Kozmologija crnih stanovnika Kariba u Središnjoj Americi

Kozmologija naroda crnih stanovnika Kariba u srednjeameričkim zemljama kao što su Belize (bivši Britanski Honduras), mješavina je kršćanskih, afričkih i karipskih elemenata. Većina stanovnika Kariba vjeruje da se božje nebesko prijestolje nalazi u središtu svemira. Iznad prijestolja božanskog Oca nalazi se Duh sveti. Zdesna bogu nalaze se Isus Krist, Djevica Marija i sveci, a slijeva anđeli i skupina bića, koja se nazivaju blažene duše ili gubida (Coelho, 1955., str. 235).

Izvan vrata nebeskog kraljevstva božjeg prostire se Sairi, rajska zemlja poganskih duhova, naizgled afričkog podrijetla. Ispod Sairija protežu se putovi koji vode do Zemlje. Ispod zemlje je pakao u kojemu živi Sotona koji, kao i Bog, ima svoje pomagače koji mu sjede s desne i lijeve strane.

Coelho piše (1955., str. 235): "Vjeruje se da su mjesta na Zemlji kao što su groblja, raskrižja, šumske čistine, morska dna i vrhovi planina i brda, prebivališta poganskih duhova, dok crkve i svetišta predstavljaju utvrde nebeskih sila, što se poglavito odnosi na hodočasnička središta, Suyapa u Hondurasu i Kaquipulas u Guatemali." Gospodari zemlje, zvani labureme ubau, bili su bogovi koje su štovale drevne indijanske civilizacije koje su iščezle, a danas se smatraju divljima i posve izvan nadzora postojeće duhovne hijerarhije (Coelho, 1955., str. 237).

Svijet je kozmičko bojište na kojemu neprestano ratuje nekoliko (tj. više od dvije) strana. Ali sastav svake ratne skupine mijenja se zbog promjene saveznika (Coelho, 1955., str. 235, 237). Drugim riječima, ne postoji utvrđena dvojnost dobrih i zlih sila. Sveci, anđeli i duhovi u izvjesnoj su mjeri neovisni i ne slušaju uvijek božju volju. U karipskoj kozmologiji, svecima je dano da upravljaju svijetom na svoj spomen-dan. No, ljude to često plaši. Naprimjer, boje se sv. Franje Gordonskog jer voli oluje i svoj bi spomen-dan mogao iskoristiti za izazivanje poplave (Coelho, 1955., str.237).

Neovisnost karipskih svetaca, anđela i duhova podsjeća na vedsku kozmologiju.

Vedski polubogovi katkad se suprotstavljaju Vrhovnom Gospodaru Krišni, kada on silazi na ovaj svijet kao utjelovljeno božanstvo.

Jednom je Krišna uvjerio stanovnike sela Vrindavana da prestanu prinositi žrtve Indri, bogu neba koji upravlja kišom. Indra im se, stoga, osvetio obilnim, neprestanim kišama. Krišna je zaštitio seljane tako što je svojom rukom podigao brdo Govardhan, posluživši se njime kao divovskim kišobranom. Shvativši da neće moći ostvariti svoj naum da potopi seljane, Indra se predomislio i ponovno postao odan Krišnin podanik (2010.24-25).Gubida, koji žive u Sairiju, duše su ljudi koji su nekoć živjeli na zemlji.

Valentine kaže (1993., str. 12): "Riječ gubida znači mrtav.'" Katkad se nazivaju 'karipski anđeli' i službeno su pod zapovjedništvom tradicionalnih kršćanskih anđela, poput Gabriela i Mihaela, no katkad djeluju neovisno od njih za dobrobit karipskih naroda, s kojima su se rodbinski povezali tijekom života na zemlji (Coelho, 1955., str. 237). Takve veze između gubida i njihovih živih potomaka nisu uvijek bezazlene. Kako tvrdi Staiano (1986., str. 125), gubide se vraćaju na zemlju 15 do 20 godina nakon smrti, zahtijevajući usluge od svojih potomaka. Ako im se potonji suprotstave ili se gubide uvrijede, osvetit će im se tako da će im prouzročiti bolesti ili ih neće spriječiti (Staiano, 1986., str. 125).

