Latinski – najistaknutiji jezik civilizacije

Razmjena ideja putem jezika je najvažniji čimbenik koji gradi civilizaciju. Od tisuća jezika  koji  su  nastajali  i  nestajali,  provlačeći  se  kroz  civilizacije  čovječanstva,

kulminacija je, bez sumnje, dostignuta pred dvije tisuće godina formiranjem latinskog jezika. Ne tvrdim da je najveća književnost ispisana na latinskom jeziku, već da sam jezik moramo smatrati prvim i najvažnijim među jezicima čovječanstva do dana današnjeg. Sama latinska književnost je doživjela svoje zlatno doba i vrhunac u vrijeme Cicerona, Cezara i Pompeja, a književni jezik i općenito, pisani latinski ostali su na nivou koji je dostignut oko 50. godine p.n.e.

Zvuk i forma latinskog čine ga jednim od najmelodičnijih i najraskošnijih jezika, priroda njegove sintakse daje mu kompaktnost i preciznost koju ni jedan suvremeni jezik ne posjeduje, čineći ga tako zadivljujućim instrumentom za vježbanje egzaktnog mišljenja i svijesti o izražavanju. Štoviše, znanje latinskog je ključ za jednu od najvećih svjetskih književnosti. Ne samo da su desetak latinskih pisaca među besmrtnima, već je njihov utjecaj na razvoj i karakter naše engleske književnosti isto toliko postojan i dubok kao i utjecaj latinskog na engleski jezik.

Tijekom prvog i drugog stoljeća nove ere, kada je osvojen veći dio poznatog civiliziranog svijeta, Rim i njegov jezik su se prostirali duž cijelog teritorija, donoseći sa sobom ogroman prestiž rimske kulture, uprave i zakona. Latinski je ostao jezik crkve, diplomacije i kulture općenito, tijekom cijelog srednjeg vijeka. Tada je, dolaskom Renesanse, postao još jednom jezik poezije i učenja, prijeteći da zasjeni novorođene romanske jezike.

Tijekom dugih stoljeća rimske superiornosti u Evropi, latinski je stekao posebnu dominaciju koju ni jedan jezik nikada nije uživao. Francuski, talijanski, španjolski, portugalski i rumunjski jezik samo su suvremeni izdanci latinskog jezika, koji se govorio u različitim dijelovima rimskog carstva, tako da su poznati kao romanski jezici. Tijekom srednjeg vijeka, pa sve do modernog doba, latinski je bio jezik znanosti i diplomacije; obrazovan čovjek u bilo kom dijelu Evrope poznavao je latinski kao svoj materinji jezik i njime je pisao i čitao ga. Filozofska i znanstvena djela ljudi kao što su Beacon, Newton i drugi pisana su na latinskom a ne na engleskom.

Latinski jezik važan je i danas jer je većina osnovnih pravnih termina, koji se koriste u engleskom i američkom zakonodavstvu, na latinskom jeziku. Imena vrsta u zoologiji i botanici izražavaju se na latinskom jeziku, čineći ih tako univerzalnim. Suvremena medicina je ispunjena latinskim oznakama za različite lijekove, latinskim nazivima mišića, kostiju, živaca i drugih dijelova ljudskih, biljnih i životinjskih organizama. Imena različitih vrsta životinja, ptica, insekata izražena su na latinskom jeziku. To je zaista univerzalan jezik i s pravom može biti označen kao najraskošniji jezik ljudske civilizacije.

Nisu samo romanski jezici nastali iz latinskog, već i germanski i anglosaksonski imaju veliki postotak riječi sa korijenom koji potječe od latinskog jezika. Uzimajući to u obzir, vidimo da je utjecaj latinskog jezika, koga je iznjedrila rimska civilizacija, ogroman. Ovom jeziku dugujemo puno više nego što mu se danas pripisuje.

Zato vjerujem da učenje i proučavanje latinskog u našim školama mora biti puno naglašenije i raširenije. Umjesto proučavanja desetina stranih jezika u našim školama, od kojih je većina gubljenje vremena, jer se brzo zaborave i nikada više ne koriste, bilo bi korisnije detaljno proučiti latinski jezik, što bi trebali učiniti svi bijeli narodi svijeta. Na ovaj način bi, umjesto učenja engleskog, njemačkog, španjolskog, francuskog, portugalskog, talijanskog, grčkog i mnogih drugih jezika, za putovanje u inozemstvo, bilo sasvim dovoljno znanje jednog jezika - latinskog. Pod ovim se podrazumijeva da bi Englezi, Nijemci, Francuzi, Skandinavci i svi ostali bijeli narodi podučavali svoju djecu latinskom, kao drugom jeziku, od rane mladosti. Tada bi bijeli ljudi imali univerzalni jezik na kome bi se mogli sporazumijevati, bez obzira u koju zemlju putuju.

Pošto ne zastupamo učešće obojenih rasa u budućnosti, nismo posebno zainteresirani da li

će oni usvojiti ovakve mjere ili neće.

