U istočnoj tradiciji postoji devet stadija samadhija koji su uključeni u petnaest koji vode do prosvjetljenja. Tih petnaest stadija, počevši od najnižeg do najvišeg su:

            1. Budnost (postajanje svjesnim)

            2. Osjećaj za povlačenje (okretanje unutra)

            3. Koncentracija (fokusiranje na jednu stvar)

            4. Meditacija (bez napora)

            5. Eliminiranje uma (promatranje praznine)

            6. Sa-Vitarka (grube ideje)

            7. Nir-Vitarka (grube ideje i bez ideja)

            8. Sa-Vichara (suptilne ideje)

            9. Nir-Vichara (suptilne ideje i bez ideja)

          10. Ananda (blaženstvo)

          11. Asmita (svjestan sebe)

          12. Purusha Khyati (Atman i svijet)

          13. Asam-Prajnata (odricanje)

          14. Dharma-Megha (upletenost (nap.prev. na engl. Involution))

          15. Kaivalya (doticaj s najvišom stvarnosti )

            Prvih pet su grubi stadiji. Od šestog do petnaestog se smatra stvarnih devet stadija samadhija.

Prvi korak: budna svijest

            U ovom stadiju vi doživljavate Zemaljski život. Borba unutar ovog stadija čini osobu  svjesnom da je živa. Ta borba nagoni osobu da traga za samosvijesti i sebeostvarenjem.

 

Drugi korak: svijest o povlačenju

 

            Ovo je drugi korak potreban za postizanje oslobođenja u Istočnoj tradiciji. Ovaj stadij započinje s razumijevanjem da osoba ne može promijeniti vanjski svijet, već jedino može promijeniti svoj stav i svijest prema vanjskom svijetu kako bi održala unutarnji mir. Ovaj stadij označava kretanje unutra prema postajanju centriran iznutra, a ne centriran izvana.

Treći korak: koncentracija

 

            Ovaj sljedeći korak u procesu samomajstorstva i oslobođenja započinje proces usmjeravanja na objekt ili ideal, što vam omogućuje da eliminirate ostatke vašeg mentalnog univerzuma koji vas ne vodi do vašeg najvišeg duhovnog cilja.

Četvrti korak: meditacija

            U ovom stadiju najviši cilj je bez napora održavati ideal ili predmet meditacije. Čovjek počinje otpuštati taj predmet, s idealom da ga zadržava sa sve manje i manje napora. Predmet se počinje rastvarati u vašoj svijesti, a zatim vaša svijest u predmetu. Predmet može biti duhovni ideal, poput ljubavi, ili vizije Majstora, poput Krishne, Rame ili Sai Babe. Osoba koja meditira, predmet meditacije i čin meditacije postaju jedno i isto.

Peti korak: eliminiranje

 

            U ovom stadiju vi otpuštate ili ispuštate predmet ili ideal u svojem umu potpuno. Sada ne postoji ništa osim uma u njegovom čistom neoblikovanom ili praznom stanju. To je stanje super svjesnosti. To je stanje čiste svijesti bez forme. Um opaža sebe kao neoblikovanog i to je supstanca koja sve-oblikuje. Sebstvo opaža Sebstvo. To je prvi stadij samadhija. Samadhi je zatim dalje podijeljen u devet glavnih stadija, od kojih je svaki progresivni korak prema bogoostvarenju.

Devet stadija samadhija

 

            Prvi stadij samadhija: Ovaj stadij samadhija odnosi se na fokus usmjeren prema  predmetu“ kao svojoj bazi. To je najosnovnija forma samadhija i odnosi se na određene ideje, ali bez misli. Prisutna je i određena vrsta nadsvjesnog rasuđivanja. Prisutna je percepcija predmeta kakav je bio, kakav jest, i kakav će biti.

            Drugi stadij samadhija: U ovom stadiju samadhija čovjekov fokus je usmjeren prema čvrstom predmetu ali ne posjeduje nadsvjesno rasuđivanje prijašnjeg stadija. Percepcija predmeta vaše meditacije je bez ideje bilo koje vrste. U ovom stadiju često postoji mješavina astralnih i kauzalnih  zvukova, svjetlosti i znanja sadržanog u tome.

