Budući da smo djeca Oca koji nas voli, imamo pravo očekivati da Bog zadovolji sve naše potrebe kao što djeca prirodno i spontano očekuju od svojih roditelja da brinu za njihove potrebe. I Bog će ih uvijek zadovoljiti ako imamo vjere i razumijevanja.

Božja je volja da živimo zdravi, sretni, radosni, da se razvijamo slobodno i stalno, dan za danom, tjedan za tjednom, dok se naši životni putevi otvaraju pred nama do savršenog dana.

Da bismo to mogli potrebna nam je hrana, odjeća, sklonište, prijevoz, knjige i druge stvari, a iznad svega trebamo slobodu. U molitvi Bogu sve stvari koje su nam potrebne nazvane su »kruhom.« Kruh, dakle, označava ne samo hranu općenito, već sve stvari koje su čovjeku neophodne za zdrav, sretan, slobodan i skladan život. No da bismo ih dobili, moramo ih zatražiti, ne svaku stvar ponaosob, ali ih moramo zatražiti. Boga, i samo Boga, moramo prepoznati kao izvor i vrelo svih naših dobara. Nedostaje li nam nešto, znači da smo to tražili od nekog drugog izvora, umjesto od samog Boga, stvoritelja i davatelja života.

Ljudi misle da njihova dobra dolaze kao rezultati određenih investicija, poslovnih ulaganja ili možda od poslodavaca. Svi su oni, međutim, samo kanali koji vode od izvora, a izvor je Bog. Broj mogućih kanala je beskonačan, ali izvor je jedan. Određeni kanal koji vas trenutno opskrbljuje, promijenit će se jer je mijena kozmički zakon. Stagnacija je zapravo smrt, ali dok god ste svjesni da je izvor vaših dobara jedan nepromjenjivi Duh, sve će biti u redu. Zatvaranje jednog kanala bit će tek signal za otvaranje novog. Ako, s druge strane, kao mnogi ljudi, pogrešno vjerujete da je sam kanal izvor, zatvori li se taj kanal, bit ćete ostavljeni bez sredstava, jer ćete vjerovati da je sam izvor presušio. U praksi, na materijalnoj razini, stvari su onakve kakve mislite da jesu.

Čovjek, na primjer, misli da je njegov izvor prihoda njegov posao. Zbog nekog razloga, čovjek izgubi posao; njegov poslodavac propadne, odluči smanjiti broj za-poslenih ili se posvađa sa zaposlenikom. Budući da je čovjek vjerovao da je položaj izvor njegovog prihoda, naravno da će gubitak tog položaja značiti gubitak prihoda i čovjek će biti prisiljen potražiti novi posao. Možda će ga morati dugo tražiti i za to vrijeme biti bez prihoda. Da je taj čovjek spoznao, redovitim, svakodnevnim molitvenim postupkom, da je Bog njegov opskrbljivač i da je njegov posao bio samo kanal kroz koji su prihodi stizali, onda bi po zatvaranju tog kanala, pronašao drugi, možda čak i bolji. Da je vjerovao u Boga kao svoj izvor, budući da se Bog ne može mijenjati, propasti ili izgubiti, njegove bi potrebe bile odnekud zadovoljene, stvaranjem novog kanala na najlakši način.

Jednako tako, vlasnik poduzeća može biti prinuđen zatvoriti posao zbog nekog razloga izvan njegove kontrole. Ili, osoba, čiji prihod ovisi o dionicama, može iznenada ustanoviti da je izvor presušio zbog neočekivanih događaja ili zbog katastrofe i propasti tržišta. Ukoliko taj biznis ili ulaganje smatra svojim izvorom prihoda, vjerovat će da je njegov izvor presušio i da je materijalno propao. Da se uzdao u Boga, ostao bi uglavnom ravnodušan prema kanalu koji bi lako zamijenio drugim.

Ukratko, moramo se izvježbati gledati prema Bogu, Uzroku, jer sve što trebamo, pa i sam kanal koji je tek sekundarni izvor, samo će se uspostaviti.

U svojoj biti i najvažnijem značenju, »kruh svag-danji« je shvaćanje božje prisutnosti - shvaćanje da Bog ne postoji samo na uobičajeni način poimanja, već kao »istinska stvarnost«. Bog je uvijek prisutan. Razumjeti »kruh svagdanji« znači shvatiti ako je On Bog, to jest svako dobro, sva moć, sva mudrost i sva ljubav, onda nemamo razloga za strah. Sve što trebamo jest osloniti se na Njega i on će se za sve pobrinuti. Opskrbit će nas svime što trebamo, naučiti nas svemu što trebamo znati i voditi nas, korak po korak, kako ne bismo činili pogreške. To je Emanuel, ili Bog koji je uz nas. Zapamtite da je to stupanj stvarnog razumijevanja, to jest, svjesnog iskustva, a ne samo teorijskog prihvaćanja činjenice, ne samo pričanje o Bogu, ma kako lijepo netko pričao ili mislio o Njemu. To je stupanj stvarnog doživljaja. O Bogu moramo misliti, ali te nas misli moraju voditi do shvaćanja simbolike »kruha svagdanjeg« ili mane. U tome je bit. Važan je doživljaj razumijevanja koje označava napredak duše, razumijevanja koje garantira djelovanje. Razumijevanje, koje se razlikuje od pukog teoretiziranja i lijepih riječi, jest tvar od koje su napravljene stvari kojima se nadamo, dokazi neviđenog. To je »kruh života«, skrivena mana. Kada je čovjek ima, tada ima sve na djelu i u istini. Isus je nekoliko puta spominjao ovo iskustvo kruha jer je On hrana duše, baš kao što je fizička hrana, hrana fizičkog tijela. Nahranjena ovom hranom, duša raste i jača, razvijajući se postepeno do svoje zrelosti. Bez nje duša koja je lišena svoje esencijalne hrane, mora gladovati.