Karibljani su od kršćanstva preuzeli vjerovanje da duše umrlih moraju neko vrijeme boraviti u čistilištu prije odlaska na posljednju duhovno odredište, božji raj na nebu. Čistilište katkad poistovjećuju sa Sairijem.

Duša koju rođaci spominju na misama i obredima, prebiva samo kratko vrijeme u čistilištu. Duša koja umire bez rođaka koji će joj na taj način pomoći, mora provesti dugo vrijeme u čistilištu. Takve se duše nazivaju osamljenim dušama (animas solas). Katkad će netko tko nije rodbinski povezan s osamljenom dušom provesti obred, kojim će joj pomoći da se izbavi iz čistilišta. U takvim će slučajevima ta duša djelovati za dobrobit svog pomagača (Coelho, 1955., str. 237).

Poganski duhovi, hiuruha, trajno žive u Sairiju, za razliku od drugih duša koje njime prolaze na svom putu do neba. Tehnički, hiuruha su podređeni višim anđelima, ali, kao i gubida, uživaju određenu samostalnost.

Nekad pomažu vidovnjacima i gatarima da shvate budućnost i spoznaju skrivene stvari. Osim toga, pomažu i iscjeliteljima da uklanjaju bolesti koje su izazvali duhovi. Tradicionalno, iscjelitelji su uglavnom žene, a nazivaju se buyai (Foster, 1986., str. 17). Žena postaje buyai nakon što je opsjednu hiuruha, duhovi pomagači. Foster piše da su hiuruha (1986., str. 17): "...duhovi medija iz prošlosti." Općenito, medij će imati glavnog hiuruhu.

Foster veli (1986., str. 17-18): "Zahvaljujući činjenici daje opsjedaju duhovi-pomagači, medij će uspjeti prepoznati prirodne bolesti (lisandi ubau, bolest svijeta) od onih koje su prouzročili zlobni duhovi predaka.

Ustvari, vjeruje se da upravo duhovi-pomagači svojim razdražljivim glasovima otkrivaju dijagnozu bolesniku tijekom seanse (arairaguni, silazak duhova), koja se održava u prostorijama kulta (dabuyaba) ili privatnoj kući." Kako je prethodno rečeno, bolesti katkad uzrokuju gubide, umrli preci. Iscjelitelji će, stoga, izvoditi obrede iscjeljenja za umirivanje gubida.

Tijekom tih obreda, buyai prizivaju gubide odgovorne za bolesti u prostoriju kulta, gdje se prikazuju opsjedajući jednog ili više sudionika (Foster, 1986., str. 41-44).

Duhovi prirode (kolubi) uživaju još veću neovisnost od hiuruha (Coelho, 1955., str. 237). Među njima se nalaze zli duhovi grmova (mafia ili maboya). Coelho kaže (1955., str. 153): "Duhovi zvani mafia, koji noću lutaju ulicama i katkad ulaze u kuće, odgovorni su za nesreće u domovima i mogu zadaviti ljude u snu. Isto tako, oni vabe žene koje izlaze iz vrtova na brežuljcima ... Njihov se poglavica zove Uinani i često se poistovjećuje sa Sotonom." Jedan Karibljanin rekao je da je Uinani: "... čudovište koje može vidjeti samo duša ili duh." Katkad se pojavljuje u obliku aligatora, demona ili zmaja. Uglavnom se pojavljuje noću, od 23 do 4 h ujutro. Čovjek koji sanja Uinanija oboljet će od neke bolesti, pri čemu mu neće moći pomoći liječnik, već samo duhovni medij (Staiano, 1986., str. 125).

Agauima je ženski zloduh koji prebiva u jezerima ili riječnim vodopadima.

