizaciju koja bi ih spasila zbrke u kojoj se nalaze. Da karikiramo (malo) riječi samoga Roberta Welcha: “Svakog trenutka na umu nam je (dobar) posao”. Iako društvo tvrdi da se bori protiv komunizma, njihov pravi cilj je da štite židovsku zavjeru.

John Birch Society, u stvari, predstavlja organizaciju koja okuplja sve agresivne i militantne bijele rasiste, koji bi jednog dana mogli postati potencijalne vođe u borbi protiv Židova i crnaca. Društvo zbunjuje i unosi pomutnju u njihova razmišljanja, izmišlja lažne krivce, odnosno, komunizam, i troši novac, vrijeme i energiju bijelog čovjeka na brojne beskorisne projekte za koje zna da neće imati nikakvog uspjeha. Umjesto da razotkrivaju uzrok, to jest, Židove, oni proučavaju posljedice i tako štite uzrok. Ono zagađuje umove svojih pripadnika pogrešnim vijestima, osjećanjem frustriranosti i besmisla, saznanjem da je borba izgubljena i gotovo okončana. Savršeno uspijeva onesposobiti, obeshrabriti, demoralizirati i, konačno, neutralizirati bijelo članstvo. Na kraju, oni odustaju od borbe i u većini slučajeva nikada više neće biti unovačeni za korisnu i konstruktivnu borbu protiv Židova i crnaca.

Kažem - u većini slučajeva. To se ne odnosi na sve slučajeve. I sam sam bivši član John Birch Society, društva koje su financirali Židovi. Zaveden sam u ranoj mladosti misleći da ću moći uraditi nešto korisno u borbi protiv Židova i crnaca. Mnoštvo pripadnika ovog društva ipak je nastavilo borbu i pored toga što su uvidjeli kakva je obmana u pitanju.

Da ne bi dalje trošili vrijeme na John Birch Society, dodat ću da su ovo društvo osnovali Židovi kako bi okupili neke od potencijalnih bijelih vođa i potpuno ih skrenuli s puta, postavivši im lažan cilj i program. Nadali su se da će zaštiti Židove i tako neutralizirati borbu ljudi odanih Bijeloj rasi i skrenuti ih sa cilja. Mnoge vođe, koordinatori i dobar dio ljudstva tog društva su Židovi, što ne iznenađuje.

Postoje, zatim, organizacije kao što su White Citizens Council i Ku Klux Klan, koji se bave sličnim stvarima kao i John Birch Society, ali okupljaju one koje ovo društvo nije moglo primiti zato što se ne bavi rasizmom. White Citizens Councils je protiv crnaca, ali, kada se ukaže na stvarnog krivca, Židova, ono ga štiti i izuzima od svake odgovornosti. Ku Klux Klan je nešto radikalniji. Također je protiv crnaca, a ponekad tvrdi da je usmjeren i protiv Židova.

Obje organizacije su farsa i samo se pretvaraju da se bore protiv židovske zavjere. Sve se obično svodi na neki beznačajni program, mahanje zastavama, uz citiranje Ustava i kršćanskih principa. Pošto na taj način zavedu odane pripadnike Bijele rase i prikupe novac za svoju organizaciju, onda podržavaju političke kandidate koji imaju “blago” konzervativni stav, ali su lažni kao i same organizacije.

Prvobitni Ku Klux Klan je, pred sto godina, zaista odradio ogroman posao spašavajući Bijelu rasu na jugu od miješanja koje su nametali Židovi i crnci i koje bi do danas bilo potpuno završeno u Americi. Ku Klux Klan iz 1860. godine je bio dobra organizacija koja je učinila

ogroman posao i pokazala da će se bijeli čovjek, kada bude pritjeran uza zid, boriti da spasi svoju rasu. Međutim, “ponovno rođeni” Ku Klux Klan, koji je iznova ustrojen 1915. godine, ni po čemu nije ista organizacija, niti ima iste principe. U stvari, današnji Ku Klux Klan je sasvim druga zvijerka. Organizirali su ga pripadnici masonskog reda, koga su stvorili Židovi i koji ga i danas kontroliraju. Ne bi nas trebalo iznenaditi da je Ku Klux Klan, još jedan lažni front u koji Židovi učlanjuju i okupljaju dinamične i potencijalne lidere Bijele rase koji bi sudjelovali u stvarnoj borbi protiv Židova. Neutraliziraju se oni koji posjeduju borbeni duh i zdrave instinkte za borbu. Cilj je da okupe te dobre bijele ljude u svoju organizaciju i da ih gurnu u lažnu borbu koja će rezultirati porazom, neutralizirati ih i učiniti beskorisnima.

