TRECI DIO

 

8

KONTROLA I RED

"Sam proces  kontrole  rada  nered;  bas  kao  sto  i suprotnost tome - nedostatak kontrole - takoder rađa nered."

U svijetu sc dogada toliko mnogo zastrasujucih stvari; postoji toliko mnogo zbrke, nasilja i surovosti. Sto moze uciniti jcdno  ljuclsko hicc u  svijctu  koji jc  toliko rastrojcn, u svijctu u kojcm postoji toliko  mnogo ocaja i patnje? I u covjeku vlada velika zbrka i sukob. Kako da se jedno ljudsko bice postavi spram ovog pokvarenog drustva, u kojem je pokvarcn i sam pojcdinac? Kako covjek treba zivjeti da bi nasao neki mir, nckakav red, a ipak zivio u  ovorn  drustvu koje je pokvareno, koje se raspada? Siguran sam  da  ste i sarni morali postaviti ova pitanja; i ako ste nasli pravi od­ govor, sto je strahovito tcsko, mozda cete uvesti nekakav red u  svoj zivot.

Od  kakvc  jc  koristi  jcuan   pojcdinac  koji  vodi  sreden, razuman, cjelovit, uravnote:len  zivot u svijetu koji potire sa­ moga sebe, u svijetu kojem neprestano prijcti rat? Od kakve jc  koristi  promjcna  pojedinca?  Kako  cc se ona  odraziti  na cjclinu ljudskog opstojanja? Siguran sam da ste postavili ova pitanja.  No mislim da su  to pogresna  pitanja, jer  covjek ne zivi inc djeluje  ispravno  poradi  nekog  drugog,  za  dobrobit drustva. Stoga  mi se cini  da  covjck  mora  otkriti sto jc  red kako  nc bi ovisio o okolnostima,  o odrcdenoj kulturi- cko·­ nomski,  clrustvcno  iii  nckako drugucije- jcr  uknliko covjek sam za sebc JH:  otkrije sto je  red  i kako zivjeti bcz sukoha, njegov  zivot jc  promasen,  lisen  svakog  smisla.  Buduci  da sada  zivimo  u  ncprestanoj  muci  i  sukobu,  zivot  ima  vrlo

107

malo srnisla; on zapravo uopcc nema nikakvog smisla. Imati ndto novca, raditi u uredu, biti uvjctovan, ponavljati ono sto su drugi rekli, imati cvrst-e i tvrdoglave stavove i dogmati­ cna vjerovanja - sve to ima vrlo malo smisla. I buduci da je liseno svakog smisla, intelektualci svuda u svijetu nastojc tome pridati neki srnisao. Ako su religiozni, osmisljuju to na osebujan nacin; ako su materijalisti, cine to na drugi nacin, uz pomoe  neke  filozofije  ili teorije.

Dakle cini se vrlo vaznim        ne samo sada, vee uvijek, ako

ste iole ozbiljni      za scbe otkriti  nacin  zivota, ne teoretski, vee  zbiljski  u  svakodncvnom  zivljenju,  naCin  zivata  bez ikakvog sukoba na bilo kojoj razini svoga bica. Da biste to otkrili,  rnorate   biti   ozbiljni.  Ova  okupljanja   ovdjc   nisu filozofska  iii  religiozna  zabava.  Mi  smo  ovdje  - ako smo ozbiljni,  a nadam  se da jcsmo  -  kako  bismo  otkrili  nacin zivota slobodan  ad bilo koje odredene formule. tcorije, na­ cela  ili vjeravanja.  Kornunikacija  podrazumijcva  da  u  nc­ cernu zajednicki sudjclujcmo, zajcdnicki stvararno, zajednicki radimo, a nc da  tck  slusamo mnastvo  rijcci  i  idcja; rni sc uopce ne bavirno idcjarna. Zata od pocctka mora biti posve jasno da se rni svojim urnam i srccm obiljno posvc-cujemo otkrivanju odgovora na pitanjc maze li covjck . mozcte li vi

·zivjcti u potpunom mint, dokinuvsi sav sukob u svim odnosima?

