Ne želim reći da su sponzori programa dvanaest stepenica - osobe koje u okviru Društva pomažu novopečenim trezvenjacima - ekvivalent plaćenih profesionalnih psihoterapeuta. U izvjesnom smislu, oni nisu tako dobri kao profesionalci. O Društvu AA znam podosta zbog toga što sam imao pacijente koji su dolazili k meni nakon godina provedenih u Društvu. Mislili su da ću im možda moći pružiti neku dodatnu pomoć. U pokušaju da im pružim tu pomoć, učio sam od njih.

U tradiciji programa dvanaest stepenica dozvoljeno vam je da prerastete svog sponzora. Vjerujem da je sponzorski sistem donekle superiorniji u odnosu na tradicionalnu terapiju. Smatra se normalnim da odete svom sponzoru i da kažete: 'Vidi, zaista sam zahvalan za pomoć koju si mi pružao posljednje tri godine, ali u ovoj fazi smatram da sam spreman za nekog sofisticiranijeg sponzora.' I sponzor će najvjerojatnije reći: 'Slažem se s tobom u potpunosti. Oduševljen sam što sam ti uopće mogao pomoći i što si dogurao ovako daleko.' Ne postoji mnogo psihijatara koji bi tako ljubazno prihvatili činjenicu da ih je pacijent prerastao.