Klan se služi vještom podvalom. Navodno je protiv Židova, crnaca i, začudo, katolika. Dok su prva dva legitimne rasne mete, dotle neprijateljstvo prema katoličanstvu stvara religijski jaz unutar Bijele rase i time negira svako dobro koje bi se moglo postići na drugim poljima. Tako postaju opravdane sve kritike o zatucanosti i stvara se neprijateljstvo među mnogim pripadnicima Bijele rase, odnosno, prema katolicima. Ovu šizofreniju Židovi su, naravno, isplanirali sa namjerom.

Postoje, zatim, kršćanski križari, kao što su bili Billy James Hargis, Carl McIntyre, Dr. Fred Schwartz i mnogi sateliti koji se zdušno pretvaraju da vode borbu komunizma u ime “kršćanstva”. Ovi lažovi nam govore da bismo, samo kada bi bili okrenuti kršćanstvu, lako nadvladali ovu grešnu filozofiju. Kada progovore, to liči na borbu dvije ideologije, borbu između Boga i Sotone. Nikada nisu odgovorili zašto je Bog toliko nemoćan u borbi protiv bića koja je očito sam stvorio i zašto taj njihov Bog stalno gubi bitke, dok njegova omražena, inferiorna tvorevina stalno pobjeđuje.

Ne iznenađuje što Schwartz, inače australski Židov, navodno bije bitku protiv komunizma u ime kršćanstva, pod maskom da je “kršćanin” i bijelac. Za Carla McIntyrea i Jamesa Hargisa se ne zna da li su Židovi, ali nas ne bi iznenadilo da su, u stvari, prikriveni Židovi “Konversosi”, koji su preuzeli vodstvo u beskorisnoj bitki koja će ponovno ostaviti bijelog čovjeka bez njegovih resursa, energije i vremena. I ne samo to. Odvest će mnoge zabrinute bijele narode natrag, pod skute kršćanstva, gdje će biti potpuno primireni, dok će njihovu snagu i energiju iskoristiti Židovi.

Za mene nije veliko iznenađenje što je James Hargis najuporniji u svom veličanju Izraela i što neprekidno organizira ekskurzije u Jeruzalem, u suradnji sa izraelskim turističkim savezom. Carl McIntyre je kupio izraelske obveznice novcem koji je izvukao od svojih bijelih “kršćanskih” sljedbenika. Sada je umješan u projekt izgradnje ogromne i skupe kopije “Salomonovog hrama” na Cape Canaveralu. Židovski hram se gradi na milijunima dolara vrijednom zemljištu.

I Hargis i McIntyre su financijski vrlo uspješni, dok, s druge strane, propovijedaju misli iz židovskog evanđelja: “nije blagoslovljen onaj koji daje nego onaj koji prima” i “ne gomilaj svoja blaga na zemlji, gomilaj blaga na nebesima”. McIntyre je financirao više od tisuću radio stanica širom Sjedinjenih Država, na kojima je propovijedao svoj program, a zauzvrat je oteo milijune iz džepova bijelih sljedbenika koje vodi pogrešnim putem.

Puno je manjih organizacija koje vrlo uspješno slijede istu formulu, ali ih ima previše da bismo ih ovdje spominjali.

