Kozmologija japanskih Ainua
Religija tajanstvenog japanskog naroda Ainu je animistička. U knjizi
Ainu Life and Lore, John Batchelor je napisao (1927., str. 345): "Ainu bez sumnje vjeruju da se sve živo pokreće i da sve što se pokreće živi... Ključanje vrela, žuborenje potočića, klizanje struje, jureća bujica, divlje strmine, hujajući vjetrovi, leteći oblaci, lijevanje kiše i padanje snijega, sumaglica i magla, lijepo i ružno vrijeme, tiho jezero i nemirni oceani, grmljavina i munje, drvo koje pada i kotrljanje kamena niz planinu; sve takve pojave imaju, vjerovali su, svoj stvaran život ili dušu, dobru ili lošu ili oboje, koja u njima počiva."No, kozmologija Ainua nije ograničena samo na takav animizam. Oni su stvorili prilično razvijenu sliku univerzuma, slijedeći osnovni obrazac modela vedske duhovne kozmologije. Naprimjer, osim boga stvoritelja, kozmologija Ainua pretpostavlja i vrhovnog boga. Taj podređeni božanski praotac zvao se Aeoina. On je sišao s neba na Zemlju i ondje stvorio prvog čovjeka. Izvjesno je razdoblje boravio na Zemlji, podučavajući ljude kako da žive. Tijekom tog razdoblja, Aeoina se odijevao poput ljudi. Ispunivši svoj zadatak, vratio se na nebo odjeven u zemaljsku ljudsku odjeću. Bogovima na nebu nije odgovarao miris te odjeće, pa su poslali Aeoinu natrag na Zemlju da je se riješi. Kada se ponovno vratio na nebo, više nije odisao neugodnim ljudskim smradom. Zbog tog se Aeoina katkad naziva Ainurakguur, što znači 'Osoba koja smrdi na ljude' (Batchelor, 1927., str. 115).
Svaki Ainu u svom domu ima predmet obožavanja koji predstavlja božanskog zaštitnika kuće, koji se obično prikazuje u obliku starca. Prvi predmet obožavanja nije proizašao od boga stvoritelja Aeoine, već od božanskog bića kojeg nazivaju Pravim bogom. Poglavica Ainua, Penri, rekao je sljedeće Johnu Batcheloru: "Božanstvo koje vlada kućom stvorio je Pravi bog, koji ga je potom poslao na Zemlju da oženi božicu vatre i pomogne joj da skrbi o potrebama Ainua. Stoga se naziva Predačkim upraviteljem kuće (Batchelor, 1927., str. 177). Razlikovanje boga stvoritelja i pravog vrhovnog bića u kozmologiji Ainua, može se usporediti s razlikom između boga stvoritelja, Brahme i vrhovnog bića prema Vaishnavi (koje ima različita imena: Višnu, Naravan, Krišna, itd.).
