Jeste li ikada gledali dijete na ljuljački, izgubljeno u vlastitom svijetu, kako se ljulja sve više i više, pokušavajući dosegnuti nebo? U svojoj djetinjoj nevinosti, nema predodžbu o ograničenjima. Nije naučilo značenje riječi "nemoguće". Možda ste pomislili: "Još je dijete. Dakako da ne može dosegnuti nebo. Odrast će i shvatiti to."

 

Najviši cilj svakog djeteta dok se ljulja jest da dosegne dio neba, a najsretniji među nama- jedan je primjer veliki pjesnik i filozof Henry David Thoreau- nikad ne izgube taj osjećaj da je "samo nebo granica."

Thoreau je odlučio ostvariti svoje snove. Uzeo je magiju dječjih vjerovanja i preobrazio je u mudrost koja mu je pomogla kada je odrastao.

Nikad nije izgubio dječju snažnu maštu i čuđenje. Vjerovao je da kada slijedimo svoje srce, stvaramo čaroliju koja omogućuje ostvarenje najdubljih želja.

Poslušajte njegove riječi:"Ako samopouzdano krenemo prema svojim snovima i trudimo se živjeti životom kakvim zamišljamo, naići ćemo na neočekivan uspjeh. Neke ćemo stvari ostaviti za sobom, prijeći nevidljivu granicu; novi univerzalniji i liberalniji zakoni počet će se stvarati oko nas i u nama, ili će se stari zakoni proširiti i tumačiti u našu korist na liberalniji način; živjet ćemo kao viša bića.

Utoliko ukoliko pojednostavimo svoj život, zakoni svemira doimat će se manje složeno, samoća neće biti samoća, siromaštvo neće biti siromaštvo, slabost neće biti slabost.

Ako ste gradili kule u zraku, vaš trud ne mora biti uzaludan, jer ondje one i trebaji biti. Sad im samo dodajte temelje."

Nedvojbeno nam je gotovo svima mnogo puta rečeno da možemo biti što god želimo.

A ipak, toliki kao odrassli žive prosječnim životom i osjećaju se neispunjeno i kompromitirano.

U čemu je razlika između onoga koji ostvari svoje snove i onoga tko to ne uspije?

Onaj koji uspije, više je nego puki sanjar- on je in realist.

Thoreau nije rekao da samo treba graditi kule u zraku, nego da im treba postaviti temelje.

Što mislite, na što je Thoreau mislio kada je govorio o novim, univerzalnim, liberalnijim zakonima, koji nastaju oko nas?

Je li moguće da, kad budemo živjeli onako kako smo sanjali, život počne surađivati, i da nam ono što ne možemo sami sebi?

Time što ne odustajemo, što ostajemo vjerni svojim snovima imamo najbolje izglede da nam i okolnosti počnu ići na ruku.

Koje su vaše "kule u zraku"? Upitajte se, kako im možete stvoriti temelje.

A onda odvojite stopala od tla i skačite sve više i više, dok ne dodirnete onaj dio neba koji vas čeka.

 

John Marks Templeton- "Otkrivanje životnih zakona"