Da biste sebe spoznali, ne smijcte se promatrati s ob­ zirum na neku odredenu filozofiju iii odrcdeni misaoni su­ stav, iii s bilo kojeg religioznog stajalista. Ja rnislim da sve to morate u potpunosti odbaciti kako bi vam um bio slo­ bodan prornatrati se u odnosu na drustvo, u odnosu na vas same, vase obitelji, vaseg bliznjeg; jer jedino tada, u pro­ matranju onaga sto sc uistinu dogada, postoji rnogucnost da se to nadide. A ja se nadam da jc to ono sto ccrno ciniti tijekorn ovih razgovora.

Mi nc zagovarama neku novu tcoriju, novu filozofiju, niti donosimo neko rcligiozno otkrivenje. Ne postoji nikakav ucitclj, nikakav spasitelj, nikakav autoritct- doista to mislim

108

-  jer ukoliko kanite sudjelovati u onome o cemu se govori, vi takoder morate potpuno odbaciti svako autoritarno, hi­ jerarhijsko videnje stvari; urn mora biti slobodan promatrati. A on nikada ne moze promatrati ako slijedite neki sistem, neki naputak, neko nacelo, ili ako ste vezani za neki oblik vjerovanja. To ce biti nas problem, jer je za vecinu nas zna­ nje postalo bezivotna masa, tezak kamen svezan oko vr t ; ono je postalo nasa navika, nasa uvjetovanost. Urn koJI ozbiljan mora biti slobodan kako bi promatrao; on mora b1t1 slobodan od te bezivotne mase koju tvore znanje, iskustvo, tradicija - koja je nagomilano pameenje, prosiest.

Daklc, da bi uistinu promatrao ''ono sto jest", da bi uocio

cjclokupni srnisao "onoga sto jest", um mora biti krepak, bistar, nepadijeljen. A to ce biti sljedeci problem: kako gle­ dati bez te podjele- "ja" i "ne-ja", te "mi" i "oni".

Kao sto smo rekli, vi promatrate sami sebe, rnotrite sebe

kroz govornikove ri eci. :oga je itan!e.: kako. ee.te promatrati? Ne znam JCSte h 1kada uopce zasll u to p1tanJe: Kako vi gledate, slusate, promatrate? - ne samo sebe, vee ncbo, drvece, ptice, svog bliznjeg, politicara. Kako slusate i promatrate  drugoga, kako prornatrate  sa i sebe?   ljuc za to promatranje ldi u sagledavanju stvan bez _ro?Je.le. Pa maze li se to ikada dogoditi? Cijelo nase opstoJanJe Je ras­ cjepkano. Mi smo u  sebi podijeljeni,  u  p ot:1sl vlju.  mo sami sa sobom. Mi zivimo u fragrnentarnostl - sto JC zbll]ska cinjenica. Jedan  fragment  u  rnnostvu  fragrr:e ata  mi. li   a je sposoban promatrati. lako je putern broJmh as_oclJaCIJa preuzeo autoritet, on je i dalje fragment u rnnostvu..fra­ gmenata. I taj jedan  fragment gleda i kaze: "Ja razurniJern;

znam sto je ispravno djelovanje."                                       .

Buduc.i da sma fragrnentarni, rascjepkani, protuslovm,

postoji sukob izmcdu tih razlicitih fragrne ata. Varna j to poznato kao cinjenica, ako ste to prom tral::                                                                    ko do}az!. O

do zakljucka  da sc s time nista  ne rnoze ucmttl,  d se ?,lS

ne moze prornijeniti. Kako od te fragment rnostt nac1 1t1

cjelinu? Da bismo zivjcli skladnim, sredemm, razummm,

109

'.!J

'I

··l

:"l

zdravim zivotom, uvidamo  da  ta fragmentarnost,  ta  podje­ la izmedu "tebe" i "mene" mora nestati. No mi smo dosli do zakljucka da je to nemoguce - to je ta bdivotna masa "ono­ ga sto jest". Stoga mi izmiSljamo teorije, iscekujemo dolazak neceg bozanskog - kako god to vee zvali - da nas na cudesan nacin spasi. Nazalost, to sene dogada. Ili zivite u zabludi, izmisljate nekakav mit o viSem sebstvu, atmanu.  To vam nudi bijeg.

