KVADRIRANJE KRUGA

,,A sad za božanstven spoj muškarca i žene postoji razdoblje shvaćeno u savršenom broju.”

Platon, Država, 564b.

Svijeća je dogorjela do pola kada smo završili čitati Bebekov dokumentarni dio. Čekala nas je još duga noć. Trebalo je načiniti plan i nacrt za posao koji nas je sutradan čekao.

Svodovi prostorije ljeskali su se u bojama svijeća — oštra lica svetaca čas su osuđivala čas odobravala planove koje sam smišljao. Ne uspijeva mi koncentrirati se. Izašao sam u noć. Blijeda svjetlost mjeseca milovala je apsurdno bijeli grad. Lažni prozori u lažnim kulama doimali su se poput otvorenih očiju nekog čudovišta koje je buljilo u mene optužujući ili pozivajući, nisam bio siguran.

Tražio sam u sebi potvrdu, je li ispravno ulaziti u majku zemlju u potrazi za onom crnom rupom u čovjeku, rupom iz koje u mističnom, u nekom smislu i doslovce, svi potječemo? Pitao sam se, imam li pravo?

Hoću li pronaći put u labirintu? Hoću li zaglaviti? Hoću li uzaludno svladavati strah i gubiti živce kao što sam to činio toliko puta i u indijskim i bosanskim spiljama. Vratio sam se u kuću. Bebek je upravo završio TV tekst o Kapadokiji i zadovoljno legao.

Zapalio sam sedam svijeća, izvadio Billov tekst o Kapadokiji. Kapadokija, pisao je, građena je prema egipatsko babilonskom modelu hramova i piramida. Te konstrukcije oponašaju i podvostručuju parapsihološku konstrukciju ljudskog bića.

Gornja, vidljiva strana kapadokijskog kompleksa je, u stvari, baza. Baza je kao i kod piramide kružnica koju dotiču uglovi dviju piramida stvarajući šesterokut poput Davidove zvijezde. Egipatska piramida građena je na istom principu, samo što se piramida uspinje prema gore, dok kapadokijska seže prema dolje.

U kapadokijskoj južna, odnosno lunarna polovina baznog kruga je bitna, jer ona označava ženski princip usmjeravanja psihičke svijesti u točku koja se projicira pod zemlju. Sjeverna polovina je ovdje zatamnjena.

Kao što u državicu Atos ni danas nema pristupa ni jedna žena, pa ni ženska životinja, tako se u Kapadokiji negira muški princip da bi se u tmini postigla potpuna koncentracija žene.

Cijeli Egipat je također bio podijeljen na južni i sjeverni. Faraon, sunčev namjesnik, da bi odista to postao, morao je pri krunidbi u simuliranoj bici ponovo zaposjesti južni dio. Kada su odnosi bili poremećeni, radio je to bez simulacije, silom i lukavstvom. Da postane faraonom, morao je ući u podzemne odaje kako bi u sebi pomirio muški dio sa ženskim. Stanovnici Kapadokije smatrali su taj podzemni grad domom prastare anatolijske božice Majke, odnosno kozmičke žene. Njihovo stoljetno življenje pod zemljom trebalo je povratiti ravnotežu muškom životu nad zemljom. Princip zakona i zapovijedi nad zemljom bio je zamijenjen principom intuitivne slobodne reakcije pod zemljom. Od tada postoji seksualni

kult i žrtvene seksualne orgije koje su ovdje imali psihičku i prosvjetiteljsku ulogu. Geometrija podzemnoga grada je pomiješana. Djelomično je to inverzirana geometrija novog Jeruzalema iz opisa sv. Ivana s Patmosa, s time da je sve što je gore dolje, lijevo desno, a djelomice je to inverzijska geometrija piramide.

