Kozmologija sibirskih Gilyaka

Gilyaci su plemenski narod koji živi u najistočnijim područjima Sibira, uključujući otok Sahalin i obalno područje oko rijeke Amur. Prema predodžbi Gilyaka, svijet nije sazdan od mrtve materije, već ga nastanjuju živa božanstva. Božanstva su povezana sa svakim elementom i značajkom prirode. Naprimjer, s planinama je povezan gospodar planina, Planinski čovjek (Coxwell, 1925., str. 119). Planine se nazivaju pal, a gospodar planina pal-yz. Njemu su podređeni brojni životinjski klanovi, koje šalje gilyačkim lovcima. Bez njegova dopuštenja, lovci neće uloviti nijednu životinju. On živi na najvišoj planini (Shternberg, 1933., str. 55). S morem je povezan gospodar mora, Morski čovjek, tol-yz ili tayrnadz. Shternberg kaže (1933., str. 55): "Tayrnadz, bog mora, živi na dnu Okhotskog mora. To je veoma star čovjek sijede brade, koji sa svojom starom ženom živi u podvodnoj jurti u kojoj se nalaze brojne kutije sa svakovrsnom mrijesti, koje s vremena na vrijeme baca u more. Upravo on u određeno vrijeme šalje nebrojeno mnoštvo lososa, bez kojih bi život Gilyaka bio nemoguć; upravo on šalje kosatkije [kitove ubojice] da uspostave red u moru i istjeraju različite morske životinje prema Gilyacima." Sa zemljom je povezan Podzemni čovjek. Ta božanstva se svojom vanjštinom ne razlikuju od Gilyaka, ali su obdarena mističnim moćima, kao i sposobnošću preuzimanja obličja životinja, drveća ili kamenja kojima vladaju. Gilyaci katkad štuju te oblike, ali gospodari su prava božanstva (Shternberg, 1933., str. 54).

Postoje i kategorije božanstava koja se posve razlikuju od Gilyaka, kao što su Sunce, Mjesec i 'nebeski ljudi', zvani tly-nivukh. Shternberg kaže (1933., str. 55): "Nebeski će čovjek iz puke zlobe spustiti ribički štap s udicama na Zemlju ne bi li uhvatio kojeg Gilyaka. To mu, međutim, ne uspijeva uvijek. Naprimjer, mladi Gilyak Il'k, iz sela Arkova, rekao mi je da je tly-nivukh jednom uhvatio njegova oca zlatnom udicom, pri čemu je ovaj jedva izbjegao uhvativši se za drvo, i pritom je zaradio samo ožiljak i rastrgao kaput." Drugi je Gilyak Shternbergu ispripovijedao (1933., str. 363): "Neki je čovjekjednom prilikom susreo gospodara neba, koji je jahao na saonicama koje su vukli vukovi. No, kada je ugledao Gilyaka, vukovi su se propeli u visinu i nestali na nebu zajedno sa svojim jahačem."

Gilyaci štuju i klanske bogove. Klanski bogovi su Gilyaci koji su se nakon smrti povezali s jednim od bogova prirode. Shternberg piše (1933., str. 58): "Ako nekog Gilyaka u lovu ubije medvjed, utopi li se pod vodenim valovima, pogine li ili izgori u vatri nepažnjom, umre li žena, kako objašnjava šaman, zbog medvjeđe ljubavi prema njoj, itd. - svi ljudi koji tako umru neće otputovati u obično kraljevstvo sjena, već će otići klanskim bogovima - gospodarima planine, vode, vatre, itd., koji uživaju njihovu naklonost i tako će postati najmanji gospodari i štitit će svoje suplemenike. Na takav su se način oblikovali klanski pal'-nivukh'i - ljudi šume, tol'-nivukh'i - ljudi mora, itd. Upravo tim božanskim suplemenicima čitav klan prinosi žrtve."

Gilyaci svoje bogove katkad štuju u obliku idola. Tako nekad nose veoma male idole nanizane na uzici oko vrata. Ti se idoli nazivaju sawa (Schrenck, 1881.-1895., str. 745). Osoba koja nosi idola oko vrata, hrani ga malim količinama hrane dodirujući mu usta. Idoli nisu obični prikazi, jer Gilyaci vjeruju da u njima obitavaju duhovi. Duh koji obitava u nekom idolu naziva se kobold. Schrenck piše (1881.-1895., str. 240): "Ako je idol težak, to znači da je njegov stanovnik, kobold, kod kuće, a kada je lakši nego inače, tada duh luta unaokolo." Vatra i božanstva vatre za Gilyake predstavljaju posrednike preko kojih ljudi mogu kontaktirati s mnogo moćnijim božanstvima.