            Treći stadij samadhija: U ovom sljedećem stadiju samadhija prisutan je fokus na „suptilne ideje“. Ovo je drugačije od posljednja dva stadija koji su bili fokusirani na čvrste ideje ili bez ideja. Postoji diferencijacija ovdje u Istočnoj religiji o idejama i mislima, koje su grube prirode.

            Četvrti stadij samadhija: U ovom stadiju prisutan je još dublji pokret ka suptilnim idejama ili bez ideja. Mješavina zvukova, svjetlosti i znanja prisutna u posljednja dva stadija kreće se ka „transcendentnom“ znanju. Vidite li kako je u svakom stadiju prisutno postepeno produbljivanje od grubih ideja, do suptilnih ideja, do stanja bez ideja? Svako odvezivanje odvodi osobu dublje do bazične razine. Ovaj stadij samadhija je jasan i nosi istinu.

            Peti stadij samadhija: ovaj stadij samadhija je usmjeren na anandu ili blaženstvo. To je povlačenje svih stvarnosti objekata. Atma ili Sebstvo ne može se pronaći unutar forme. Blaženstvo izvire kada su nad-mentalne aktivnosti utišane. Postoji, međutim stadij iznad blaženstva. Ovdje se često koristi metafora je da možete zadobiti zlatno jaje ili guščje jaje ili gusana koji nese zlatno jaje, što je „princip stvarnosti“ iza zlatnog jajeta.

            Šesti stadij samadhija: u ovom stadiju samadhija postoji fokus na svjesnosti „Atme“ ili „Sebstva“. U ovom stadiju samadhija osoba je na vanjskom rubu svijesti o Bogu. Ovaj stadij je posljednji od stadija samadhija poznat kao ekstrovertirani fokus sa nad-mentalnom spoznajom stvarnosti. Ovih zadnjih šest stadija samadhija su nazvani „Sam-prajnata Samadhi, što znači transcendentalno znanje.

            Sedmi stadij samadhija: ovaj stadij samadhija je totalan, potpuno neometana rasuđujuća vizija između univerzuma i Atme (Sebstva). Ovaj stadij, kao i nadolazeći osmi i deveti stadij, transcendiraju supra-mentalno znanje. Ovaj sedmi stadij samadhija također je nazvan Viveka-khyati, Vivekaja-jana i Taraka-jnana.

Osmi stadij samadhija: ovaj stadij samadhija je fokusiran na i postignut s potpunim odricanjem od svih svjetovnih predmeta. Ovo stanje je lišeno bilo kakvih utisaka na svijest samo sa podsvjesnim utiscima. U Istočnim religijama ti podsvjesni utisci se nazivaju „samskare“. Te samskare, koje su poput čovjekove mentalne karme, sagorene s boravkom u ovom osmom stadiju samadhija.          

            Ovaj stadij me podsjeća na četvrtu inicijaciju u učenjima Uzašlih Majstora, koja je također usmjerena na odricanje. Razlika je u tome što su ti stadiji samadhija uistinu stadiji realiziranja meditacije. U Istočnoj religiji te samskare, ili karmičke misli također se nazivaju „sjemenska karma“. Ta sjemenska karma je ono što vodi do budućih iskustava i budućih ponovnih rađanja. Klasično se smatra da postoje dvije vrste samadhija: Sam-prajna, što znači samadhi sa sjemenom, a drugi, Isasam-prajnam, što znači samadhi bez sjemena.

            Ovaj osmi stadij samadhija je samadhi bez sjemena. Ostajanjem u tom stadiju sva sjemenska karma je sagorena. To je stanje svijesti iznad oceana ovog univerzuma, a time i sve nevezanosti od sveg sjemenja. Nekoliko duša je postiglo ovo stanje. Ponovno, ponavljam, to su stadiji ili dubine meditacije, a ne inicijacije same po sebi.

