POSTANAK I EVOLUCIJA
Kako su život i stvarnost došli u postojanje? Sumnjam da itko
može odgovoriti na to pitanje na točan i kompletan način. Ali
ako počnemo razmatrati sve činjenice i opažanja te naiđemo na
nešto što ih objašnjava logično i dosljedno, imati ćemo prilično
dobru teoriju za početak. Znanost ima neke odgovore, ali je
orijentirana samo na fizičke stvari. Sve što ima veze s umom i
dušom ostavlja se po strani. Bolje teorije kao ova što slijedi trebale
bi uzeti u obzir i fizičke i spiritualne činjenice.
Ako je fizička stvarnost tvorevina nečega u pozadini, onda to
nešto mora postojati iza fizičkog. To mora biti um ili svjesnost.
Primjeti kako tvoji snovi ne kreiraju tvoj um, već tvoj um kreira
tvoje snove. Ponekad u snovima možeš pratiti slijed događaja dok
ne dođeš do točke kada je sve počelo, a to je bio trenutak kada si
zaspao. Znanost može pratiti prošlost svemira sve do Velikog
Praska (Big Banga), ali ne dalje. Razlog leži u tome što ispred te
točke materija, energija, prostor i vrijeme nisu postojali, bar ne u
ovome obliku koji je nama poznat. Ono što je postojalo prije i
nastavlja postojati iza fizičke stvarnosti je um, tako beskonačan da
unutar sebe sadrži svu moć koja je potrebna kako bi se stvorilo sve
što ikada može biti stvoreno te potencijal da iskusi svaki komadić
te tvorevine. Taj um možemo zvati Bog ili Stvoritelj.
Kada utoneš u san, tvoj um se povlači u sebe te počne projicirati
sanjača, okolinu te razne likove. Ti likovi izgledaju kao da imaju
svoj vlastiti um bez obzira što su projekcije tvog uma. Sanjanje je
način na koji um može iskusiti sebe kao različita bića. U početku,
Stvoritelj je bio jedan um, beskonačan, ali sam.
Stvoritelj je usnuo našu stvarnost u postojanje kako bi mogao
istražiti svoje beskonačno sebstvo kroz beskonačan broj konačnih
(ograničenih) umova. Jedan od takvih ograničenih umova si
postao i ti nakon dugog procesa razvoja. Tvoj um će nastaviti
razvoj prema beskonačnosti dok se ne ujedini s beskonačnim
umom Stvoritelja. Tada će tvoje putovanje kroz stvarnost završiti,
ali to bi bio samo jedan od beskonačnog broja različitih puteva
kojega je Stvoritelj prešao kako bi iskusio sebe.
Fizički svemir osigurava prostor i vrijeme kako bi različiti
umovi imali tijela u kojima će iskusiti sebe, svijet te jedni druge.
Ali tamo je više nego jedan svemir... Zapravo tamo je neograničen
broj njih, po jedan za svaki mogući raspored materije, svaki
trenutak u vremenu. Ono što vidimo kao svemir koji se mijenja
tijekom vremena je zapravo niz nepokretnih svemira koji su
zapravo nešto malo drugačiji od prethodnog. Slično kao što se
film projiciran na filmskom ekranu čini u pokretu, a zapravo se
radi o nizu nepomičnih slika prikazanih brzim slijedom.
Ne samo da postoji svemir za svaki trenutak u vremenu, već i za
svaku zamislivu mogućnost. Ako se u idućem trenutku nešto
dogodi, a može se dogoditi na milijun različitih načina, tada
postoji i milijun i jedan različiti svemir za svaki trenutak posebno.
Sad zamisli, svaki trenutak u rasponu od početka do kraja
vremena i imat ćeš ideju koliko mnogo svemira postoji. I sve ih je
Stvoritelj smislio tijekom rođenja stvarnosti. Drugim riječima, sve
što je ikada bilo, sve što je ikada moglo biti, sve što će ikada fizički
postojati, već postoji. Ti svemiri formiraju nepromjenjivu, ali
beskonačnu cjelinu – matricu mogućnosti. Možemo je zvati
„fraktalna stvarnost matrice“ zato što su fraktali uzorci koji ostaju
detaljni bez obzira koliko ih povećavali. Oni su neograničena
cjelina dok je matrica uređeni razmještaj elemenata ili medij u
kojem nešto može rasti.
Da svjesnost ne igra svoju ulogu, fraktalna stvarnost matrice
ostala bi neaktivna kolekcija mogućnosti, tek puka misao
Stvoritelja. Ono što unosi živost je svjesnost koja stalno određuje
koji će se svemir sljedeći manifestirati. Taj proces stvara vrijeme.
Možeš primjetiti kako vrijeme ide i bez tvog stalnog odabiranja
sljedećeg trenutka. To je tako zato što univerzalna svjesnost
odabire sljedeći trenutak te na taj način stvara vrijeme. Ona je
sveprisutna, primitivna, svjesna energija koja prožima stvarnost.
Ako uzmemo video igru kao metaforu, tada je univerzalna svijest
računalo koje pokreće igru, fraktalna stvarnost matrice je kod igre,
a mi smo likovi u igri.
Život nije evoluirao iz materije, već kroz materiju. Ona jedino
pruža tijela za svjesnu energiju koja su zauzeta i korištena kao
instrument za nova iskustva. Što je svjesnost naprednija,
naprednije mora biti i tijelo kako bi se svjesnost mogla izraziti.