Unutar grada nalazi se sedam središta, a unutar svakog središta sedam točaka što

prosvjećuju onoga koji ih osjeti i nađe. Oko tih sedam točaka nalaze se simboli koji upućuju posjetioca na ostalih sedam sličnih gradova u svijetu. Jedan od njih je podzemni kompleks piramida, drugi je Knosos, treći Yukatan, za četvrti i peti se ne zna, šesti bi trebao biti u Nepalu i Tibetu. Svi ti gradovi trebali bi postojati u konkretnom smislu — napušteni ili nastanjeni. Problem je sa sedmim. Sedmi je Atlantida. Nije jasno, je li Atlantida konkretna ili historijska konstrukcija.

Geometrija Kapadokije je kružna i piramidalna. Dubina je prema opsegu baze u istom odnosu kao baza piramide prema visini, odnosno dubini. Taj odnos iznosi 1.57:1. Kosne stranice su u odnosu 1.49:1. Centri meditacije određeni su sunčevom pozicijom u podne i mjesečevom u ponoć — s obzirom na strane svijeta.

Prekinuo sam čitati da bih izvadio mapu jainskog podzemnog grada koju sam dobio od moga prijatelja, D. Jaina iz starog Delhija. Uglavnom sam poznavao te odnose i čitao sam koncentrirano. Bebek se probudio i počeo skeptično komentirati Billove stavove.

Nisam se osvrtao na njegove prigovore — Bebek je i sam prošao toliko toga i u Indiji i u Grčkoj da jednostavno nisam vjerovao u njegovu skepsu, vjerojatno mu je to bio neki obrambeni mehanizam. Još sam samo trebao izvršiti neke proračune. Poslužio sam se knjigom o geometriji Babilona i indijskih hramova, ,,City in the image of MAN” što su je napisali profesori Stewart Melaina i Antonio Nicolas sa njujorškog sveučilišta. Zapazio sam da oni koriste iste brojke kao i Bill — 5040 i 7920. Uzeo sam ponovo Billov tekst.

Donji krug Kapadokije, pisao je, predstavlja muški duhovni princip, dok četvorokut predstavlja ženski princip. Arhitektonski Kapadokija predstavlja pokušaj da se kvadrira krug. Kvadrat i krug ne mogu se matematički spojiti kvadriranjem. Mjera opsega je pomnoženo s promjerom, no kao takav on se ne može definirati zbog iracionalnog broja π. Kvadriranje kruga moguće je samo geometrijskom matematikom i to se postiže u piramidama i u Kapadokiji.

U „Zakonima” Platon tvrdi da idealan grad ima 5040 stanovnika; 5040 je radijus kruga čije je opseg 31 680 — odnosno opseg novog Jeruzalema. Prethodno je potrebno kvadrirati krug. Unutarnja  baza Kapadokije  je četvorokut postavljen krugom čiji je  opseg jednak opsegu tog četvorokuta i iznosi 316 800 stopa. Sve stare mjere su u stopama pošto je to prirodna mjera vezana uz čovjeka. 316.8 stopa je stoti dio od 6 milja, a to je mjera kojom sv. Ivan opisuje novi Jeruzalem, čiji je opseg 31 680 000 stopa. Opseg sarsenskoga kruga u hramu Stonehenge u Engleskoj također iznosi 316.8 stopa. Matematika Kapadokije je matematika hrama u Stonehengeu i ista je kao matematika grada opisanog u Platonovim

„Zakonima”.

Prije spajanja sa ženom valja shvatiti čarobni broj. Isaac Newton, Napier i  drugi izračunali su da se radi o broju 12 960 000, to jest 36002. Stranica ženskog pravokutnika u Kapadokiji iznosi 7920 stopa, u Platonovom gradu broj stanovnika i polumjer kruga oko grada iznosi 5040 stopa. Polumjer podzemna muškog kruga u Kapadokiji također iznosi 5040 stopa.

5040 + 7920 = 12 960

Dakle, jednako.

Pošto je zemlja žena, promjer zemlje iznosi 7920 milja. U antičko doba kao mjera koristila se megalitička milja koja sadrži 14 400 stopa.

