Kršćanstvo i komunizam - židovski blizanci

Kada Košer konzervativci kažu da se danas bespoštedno vodi bitka između zlih sila komunizma i svetih sila kršćanstva, uvjeravaju nas da je, u suštini, to borba dobra i

zla. Tvrdi se da su te dvije sile, u stvari, dva suprotna pola.

To je lažna borba, jer obje sile su izopačeni proizvodi kolektivne židovske svijesti, čiji je osnovni cilj da unište Bijelu rasu.

Ako podrobnije analiziramo te dvije sile zla, koje su tijekom svih ovih godina zavaravale umne ljude Bijele rase, uviđamo da one nisu na suprotnim stranama. Obje su u službi međunarodne židovske zavjere i u toj mjeri zbunjuju bijelog čovjeka da on sam pomaže Židovima u uništenju Bijele rase.

Ako usporedimo te dvije sile, lako ćemo doći do zaključka da su vrlo slične, a ne različite. U stvari, postoji toliko sličnosti u njihovim programima i filozofiji da nije teško prepoznati istog tvorca. To je međunarodna mreža Židova. Oni su smislili i kršćansku vjeru i ideologiju komunizma.

I komunizam i kršćanstvo najviše osporavaju materijalne vrijednosti. Komunizam, te proizvodne i kreativne snage našeg društva, kojima dugujemo dobrobit i produktivnost bijele civilizacije, označava kao “buržoazijske”. Zatim razjareno baca ljagu na buržoaziju, pozivajući na njeno uništenje. Umjesto da cijeni ono što je vrijedno, komunizam nastoji da, buržoaziju i kapitalizam, odnosno, sve što je konstruktivno i produktivno, razori i izbriše kao najveće zlo.

Poruka kršćanstva je u suštini ista. Ono nam govori da je devi lakše proći kroz ušicu igle, nego bogatom čovjeku otići u raj i da trebamo prodati svoje imanje i podijeliti ga sirotinji, što je poguban savjet, jer bismo svi postali prosjaci. To bi sigurno dovelo do sloma našeg društva. Također, kršćanstvo nam govori da ne gomilamo blaga na zemlji nego u raju.

Implikacija je potpuno jasna. Sve što je u životu vrijedno, ne prikupljajte za sebe. Naprotiv, ako ste napornim radom već uspjeli steći neko bogatstvo, otarasite ga se, poklonite ga, dajte ga siromašnima, a prije svega, darujte ga crkvi, jer ona će ga primiti sa zadovoljstvom. Naravno, na taj način će bogatstvo puno lakše doći u ruke Židovima koji ne robuju takvim glupostima. Opet nam podvaljuju, znajući vrlo dobro staru i istinitu izreku da se budala i njegov novac brzo rastaju.

S druge strane, komunistički vođe, kao i kršćanski velikodostojnici, vrlo su skloni gomilanju materijalnih bogatstava. Ako se osvrnemo na katoličku crkvu kroz stoljeća, možemo lako utvrditi da je, otimajući i posljednji novčić od sirotinje, prikupljala velike količine zlata, srebra i dragog kamenja. Ne radi se samo o gomilanju zlata, srebra i dragog kamenja, već i o vlasništvu nad nekretninama, tako da je katolička crkva danas najbogatija institucija na zemljinoj kugli. Čak i u mračnom srednjem vijeku, kada je siromaštvo bilo vrlo rasprostranjeno, katolička crkva gradila je velebne katedrale sa oltarima, apsidama, stupovima i zidovima ukrašenim zlatom. Crkveni velikodostojnici zahtijevali su izgradnju velikih i prostranih bazilika, katedrala, opatija, mauzoleja, samostana i crkava. U usporedbi sa okolinom, bile su to grandiozne građevine, pravi trezori materijalnih dobara - zlata, srebra i arhitektonskih vrijednosti - kako u pogledu površine, tako i u pogledu lokacije.

Crkva nikada nije objasnila zašto je bilo neophodno izlagati takvo bogatstvo vjernicima, kojima se stalno naglašava da je prikupljanje bogatstva jedan od najvećih grijehova. Sve do današnjeg dana grade se crkve koje su bogato ukrašene, raskošne i velebne. Izgleda da novac ne predstavlja nikakav problem.

Vatikan, ta tvrđava “duhovnog” vodstva, također propovijeda da ne treba gomilati bogatstva na zemlji, a uopće se ne drži onoga što propovijeda. To je zaista krajnje licemjerje i potpuna antiteza spiritualnosti, jer sve se čini da se prikupi što više ovozemaljskog blaga. Naime, Vatikan posjeduje 6,6 milijardi dolara samo u valuti, da ne spominjemo nekretnine, umjetničko blago i druge vrijednosti. Njihov godišnji prihod je 1,5 milijardi dolara, od čega je, nesumnjivo, veliki dio “udovičin posljednji novčić”.