Neki duhovi su neprijatelji Gilyaka. Oni se nazivaju melk, što grubo znači vrag. Kao i ostala božanstva, povezani su s elementima i značajkama prirode (Coxwell, 1925., str. 120). Tako postoje morski, planinski, šumski vragovi, itd. Morski vragovi voze brodove, i kada ugledaju Gilyake kako brodovima odlaze u lov na tuljane, viču im: "Što radite ovdje?" Jedan takav zloduh zove se Ge-nivukh i živi u zemljanom humku pokraj Tekhrva. Često posjećuje kuće Gilyaka, i viri im kroz prozore proseći nešto s 2 ispružena prsta. Kada nešto dobije, odlazi. Gilyaci mu katkad daju ugljen. No, Genivukh nerazumljivo počinje prebacivati užareni ugljen s jedne u drugu ruku, govoreći: "Užaren je. Nemate li (ništa), ne dajte!" Ali Ge-nivukha se ne može tako lako otarasiti. Poznato je da često otima ljude, osobito djecu.

(Shternberg, 1933., str. 321). Osim što vjeruju da ih napadaju zli duhovi, Gilyaci vjeruju i da će zauvijek živjeti u svojim zemaljskim tijelima. Bolest tumače kao napad zlih duhova koji opsjedaju tijelo. Shternberg piše (1933., str. 73): "Kao što i Gilyak vreba životinju i na sve je načine pokušava ubiti, tako i zloduh vreba Gilyaka na svakom koraku kako bi ga proždro."

"Predodžba o njemu toliko je neodređena, da se može samo reći da ga [štovatelj, op. prev.] zamišlja kao nebuloznu koncepciju." Schrenck kaže (1881.-1895., str. 740): "Gilyaci gaje nejasnu i maglovitu ideju Boga, vrhovnog bića kojem pridaju pridjev Dobri, bez ikakvog elementa zla, i kojega ljudi štuju. Ali ta je ideja posve apstraktna, isprazna i uopće se ne uklapa u život i običaje Gilyaka; za njih ona nema nikakvo konkretno značenje, radi čega poznaju samo riječ molitva, ali ne i sam čin. Isto tako, s obzirom na potpunu prazninu te ideje, o Bogu ne znaju ništa osim da je kingulatsch, Dobri."

Sahalinski Gilyaci svoj otok nazivaju mif, što znači zemlja. Kako tvrdi Shternberg (1933., str. 49), vjeruju da je to živo, božansko biće čija glava počiva u Ohotskom moru na sjeveru, noge, koje predstavljaju 2 poluotoka, prostiru se na jug do zaljeva La Perouse. Shternberg piše (1933., str. 50): "Tu se nalazi Kryuspal, jedan od najviših vrhova na Sahalinu koji svojom veličajnošću zadivljuje sve koji prilaze otoku s mora, poput usamljenog, mrkog morskog demona... Čak i osamljene litice koje izbijaju iz vode uz obalu otoka - sve je to živo, bogovi koji su napustili svoje klanove u doba bratoubilačkih ratova. I sva je ostala priroda živa: prijeteći tol (more),  turobne šume planinskog otoka, brze planinske rijeke, itd. Gilyak koji siječe drvo strahuje da će uništiti njegovu dušu, radi čega na panj stavlja posebno biće, inau [u obliku zašiljenog štapa]... koji mu vraća dušu i život. Planine, ocean, litice, drveće, životinje - to je jedina maska pod kojom se bogovi skrivaju od znatiželjnih ljudi."

Katkad manjeg kita ubojicu (kosatka) prati veći. Jedan je Gilyak objasnio Shternbergu da je manji kosatka mač većega. Pritom samo prividno nalikuje kosatki, jer je ustvari mač. A veći kosatka zapravo ima oblik lovca.

Shternberg izvješćuje da mu je jedan Gilyak (1933., str. 50) rekao da je ono što nama izgleda kao morska životinja, zapravo lađa Gilyakova duha kosatke. Vjeruje se da je kosatka sveta životinja koja se ne smije ubijati. Kada se lešina kosatke nasuče na obali, Gilyaci je obredno pokapaju (Shternberg, 1933., str. 54).

