LAMA TSENG

Dan kasnije, Bebek i ja sjedjeli smo u kući Lame Tsenga ispod stare palače radže od Ladaka, u Lehu, i razgovarali o našim planovima.

Nedaleko nas kraj ognjišta u uglu kaluđer u smeđoj odori spremao je tradicionalnu tibetsku tsampu. Valjalo je snimiti obrede koji nestaju a koji postoje još jedino u Tibetu. Ljudi koji vrše te obrede željeli su biti snimljeni prije nego što izumru. Trebalo je samo riješiti tehničke detalje. Tseng je preuzeo organizaciju vodiča konja i opreme za prolaz iz Ladaka preko prevoja Marsimilka i Kiama. S istom ekipom svladat ćemo i prijevoj Lanak La i spustiti se do ulaza u pravi Tibet, zemlju koja je administrativno pod kontrolom Kine. U Tibetu će nas čekati nova skupina vodiča koja će nas preuzeti i voditi do dogovorenih mjesta. Ekipa iz Ladaka vratit će se u Leh da bi se nakon mjesec dana vratila na Lanak gdje će se nanovo sastati s ekipom iz Tibeta i organizirati ponovni prijelaz Himalaye, natrag u Ladak.

Bilo je već deset sati kada smo konačno završili dogovore o putu.

Kaluđeri su po treći put započeli pripremu tsampe koju smo Tsang, Bebek i ja dva puta odbili pošto je taj obrok trebao simbolizirati kraj uspješnog dogovora.

Bio sam već gladan i tsampa je zamamno mirisala. Velika metalna zdjela na vatri bila je puna usijanog pijeska. Vještim pokretima maleni kaluđer ubacivao je specijalno pripremljen ječam i mirodije i pržio kašu u usijanom pijesku. Brzim pokretom cijela smjesa ječma i pijeska našla se u drvenoj cjediljki. Pijesak je iscurio ostavljajući čistu tsampu iz koje su se dizali oblaci pare. Bio je tu i ključajući kotao čaja sa razmrvljenim tibetskim kolačem, maslacom od yaka, soli i sodom bikarbonom. Sve to zajedno s tsampom posluženo je u bakrenim zdjelicama.

Ta hrana, koju ćemo tako često jesti slijedećih dana, nije nas se specijalno dojmila.

Okus nije bio osobit, no kasnije, na snježnobijelim visinama otkrili smo snagu i moć te jednostavne hrane. Više iz pristojnosti nego želje pojeli smo što je bilo stavljeno pred nas i napunili želuce čajem.

Tseng je otpustio kaluđere. Želio nas je upoznati s nekim starim tibetskim vjerovanjima i detaljima plana o prijelazu u Tibet. Već umoran, Bebek se oprostio i pošao u našu ćeliju dok sam ja ostao sa starim monahom. Vatra u ognjištu veselo je plamtjela bacajući odsjaj na njegovo izborano lice dok je govorio o Tibetu.

Prema staroj tibetanskoj legendi, kada je tvorac svijeta završio kreaciju, kada je stvorio narode i zemlje, odlučio je odvojiti jednu zemlju i ostaviti je za sebe. Poznavajući čovjekovu čudljivu narav, tako podložnu utjecajima za bogat i lagodan život, držao je potrebnim odvojiti svoju zemlju od svih normalnih tokova svijeta, kojega je osnovna želja bila što veća količina materijalnih dobara uz što manje rada. Napredak za cijeli svijet značilo je pronalaženje oruđa koji će svijetu omogućiti povećanje blagostanja.

Međutim, za njegovu zemlju važila su drugačija pravila. U snu prorok se javio dvanaestorici osnivača Tibeta i s njima sklopio savez kojim njihova zemlja nikada neće biti napadnuta bolestima, osvajačima, da u zemlji neće biti gladi, bijede ni bolesti sve dok se budu pridržavali zakona i pravila zapisanih u srcima tih vođa.

Vijeću mudraca bilo je zabranjeno da se Tibet bavi trgovinom s ostalim svijetom, da

Tibetanci putuju po svijetu kopnom, morem ili letećim zmajevima. Prije svega, zabranjena im je bila upotreba izuma koji će promijeniti svijet — kotača. Vatra im je dana jer ona znači

život, dok točak znači vrijeme odnosno ubrzanje vremena.

Tibetanskim mudracima zabranjeno je ubrzanje vremena i skraćivanje udaljenosti, zabranjena su im kola koloturi, zupčanici ili bilo kakav oblik kotača osim jednoga.

Taj jedini kotač bio je kotač molitvenik kojega je svaki lama dužan vrtjeti da bi shvatio kružni tok života i smrti, i besmisao skraćivanja ili ubrzanja vremena. Svijetom će vladati kuga i pošasti, ratovi i gladi, govorio je veliki prorok. Stvoritelj će slati poplave i uništavati nepokorne — no Tibet će ostati pošteđen.

Da bi stvoritelj odvojio tu zemlju od svih naroda, stvorit će neprohodni zid od kamena,

vatre i vode. Bit će to planine, rijeke i led, a podzemne vatrene rijeke štitit će nevidljivi Tibet. Onaj vidljivi Tibet smjestit će se iznad svih zemalja — najbliže nebu. Mudrost i znanje naroda izlazit će iz dubine zemlje — izlazit će na najviše vrhove planeta i spuštati se s bregova u doline i privlačiti ljude iz okoline.

Mudrost i znanje te zemlje štitit će njene stanovnike sve dok se budu držali pravila. Jedno od tih pravila odnosilo se na već spomenutu upotrebu točka i toga pravila Tibet se držao sve do prije nekoliko desetaka godina. Drugo pravilo bilo je ne dozvoliti neprosvijećenom čovjeku uspeti se na najvišu točku svijeta — Mount Everest.

Vijeće lama poslalo je upozorenje šerpama u Nepalu zabranjujući Hillaryju uspon na

Everest. Većina šerpa držala se toga pravila, no ne svi. Oba ta principa bila su prekršena poslije drugog svjetskog rata.

Rezultat odstupanja od svih tih i ostalih pravila, smatrao je Tseng, doveo je do toga da

je Tibet ostao bez nasljednika. Za razliku od svih ostalih zemalja, Tibetom je tradicionalno vladao Kralj Bog koji na svoju poziciju nije dolazio ni mačem, odnosno silom oružja, niti rođenjem, kao nasljednik neke loze kao u feudalnom društvu, niti izborima, kao u demokratskom sistemu. Izbor Kralja Boga vršio je astrolog. Vijeće mudraca određivalo je na osnovi kretanja zvijezda točno mjesto i vrijeme astroloških predskazanja kada će se roditi Dalai Lama.

Dijete koje bi se rodilo bilo bi oduzeto roditeljima i od malih nogu odgajano kao Kralj Bog, nasljeđivalo bi starog Dalai Lamu u pogodnom momentu. Današnji Dalai Lama objavio je da, ukoliko se stvari u Tibetu ne promijene, novi Dalai Lama neće se više roditi.

S obzirom na činjenicu da s Dalai Lamom odumire i vanjski oblik tibetskog budističkog života, sadašnji Dalai Lama želio je da se na filmu zabilježe obredi koji će nestati iz Tibeta, osim ako se ne rodi novi Dalai Lama.

Moja misija bila je snimiti te obrede. Vatra se već ugasila kad je Tseng završio izlaganje. Predao mi je svetu svilenu maramu — poklon Dalai Lame — i ostavio me samom sebi i mojim mislima. Pitao sam se još jednom, da li činim nešto nepravilno? Činim li zlo? Digao sam se i smirene savjesti pošao na spavanje.