Religiozni establishment Sjedinjenih Država se procjenjuje na 102 milijarde dolara. Godine 1969. je, od 17,6 milijardi dolara koje su pojedinci u Sjedinjenim Državama dali kao milosrđe (uglavnom za crnce), 45%, ili 7,9 milijardi dolara bilo raspoređeno u religiozne svrhe. To je prilično materijalistički stav za religiju koja “odbacuje” zemaljska blaga i propovijeda da njeno carstvo nije od ovoga svijeta.

Isto tako, komunistički šefovi u Rusiji, gotovo svi odreda Židovi, su prigrabili za sebe sva bogatstva zemlje. Dok komunistička robovska snaga radi dvanaest sati na dan i dođe doma u prljav, neuredan, nagužvan mali stan, kojeg dijeli sa drugim obiteljima, njihovi Židovski šefovi imaju raskošne palače razasute po cijeloj zemlji. Oni jedu najbolja jela, voze najbolje aute, te naravno imaju i šofere. Ne samo to, već imaju i avione na raspolaganju kojima lete u bilo koja mjesta koja smatraju pogodnim za upravljanje njihovim robovima. Ti Židovski komunistički šefovi obično imaju na raspolaganju skupu uvoznu odjeću, krojače i mnoštvo posluge. Kad se trebaju odmoriti od upravljanja svojim robovskom logorom, imaju na raspolaganju privatne vile na obalama Crnog mora, ili kojeg dugog mjesta kojeg požele. I tako to ide u radničkom “Proleterskom” raju.

Pređimo na sljedeću sličnost. I komunizam i kršćanstvo na široko koriste oružje terora, i psihološko i ona stvarna. Najgroznije i najmonstruozniji koncept koji je izdajnički um Židova smislio je koncept pakla. Možete li zamisliti milijune ljudi koji se nemilosrdno peku bez trunke nade da će njihovim mukama doći kraj? Ima li išta strašnije od toga? Sa ovim “dobrim vijestima” i “veselim novostima”, kršćanstvo je krenulo osvajati umove svojih nerazumnih žrtava. Iako takvo mjesto vječnih muka ne postoji, ljudi vjeruju da je ono stvarno i žive u stalnom strahu, zahvaljujući kršćanstvu. Na primjer, ako djetetu kažete da će ga pojesti babaroga, a ono vam naivno povjeruje, onda će i prijetnja biti jednako realna kao da babaroga zaista postoji. Isto je i sa paklom. Onima koji vjeruju u njegovo postojanje, ova užasna prijetnja je stvarna, kao i strah koji osjećaju zbog te gadne izmišljotine.

Međutim, kršćanstvo se ne zaustavlja samo na upotrebi psihološkog terora. Oni koji skrenu sa službene linije crkve, proglašavaju se hereticima i spaljuju na lomačama. Ideja korištenja vatre, u bilo kom smislu, kao sredstva torture neistomišljenika, čini se da neprekidno opsjeda kršćanske umove. Sudeći po poznatom djelu Ogledalo mučenika, nekih 33.000 kršćanskih mučenika su drugi kršćani poslali u smrt spaljivanjem na lomači. Samo među mojim precima, koji su bili menonitske vjere, kršćani su spalili nekih 2.000 mučenika.

Nije od malog značaja da su na lomačama uvijek gorjeli samo bijeli ljudi. Još nisam čuo da je crnac spaljen na lomači zbog svojih heretičkih uvjerenja. Također nisam čuo da je neki Židov ikada spaljen na lomači zato što nije vjerovao u dogme Judaizma, iako oni uopće ne vjeruju u Krista.

Kršćani puni ljubavi prema bližnjima i spremni da uvijek šire svoje poruke ljubavi, nisu koristili samo spaljivanje na lomači kao način da druge pošalju u smrt ili kao sredstvo mučenja. Za vrijeme Inkvizicije i u drugim vremenima, sva zvjerska mučenja koje jedan iskrivljeni ljudski um može smisliti, korištena su da bi se iznudila priznanja i nevjernici doveli u red. Lomljenje prstiju, željezni steznik, davljenje, vađenje očiju usijanim željezom i polagano deranje kože, bila su samo neka sredstva koja su kršćani koristili u širenju evanđeoske ljubavi. Kada je riječ o komunistima i njihovim metodama fizičkog mučenja, napomenut ćemo da je preostalo malo novog da se izmisli što kršćani već nisu primjenjivali. Kao što se moglo i očekivati, sva ova sredstva mučenja potekla su od židovskih prijatelja kršćanstva i komunizma.