Ainu vjeruju da duhovi mrtvih žive i nakon smrti Kućno ognjište je prolaz kroz koji izlaze i ulaze duhovi umrlih. Kada se prizivaju duhovi predaka, oni izlaze kroz ognjište. Ognjište je i prebivalište božice vatre, Kamui Fuchi. Ainui vode osobitu brigu za kućno ognjište. Tijekom noći, kada, kako se vjeruje, Kamui Fuchi spava, ugljen je prekriven pepelom. Osobito se nepovoljnim smatra kada gospodarica kuće dopusti da vatra posve izgori tijekom noći. U svojoj knjizi
Ainu Creed and Cult (Vjerovanje i kult Ainua), Neil Gordon Munro piše (1963., str. 58 I: "Nema većeg grijeha od onoga kada se Kamui Fuchi, koja je u svom ognjištu odgojila sve Ainue, zanemari osigurati gorivo." Munro dalje primjećuje (1963., str. 58): "Pretpostavlja se ... da sva hrana na svim svečanostima pripada Kamui Fuchi, radi čega se stavlja na ognjište ili pokraj njega prije nego li se raspodijeli gostima."Prema kozmičkoj hijerarhiji Ainua, najniža sfera se zove Chirama-moshiri ili 'Najniži svijet'. To nije mjesto posljednjega suda na koje duše odlaze nakon smrti. Nazivaju ga Poknamoshiri, 'Podzemlje'. A mjesto na kojemu se kažnjavaju pokvareni zove se Nitne-kamui-moshiri, 'svijet demona ili Teinci-pokma-moshiri, 'vlažan podzemni sviiet'. Kako tvrdi John Batchelor u svojoj knjizi
Ainu Life and Lore (1927., str. 367), Chiramamoshiri nije bio nastanjen i predstavljao je 'granice materijalnog svijeta'.Raspravljajući o predodžbama Ainua o Chirama-moshiri, Batchelor je objasnio (1927., str. 368): "Što se tiče mjesta, vjeruju da ono graniči sa svim stvorenim svjetovima. Neki smatraju da postoji šest svjetova ispod ovoga na kojemu mi živimo. Najniži od njih naziva se 'najnižim svijetom'
(Chirama-moshiri) ... No, što se tiče značajki toga predjela, Ainu ga ne predstavljaju kao mjesto tame, premda katkad ima željezna vrata. Tvrdi se da je to veoma lijepa zemlja, puna svjetla, kao i ovaj svijet; i, čini se da to nije tamnica ili prebivalište palih anđela, kao ni drugih živih bića, bilo bogova, ljudi ili demona. Kazuje se da je demon grmljavine, nakon što je zaratio protiv Zemlje, nastavio ratovati i na nebu, jer ovaj svijet nije mogao podnijeti tako žestok sukob. To je strašno uznemirilo Stvoritelja, Onoga koji počiva na gornjem nebu, tako da je poslao demona da se bori u 'najnižem svijetu'. Ondje je ubio demona grmljavine, ali, kako bogovi i demoni ne mogu stvarno umrijeti, njegov je duh iznova uzašao u svoj prvobitni dom, naime, među oblake u nižim nebesima."Predodžba o postojanju 6 svjetova ispod zemaljskog svijeta, slična je onoj u vedskoj kozmologiji, koja Zemlju našeg iskustva opisuje kao sedmi od 14 svjetova, od kojih se 6 nalazi ispod, a 7 iznad nje.
Sličnost tih ideja možda je posljedica širenja religijskih ideja diljem Azije, ili zajedničke predodžbe postojeće duhovne stvarnosti ili, pak, zajedničke objave od strane nadnaravnog bića. Činjenica da se ta izvješća možda međusobno razlikuju u nekim stajalištima, ne isključuje mogućnost zajedničke predodžbe ili objave. Jednom kada se prihvati stvarnost vrhovnog bića, ono će moći razotkriti, u većoj ili manjoj mjeri, aspekte kozmologije različitim narodima, sukladno njihovim osobitim strukturama svijesti i osjetilnim sposobnostima. Čak i ako želimo prihvatiti čisto lokalno naturalističko objašnjenje sličnosti izvješća, tj. da je proizvođenje takvih izvješća na neki način potpomognuto procesom evolucije prirodnim odabirom, ipak nam valja ozbiljno shvatiti ta izvješća i ne možemo odbaciti ideju da ona možda odražavaju neku skrivenu značajku stvarnosti. U najmanjoj mjeri, moramo se zapitati zašto je ljudska psihologija sazdana na takav način, da proizvodi mentalne kozmološke slike koje snažno upravljaju ljudskim ponašanjem. Prihvatimo li radije jednostavnu rasprostranjenu prvotnu misao, ipak nam valja postaviti pitanje zašto je ljudski um, u svim razdobljima i područjima, sklon u svoja najdublja kulturna mišljenja prihvatiti i uključiti zapanjujuće slične elemente našeg kozmološkog obrasca. Najprirodnije objašnjenje sličnosti takvih izvješća jest, zajednička predodžba ili zajednička objava.