Velike duše veličinom odgovaraju ljudskom tijelu i čovjek ih može imati nekoliko, pri čemu osobe višeg položaja, kao što su šamani, imaju više takvih duša od običnih ljudi. Osim toga, čovjek ima i nekoliko malih, jajolikih duša koje su smještene u glavi velike duše. Kada velika duša prestane postojati, mala se duša povećava i udvostručuje (Shternberg, 1933., str. 78). Ta se mala duša osjeća u snovima (Shternberg, 1933., str. 79). Nekad se tvrdi da čovjek ima 3 duše. Glavna se zove cheg:n, a druge dvije se nazivaju sjenama ili pomagačima. Shternberg kaže (1933., str. 306): "...kada je šamanov cheg:n ranjen, on umire." Ako je san veoma jasan i ostvari li se, to je djelo glavne duše. Ne ostvari li se, to je djelo jedne od sjena.

Svojim moćima mogu i nauditi drugima. Tako mogu izazvati smrt čovjeka ili kazniti selo potopom (Seeland, 1882., str. 242-243). Šamanima pomažu dvije vrste božanskih bića. Oni se zovu kekhn i kenchkh. Kekhn su najznačajniji pomagači, koji šamanu pomažu da iscjeljuje tako što iz čovjekova tijela istjeruju demona koji je prouzrčio bolest. Osim toga, mogu pomoći šamanu da vrati čovjekovu dušu koju je oteo demon. Kekhn mogu preuzimati i oblik vukova, tuljana, orlova, sobova i sova, kao i drugih životinja (Shternberg, 1933., str. 74).

Šaman može izliječiti čovjeka na 3 načina. Prvo, služi se snovima da pronađe lijek. Drugo, istjeruje zloduha koji je prouzročio bolest, glasnim pjevanjem i plesom. Treće, osim pjesme i plesa, šaman priziva za pomoć kekhna (Shternberg, 1933., str. 74). Šaman koji pjeva i pleše zapada u stanje svijesti u kojemu može izravno osjetiti kekhna, njegove duhove-pomagače i zaštitnike. Shternberg piše (1933., str. 75): "Doista možemo vjerovati da ih stvarno čuje i vidi. Nadam se da me nitko neće optužiti zbog moje pristranosti prema šamanima, ali uvjereno tvrdim da je u mojoj prisutnosti, šaman u ekstazi... doveo Gilyake u takvo stanje da su ... vidjeli sve što je on sam vidio u stanju transa. Šaman vješto pribjegava pomoći prvog, potom drugog od svojih kekhna, ovisno o okolnostima. Na taj način, ako demon tvrdoglavo odbija izaći iz organizma, šaman zaziva ar-rymnd-kekhna, koji se pretvara u vatrenu kuglu i probija se u trbuh šamana, odakle putuje u najudaljenije dijelove njegova tijela, tako da mu tijekom seanse, iz usta, nosa ili drugih dijelova tijela izbija vatra. Tako ispunjen vatrom, šaman svojim ustima dotiče oboljelo mjesto i u njega pušta vatru, koja istjeruje demona."

U slučaju utapanja, šaman će poslati kekhna da uhvati dušu utopljenika.

Kekhn će otići na mjesto gdje obitava glavni duh mora, vodeći sa sobom bijelog soba. Duša utopljenika čuva se u jurti glavnog duha mora. Kada morski duhovi ugledaju bijelog soba, za njih nepoznatu životinju, izaći će iz jurte i začuđeno ga promatrati. U tom će času kekhn ući u jurtu i uzeti dušu utopljenika, te je vratiti u svijet živih (Shternberg, 1933., str. 75).

Usprkos svojim brojnim kekhnima, šaman nekad neće uspjeti pomoći čovjeku, osobito onome kojega napadaju veoma moćni planinski ili morski demoni. Ti demoni uništavaju čovjekovo tijelo i odvode mu dušu. Međutim, duša, oslobođena tereta grubog fizičkog tijela, može se poslužiti svojim moćima da pobjegne i zatraži zaštitu prijateljskih planinskih ili morskih božanstava. Nakon toga duša može preuzeti ljudski oblik i otputovati u Miyvo, 'prebivalište mrtvih'. U nekim okolnostima, zli duhovi napuštaju dušu umrlog, dopuštajući joj da mirno otputuje u Miyvo (Shternberg, 1933., str. 79).