Lako nas jc nagovoriti na bijeg jer nc znamo kako od te fragmentarnosti naciniti cjelinu. Mi nc govorimo o objc­ dinjavanju, jer to podrazumijcva da netko provodi to objedinjavanje - jedan fragment koji objcdinjujc ostale fragmentc. Nadam se da uvidate tdkocu toga, kako smo rascjcpkani u mnostvo fragmenata, svjesnih ili ncsvjcsnih. I isprohavamo raznc nacinc. Jct.lan od pomodnih nacina jc imali psihoanaliticara koji cc to uciniti za vas; iii analizirate sami sebe. Molim vas, slijedite ovo pazljivo: postoji analiticar i ono sto treba analizirati. Nikada se nismo zapitali tko je analiticar. Ocevidno je da jc on jcdan od mnogih fragmc­ nata koji sc poduhvaca analizc cjclokupne psihickc strukturc. No, buduCi da jc fragment, i sam analiticar jc uvjetovan. Njegova analiza ukljucuje nckoliko stvari. Prijc svcga, svaka analiza mora biti potpuna, inacc: postajc kamcn svczan analiticaru oko vrata kada pocnc analizirati sljcdeci s!ucaj, s!jedccu rcakciju. Stoga pamcenjc p1cthodnc anaiizc uvccava teret. Analiza takodcr podrazumijeva vrijcmc; postoji toliko mnogo reakcija, asocijacija i sjecanja koje trcba analizirati da bi vam to moglo oduzeti cijcli zivot. Kada sc jcdnom u potpunosti proanalizirate - ako jc to ikada mogucc- sprcmni stc za grob.

To je jedna od nasih uvjctovanosti, ta ideja da moramo sebc analizirati, introspektivno se sagledati. U toj analizi uvijek postoji ccnzor, onaj koji kontro!ira, vodi, oblikujc: uvijck postoji sukob izmcdu analiticara i onog

110

unutar pripadnih mu granica, ali ne i onda kada nastojite razumjeti cjelokupnu strukturu vlastitog bica. Ukoliko upotrijebite znanje dobiveno putem asociranja i gomilanja, putem analize, kao sredstvo za razumijevanje samih sebe, tada prestajete uciti 0 sebi. Da biste uCili, potrebna je Slo­ boda promatranja bez cenzora.

Mozemo vidjeti  kako se to odvija u  nama, zbiljski,  kao

"ono sto jest", danju i nocu, bez prestanka. I uvidajuCi istinu toga - istinu, nc mnijenje o tome - uzaludnost, stetnost, gubitak vremena i encrgije, cjelokupni proces analize prestaje. Nadam se da to Cinite dok slusate ovo o cemu se govori. Jer u analizi se odvija beskrajno nadovezivanje asocijacija; zbog toga si covjek govori: "Nikada se ne mogu promijeniti; ovaj sukob, ova bijeda, ova zbrka je neizbjezna, tako semora zivjeti." On taka postaje mehanican, nasilan, surov i glup. Kada to jednom doista promotrite kao cinje­ nicu, tada uvidate istinu toga; tu istinu mozete vidjeti samo onda kada uistinu uvidate sto se zbiva - "ono sto jest". Ne osudujte to, ne racionalizirajte - naprosto promatrajte to. A promatrati mozete samo onda kada nema nikakvih  primisli u vascm promatranju.

Sve dok  postoji  analiticar  mora  postojati  cenzor  koji

uzrokuje cijeli ovaj problem kontrole. Ne znam jeste  Ii ikada  uvidjeli  da,  od  rodenja  pa  sve  do smrti, uvijek kontroliramo sami sebe. "Moras" i"ne smijes", "trebalo bi" i "nc bi trebalo". Kontrola podrazumijeva saobrazavanje, oponasanje, slijedenje odredenog nacela,  ideala, sto na koncu dovodi do one zastrasujuce stvari zvane respekt­ abilnost. C:emu uopce kontrola? - sto ne znaci cta u potpu­ nosti trebate izgubiti svu kontrolu. Morate razumjeti sto kontrola podrazumijeva. Sam proces kontrole rada nered; bas  kao  sto i  suprotnost  tome  - nedostatak  kontrole takodcr rada nercd.