Agauima može oteti ljudsku dušu, prouzročiti bolest ili smrt. Preuzima oblik lijepe, dugokose žene (Staiano, 1986., str. 122-124). Kako pripovijeda jedan Karibljanin, obično se pojavljuje oko podneva, od 11:30 do 12:30, kada je sve spokojno i mirno. Isti izvor, koji je tada imao šezdeset godina, rekao je: "Ugledao sam je kada sam bio još veoma mlad. Sakrila se u grmu iza mene kada nas je primijetila. Nekolicina nas je krenula pecati na riječnu obalu. Kada sam je ugledao, hitro sam joj okrenuo leđa. Upozorio sam ostale, koji su me slijedili. Četiri dana poslije jedan od moje mlađe braće je umro. Tada je imao samo 5 godina. Dva dana nakon našeg povratka uhvatili su ga grčevi. Do tada je bio zdrav. Agaiuma može naštetiti ljudskom tijelu i prouzročiti smrt. Vjerujem da je umro od opsjednutosti."

(Staiano, 1986., str. 124). Agaiuma može preuzeti i tijelo muškarca. Jedna Karibljanka pripovijeda: "Ona te može razboljeti. Tvoja bolest može početi vrućicom ili groznicom. Bolesnicima se pojavljuje u snovima. Ako je bolesnik žena, pokazat će joj se u obličju njezina muža." (Staiano, 1986., str. 124). Bolest koju uzrokuje agaiuma može izliječiti samo duhovni medij, a ne obični liječnik.

Jedan od zlih duhova je ogoreu (Coelho, 1955., str. 256), koji se obično pojavljuje kao plavi gušter, ali i u drugim oblicima, primjerice, kao pasanac, zmija ili rak. Živi u jazbini u kutu kuće. Karibliani vjeruju da mu moraju prinositi mlijeko, sir, manioku i pivo od kasave. U protivnom će orogeu uzrokovati nesreće u kući. Orogeu se veže uz žene i izaziva smrt novorođenčadi.

To se može spriječiti intervencijom duhovnog medija. Neki tvrde da će orogeu slijediti ženu uz koju je vezan svugđie kamo ide. Vjeruje li muškarac da je orogeu vezan uz ženu i da uzrokuje probleme, može s njome prekinuti vezu (Coelho, 1955., str. 152).

Duendu i pengaliba također su zli duhovi nalik kršćanskim demonima.

Oni žive u velikim stablima iz kojih izlaze na nekoliko sati u podne i ponoć.

Častohlepni će ljudi katkad sklapati saveze s duenduima ne bi li se domogli posjeda ili novca. Naprimjer, duendu može obitavati u blizini stočne farme.

A, budući da voli svilu, sir i maslac, stočar koji se želi obogatiti širenjem svog stada, ponudit će duenduu njemu omiljene stvari, a potonji će stočaru u zamjenu ostvariti njegovu želju i Coelho, 1955., str. 154). Duendu se pojavljuje u obliku niskog čovjeka širokih pleća. Na glavi nosi crvenu kapu nalik one crkvenog dostojanstvenika, koja mu daje autoritativan izgled.

Katkad ugovor sklopljen s duenduom iziskuje prodaju duše člana obitelji u zamjenu za brzo bogaćenje. Slični se ugovori sklapaju i s pengalibom.

Ako neka obitelj iznenada stekne veliko bogatstvo nakon smrti mlađeg člana obitelji, drugi bi ljudi mogli tvrditi da je stariji član te obitelji sklopio ugovor s pengalibom. Duša, ili afurugu, žrtve mora služiti pengalibi do posljednjeg suda. U nekim slučajevima može se odgoditi smrt mlađeg rođaka.

Naprimjer, sin bogatog stočara tajanstveno je nestao nekoliko godina nakon što se stočar obogatio. Govorilo se da je sirota starica otišla u gradić Trujillo da kupi namirnice za jelo. No, budući da je stigla prerano, jer se tržnica otvarala tek u 4h ujutro, odlučila je čekati pokraj groblja u blizini tržnice. U ponoć je na cesti ugledala visokog muškarca odjevenog u crnu odoru sa zlatnim, metalnim znakovljem. Muškarac je upitao staricu što radi, na što mu je ona odgovorila da čeka da se otvori tržnica. Muškarac joj je rekao da treba obaviti neke privatne poslove s nekim čovjekom i, kako bi je se riješio, ponudio joj je novac i rekao da kupi ribu u svom selu.