Biljka ima jednostavnu svijest koja može postojati u jednostavnom
tijelu biljke. Naše duše i umovi su napredniji. Zato trebaju
složenije ljudsko tijelo koje nam daje više slobode za nova
iskustva, nego što bi nam omogućila tijela odnosno stabljike
biljaka.
S vremenom duše prerastu svoja tijela te napreduju prema
novim i poboljšanim tijelima. Svjesna energija u biljnim vrstama s
vremenom se može razviti u oblik koji se može kretati umjesto da
je ukorijenjen na jednom mjestu. To postiže inkarniranjem u niže
životinjske oblike. Naprednijoj životinji kao kućnoj mački ili psu
mogla bi porasti svijest te bi im mogla omogućiti da se idući put
inkarniraju kao ljudi.
Ljudska vrsta kao cjelina će s vremenom napredovati u nešto
što bi mogli nazvati superčovjek, vanzemaljac (alien) ili anđeoski
oblik , ali čak i sada je taj napredak moguć za osobe koje dostignu
46 RUBNO ZNANJE ZA POČETNIKE
dovoljnu razinu duhovnog napretka u ovom životu. Isus je bio
primjer toga, a njegova mudrost i supermoći su bile primjer onoga
što bi svi mogli postići ukoliko bi se posvetili određenom cilju.
Čak i iznad razine superčovjeka, um se može nastaviti razvijati bez
fizičkog tijela, egzistirajući u trajnom energetskom tijelu, potpuno
oslobođen od prostornih i vremenskih ograničenja. Na toj razini
um može posegnuti u vrijeme kako bi služio, štitio ili asistirao
svojim različitim inkarnacijama u prošlosti; primjer toga bi bio
više ja.
Ukratko, fraktalna stvarnost matrice pruža mogućnosti koje su
odabrane i oživljene od univerzalne svjesnosti kako bi stvorile
fizičku stvarnost. Fizička stvarnost pruža medij za razvoj i
sažimanje u individualne umove koji prelaze dug put napretka
svijesti prema ujedinjenju sa Stvoriteljem. Smatraj da se to sve
odigrava u umu Stvoritelja, da su i fizičko i nefizičko stvoreni od
svjesnosti, ali da je matrica „smrznuta“ svjesnost dok je um
„aktivna“ svjesnost.
RAST PREMA POLARIZACIJI
Ljudi se nalaze na različitim stupnjevima razvoja. Svi imaju
potencijal da postanu savršeni, ali nekima će trebati duže,
pogotovo ako se radi o mladim dušama, koje imaju još mnogo
toga za naučiti. Neki od njih, oni s najmlađim dušama, tek su
nedavno maturirali iz životinjskog carstva te su njihovi prvi životi
izrazito kratki i okrutni. Starije duše su nadljudski gospodari
znanja i mudrosti koji su nadrasli ograničenja i neukost, a koja još
uvijek muče druge ljude. Većina ljudskog roda se nalazi negdje
između ta dva ekstrema odnosno između životinjskog i
nadljudskog postojanja.
Mlade duše nisu dovoljno samosvjesne pa ne shvaćaju razliku i
vezu između njih i drugih. Oni vide druge ljude kao stvari koje su
im potrebne za preživljavanje, a ne kao nezavisna bića koja imaju
svoje potrebe. Kako se duša razvija iz jednog života u drugi, njena
se svjesnost povećava te s vremenom razvija sposobnost izbora
odnosa prema drugima odnosno prema svijetu. Taj se izbor može
izvršiti na račun drugih ljudi tako da se manipulira s njima ili na
način da im se pomaže. Zapravo to je pitanje sebičnosti nasuprot
samilosti, neravnoteže nasuprot ravnoteže, krađe nasuprot
dijeljenja, mraka nasuprot svjetlosti. Stav služenja samom sebi
možemo nazvati „negativni“, a stav služenja svima možemo
nazvati „pozitivni.“
Ono što nekoga čini negativnim ili pozitivnim je sveukupan
zbroj malih izbora. Kada uživaš u tuđoj patnji, kada mrziš nekoga
zato što je drugačiji od tebe, kada određuješ drugima što je
najbolje za njih kako bi ti što bolje služili, to te poravnava s
negativnim. Kada si sretan zbog tuđeg uspjeha, kada se sjetiš da je
unatoč razlikama sve izraz istog Stvoritelja, kada donosiš izbore
koji su dugoročno gledano dobri za sve, to te poravnava s
pozitivnim. Ljudi u sebi imaju dvije suprotne sile, jednu koja nas
zove više prema pozitivnom te drugu koja nas vuče niže prema
negativnom. Pojedine dane, jedna sila je jača od druge. Što se više
pokoravamo jednoj od tih sila, ona postaje jača. Kako vrijeme
prolazi, duša se sve više poravnava s jednom silom dok druga
počinje slabjeti.
Na vrhuncu ljudskog razvoja su ljudi koji su ili vrlo pozitivni ili
vrlo negativni. Vrlo pozitivni imaju „zlatna srca“ i mudrost da
učinkovito služe čovječanstvu dok negativni imaju „mračna srca“
te inteligenciju s kojom manipuliraju čovječanstvom. Nakon što
dosegnu određenu čistoću pozitivnosti ili negativnosti, prerastu
ljudsko postojanje te postanu poput anđeoskog ili demonskog
bića. Svatko od nas ima potencijal da postigne isto, ovisno o tome
s kojom se silom unutar sebe češće poravnava.