Crkva se čak nije ustručavala povesti rat, ne bi li uništila nacije koje se nisu pokoravale njenom religioznom diktatu. U stvari, u XVI, XVII i XVIII stoljeću, glavni uzroci ratova bila su vjerska neslaganja, što znači da je određena religiozna grupa nastojala da svoja religiozna uvjerenja nametne protivnicima na silu, putem rata i pokolja.

Dokazi komunističkog terora, i psihičkog i fizičkog, još su svježi i svima poznati. Samo u Rusiji, židovski komunistički režim koristio je teror kakav se ne pamti u povijesti. Da bi potamanili ono što je najbolje u Rusiji, odnosno bijele Ruse, Židovi su poklali nekih 20.000.000 ljudi. Ubijanja i pogubljenja, koja se i danas događaju u Rusiji, nadilaze moći shvaćanja prosječnog bijelog

Kršćanstvo i komunizam - židovski blizanci

čovjeka. I komunizam i kršćanstvo koriste i koristili su, u najširem mogućem smislu, teror, i fizički i psihički, radi podčinjavanja svojih žrtava. S tom razlikom što su kršćani više koristili psihološki teror, a komunisti fizički. U oba slučaja, Židovi su se pokazali kao eksperti u upotrebi raznih vrsta mučenja koja su dovodila do uspješnih rezultata.

I komunizam i kršćanstvo imaju knjige u kojima su zapisana načela njihovih pokreta. Za kršćanstvo je to Biblija koju su pisali Židovi, uglavnom o Židovima, sa ciljem ujedinjavanja židovske rase i uništenja Bijele rase. Komunistička biblija su Marxov Kapital i Komunistički manifest, koje je Marx napisao u suradnji sa Friedrichom Engelsom. Zanimljivo je da su obojica bili Židovi. Oba ova židovska učenja, komunizam i kršćanstvo, vrlo su destruktivna i usmjerena su na podrivanje i razaranje osnovnih vrijednosti društva.

Kršćanstvo nas uči da je čovjek zao i beskoristan, da je rođen u grijehu i da je svaki nagon grijeh. Komunizam tvrdi da je “buržoazija” koja je najproduktivniji i najkreativniji element našeg društva, pokvarena i zla i da mora niti uništena. Sa sigurnošću se može reći da bi bilo koje zdravo, valjano društvo koje bi se okrenulo kršćanstvu i koje bi slijedilo sve njegove principe, ili bilo koje društvo koje bi uvelo čisti komunizam, uskoro samo sebe uništilo.

Ponovno želimo istaknuti da, nasuprot tvrdnjama konzervativaca, komunizam ni u kom smislu nije isto što i socijalizam ili kolektivizam, koji su osnovni konstruktivni elementi bilo kog zdravog društva, a komunizam  je prerušeni židovski radni logor. Pošto ću se ovim  pitanjem opširnije pozabaviti u slijedećem poglavlju, tu ideju neću dalje razdvajati.

I komunizam i kršćanstvo propovijedaju jednakost. Kršćanstvo smatra da smo svi jednaki pred Bogom, dok komunizam tvrdi da u komunističkom društvu svi moramo postati jednaki. Jedini razlog zbog kog nismo svi jednaki ovisi o okruženju, i tu malu grešku prirode oni će ispraviti. Uvjeravaju nas da će doći vrijeme kada ćemo svi biti isti. To je strašna istina, jer Bijela rasa će biti izjednačena sa krdima bijednih robova, dok će svaki Židov tada biti kralj.

I kršćanstvo i komunizam ne samo da propovijedaju jednakost pojedinaca, već i jednakost svih rasa, što je jedna podla laž kojom se vrijeđa prirodni poredak.

Njihove obmanjivačke dogme su nebulozne i konfuzne, da ne kažemo kontradiktorne same po sebi. Za oba učenja karakteristična je hijerarhija koja tumači ispravnu dogmu za svaki dan i svi su dužni da se ponašaju shodno tome ili će trpjeti posljedice.

I kršćanstvo i komunizam imaju svoje raskole. U kršćanstvu se sljedbenici koji se razlikuju, proglašavaju hereticima, a u komunizmu, svi koji se ne pridržavaju službene linije, su disidenti. Veliki kršćanski raskol dogodio se u doba reformacije, kada se razvio protestantski segment koji se odvojio od katoličke crkve. Crkva se tada nastavila cijepati i dijeliti na tisuće različitih pravaca koji su svi bili na štetu Bijele rase i sa ciljem da se ona uništi. Prva velika podjela bila je kada se bizantsko carstvo odvojilo od Rima ili od zapadne polovice.