Naravno, žena, koja je bila suviše siromašna da si priušti ribu, uzela je novac i vratila se u selo. Prije odlaska, upitala je muškarca tko treba doći i saznala je kako je riječ o stočaru. Taj se događaj zbio nedugo prije nestanka stočareva sina (Coelho, 1955., str. 155).

Stanovnici Kariba vjeruju da je duša sastavljena od tri dijela. Prvi je životna sila ili životni duh (anigi), smješten u srcu. Taj dio općenito nestaje nakon smrti, premda katkad može opstati nekoliko mjeseci nakon tjelesne smrti. Anigi se može očitovati kucanjem srca, pulsiranjem krvi u žilama, udisanju i drugim tjelesnim funkcijama (Coelho, 1955., str. 136). Kod djece se pulsiranje krvi može vidjeti u žilama glave. Karibljani su vjerovalida životna sila djece iziskuje posebnu zaštitu, u tu su se svrhu služili čarobnjaštvom (Coelho, 1955., str. 137).

Drugi dio duše prema vjerovanju Karibljana je iuani, koji se nalazi u glavi. Za razliku od anigi, koji je materijalan, iuani je nematerijalan i uglavnomnevidljiv dio duše, premda se može pojavljivati u snovima (Staiano, 1986., str. 96). Ona odgovara duši u kršćanskom učenju, a napušta tijelo neposredno nakon smrti. Staiano objašnjava (1986., str. 96): "... smrt se tumači kao odsutnost iuani" Fizičko tijelo naziva se ubugu (Staiano, 1986., str. 98). Postoje različite ideje o sudbini iuani nakon smrti. Prema jednom stajalištu, iuani nakon smrti napušta tijelo i odlazi na dugo putovanje do Sairija, prelazeći putem preko rijeke. Valentine kaže (1993., str. 11): "To je dugo putovanje koje obiluje preprekama. Duša mora putovati pustinjama, divljinama, močvarama i uzburkanim morima. Katkad je na tom putu prate druge duše, ali uglavnom putuje sama. Većinu vremena je vlažna od znoja, kiše i rose, prekrivena prašinom i prljavštinom. Katkad će moći vidjeti udaljena svjetla Seirija [Sairi], dok je nekad put potpuno mračan i obiluje mnogim opasnostima, te prividno na njemu nema nikakvih smjernica."

Trajanje putovanja ovisi o naravi duše. Naime, duše koje su tijekom života bile dobre, putuju kratko - oko tri mjeseca. Stoga će većina obitelji, oko 3 mj. nakon smrti izvoditi obred kupanja za dušu preminulog, koja, tako očišćena od putovanja, može ući u Sairi. Duše ljudi koji su za života bili pokvareni, putovat će duže, a takve duše mogu preko medija zatražiti drugo kupanje, koje može uslijediti mnogo kasnije od 3 m j . , koliko je dano dušama preminulih nakon smrti (Valentine, 1993., str. 11-12). Sairi je svijet poganskih duhova (hiuruha). Kada duša uđe u Sairi, ugledat će zemlju punu kuća slamnatih krovova i polja bogatih plodovima. Stanovnici te zemlje ljubazno će dočekati došljaka hranom i pićem. Ali, nije li još stigao pravi čas da duša uđe u Sairi, bijeli pas će je lavežom otjerati preko rijeke i duša će iznova ući u tijelo (Taylor, 1951, str. 107).

