KUHANA HRANA

Već iz mojeg uvoda znaš da ja obradu naše hrane vatrom smatram glavnim uzrokom svih bolesti svijeta! Obrada vatrom je svekolika promjena naših prijesnih, svježih glavnih živežnih namirnica žegom, svejedno koje vrste. Na tu vrstu hranjivih tvari naš organizam nije prilagođen unatoč vatrenom obrađivanju tijekom više tisuća godina. Na  svijetu ima oko 700.000 životinjskih vrsta. Za razliku od čovjeka i onih od njega ovisnih životinja sve se prehranjuju prijesnom svježom hranom. Čovjek je dakle jedino "živo biće koje kuha! "

Je li se naš Stvoritelj tu prevario? On je morao ipak umjesto jabuke na stablo "spoznaje" objesiti kuhinjski lonac?! U mojim je očima početak vatrene obrade naše dragocijene hrane pravi otpad od Boga, Stvoritelja. Otada čovjek mora čistiti korov i  trnje, koje je on sam pred sobom nagomilao.

Ne znam točno kad je Promete/ donio vatru, jer se radi  o  priči,  možda  prije   15000  -  50000  godina? Vjerojatnije je ledeno doba (prije oko 30000 godina) početak           obrade            vatrom,                jer          je             čovjek    uslijed pomanjkanja hrane bio priseiljen jesti sve dohvatljivo. Datum ni nije tako važan. Odlučujuća je činjenica da je od tog vremena ljudski rod krenuo nizbrdo. Kako je čovjek došao na to da se udalji od tog istinskog stvora sirove, prirodne hrane za sva živa bića? Mi smo se od tada srozali nisko, te smo iz tog stanja samo uz pomoć štaka (medikamenti i stimulansi) polako opet postigli 70 godina. Ali je li to vitalan život, kad gotovo polovica pri pregledu za novačenje u vojnu službu otpada zbog tjelesnih slabosti?

Samo užitak bez napora doveo nas je do te mrtve točke. S tim užitkom povezana je kao druga velika zabluda čovječanstva jedenje  životinjskog  mesa. Ta se druga pogreška mogla ponijeti samo uz pomoć kuhinjskog lonca, jer ipak čovjeku ne ide u tek prijesno životinjsko tijelo s krvlju, iznutricama i kostima.

Danas se posebno cijeni domaćica koja zna dobro kuhati. U stvari takva domaćica snosi odgovornost za slabljenje zdravlja njezine obitelji. Kako često čitam u oglasima o smrti: "Po Božjoj nedokučivoj odluci. "Ne, Boga ne možemo proglašavati odgovornim za ljudsku pogrešku. I nakon teških katastrofa uvijek iznova se kaže: "Kako to Bog može dopustiti? Ima jedan poučak u fizici: "Sve što  može propasti, jednom  i propada!" To vrijedi i za stalno prestupanje prirodnih zakona!

Tako može tehnika, koja nam je uvelike olakšala posao      i                       priuštila           mnoge       ugodnosti,    najednom prouzročiti  i  veliku  katastrom,  kao  što je  pokazao Cernobil. No ipak za to ne možemo prigovarali Bogu, jer   čovjek   je           stvorio tehniku.           I           kod      prirodnih nepogoda, na pr. klizanje tla, nije čovjek nedužan, jer je      on                    posjekao          zaštićujući!      šumu.       Stanovnici pogođenog područja sada trpe zbog grijeha otaca. Isto tako će izgledati za nekoliko godina uz Amazonu, ako se dalje bude krčilo prašumu sadašnjim tempom. Ali za svoje lagodno osjećanje snosimo mi ljudi sami odgovornost. Kad se dakle tko mora prerano rastati od života zbog infarkta srca ili mozga, tada ne možemo reći:... prema Božjoj nedokučivoj odluci, nego bolje... ti si tako htio jer si se stalno opirao prirodnom zakonu ispravne prehrane. Ti odbijaš od sebe pomisao na "čas obračuna" pogrešno pretpostavljajući da će kazna samo druge snaći. Ti si načinio navike, a poslije toga navike čine tebe.

Sve više se danas govori o emancipaciji žene. Najveću će slobodu ipak žena postići odmah kad ugasi vatru u kuhinji. Koliko će tada imati na raspolaganju slobodnog vremena. Treba samo još da kupi voća (70%) i povrća (30%). Tada neka to opere i poslužuje u poslužavniku za stolom.

