MORAL:ČESTO SLUŽI OPRAVDAVANJU LAŽNOG POSTOJANJA.

Andrej je poslije duge i lake noći ustao i na svom stoliću ugledao još jedno malo čudo. Bila je to knjiga, nevelika obimom, otvorena na sredini.

Okrenuo je list-dva, čitajući poglavlja nasumce. I zaista, kao da ga je vodila intuicija, jer njegov se pogled zaustavljao baš na onim mjestima koja su bila ključna.

"Obrazovni sistem je obrazovni jer te uči kako da mijenjaš obraze: masku preko maske. Uči te kakav moraš biti, ne uči te da moraš biti ono što jesi.

"Moćnici svijeta koriste moral kao alat manipulacije. Razlikuju se po narodnosti, vjeri, ideološkom uvjerenju, a udružuje ih želja za vlašću. Pokrivaju nedostatak osobnog uzora rijekom praznih riječi.

Vatreno zagovaranje moralnih normi često je zaklon za istematsko kršenje istih. Zagovaranje tuđeg dobra i briga za druge je, ustvari, paravan za osobno bogaćenje pojedinaca.

Teško je čitave te društvene strukture podvrću kontroli, preispitivanju, optužiti ih za suštinsko nepoštenje kada se one same kriju iza propagande o demokratiji, poštenju, časti, vjeri...

"Često se baš oni koji su zaglavljeni u najdublje limbove uma pitaju šta je griješno a šta ne..."

kako je i sam u životu prolazio trnovitim stazama razočaranja, Andrej je vrlo dobro znao da je ovo štivo sušta istina. Pročitani pasusi bili su mu toliko bliski i lako razumljivi, kao da ih je on sam sročio. 

Zatvorio je knjigu i pročitao naslov: Energetski Vitez; poglavlje:Lažni  moral.

 Na mjestu gdje stoji ime autora, pisalo je njegovo ime.

Da, to je on napisao jer je njegovo iskustvo potvrdilo ono što valjda svi ljudi koji su se odlučili za duhovni rast, vrlo brzo shvate. Kako se samo bolno razočarao kad je, kao još veoma mlad shvatio da što više nekog upozna dve manje ima razloga da tom nekom vjeruje. Često se ispostavljalo da je baš onaj što se razmetao mislima o prijateljstvu bio u teškim trenucima, kad je pomoć bila neophodna, vrlo rezerviran.

Humanitarne akcije služile su često za pokriće genocida.

Zemlje čije su vlade odlučno zagovarale ljudska prava, bile su najveći proizvođači oružja.

Ipak, potrebza vjerom u to da je čovjek suštinski dobar nije ga napuštala. Osjećao je da je u dubini duše svakog pojedinca skriveno i skvrčeno malo uplašeno dijete, čistog srca, kojem su oteli viziju, pa se naljutilo i poprimilo izgled tzv.odraslog.

 Napokon, što znači  uopće biti human? Da li su ratovi, mučenja i zločini kršćanske ostavštine bili iole humani?

U ime kojeg Boga se smije makar i pomisliti nešto ružno drugome, a kamoli da se taj drugi istomišljenik, odstranjuje sa ovog svijeta.

Ili: Da li su možda ratni invalidi dokazni materijal svrsishodnosti rata?

Zar nije svima jasno da se osakaćeni ratni veterani teško penju na podijum ratne pobjede, sa kojeg predsjednici veličaju herojske poduhvate?

Kako može biti normalno to, čemu su ga učili kad je više nego očigledno da tu normalnosti nema?

U mladićevom umu plesale su slike iluzija i bljeskovi uvida. Bilo je mnogo toga da se uradi, kako bi na svoje mjesto došla radost Razumijevanja.

" Čovjekova suština je božanska. Sav problem leži u neosvještenosti uma.

Ne znajući za Apsolutni Izvor, um biva uhvaćen u zamke iluzije!", ohrabri ga nepoznati glas.

"Čovjek je neprestano pod uticajem raznih informacija, kojima ga vladari iz sjene vješto programiraju. Dovoljno je da ti u memoriju zapišu

da je pripadnik nekog naroda neprijatelj i sve buduće informacije vezane za taj narod bit će podložne uticaju prvobitnog negativnog podatka.

Na taj način se laži lako transformiraju u istinu.

Ako baza podataka čovjeka sadrži laži, onda će on za svježe laži (nove informacije), uspoređujući ih sa lažima za koje misli da su istina, povjerovati da su čista istina.

Zamišljat će da se tušira bistrom vodom ali će, us stvari, sve dublje propadati u blato.

Vojnik, ubjeđen da spašava svijet će, vjerujući da je u svetoj misiji, ubiti tisuće ljudi i zatrovati prirodu za narednih tisuću godina.

Slično važi i za grijehe. Netko te uvjeri da učiniti određenu stvar predstavlja grijeh, a ti se svaki put kad to uradiš osjećaš griješnim, iako to može biti najpozitivnija stvar za sazrijevanje čovječanstva."