KUPUS

Kupus nam je toliko blizak i poznat da smo zanemarili njegova
terapeutska svojstva. Lijekovi se cijene po tomu koliko su rijetki
ili skupi. Naši preci nisu tako mislili o kupusu, vrlo su ga cijenili.
Neki autori pisali su o njemu u slikovitim receptima. Voda u kojoj
se kuhao kupus, prekrasna je pomoć za živce i ligamente. Ako želite
očistili stare rane i čireve koji se čine neizlječivima bilo kojim drugim
lijekom, prvo ih dobro očistite vrućom vodom, zatim nanesite
kupus (dobro ga pritisnite) i tako dvaput dnevno. Dvaput kuhan
kupus liječi kolike, i to s dodacima tijekom drugog kuhanja: uljem,
solju, kimom, ječmenim brašnom. Ako se jede bez kruha, korist će
biti i veća.
Hipokrat je onima koji su patili od srčanih tegoba, dizenterije,
ili stalne potrebe za nuždom a bez razloga, preporučivao kupus dvaput
skuhan s malo soli.
Kelti i Germani jako su cijenili kupus, Rimljani također, ne
samo zbog njegove ljekovite moći već i zbog njegovih nutritivnih
vrijednosti.
Dr. H. Leclerc rekao je da upotreba kupusa kao tonika nije nikakva
novost.
Cato stariji utvrdio je da su Rimljani zahvaljujući kupusu mogli
živjeti bez liječnika gotovo 6 stoljeća. Preporučivao ga je kao aplikaciju
na osip kod impetiga, rana, čireva i artritisa.
Porijeklo kupusa (Brassica oleracea) leži u dalekoj prošlosti.
Neka od svojih svojstava kupus pokazuje već kao hrana. Bogat
je sumporom, sadrži i arsen, kredu i jod. Djeluje na poticanje teka.
Nadomješta mineralne soli i obnavlja tjelesna tkiva.
Oni koji se boje da će se lišiti dušika, odreknu li se mesa, mogu
se utješiti da ga kupus sadrži u izobilju.
Budući da je toliko pun vitamina, revitalizira tijelo i pomaže u
sprječavanju skorbuta. Suprotno i izgledu i predrasudama, vrlo je
važan za crijeva, gdje njegova biljna smola, sumpor i kalcijeve soli
čine čuda, pod uvjetom da se te supstancije ne otope u loncu.
Kupus se ne kuha »rado« u vodi, koja većinu dobroga uzima, a
Ponekad prouzroči i grčeve u trbuhu, što nije u njegovoj prirodi.
Najbolje da ga narežete na rezance, začinite maslinovim uljeni, uz
nešto soli i limuna, i njegova će svojstva ostati netaknuta, korisna
i neškodljiva. Kupus ponekad treba skuhati kako bi se njegov sok
iskoristio u tcrapeutske svrhe. Stavite 60 g kupusa u litru vode i
dugo kuhajte. Tekućini preostaloj nakon kuhanja (koju ne solite)
dodajte 70 g meda. Djeluje kao tonik za bronhije i pomaže kod liječenja
plućnih bolesti i kašlja.
Za sve slabosti pluća, kupus treba jesti sirov kako bi se iskoristila
sva svojstva sadržana u hlapljivoj sumporasioj tvari. Treba
istaknuti da je sumpor izvrsno sredstvo za seboreju i neke oblike
ekcema.
Klorofil u kupusu koji pomaže stvaranje hemoglobina ne smije
se zanemariti u liječenju anemije. Također, opaženo je da se klorofil,
kojim je kupus bogat, može uspješno propisati kod tegoba sa znojenjem.
Kod nefritisa, ne zaboravite da crijeva pate zbog prisutnosti neželjenih
gostiju, poput crva vlašnjaka. Svojstva kupusa da uništava
gliste najviše su sadržana u sirovu soku, koji treba istisnuti prešom
za voće i uzimati po 20 — 30 g dnevno.
Podsjetimo se i citata dr. H. Leclcrca, i realizirajmo navode iz
djela Cate starijeg. Taj poštovanja vrijedan predak preporučio je
aplikacije listova kupusa kod impetiga, rana, čireva i artritisa. Svi
pokusi su izvedeni i rezultati su potvrdili da je to bio dobar savjet.
Kupus demonstrira izvanrednu epitelnu kvalitetu, sposoban je
za rastapanje, za upijanje i zatvaranje određenih rana i čireva na venama.
Na oklijevajte pri stavljanju sirovih listova kupusa prethodno
potopljenih u jaku otopinu limunova soka i vode. Držite listove na
određenu mjestu nježno zategnutim zavojem, i obnavljajte oblog
dvaput, danju i navečer prije spavanja.
Ovaj tretman je dobar osobito za čireve, upaljene rane, opekline,
zanoktice, apscese, ispucale bradavice i mliječne kraste. U posljednjem
slučaju stavite listove na glavu, ako je zahvaćeno i lice, nestat
će kraste i na njemu.
Za artritis, reumatične bolove, neuralgiju, išijas, unutarnje šavove
ili suhu upalu porebrice, uganuće, djelomične paralize, uloge
(giht), postoje dvije metode. Izrežite veliko rebro nožem, ili ga
zgnječite valjkom za tijesto, zatim:
a. Stavite listove u kipuću vodu (lonac sklonile s vatre). Ostavite
2 minute, izvadite i ocijedite.
b. Držite listove iznad ili u blizini izvora topline (peć, plin ili si.)
U drugom slučaju stavite što toplije listove, pokrijte ih komadićem
vunene krpe i povežite zavojem. Stavite li tri ili četiri lista jedan
na drugoga, bit će još djelotvorniji.
Sirovi listovi kupusa, stavljeni izravno na kožu, mogu se upotrijebiti
za razne tegobe. Prof. I.. Binet istaknuo je »čudesnu« ulogu
kupusa u dijeti kod pacijenata koji boluju od vođene bolesti, što su
proučavali i njegovi asistenti P. laurel i 11. Bour. Pacijent stavljen na
dijetu bogatu kupusom različitih vrsta, značajno je povećao izlučivanje
mokraće. U tim uvjetima, nakon nekoliko dana liječenja, došlo
je do defintivnog povećanja u njegovu urinarnom grafu. Vidjeli
smo zapanjujući napredak kod takvih bolesnika, zahvaljujući ovoj
metodi. Najbolje je uzeli domaći seoski kupus, crveni ili kovrčav
-zeleni. Više detalja o koristi kupusa (listovi ili sok) možete naći u
knjizi »Kako upotrebljavati kupus kako biste se izliječili«.