Zadrži li se duša odvojena od tijela (iuani) u blizini svoje kuće nakon smrti, tada se zove pantu ili sablast (duh). U takvim slučajevima iuani može danima ili tjednima postojati kao pantu. Jedan od Staianovih izvora rekao je (1986., str. 96): "Moja se majka nakon smrti pojavila posve naga ioko pola sata je hodala oko kuće." Drugi izvor tvrdio je da čovjek katkad može vidjeti pantu kako se hitro kreće obasjan mjesečinom, nalikujući vatrenoj kugli. Staiano veli da duša postaje pantu (1986., str. 125): "... samo ako se u trenutku smrti odvojila ili je počinila neki zločin ili nedjelo. Pantui ne uzrokuju velike nevolje, premda izazivaju nemir u osobi koja ih vidi. U takvim će slučajevima ta osoba javno obznaniti što je vidjela i drugi će joj se pridružiti u molitvi, kojom će istjerati pantua.

Druga se vrsta sablasti zove ufie. Neki tvrde da su to, kao i pantui, prikaze nedavno preminulih ljudi, dok drugi tvrde da nisu povezani s mrtvima.

Ufie mogu postati ubojice, ljudi čija tijela nisu prikladno pokopana, već su bačena u šipražje, ljudi koji su suviše vezani uz svoju imovinu ili neko mjesto.

Takve duhove egzorcist može protjerati iz opsjednutih mjesta (Coelho,1955., str. 256). Ufie su uglavnom nevidljivi, premda ih mogu zamijetiti ljudi koji posjeduju odgovarajuće mentalne moći. Ufie je okružen rijetkom parom, a stopala mu ne dotiču tlo, premda lebde tik iznad njega.

Nakon određenog vremena, noge im se uzdižu sve više od tla i ufie postaje sve mutniji, te napokon iščezava. Coelho primjećuje (1955., str. 143): "... u prisutnosti duhova, najbolje je ponašati se ravnodušno, jer iskazivanje bilo kakvog osjećaja omogućava ufieu da ugrabi duhovnog dvojnika žive osobe."

Duhovni dvojnik (afurugu) treći je dio duše prema poimanju Karibljana.

Nalazi se između životvornog zraka i duše, i to je astralno tijelo koje precizno reproducira sve pojedinosti čovjekova tijela, koje je, međutim, sastavljeno od tvari nalik onoj nadnaravnih bića." (Coelho, 1955., str. 138). Coelho dalje piše (1955., str. 138): "Astralno tijelo posrednik je između nadnaravnog i svakodnevnog područja stvarnosti. Posjeduje sposobnost rasuđivanja, čak vidovitosti, koje mu omogućuju da spozna opasnosti koje prijete čovjeku uz kojega je vezano prije nego li ih on postane svjestan. Svog vlasnika upozorava na te opasnosti dobro poznatim znakovima, kao što je svrbež u rukama i ramenima ... Ti znakovi nekad nisu posve jasni, radi čega se moraju protumačiti uz pomoć neke starije osobe ili nekoga tko je upućen u nadnaravno."

Karibljani tvrde da afurugu može napustiti tijelo na kratko vrijeme, premda istodobno ostaje vezano uz njega (Coelho, 1955., str. 138). Isto vrijedi i za istančano, astralno tijelo u vedskoj predodžbi. Naprimjer, istančano tijelo može djelovati dok grubo fizičko tijelo spava i tada će ga napustiti, odlazeći na svojevrsno astralno putovanje u snovima. No, osim u slučaju smrti čovjeka, istančano tijelo ostaje vezano uz grubo fizičko tijelo u koje se vraća.

Kada afurugu iznenada napusti tijelo, kao u slučaju iznenadnog straha, čovjek može zapasti u stanje šoka. Ako afurugu ostane dovoljno dugo izvan tijela, čovjek umire ili postaje živi mrtvac, pri čemu se ne može služiti svojim mentalnim sposobnostima. Takozvani 'upražnjivači zle magije' mogu odvojiti afurugu od tijela. Te ljude katkad unajmljuje neprijatelj neke osobe kako bi uhvatili afurugu i odveli ga zloduhu u zamjenu za bogatstvo i moć. Ili na to jednostavno mogu biti ponukani željom za propašću neke osobe. Karibljani vjeruju da je čovjekov afurugu osobito podložan zloduhu ili vraču koji ga nastoji oteti, kada ovaj odluta od tijela tijekom spavanja.