Također postoje i organizacije koje su tobože anti-židovske, ali u isto vrijeme i kršćanske, što je potpun nesklad koji je samouništavajući i teorijski i praktično. Jedna od takvih je Nacionalistička kršćanska crkva, koju predvodi izvjesni “dr” Potito. I dok “dr” Potito tvrdi da je izrazito naklonjen Hitleru i da je nadasve protiv Židova, on prisvaja pojedince, koji se sa njegovim stavovima slažu, a koji čine bijelu borbenu silu i onda, iznova vraća ove ljude na tlo kršćanstva. Njegov glavni argument je da su starozavjetni Izraelci bili divan, bogobojazan narod i da su zaista imali poseban ugovor sa Bogom. On tvrdi da današnji Židovi nisu njihovi potomci i da smo mi, bijeli narodi Evrope i Amerike (možete li vjerovati) “pravi” Izraelci. Uz mnogo hokus-pokusa on izvodi da su Nijemci davno izgubljeno pleme Judah, a Amerikanci izgubljeno pleme Manasseh itd., itd.

Lažno liderstvo

Ovim nategnutim razmišljanjem postiže da: 1) potpuno zamjeni identitet neprijatelja, 2) dovede dobar dio boraca Bijele rase do samoubilačkog načina razmišljanja, odnosno do kršćanstva,

3)        što je najgore od svega, pojedini bijeli ljudi požele da su Izraelci (ili Židovi), i 4) ljudi, kada progutaju sve ove idiotske koncepte i pravce razmišljanja, postaju toliko zbunjeni da bivaju potpuno beskorisni za stvar Bijele rase sve dok se njihov način razmišljanja ne ispravi.

Zašto bi itko želio biti potomak plemena Judah nakon što pročita kako su razvratni i nemoralni bili i kako su Izraelci prevrtljivi, pokvareni, krvožedni koljači, čak i prema vlastitoj prerađenoj povijesti. To je neshvatljivo. Zaista je teško razumljivo zašto bi itko, pri zdravoj pameti, želio imati bilo kakve veze sa ovakvim prevrtljivcima, a kamoli da bude potomak tih probisvijeta.

Mnoge kršćanske crkve koriste drugu varijaciju, propovijedajući o zlu komunizma, namamljujući tako u svoje crkve puno dobrih bijelih ljudi koji su zabrinuti zato što Židovi razaraju njihove zemlje.

Kada postanu članovi crkve, propovjednik ih sve više uljuljkuje, tako da postaju zabrinutiji za nebulozno “poslije” nego za očigledno uništavanje njihove zemlje i rase. Poslije izvjesnog vremena, postaje sve manje i manje važno boriti se, što im tada postaje nezamislivo, pa moleći se, padaju u istu zamku u koju su upali Rimljani.

Poslije mnogobrojnih odlazaka u crkvu i propovjedi koje zagađuju njihov um, postaju odani pripadnici kršćanske “vjere”, počinju voljeti Židove, a njihova glavna briga biva “čuvanje duša za Krista”. Još jedna grupa ljudi se tako zavodi na stazu meda i mlijeka, na kojoj ne brani svoju rasu, obitelj i zemlju, već na njoj pada kao žrtva iste otrovne vjere koja je uništila Rimljane.

Jedna od najzgodnijih zamki mnogih, tobože antikomunističkih propovjednika (ogromna većina su prokomunisti), u njihovim antikomunističkim govorima obično je blaćenje Adolfa Hitlera, umjesto zlih židovskih agenata komunizma. Ovom  lukavom obmanom postižu zaista jedinstven uspjeh. Naime, impresioniraju svoje žrtve neimenovanim dolaskom komunizma (za koga priznaju da je zao), navodeći ih da povjeruju da je Hitler, koji je bio oličenje antikomunističkog borca, isto tako loš i da je, kažu oni, pandan (židovskom) komunizmu. Vrlo pokvarena prijevara.

Ovo je samo nepotpun pregled organizacija koje su izmislili Židovi da bi nas “vodili”, odnosno namamili u zamku. One su tipične i na njih treba upozoriti nepažljive. Može se reći: ukoliko ne ukažu na Židove; ukoliko ne naglase da je rasa osnova okupljanja; ukoliko samo oplakuju i tuguju bez ikakvog rješenja; ako šire kršćanstvo; onda one nisu na našoj strani.