LAŽI U KOJE VJERUJEMO

Odnos s roditeljima, posebno s ocem, utjecat će na naš odnos s Bogom. Moj je otac bio prilično bogat. Dao mi je sve materijalne stvari koje sam željela, ali je bio nesposoban izraziti svoju ljubav prema meni na jedan dosljedan način. Zbog toga sam očekivala da će se i moj nebeski Otac tako odnositi prema meni. Na primjer, mogu vrlo lako vjerovati da će se Bog pobrinuti za moje materijalne potrebe i da će mi čak dati i nešto viška. Mnogi ljudi mi kažu: "O, Paula, ti uopće nemaš nikakvih problema s financijama." I to je istina. Dok sam odrastala, imala sam potpuno pouzdanje u svog oca da će mi dati sve što mi treba, čak i mnogo onoga što mi i ne treba. Zbog toga mogu vrlo lako vjerovati da će to isto činiti i moj nebeski Otac. Na ovom području vjere nemam borbi.

Ali, kada se radi o tome koliko mogu vjerovati da me Bog voli, to je druga priča. Moj je otac pokazivao odobravanje i ljubav prema meni samo kada bih napravila nešto što je bilo njemu po volji, jer je bio veliki perfekcionista. Dakle, njegova je ljubav bila uvjetna, jer kada nisam živjela po njegovim pravilima, pokazivao je  nezadovoljstvo  i osudu. Kada sam postala kršćanka, ovu osobinu njegova karaktera pripisala sam i Bogu. Smatrala sam da me i On, poput mog oca, voli samo kada radim ono što je po Njegovoj volji. Ako radim nešto pogrešno, mislila sam u sebi, prestati će me voljeti! To je laž. Svi mi vjerujemo u laži o Bogu, o drugima i nama samima. U ovom poglavlju, promotrit ćemo neke od ovih laži i štetu koju nam nanose.

Neke laži u koje vjerujemo

Mnogi ljudi se boje Boga. Dok su odrastali, doživjeli su teške i bolne stvari i za njih okrivili Boga. Bez obzira koliko slušali o Božjoj ljubavi, ispod svega toga što su naučili o Njemu, leži strah od onoga što bi im Bog mogao učiniti, ako se ikada zaista razljuti. Mogao bi, na primjer, čak otvoriti zemlju pod njima i progutati ih. Mnogi od nas koji vjeruju ili su vjerovali ovu laž, neprekidno nalaze primjere iz Starog zavjeta kako bi dokazali svoje mišljenje.

Nikako da uvidimo da čak i Stari zavjet pruža sliku Boga ljubavi. Preskačemo knjige, kao što je Hošea, koje nam pokazuju kako je Bog ostao vjeran svom nevjernom narodu, kako je svoje srce otvarao svom narodu i nastavio ih voljeti usprkos njihovoj nevjernosti

. Knjiga o Joni pokazuje nam , kako je Bog poslao proroka Jonu u veliki grad Ninivu da posljednji put upozori ljude, jer ih nije želio uništiti. Na tako mnogo mjesta u Starom zavjetu, možemo čuti kako Božje srce plače i čezne za  njegovim narodom.

Isus nam je pokazao pravo Očevo srce. On je rekao da čini samo ono što Mu je Otac rekao da čini. Njegove usporedbe također govore o tom istom Ocu punom ljubavi.

Da, istina je, ako učinimo nešto loše, Bog će nas presvjedočiti o tome. On će nas podučiti, ali će nas kroz cijelo to vrijeme bezuvjetno voljeti.. Upravo svojom ljubavi on nas popravlja i mijenja. To je ono što Evanđelje uči. To je Otac kakvog nam je Isus došao pokazati.

Jednom sam se molila s čovjekom čiji je-otac umro dok je još bio dječak. U to vrijeme jedan 1 njegov rođak, tješio je dječaka govoreći da mu je Bog uzeo oca. Nama to možda ne zvuči tako loše, ali možete li zamisliti kako je to zvučalo tom djetetu? Počeo je misliti: "To je jako zao Bog. Meni tako;, treba moj tata, zašto mi ga je Bog uzeo."