Afuruge mogu biti teški ili lagani, ovisno o pojedincu. Teški afurugu je manje podložan djelovanju zlih duhova i vračeva od lakog afurugua. Osobe s teškim afurugom: "... mogu se prepustiti snovima, koje Karibljani cijene kao izvor proročkih spoznaja i sredstvo kontaktiranja s mrtvima, preko kojih se preci javljaju svojim potomcima, upućujući ih u načine na koje će uloviti velika jata riba ili im otkrivajući skrivene naume njihovih neprijatelja, opasnosti koje očekuju putnike na dugim putovanjima." (Coelho, 1955., str. 139).

Čuveni duhovni medij imena Ding, koji je živio početkom 20. st., navodno je oživljavao ljude kojima su zli duhovi oteli afuruge. Jedna je starica tvrdila da je umrla kada je imala 12 godina. Njezini su roditelji pozvali Dinga koji im je rekao da je jedan od glavnih zloduha, Uinani, oteo afurugu, ili duhovnog dvojnika njihove kćeri. Ding je odaslao 6 svojih duhova-pomagača da vrate afurugu. Uinani se zatvorio u planinu s djevojčinim afuruguom i nije im dopustio da uđu. Ding je, stoga, poslao još 6 duhova-pomagača, koji su sa sobom ponijeli i rum. Rumom su namamili Uinanija da im otvori put u planinu. Kada je Uinani popio rum, koji ga je omamio, duhovi su uzeli djevojčin afurugu i odnijeli ga natrag u njezino tijelo, čime su je oživjeli. Ding je živio u selu Kauech, koji se nalazi pokraj Livingstona u Belizeu, bivšem Britanskom Hondurasu (Taylor, 1951., str. 111).

Karipska koncepcija sebstva, koje tvore anigi, inuani i afurugu, podsjeća na vedsku koncepciju. Prema vedskim tekstovima, čovjek ima materijalno tijelo koje osnažuju vitalni zraci. Čovjek ima i dušu, jedinicu svijesti ili duh koji opstaje nakon tjelesne smrti. Čovjek ima i istančano materijalno tijelo sastavljeno od istančanih materijalnih elemenata (um, inteligencija, ego).

Istančano tijelo prenosi dušu s jednog grubog fizičkog tijela u drugo, sve dok se duša ne oslobodi svih veza s materijom, grubom ih istančanom, i vrati u čisto duhovnu razinu postojanja da bude s bogom. Tijela viših polubogova vedske kozmologije poglavito su sastavljena od istančanih materijalnih elemenata. Stoga se može reći da istančano materijalno tijelo čovjeka, dijeli prirodu tijela polubogova.

Kako tvrdi Caelho, karipska ideia složene duše izvedena je iz sličnih koncepcija zapadnoafričke kulture. Afrikanci iz Dahomeya vjeruju da je duša sastavljena od četiri dijela. Prvi je dio Se Djoto i on izvire od predaka i služi kao duh-čuvar. Se Medo je osobna duša koja nadživljuje smrt. Sljedeći dio duše Coelho opisuje kao (1955., str. 255): "Se Lido, djelić Mawua, božanskog stvoritelja koji prebiva u svakom čovjeku." To podsjeća na vedsku koncepciju Nad-duše: svaki čovjek posjeduje duh-dušu uz koju supostoji manifestacija - Nad-duša, paramatman, koja služi kao svjedok i koja usmjerava.

Četvrti dio duše povezan je s Fa, personificiranom sudbinom (Coelho, 1955., str. 255). Taj dio u izvjesnom smislu odgovara vedskoj koncepciji istančanog materijalnog tijela. Istančano materijalno tijelo prenosi karmu pojedinca. Karma pohranjena u istančanom tijelu određuje sudbinu duše, kao i vrst fizičkog tijela koje će primiti i iskustva koja će doživjeti.