I među komunistima je bilo puno podjela, kao na primjer ona između menjševika i boljševika, prije nego što su i došli na vlast. Kada su se dočepali vlasti, staljinisti su proganjali trockiste i sklanjali ih sa položaja. U današnje vrijeme imamo maoiste, titoiste i tako dalje. U svakom slučaju, glavna ideja i komunizma i kršćanstva je ista: u vrhu konfuzne i nemoguće dogme nalazi se moćna hijerarhija koja diktira i tumači pravila ponašanja, a teror, smrt i represija su posljedica za one koji se usude misliti svojom glavom.

Zato ne iznenađuje da je Adolf Hitler bio njihov glavni neprijatelj, jer im se usudio suprotstaviti zdravom, prirodnom društvenom strukturom koja je obuhvatila principe u skladu sa zakonima prirode  i sa  zdravim instinktima  za očuvanje Bijele rase.  Upravo iz  tog razloga u židovskom, komunističkom i kršćanskom tisku Adolf Hitler se omalovažava i predstavlja kao krajnje loš čovjek. I danas se šire i ponavljaju iste laži o Hitleru koje su izmislili sami Židovi i servirali kao istinu.

Sličnosti između ova dva učenja su mnogobrojne. Oba propovijedaju uništenje sadašnjeg društva. Posebno ciljaju na uništenje i razaranje njegovih najkreativnijih i najproduktivnijih elemenata. Također, omalovažavaju najbolje društvene snage i vraćaju se ljudskim neuspjesima i slabostima, kako bi dokazali ispravnost svoje komunističko - kršćanske teorije.

Pošto su Židovi osnovali komunizam, sada teže da se glavno sjedište Ujedinjenih Naroda preseli u Izrael, u Jeruzalem. Kršćanstvo, također, nespretno govori o cionizmu, novom Jeruzalemu i na Jeruzalem gleda kao na svetu zemlju, mjesto svog nastanka i duhovnog sjedišta.

I jedni i drugi uporno slijede politiku koja je katastrofalna po dobrobit Bijele rase. Već sam se prilično detaljno pozabavio katastrofalnim efektima kršćanstva na veliku civilizaciju rimske imperija. Također sam ranije istaknuo da su Židovi u komunističkoj Rusiji poubijali 20.000.000 najboljih Rusa. Međutim, njihovi programi i politika puno su sveobuhvatniji. Bio bi mi potreban čitav jedan tom da bih istaknuo kakve užasne efekte i komunizam i kršćanstvo imaju po sreću Bijele rase. Vjerujem da sam u ovoj knjizi nabrojio mnoštvo ovakvih primjera i da nema potrebe da ih ponavljam.

Zajednička im je i sposobnost da gomilaju nerazumljive i konfuzne riječi koje nemaju nikakvo značenje, niti bilo kakav smisao. To je stari židovski trik za zbunjivanje protivnika, jer svatko normalan smatra da ta nepregledna zbrka riječi mora imati neko više, neuhvatljivo značenje.

Oba učenja razvila su visok stupanj umjetnosti blaćenja neprijatelja pogrdnim riječima, punim mržnje, radi njegovog konačnog uništenja. Kršćani su razvili riječi kao što su: ateist, pogan, heretik, grješnik, blasfemija, mnogobožac i antikrist. Komunisti su izmislili potpuno nov vokabular riječi, kao što su: fašist, nacist, rasist, zadrtost, predrasuda i antisemitizam. Iako se do sada nitko nije upitao što svaka od ovih riječi znači i zašto ih treba smatrati lošima, podrazumijeva se da o njima ne treba raspravljati. To znači da po protivniku treba udarati bez milosti čim mu se pripiše neki od ovih pogrdnih naziva.

Postoji vrlo dobar razlog za paralelnu ideologiju komunizma i kršćanstva iako nas, na prvi pogled, sličnosti među njima mogu iznenaditi. Naime, i jednu i drugu teoriju izmislila je moćna židovska struktura kojoj je jedini cilj uništenje Bijele rase. Na žalost, do sada su obje ideologije bile vrlo efikasne. Svrha ove knjige i Kreativističkog pokreta je da se suprotstavi sveopćem napadu na Bijelu rasu i da razotkrije podle namjere blizanskih židovskih ideologija i pokaže što su one u stvari.

Čvrsto sam uvjeren da Židovi nikada ne bi uspjeli raširiti doktrinu suvremenog komunizma u čovječanstvu, koje dovoljno dugo pati, da nisu umekšali i sludjeli Bijelu rasu lažnim ciljevima kršćanstva. Zato je prvi cilj Kreativizma da zbrkani um Bijele rase ispravi i vrati na pravi put, kako bi se židovske podvale jednom zauvijek uklonile sa lica zemlje.