Nyogen Senzaki and Paul Reps ~ Njogen Senzaki i Pol Reps Na kraju pocetka /101 zen prica/

Uvod

Ove kratke price izabrane dijelom iz teksta Shaseki-shu (Zbirka Kamenja i Pijeska) koju je krajem trinaestoga

stoljeca sastavio Muju ("neprebivljajuci"), jedan od najvecih zen-ucitelja, a dijelom iz raznih drugih zbirki anegdota o redovnicima zen-ucenja, objavljenih u Japanu krajem devetnaistoga i dvadesetoga stoljeca.

Istocne kulture, koje su od pamtivijeka poklanjali mnogo vise pozornosti bivanju nego djelovanju, uvijek su ukazivale najvece moguce stovanje covjeku koji je spoznao vlastito "ja". Takav ce covjek, sljedeci Budhin primjer, postaviti sebi kao cilj da u potpunosti razotkrije i otvori vlastitu svijest.

Price objavljene u ovoj nevelikoj knjizi govore upravo o tome. O razlicitim putovima i nacinima otkrivanja vlastitog istinskog bica. A koji ne moraju nuzno biti ni svjesni, a jos manje logicni. Ono sto slijedi ulomak je iz predgovora prvom njihovom izdanju na engleskom jeziku (101 zen Stories, transcribed by Nyogen Senzaki and Paul Reps, London and Philadelphia, 1939).

Zen bismo mogli definirati kao umijece duboko utkano u samu nutrinu istocnjacke kulture i civilizacije. U Kinu ga je prenio Bodhidharma, koji je na njezino tlo pristigao iz Indije u sestom stoljecu, da bi se potom

postupno sirio prema istoku, sve do Japana gdje prve njegove tragove susrecemo u dvanaestom stoljecu. Opisan je ovim rijecima: "Jedno posve osobito ucenje, bez spisa, onkraj rijeci i onkraj pisma, usmjereno na duhovnu bit covjeka, koje gleda izravno u njegovu prirodu, koje doseze Prosvetljenje."

U Kini, zen je bio poznat pod imenom Ch'an. Ucitelji Ch'an zena, medjutim, odbijali su biti pravi Buddhini sljedbenici; umjesto toga, njihova se teznja sastojala u tome da budu Buddhini prijatelji i da uspostave isto takav osjecajan odnos sa svijetom, kao sto su to cinili sam Buddha i Isus Krist. Zen nije sljedba, vec iskustvo.

Obicaj zena da pozornost usmjeruje na potragu za samim sobom putem meditacije, kako bi se izrazila i ostvarila vlastita istinska priroda, potragu popracenu prijezirom prema formalizmu, inzistiranjem na samodisciplini i jednostavnosti zivota, u Japanu je naposljetku stekla naklonost plemstva i vladajucih klasa, a isto tako i duboko postovanje svih istocnjackih filozofskih struja. No-drame* takodjer su zen price. Duh zena naposljetku vise ne znaci samo spokojstvo i razumijevanje, nego odanost umjetnosti i radu, preplavljenost osjecajem ispunjenosti i duboke smirenosti koja sirom raskriljuje vrata i svijet intuicije, jasne i neposredne spoznaje; predstavlja izraz prirodjene ljepote, neuhvatljivi car nedovrsenosti. Zen ima bezbroj znacenja; nijedno od njih ni na koji nacin nije moguce tocno definirati. Ako su definirana, onda nisu zen.

Obicno se kaze da je onaj kome je zen dio ili, jos bolje, nacin vlastita zivota oslobodjen svakoga straha, svake sumnje, svake suvisne zelje, svakog pretjeranog osjecaja. Ne uznemiruju ga ni uskogrudi stavovi, ni

egoistocni postupci. Ponizno i skromno sluzi covjecanstvu, ostvarujuci kroz duboko milosrdje vlastitu prisutnost na ovome svijetu i gledajuci vlastiti kraj kao laticu sto otpada sa cvijeta. Smirene i vedre duse, uziva zivot u ozracju vjecna i nepomucena blazenstva. U tome je, eto, duh zena, cije je ruho tisuce i tisuce hramova u Kini i Japanu, svecenici i monasi, bogatstvo i prestiz, i cesto upravo onaj formalizam kojeg toliko ustrajno nastoji nadvisiti.

Proucavati zen, prokrciti put rascvatu istinske vlastite prirode, nije nikada lak pothvat, ni u kojoj epohi, ni za koju civilizaciju. Mnostvo je naucavatelja, i pravih i laznih, postavilo sebi za cilj da budu od pomoci onima koji se upuste u takvu zadacu. Ove su price rezultat bezbrojnih i stvarnih pustolovina u svijetu zena. Koje ce i danas svaki ucitelj, sto mu od srca zelimo, moci lako i sam bilo prepoznati ili ostvariti u vlastitom, svakodnevnom zivotnom iskustvu.

* Klasicna japanska lirska drama; razvila se u 14 st. Glavni glumci nose maske, a izvedba je pracena posebnim oblicima plesa, recitiranje i glazbe. Insenacija je posve stilizirana, pa su zapadni kriticari u drami no skloni vidjeti simbolizam i nadrealizam. (nap.prev.)

Ide bivol kroz prozor

Bivol prolazi kroz prozor.

Glava, rogovi, kopita
- sve je proslo.
Samo rep nije.

Cesto nam se dogadja da sluzeci neki ideal uspijemo doci gotovo do samog cilja, ali nam nedostaje hrabrosti za preci ostatak puta - bas kao i bivol koji je sav uspio proci kroz prozor, samo repom nije mogao. To se ne racuna u prosvetljenje.