Mjesečev promjer, pošto je mjesec žena, iznosi 792 megalitičkih milja. Promjer sunca iznosi  316  800  megalitičkih  milja,  što  je,  kako  smo  ranije  pokazali,  jednako  opsegu

saracenskog kruga u hramu Stonehenge, 316.8 stopa, kao i opsegu donjeg kruga u Kapadokiji, 316 800 stopa, i opsegu grada opisanoga u „Zakonima”.

Ponoć je dobrano prošla kada sam završio konačan proračun. Bilo je izvjesno koja je od kula Alef, odnosno središnja orijentacijska kula. Trebalo je čekati podne drugoga dana kako bi se odredilo koji od 49 ulaza u podzemni grad vodi do informacijskih središta.

Bebek je opet spavao, a ja sam izvadio visak s kojim još ništa nisam postigao, nadajući se da će ove energije biti dovoljno snažne da pokrenu moja blokirana spoznajna čula. Pripremio sam užad, baterije i sve ostalo, i prije nego ću zaspati, razmišljao sam o tom Platonovom broju.

Ako želiš savršen pristup ženi, potrebno je poznavati broj — kada sam to prvi put čuo, zvučalo mi je suludo — no najveći mozgovi svijeta trudili su se da riješe tu jednadžbu iz Platonove „Države” (knjiga 8). Bill je držao da je rješenje dato ovdje u Kapadokiji, ne matematikom pisanih brojeva, već matematikom arhitekture živih brojeva — kvadraturom kruga u podzemlju gdje je sveti Juraj ubio Zmaja.

Još uvijek me mučila ta suluda Platonova ideja. Onog trena, držao je Sokrat, kad ljudi prestanu shvaćati jednadžbu ženidbenog broja, susret muškarca i žene otići će k vragu.

Iz čiste radoznalosti pročeprkao sam naprtnjaču, izvukao Platonovu „Državu” i potražio

tu suludu formulu koju od Isaaca Newtona do danas, iako su mnogi pokušali, još nitko nije riješio. Okrenuo sam 546 c i čitao — naravno, nisam mogao razumjeti ni riječi.

Da nas Platon nije sve povlačio za bradu? I Heisenberga i Einsteina i Newtona? Čitao

sam, broj u kojem najprije množenje korijena i potencije u tri dimenzije pomoću četiri člana prouzrokuju jednakost i nejednakost povećanja i smanjenja, i sve je među sobom u srazmjeru i može se odrediti. Njihov osnovni odnos je 3:4 sastavljen sa peticom i tri puta pomnožen daje dva odnosa od kojih je jedan isto toliko puta toliki, naime sto puta sto, drugi ima činioce kadšto jednake, kadšto nejednake, sto brojeva dobivenih od dijagonalne petice, ako je dijagonala izražena cijelim brojem, onda je svaki broj smanjen za jedan, a ako je dijagonala izražena razlomkom, onda za dva i sto kocki trojke. Kada tri udaljenosti dostižu i četiri ograničenja, u sebe uvlačenje i van sebe povlačenje, gladeći i lašteći stvaraju sve stvari pretvorljive i sebi mjerodavne, od čega bazne četiri trećine oženjene petopadom daju dvije harmonije u trećoj augmentaciji jedan umnožak jednakih faktora uzetih po sto puta, drugi jednak u duljini o jednom smjeru ali duguljast — jedna dimenzija.

Sto brojeva determinirani racionalnim dijametrima petopade kojemu u oba slučaja

jedan nedostaje ili iracionalnog kome nedostaju dva druga, dimenzija stotinu kocaka trijade. I ovaj geometrijski broj odlučuje cijelu stvar.

Kakve sve to skupa ima veze s odnosima sa ženama. Razmišljao sam. Ne, tu nešto nije

u redu, zaključio sam. Utrnuo sam svijeću i legao spavati.