Prema predaji Ainua, jedan od svjetova ispod našeg zemaljskog svijeta, mjesto je u koje pokvareni odlaze nakon smrti. Drugi podzemni svijet zove se Kamui-moshiri, Zemlja bogova. Ondje odlaze dobre duše. Tvrdi se da stanovnici toga područja ondje hodaju stopalima usmjerenima prema dnu zemaljske razine postojanja, i da dan u toj nebeskoj sferi odgovara noći u zemaljskoj sferi (Batchelor, 1927., str. 368). Batchelor zaključuje (1927., str. 368): "Taj mit veoma jasno pokazuje da su Ainui vjerovali da duša nakon smrti postoji neovisno od trenutnog materijalnog tijela." Batchelor je opisao i svoje razgovore sa starješinom Ainua, Penrijem (1927., str. 346): "Nedugo potom, stari poglavica i ja mnogo smo razgovarali o tim stvarima i od njega sam mnogo saznao. Prije svega, saznao sam da vjeruju kako smrt ni u kojem slučaju ne podrazumijeva uništenje života ili duše.
Rekao je da ne žele da tijelo postane neosjetljivo truplo, ali da ne smijemo misliti da se i duša, budući da je tijelo postalo truplom, također raspada ili usahnjuje."
Iz onoga što smo do sada vidjeli, kozmologija Ainua obuhvaća gornje nebeske sfere i nebeske sfere ispod Zemlje. Poglavica Ainua rekao je Johnu Batcheloru (1927., str. 142-143), da Zemljom naše razine postojanja upravlja božica vatre, na temelju poretka koji je uspostavio vrhovni bog, kojemu je ta božica namjesnica. On ju je poslao iz njezina nebeskog doma da vlada Zemljom. Nebeska zmija, koja je u nju zaljubljena, željela je otići s njome na Zemlju. Božica ju je pokušala razuvjeriti, govoreći joj da će, ode li s njom, trpjeti muke ognja. No, zmija je i dalje ustrajala, te joj je božica naposljetku dopustila da je prati na njezinu putovanju. Zmija je, tako, sišla na Zemlju u obliku munje, koja je izbušila golemu rupu u zemlji. Još i danas potomci nebeske zmije katkad silaze na Zemlju da je posjete i, poput nje, putuju u obličju munja, koje također buše rupe u zemlji. Vjeruje se da te rupe vode do podzemlja koja se nalaze u podzemnim kozmičkim sferama, i da upravo ondje živi nebeska zmija zajedno sa svojim zmijskim sljedbenicima. Poglavica Ainua rekao je Batcheloru (1927., str. 143): "Zmije žive u velikim zajednicama u podzemlju, u obliku tijela muškaraca i žena.
Imaju kuće i vrtove, kao i mi, a uglavnom se hrane rosom. Kada izlaze u naš svijet, preuzimaju oblik zmija. Poglavica Ainua rekao je: "Budući da je božanskog podrijetla, zmija je veoma ohola ... Od samoga početka, zmija je žudila činiti zlo; ipak, izrade li se obožavani predmeti od orahovine, koji joj se potom prinesu riječima: 'Ti si dobar bog', bit će zadovoljna i rado će pružiti pomoć. S druge strane, tretiraju li se zmije s omalovažavanjem, prouzročit će bolesti. No, ta se bolest može izliječiti izradom obožavanog predmeta od orahovine, koji im se potom moraju prinijeti sa štovanjem."
Božanske zmije koje žive u podzemljima i preuzimaju ljudska obličja, pojavljuju se i u vedskom kozmološkom obrascu. Kazuje se da rasa Naga (zmija) živi u podzemnom nebeskom kraljevstvu, koje je u nekim aspektima raskošniji od gornjih nebeskih predjela. U tradicionalnoj indijskoj umjetnosti, Nage se katkad prikazuju u obliku ljudi ili polu-ljudi.