Polako, ali sigurno, ta ljutnja, kasnije i ogorčenost prema Bogu, pustili su duboki korijen u život tog čovjeka. Kada je postao kršćanin, ispod sveg njegovog shvaćanja Boga, stalno je  čamilo-skriveno uvjerenje da je Bog u svojoj suštini ustvari zao. Njegov odnos s Bogom bio je zatvoren, sve dok prilikom unutrašnjeg iscjeljenja nije uvidio svoj pogrešan stav o Bogu.

Da sada pogledamo još jednu laž, laž u koju sam tako dugo vjerovala. Koliko je od vas čulo: "Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći?" Mnogi ljudi vjeruju da to čak piše u Svetom pismu. Oni žive vjerujući u tu laž, pokušavajući sami sebi pomoći i nikada nisu u stanju osloniti se na Boga. No, istina je da Bog želi da razumijemo da se možemo potpuno osloniti na Njega. Pismo nam kaže da On pomaže slabima.

To nije ovosvjetski način razmišljanja, to je Božji način. Malo je nas koji zaista želimo biti slabi. Želimo biti jaki. Želimo sve učiniti na svoj način. I ja sam bila takva. Moja mi je majka pričala da sam kao mala djevojčica uvijek govorila: "Pusti me, ja ću to sama."

Upoznaj svoje srce

Prije nekoliko godina, na jednom predavanju, govornik je sve prisutne zamolio da dopuste Bogu da im pokaže njihovo srce. U to vrijeme, sve je u mom životu išlo dobro, pa sam očekivala od Boga da će mi pokazati lijepo, čisto srce. Srce je stvarno bilo lijepo, ali je iz jednog dijela rasla jedna ružna grana.

Upitala sam Boga: "Bože, kakva je to grana?"

"To je onaj samostalni dio tebe, Paula, onaj mali buntovnički dio tvog srca."

Nisam mogla vjerovati u ono što sam čula. "Ja, buntovna, Bože?" Prepirala sam se. "Ali, ja sam sve ostavila, da bi postala misionarka. Da nije, riječ 'buntovna' prejaka, Gospodine?"

"Ne, Paula, nije", odgovorio je. "Istina je da ti radiš ono što ti kažem, ali se boriš protiv toga. Prepireš se sa mnom. Uvijek teško prihvatiš moju volju. Obično misliš da je bolje kako ti misliš."

Čim je to rekao, nisam imala nikakvu daljnju riječ obrane. Morala sam priznati: "Opet si u pravu. Poslušam te, ali ne sa radošću i zahvalnošću." "Da, ti hoćeš da bude po tvome."

"Da, ali zašto nikada moj način ne valja? Zašto se Ti nikada ne složiš sa mnom?"

"Eto, to je dio tebe kojeg želim dotaknuti, Paula."

Nisam imala izbora, morala sam se pokajati. Jednostavno sam rekla: "Bože, ne želim biti takva, molim te, oprosti mi. Zaista želim biti s Tobom i  želim   biti   onakvom   kakvu   me   ti

želiš. Želim da me oslobodiš ove ružne grane -buntovnosti - koja strši iz mog srca. Želim imati dobro, lijepo srce."

U mjesecima što su slijedili Gospodin mi je pokazao scenu iz mog ranog djetinjstva. Imala sam tri godine, moja sestra i roditelji su se užasno svađali. Ugledala sam sebe sklupčanu na trosjedu. Bog mi je tada pokazao da sam još u svojim najmlađim danima odlučila: "Moji roditelji se ne mogu brinuti za mene. Morat ću se brinuti sama za sebe." To je za mene bila logična odluka, zbog kaotične situacije u mojoj obitelji. Gospodin mi je također pokazao, da sam čak i u tim godinama oko sebe izgradila pravi zid zaštite, odvajajući se od ostatka moje obitelji.

Kroz cijelo svoje djetinjstvo, bila sam poznata kao • vrlo samostalno dijete koje je željelo činiti sve samo i na svoj način. Kada sam se predala Gospodu, podredila sam se Njemu kako sam najbolje znala i mislila sam da je to bilo zadovoljavajuće, sve do dana kada mi je Bog pokazao sliku mog srca.