Covjck mora istrazivati, razumijevati, zagledati se u to sto

kontrola podrazumijcva i uvidjcti istinu toga; tada on zivi zivotom reda koji je lisen svake kontrole. Nered proizlazi iz

111

tog protuslovlja uzrokovanog cenzorom, analiticarem, enti­ tetom koji se odvojio od raznih drugih fragmcnata; i koji nastoji  nametnuti  ono sto smalra ispravnim.

Dakle nuzno je razumjeti ovaj poseban vid uvjeto­ vanosti, a to je: da smo svi mi vezani i oblikovani kontrolorn. Ne znam jeste li se ikada zapitali zasto uopce bilo sto kontrolirate. Vi kontr lirate, zar ne? Zasto? Sto vas pri­ morava na kontrolu? Sto je korijen tog oponasanj a, tog saobrazavanja? Jedan od cimbenika je ocevidno nasa uvje­ tovanost, nasa kultura, nase religijske i drustvene zabrane, poput "moras uciniti ovo", a "ne smijes uCiniti ono". U toj kontroli jc uvijek prisutna volja, vid goruce zelje koja kontrolira, koja oblikuje, koja usmjerava. Molim vas, pro­ matrajte to dok slusate; zbiljski to promatrajte i vidjet cete da se zbiva nesto posve drugo. Mi kontroliramo sami sebe, svoje naravi, svoje zelje, svojc apetite, jer je to uvijek sigurno. U kontroli jc prisutna velika sigurnost, sa svim njenim potiskivanjima i protuslovljima, sa svim njenim borbama i sukobima; prisutan jc svojevrstan osjecaj sigur­ 1osli. On nas takmkr uvjcrava d t nibda ncccmo podbaciti.

Tamo gdjc postoji podj..:la izmcdu onoga koji kontrolira j onoga slo sc kontrolira,  IICma dobrot . Dobrota ne pociva u razdvajanju. Krcposl jc stanjc uma u kojcm nema podvo­

_jenosti, stoga ncma nikakvc kontrolc koja ukljucuje podjclu. Kontrola podrazumijeva potiskivanje, protuslovlje, napor, zahtjev za sigurnoscu - sve to u ime dobrote, ljepote, krcpo­ sti; no ona je upravo poricanjc kreposti, pa jc stoga nered.

Mozemo  li  promatrati   bez  podjele,  bez  promatraca

suprotstavljenog  onomc  sto promatra,  bez  znanja  koje je stekao  promatrac,  koje  ga  odjeljuje  kada  gleda. Jer  pro­ matrac je  neprijatelj dobra  - iako on zeli red, iako se po­ kusava ispravno ponasati, zivjeti u miru. Promatrac koji se odjeljuje od onoga sto promatra upravo je izvor svcga ono­ ga sto nije dobro. Uvidate  li sve to? lli se samo leZ.erno zabavljate u subotnje popodne? Znate li sto sve to znaci? - da je urn prestao analizirati i zbiljski promatra, neposredno

112

uvida istoga neposredno djeluje. To znaci urn u kojem nema bas nikakve podjele; to je potpun, cjelovit urn - sto znaci da je razuman. Neuroticar je taj koji je prinuden kontrolirati; kada dosegne tocku potpune kontrole nad sobom, potpuno je neurotican, pa nije u stanju kretati se, nije slobodan.