Svatko za stolom može dobiti jedan tanjur, nož i ubrus. Na stolu je i zdjelica za otpatke. Svatko se poslužuje po volji i ukusu. Takav stol mogu pripraviti i muž i djeca, najbolje naizmjence, da svi nauče cijeniti posao domaćice.

Žene, zaboravite kuhinju i kuhinjski lonac, i vi ćete se odmah osloboditi ropskog posla, koji vaše obitelji ipak samo upućuje u stanje trajnih bolesti. Kuhanje je najgora osobina koju su ljudi usvojili. Kinezi su poznati po "crnoj vrsti" kuhanja, jer oni pirjaju, kao makrobiotici  Oshawini, sve satima s mnogo masti  i soli,  jangiraju  kako  oni   kažu,   bolji  bi   izraz  bio uništavaju hranu sve do pepela!

Kuhana je hrana prvotni uzrok oboljenja! Prijelaz praga ka umijeću kuhanja početak je današnjih bolesti i patnja čovječanstva, više nego ijedna druga praksa. S početkom te obrade vatrom degenerirali su se naši "moderni" muškarci, žene i djeca u živčano slaba, bolesna, bijedna i nezdrava stvorenja. Tada se silno dižu troškovi za zdravstvo.

Gotovo je posve razlog u korištenju kuhinjskog lonca da mi postižemo samo pola očekivane životne dobi. Potpuno zdrav čovjek, koji je isto tako naslijedio od svojih predaka zdravo nasljeđe, trebao bi potpuno zdrav bez patnje kao prehlada, glavobolja ili reuma itd. Doživjeti 140 godina, kao što to u divljoj prirodi postižu životinje s prijesnom hranom.  To je 6-7 puta ono vrijeme od rođenja do zrele dobi živog bića, kod čovjeka 6/7x20=120/140 godina. Ali to računanje će biti u redu samo kad mnogi naraštaji budu opet prirodno živjeli.

Ali naša se praksa kuhanja i jedenja brine za to da već naša djeca trpe od svih mogućih nelagodnosti, kao prehlada, grčevi u crijevima, loši zubi, proljev, vrućica, osip, uobičajene dječje bolesti kao ospice, male boginje, mums itd.

A čovjekoliki majmuni dostižu uz svoju jednostavnu, nepromijenjenu prirodnu hranu, rela­ tivno slobodni od bolesti koje skraćuju život, već spomenutu očekivanu dob života, unatoč onečišćenju okoliša prouzrokovanog od nas ljudi.

Zlodjelo kuhanja mijenja  hranu u beživotni i bezukusni otpad. Samo sa začinima, kao sol, biber i umjetne masti kao margarin, kuharica pokušava taj mrtvi proizvod učiniti "ukusnim" za  pervertirani jezik. U tom se očito vidi besmisao obrade vatrom! Nije dobro što naše tijelo može probaviti, nego što "dobro prija". Ali to  kuhanje slijede daljnje opasne radnje, kao zloporaba droga, alkohola, nikotina, kava, čaj, začini, ocat,  šećer,  sol. To se traži posve jasno uslijed mrtvokuhane hrane. Navike na kuhanje i droge (gore spomenute) vode u kriminal. Ali neuki optužuje uvijek stres kao krivca, taj izgovor je tako zgodan. Četiri godine prekomjernog stresa u Rusiji, ali naši živci su bili netaknuti! Treba li da ti kažem uzrok? Ti živiš svoj život blagostanja, on se sastoji do 85% od tih kiselotvornih hranjivih tvari: meso- riba-jaja-masti-žito itd. (uz to posve promijenjeno, mrtvo). Da ta kuhana hrana bude slasna, upotrebljavaš u velikim količinama ove stimulanse:  kava,  čaj, kakao, čokolada, alkohol, duhan (isto tako sve kiselotvorno).

Ti stalno živiš od svoje tjelesne zalihe i čudiš se tada da se iscrpljuje, smalaksava tvoj živčani sustav. To preopterećenie, koje si sam skrivio, ti moraš označiti stresom. Moraš sam sebe optužiti: Tvoje stalno prežderavanje i neprekidno stimuliranje svog živčanog sustava, koji se bori protiv nakupljenih otrova, jesu jedini uzroci. Ti neprestano puniš svoj probavni sustav tim mrtvim nevrijednim proizvodom, ti sam sebe pretvaraš u živo smetilište!