Latinski - najistaknutiji jezik civilizacije

No, sigurno bi bila velika pomoć i odlučan napredak za Bijelu rasu postojanje univerzalnog jezika na kome bi svi mogli komunicirati, jezika koji bi svaki bijeli pojedinac mogao razumjeti. Ne samo da bi nam ovo pružilo bolje razumijevanje zajedničkog bijelog nasljeđa koje dugujemo velikoj rimskoj civilizaciji, nego bi i pomoglo u daljnjem stvaranju ujedinjujuće veze među bijelim narodima svijeta.

Zajednički  jezik  je  ujedinjujući  element  među ljudima. Razlika  u jezicima  je činitelj

podjele.

U nekim zemljama, kao što je Švicarska, govore se četiri jezika: njemački, francuski,

talijanski i u malom postotku retoromanski. Kao rezultat toga, Švicarci su osuđeni učiti četiri jezika samo da bi mogli razgovarati sa svojim sunarodnjacima. Usprkos činjenici da će to pokušati poreći, to predstavlja problem i dijeli ih. Stalno se postavlja pitanje - da li je taj i taj njemački Švicarac, ili je francuski Švicarac ili je talijanski Švicarac? Ili je švicarski Švicarac? Drugo, na kom jeziku treba napisati jelovnik u restoranu ili prometni znak ili vladin proglas? Problemi su beskrajni i nepotrebni. Da Švicarci imaju zajednički jezik, ovi problemi bi nestali.

U Belgiji imamo divan bijeli narod podijeljen po religiji i jeziku. Jedna grupa Belgijanaca govori flamanski, druga francuski. Zbog razlike u jezicima i religiji, ove grupe su suprotstavljene jedna drugoj već generacijama. Danas su ljuto podijeljeni, a uzrok je nepotreban i razlike su umjetne.

Židovi su se pobrinuli da Kanađani koji govore francuski i Kanađani koji govore engleski ustraju u korištenju svojih jezika tako što su tu zemlju načinili dvojezičnom, u situaciji kada se engleski mogao ustanoviti kao službeni jezik, jer su Britanci osvojili Kanadu pred dvije stotine godina. Ali, ne - morala je ostati dvojezičnost kao izvor otrova, jer je u posljednja dva stoljeća jezik korišten kao revolucionarno sredstvo za podjelu francuske (bijele) Kanade i engleske (bijele) Kanade, uz gnjev, svađu, krvoproliće i mržnju.

Kada sam posljednji put bio u Portoriku, primijetio sam da se ulažu napori za širenje španjolskog jezika na tom američkom teritoriju. Prometni znakovi, ulični znakovi i sve ostale oznake nisu bile dvojezične nego isključivo na španjolskom jeziku. Židovi ne žele da ovaj element podjele nestane (što se lako moglo dogoditi) već ga podržavaju i šire. To se događa širom svijeta.

Ukratko, Židov koristi svako sredstvo koje može da bi podijelio Bijelu rasu - jezik, religiju, nacionalnost, razlike u dobi, spolu i desetine drugih. Pošto je latinski očigledno jezik koji najbolje izražava zajedničku vezu i nasljeđe Bijele rase, Židov je, osobito u posljednjih trideset godina, krajnje agresivan u pokušajima da izbaci latinski jezik iz upotrebe. On više nije preduvjet za studije prava ili medicine na većini fakulteta i usprkos činjenici da je to najznačajniji jezik u nasljeđu bijelog čovjeka, sada se o njemu najčešće govori kao o “mrtvom” jeziku. Po modelu koji su Židovi primijenili na Njemačkoj, Adolfu Hitleru i Bijeloj rasi u cjelini, koristi se svaka mogućnost da se blati i uništi sve što je rimsko i latinsko.

Zato vam kažem, nemojmo čuvati latinski jezik samo kao neprocjenjivo nasljeđe, nego ga iskoristimo za ujedinjavanje Bijele rase širom svijeta. Dok su razlike u jezicima nešto što dijeli, zajednički jezik ujedinjuje. Stoga predlažem da nakon što ustanovimo latinski kao drugi jezik među svim bijelim narodima svijeta, nastavimo dalje. Kako desetljeća i generacije prolaze, trebalo bi da promoviramo najbolji jezik civilizacije bijelog čovjeka za prvi, dok bi lokalne jezike sačuvali kao drugi jezik.

Ukoliko izaberemo latinski jezik kao zajedničku osnovu umjesto, recimo, engleskog, njemačkog, francuskog ili španjolskog, izbjeći ćemo borbu i protivljenje do kojeg bi došlo ukoliko bismo pokušali da se usuglasimo oko jednog od vodećih suvremenih jezika.

Zbog toga, u interesu jedinstva; u interesu praktičnosti; u interesu ujedinjavanja Bijele rase; i iznad svega, u interesu očuvanja našeg divnog rimsko-latinskog nasljeđa, predlažem da promičemo latinski jezik sve dok jednog dana on ne postane zajednička nit i univerzalni jezik obnovljene Bijele rase.