Naša obećanja, tj. zavjeti i njihovo slamanje

Kada god povjerujemo u laž, mi često donosimo odluku ili "zakletvu" ("zavjet") - koja se odnosi na tu laž. Duboko ukorijenjena odluka o neovisnosti je zavijet što seže čak u djetinjstvo, vrlo je snažna odluka i vrlo ju je teško slomiti. Ne j moramo to prepoznati kao zavjet, no to je ipak zavjet, teška i dalekosežna zakletva. U postupku unutrašnjeg iscjeljenja takve zavjete prepoznajemo i  slamamo.

Kada je Bog počeo raditi na mom srcu, pokazao mi je kroz niz slika kako taj posao napreduje. Prvo mi je pokazao sliku jedne od onih ljuljački iz parkova koja ima sjedala na obje strane i koja ide gore - dolje. Ugledala sam sebe na jednoj strani, a Isusa na drugoj. Ljuljali smo se gore - dolje, ji ali ja sam bila ta koja sam pomagala zalete. Stvarno sam beskrajno uživala, ali kada je Isus rekao: "Paula, dođi sjedni do mene", shvatila sam da to ne želim učiniti. Voljela sam biti točno nasuprot Njemu - s gledati Njegovo lice, biti Mu blizu, ali sam također željela ja biti ona koja upravlja ljuljačkom.

Sljedeći put, pokazao mi je tu istu sliku, ovog puta sam imala po jednu nogu na svakom sjedalu opet pomažući ljuljanju. I onda je konačno došao dan kada smo Isus i ja sjedili jedno pored drugoga na ljuljački, a Isus je bio taj koji ju je pokretao.

Bezbroj sam se puta molila s ljudima za njihov odnos s majkom i bila svjedok divnih  oslobođenja, dok nije došlo vrijeme kada sam j shvatila da i moj odnos s majkom  nije iscjeljen. ; Jednog dana konačno, u molitvi, Bog mi je pokazao 'da sam uvijek imala osjećaj da me majka ne voli. Osoba koja se molila za mene pitala me je o mom rođenju. Rekla sam joj da su me ostavili u inkubatoru zbog toga što sam imala operaciju ožiljka na licu sa svega tri dana starosti. Gospodin nam je pokazao da zbog ovog događaja nije bilo prave povezanosti između majke i mene. Tijekom molitve tog dana, Gospodin nam je dao divnu sliku Isusa koji je došao k meni u inkubator. Stavio je svoje ruke kroz otvore na inkubatoru i mogla sam osjetiti toplinu Njegove ljubavi. A onda me je odnio majci i tada sam znala da je napokon uspostavljena povezanost između majke i mene.

Kada je moj otac umro, nisam plakala, ali kada sam shvatila da moja majka umire, rekla sam: "Gospodine, molim te daj mi cta mogu plakati za njom kada umre." Bog je odgovorio na moju molitvu - kada je majka umrla, mogla sam plakati i osjećati tugu.

Te laži u koje vjerujemo, skupa sa svjesnim ili podsvjesnim zavjetima koji ih prate, nastale su u našoj povrijeđenosti i boli. Moramo ih prepoznati kako bi se obračunali sa njima i slomili ih. Nekad moramo ići k drugima da se. mole za nas, ali ponekad ih možemo i sami prepoznati, odnijeti ih Isusu i slomiti njihovu moć i utjecaj na naš život.

Ako želimo ozdraviti i postati zdrave osobe, moramo vjerovati u istinitost Božje riječi. Kada se naša uvjerenja slože sa onim što Bog kaže i kada je naš um obnovljen istinom Božje riječi, te postanemo svjesni tko smo u Kristu, tada možemo rasti u prijateljstvu i prisnosti sa Bogom i znati Njegovu volju za naš život. Možemo zamoliti Isusa da odnese naša kriva uvjerenja, kako bi i naši osjećaji bili usklađeni sa Božjom riječi.