Drugi lanac kojim ste okovani iznutra su pozitivna iskustva iz prošlosti. Da, dobro ste pročitali. Tako je lijepo vraćati se na njih u sjećanju i hraniti se njima. Ali u tome se krije opasnost: možete postati žrtva bolesti koju nazivamo kronična nostalgija. Znate li što se tada događa? Prestajete  živjeti! Napuštate sadašnjost. Ne samo to, veoma je vjerovatno da ćete i uništiti sadašnjost.

Pretpostavimo da ste doživjeli neko lijepo isku- stvo s nekom dragom osobom. Na primjer, zajedno ste gledali izuzetan zalazak sunca. Drugi put ste izašli zajedno na večeru. I tako, uzimate lijepo iskustvo iz prošlosti (recimo taj zalazak), zatvarate ga u zlatni kavez i nosite ga sa sobom, dokle god ste sa tom osobom; jednog dana tajno otvarate svoj zlatni kavez, pogledate unutra i kažete: „Nije više tako lijepo kao nekad!" Shvatate li šta činite? S jednim iskustvom iz prošlosti uništavate sadašnjost. Postajete manje slobodni, manje živi.

Vaše iskustvo vas sputava u lance! 

Kako se osloboditi? Postoji jedna metoda koja može biti veoma bolna. Iznijeti novi život na svjetlost dana može duboko da povrijedi. Ali, ako ste spremni na to, razmislite o osobama koje ste nekad voljeli i koje sada nisu više sa vama, jer su se udaljile ili su mrtve. Razgovarajte sa svakom od njih, recite im: „Imaš sreće što si ušla (ušao) u moj život! Zahvalan sam ti! Uvijek ću te voljeti! A sad moram da odem. Zbogom! Ako se vežem za tebe, neću naučiti da volim sadašnjost, niti ću naučiti da volim osobe sa kojima sam sada. Zbogom!" Sve ovo može biti veoma bolno. Prisjetite se zatim nekih pozitivnih iskustava iz prošlosti; mislite o njima kao da su živi ljudi i recite im: „Bilo je zaista divno s tobom, osjećam veliku zahvalnost! Ali sada zbogom!" To zaista može da zaboli.

Postoji još jedna vježba koju neki mogu doživeti kao još težu i bolniju. Mislite na neke vaše kvalitete iz prošlosti, nešto što vas je činilo ponosnim, kao što su, recimo, vaša mladost, snaga, lepota. Obratite im se kao da su živi ljudi. Možda zvuči infantilno, ali ne plašite se da budete kao deca. Možete otkriti potpuno neočekivane stvari! Razgovarajte s njima i recite im: „Veličanstveno je bilo imati vas! Osećam ogromnu zahvalnost zbog toga! Ali sada moram da odem. Zbogom!" Mnogi stari ljudi nikad nisu živjeli, i nikad nisu iskusili svu nježnost, dubinu i bogatstvo koje sobom nosi starost, samo zato što u duhu nisu ostavili iza sebe mladost, snagu, vitalnost. „Ono najbolje tek dolazi. Kraj života je tek početak." Najbolje tek dolazi. Mnogi gube najbolji period svog života, posljednje godine, samo zato što su previše obuzeti onim što je prošlo, okovani lijepim iskustvima iz prošlosti.

Eto dva lanca koji nam onemogućavaju da budemo sretni. Ranjena ptica ne može letjeti, ali ne može ni vrabac koji se zakači za granu. Prestanite da se kačite za prošlost! Ponavljajte ovu indijsku izreku: „Voda postaje čista tako što teče dalje, čovjek tako što ide napred".