Naravno, najčešća pogreška je pretpostavka kako je dovoljno formalno priznavanje Boga ili kako je pričanje o božanskim stvarima, makar i veoma poetično, jednako  posjedovanju tih stvari; kao da jedenje poistovjetimo s promatranjem pladnja s hranom i raspravama o kemijskom sastavu sastojaka. Upravo ta pogreška u shvaćanju dovodi do toga da ljudi ponekad godinama mole za nešto bez vidljivih rezultata. Ako je molitva nekakva snaga, onda je nemoguće moliti, a da molitva ne bude uslišena.

Razumijevanje se ne može narediti, ono mora doći spontano kao rezultat redovite, svakodnevne molitve. Tražiti razumijevanje snagom volje najsigurniji je način da nam ono promakne. Molite li redovito i tiho - zapamtite, prevelik mentalni trud je kontraproduktivan -tada će se razumijevanje pojaviti, možda kada ga najmanje očekujete, poput lopova u noći. U međuvremenu dobro je znati da se svaka praktična prepreka može prijeći iskrenom molitvom, bez ikakvog razumijevanja. Dobri radnici govore o tome kako su neke od svojih najboljih rezultata postigli bez nekog posebnog razumijevanja; no iako je, naravno, prekrasna blagodat nadvladati pojedinu poteškoću, osjećaj sigurnosti i blagostanja na koje imamo pravo nećemo postići bez doživljenog razumijevanja.

Drugi razlog zašto su hrana ili kruh simboli iskustva Božjeg prisustva je veoma očit. Čin jedenja hrane je u biti nešto što čovjek mora sam uraditi. Nitko umjesto njega ne može asimilirati hranu. Čovjek može zaposliti drugoga da umjesto njega radi razne poslove, ali ono što on svakako mora učiniti za sebe je uzimanje hrane. Jednako tako, razumijevanje Božjeg prisustva je nešto u čemu nas nitko ne može zamijeniti. Mi možemo, i moramo, pomoći jedni drugima u prevladavanju pojedinih teškoća - Nosite teret jedni drugima - ali razumijevanje (ili ostvarenje) Božje prisutnosti, njezina »srž« ili »dokaz«, po prirodi stvari, moraju biti osobni.

Govoreći o »kruhu života, Emanuele«, Isus ga naziva »kruhom svagdanjim«. Razlog tome je osnov svega -naš kontakt s Bogom mora biti životan. Naš trenutačni stav prema Bogu upravlja našim bićem. »Pogledaj, sada je dan spasenja.« Najuzaludnija stvar na svijetu je težiti životu na osnovi prošlih shvaćanja. Ono što vam daje duhovni život je vaše shvaćanje Boga koji je ovdje i sada.

Današnje shvaćanje, bez obzira kako slabo i siromašno se činilo, ima milijun puta veću snagu da vam pomogne nego najživlje shvaćanje iz prošlosti. Budite zahvalni na prošlim iskustvima, jer su ona zauvijek s vama u promjeni svijesti koju su uzrokovala, ali u onome što trebate danas niti za tren se na njih ne oslanjajte. Božanski duh jest, i ne mijenja se s plimom, osekom i protokom ljudskog poimanja. Prototip toga je mana u pustinji iz Starog zavjeta. Ljudima koji su lutali u divljini rečeno je da će im s neba padati hrana svakoga dana i da će svaki primati obilje, ali da je ni po koju cijenu ne smiju sačuvati za sutra. Nipošto nisu smjeli težiti tome da žive na jučerašnjoj hrani, i kada su bez obzira na tu zabranu, neki od njih ipak to pokušali, rezultat je bio kuga ili smrt.

Tako je i s nama. Kada nastojimo živjeti na jučerašnjim shvaćanjima, mi zapravo nastojimo živjeti u prošlosti, a život u prošlosti je smrt. Umjetnost života je život u sadašnjem trenutku, u trenutku koji nastojimo učiniti najsavršenijim mogućim shvaćajući da smo instrumenti i izraz samoga Boga. Najbolji način pripreme za sutra je učiniti danas najboljim što može biti.

Autor:Emmet Fox