Uocite  istinu  toga!  Istina  nije  "ono   to jest"  - "ono sto jest" je podjela, crnac i bijelac, Arapin i Zidov, sav taj meteZ: koji vlada u ovom zastrasujucem svijetu. Posto se urn u sebi podijelio,  on nije  cjelovit, razu an, _zdrav,  svet  urn. _I  zb? te podjele u umu samom, postoJl  tohko pokvarenostl,  tohk1 nered, toliko  nasilja  i surovosti. Stoga pitamo:  moze 1i urn promatrati  bez podjele,  tako da  promatrac bude  ono s o ,se promatra?  Gledati drvo, oblak, ljepotu  prekrasnog  prolJeca, gledati samoga sebe, bcz tereta znanja; gledati  samoga  sebe i uciti za vrijeme promahanja,  bez nagomilavanja  naucenog, kako  bi  urn  cijelo vrijeme  bio  slobodan  promatrati.  Sarno mladi urn uci, ne urn opterecen  znanjem. A uCiti znaCi pro­ matrati  se  bez  podjele,  bez  analize,  bez  cenzora  koji  od­ jeljuje  dobro od zla,  ono sto bi  "trebalo biti" od  onaga  sto "nc bi trebalo biti". To je jedna od najvaznijih stvari, jer  ako promatrate na taj nacin, urn ce otkriti da sav sukob prestajve.

U  tome je  prisutna  potpuna  dobrota. Samo takav  urn  moze

djelovati ispravno, i u tome postoji velika radost - ne radost potaknuta uzitkorn.

Pitam sc da li biste zeljeli postavljati pitanja? Sve morate

dovesti u pitanje, ukljucujuCi svoja nistavna vjerovanja, svoje ideale, svoje autoritete, svoje svete spise, svoje politicare, sto znaci   da   morate   biti   skepticni   do  odredene   mjere.   No skepticizam  morate  drzati  na  uzdi;  morate _ga    e  otarasiti kada  to bude nuzno,  kako bi urn  mogao uv1dat1 slobodno, kretati  se hitro. Kada nesto dovodite u  pitanje,  to mora  biti vas  vlastiti  osebujni  problem,  ne  neobavezno,  povrsno  pi­ tanje  koje  ce vas  zabaviti;  to  mora  biti  nesto  t_o_ pripada vama  samima.  Ako je  tako,  onda  cete  postav1t1  1spravno pitanje. A ako se radi o ispravnom pitanju,_ do_bit_ cete i is­ pravan  odgovor, jer  u  samom  cinu  postavlJanJa  1spravnog

113

pitanja n2 dajc se pripacl:1i  ii:!u                      . D;·lk1c nut !10 } smijem uknati r:;J  lc- pmUtv;ti i                   Jt: ;:;it<'nic. F::;s isprrJ;,·no  pitanjc , mi obojc mCJicrnu       elo·ati, inwti udjc! 1 u  tom problemu.  Vas problem  nije drugaCiji  od prohk1na drugih  !judi. Svi problemi  su Inednsobno povezani, pa  ah• mozcte  u  potpunosti.  cjelovito,   razumjcti  jedan   problem, razumjeli  ste  i sve  druge  problernc.  Stoga  jc  'Jrio  vazno postaviti  ispravno pitanje. No cak i ako postavitc pogrc.Sno pitanje, znat ccte i kako postaviri  isprnvuo pi!anje.  i'v1orate uCiaiti  oboj!?-:   tada  ccmo do:spjct! do                                                                                            cia (';emo uv!jek postavljati  temeljno,  zbi!jsko,  !stins]a; pitanje.

Sugovomik: Sto je krajnji smisao i svrha ljud,1kog opstojanja?

KRISHNAMURTI: Poznajctc li vi ibkvc svrhe?  Nai:in  nu koji zivimo nema nikakvog srnisia  i  nikakvc  svrhe.  Mi mozcmo izmisliti ncku svrlw, savrscnstvo kao svrhu, pro­ svjetljenje, dosez<1nje  najviseg  stupnja  osjetljivosti;  mi mozemo izmisliti beskrajnc teorijc. l Ziirobljeni sino tim teorijama, koje  prctvnramo  u  probleme.  Na.S  svakodnevni zivot nema nikakvog  smisla,  nikakve  svrhe,  )sim  zaraditi ne5to novca i voditi idiotski naCin zivota. Sve to jc mogucc promatrati, nc teoretski,  vee  zbiljski  u  scbi;  tu  bcskrajnu bitku u scbi, tr:1ganje za svrhom; trazcnjc prosv,.::·tljcnj

ti  tlsucu  svrha,  !IO  nc  moratc  ic: nikuchl,  ni  na  Himalaje. ni

u  S

·'ono s:.o jest", ho;: uno mj· .t li•'O. dospijcvate do                        Mo jc  nemjcrtjivo; .nu morat;,; poccti Gel scbc, gdje mt:.h :•:. ?a

sebc otkiiti kaka gkdati. ·:-u _ie t; [!;lcd3ti b('z  F,;ctr.ti·a  ,t.

Sugovornik: Da li biste, molim vas, u kontekstu onaga §to ste govorili, definirali kontrolu s obzirom na obuzdavanje.

KRISHNAMURTI: Nuzno je razumjeti puni smisao rijeci "kontrola", ne samo njeno znacenje u rjecniku, 'l(CC kako je urn bio uvjetovan da kontrolira - korrtrola tu znaci poti­ skivanje. Tu postoji cenzor, onaj koji kontrolira, podjela, sukob, obuzdavanje, zadrZ.avanjc, kocenje. Kada ste svjcsni svega toga, vas urn postaje vrlo osjetljiv i stoga vrlo inte­ ligentan. Mi smo unistili tu inteligenciju, koja je takode( prisutna u tijelu, u organizmu; mi smo je izop cili  kroz ukuse i apetite koji nam donose uzitak. Osim toga, um je stoljecima bio oblikovan, kontroliran, uvjetovan kulturom, strahom, vjcrovanjem. Kada to jednom shvatite, ne teoretski, vee zbiljski, kada stc toga svjesni, tad te opaziti da osjetljivost odgovara inteligentno, bez koeenja, kontrole, potiskivanja ili obuzdavanja. No nuzno je razumjeti stru­ kturu i narav kontrole, koja je izrodila taka veliki nered u nama - volje, koja je sama srz protuslovlja i stoga kontrole. Zagledajte se u to, promatrajte to u svom zivotu i otkrit cete sve to i jos vise od toga. No ako svoje otkrice pretvorite u znanje, u neku bezivotnu masu, izgubljeni ste. Jer znanje je gomilanje asocijacija, lanac bez kraja. I aka se um time zarobi, promjena je ncmoguca.

Sugovornik: Moiete li mi objasniti na koji natin urn ovladava tijelom tako da 0110 moie levitirati?           ·

KRISHNAMURTI:   Da  li  vas  to  stvarno  zanima?  Ne  znam   .. zasto  zelite  levitirati.  Znate,  gospodo,  urn  uvijek  traga  za   F[', necim   misterioznim,   nccim   skrivenim,  necim   sto  nitko  dru-;i: gi  osim  vas  nece  otkriti,  a  to  vam   pruza   izuzetan   osjecaJ:· vaznosti,   tastine,  ugleda   -  vi  postajete   "veliki   mistik".   N r prava  misterija,  nesto  doista  sveto, zbiva  se onda  kada  razq . mijete  ovaj zivot  u  cjelini,  ovo  cjelokupno  opstojanje.  U  to­ me  postoji  velika  ljepota, velika  radost.  Postoji jedna   izuzet-

115

stvar zvana nemjerljivo. No vi morate razumjeti ono mjer­ IJIVO.  A   no nemjerljivo  nije  suprotnost  tom  mjerljivom.

PoslOJC fotografije  !judi  koji  su  lcvitirali.  Govornik  ih je vidio kao i druge nevaznc stvari. Ako vas doista zanima levitacija -  ne  znam  zasto  bi,  no  ako je  tako-  morate  imati ve ica stveno,. ':' lo  ?sjetljivo  tijelo;  ne  smijete  piti,  pusiti, U ImatJ droge 1h J Sti meso. Morate imati tijelo koje je posve 1pk , zdr?.vo, k?Je. posjeduje svoju vlastitu inteligenciju, ne mtehgenCIJU koJU JC urn nametnuo tijelu.  Pa  ako  prodete kroz  sve  to,  mogli  biste  otkriti  da  levitacija  nema  nikakve

vrijednosti!

London, 16. svibnja  1970.