            Deveti stadij samadhija: Ovaj deveti stadij je usmjeren na proizvodnju „involucije“ primarnih energija ili kvaliteta nazvanih „gune“ (tamas, rajas, sattva). (Pogledajte Hidden Mysteries (Skrivene misterije), poglavlje o Bhagavad Giti.). Ideal u Istočnoj religiji je da se bude više satvičan, tamasičan ili rajasičan. Biti satvičan znači biti više sličan Kristu u terminima psiholoških kvaliteta koje netko isijava iz svojeg bića. Ovaj stadij samadhija prema Istočnoj religiji trenutno vodi do oslobođenja od kotača ponovno rađanja. Plodovi karme i uzroci spona i ograničenja su rastvoreni. Sebstvo (Atman/ Purusha) sjaji najvećim sjajem. Tih devet stadija, ustvari, svaki ima sedam podrazina na sličan način kao što svaka od sedam razina inicijacija ima sedam podrazina.

            Deseti i konačni stadij samadhija: „Božja svijest“ je postignuta kada yogin postigne „Kaivalya“" oslobođenje . Prethodnih devet stadija su bile suptilne tehnike i stadiji. To je najviše iskustvo. Ono je podupirano s Božjom svijesti. Taj stadij svjesnosti je u Istočnoj religiji uspoređen sa „amorfnom ilovačom“ ili glinom koja ne posjeduje stvarni oblik. Ako se u glinu doda voda može se napraviti beskrajan broj materijalnih formi. To je mjesto na kojem se čovječanstvo izgubi jer se identificira sa formom umjesto sa s onim bez forme. U pristupanju Božjoj svijesti, osobu više ne zanima forma, već esencija koja živi ispod forme. Sva forma je sačinjena od amorfne gline.

            Sai Baba je demonstrirao tu sposobnost da trenutno materijalizira bilo koji predmet koji poželi iz te amorfne gline, da tako kažem. To je naš posao da to učinimo sa samima sobom, da slomimo sve forme koje smo stvorili u svim svojim prošlim životima i u ovom, i da ih ponovno oblikujemo samo u Kristovu formu i da naučimo stalno to podržavati. To je svijest učenja da stalno živimo u stvarnosti Vječnog sebstva

.

            Škola je zatim završena, a čovjek je spreman da napreduje i uđe na sljedeću razinu Božje kozmičke školske zgrade. Samadhi je tehnika da se postane prosvijetljen kako bi čovjek mogao postići „Kaivalya“ (Božju svijest). Ako se samadhi postigne čak i na sekundu to veoma poboljšava i transformira čovjekovo iskustvo. Iskustva samadhija otkrivaju da se najviša Božja svijest može postići. Samadhi je poput malih iskustava o Božjoj svijesti. Najviši cilj je živjeti Božju svijest sve vrijeme.

            Također postoje stadiji Božje svijesti. Puna Božja svijest ne može se ostvariti u ovoj zemaljskoj školi. To bi bilo ostvarenje kozmičkog uzašašća. Moguće je imati otkrivenje Boga, ali ne potpuno održavati Božju svijest, jer bi to trenutno sagorilo fizičko i eteričko tijelo. To je tako visoka vibracija.

            Razine Božje svijesti ponovno bi bile: planetarno uzašašće, solarno uzašašće, galaktičko, univerzalno, multi-univerzalno i kozmičko uzašašće. To je sistem koji nas je Melkizedek vodio da koristimo. Svaka od tih su razine bogoostvarenja. Sai Baba, je postigao na ovoj planeti univerzalnu razinu bogoostvarenja i stoga je izvrstan primjer za korištenje u ovoj raspravi. On je zapravo jedinstven, međutim, on je istinski Avatar. Prava definicija Avatara je osoba koja je potpuno bogoostvarena kod rođenja. Sai Baba nije dio karmičkog kotača ove planete. On se vratio natrag radi specijalne trostruke avatarske misije služenja i ničega više. Inkarnacija avatara je veoma jedinstvena i specijalna okolnost i postoji samo šačica na cijeloj planeti. Gospod Maitreja je još jedan.

            Najviša razina bogoostvarenja koju itko drugi ikada može postići na ovoj planeti je planetarno i solarno uzašašće, sa početnim stadijem galaktičkog ostvarenja. Čovjek može usidriti i aktivirati univerzalnu razinu na ovoj planeti, kao što sam već izjavio, međutim, to ne sačinjava univerzalnog majstora. Potpuno instaliranje, aktiviranje i aktualiziranje univerzalnih čakri, univerzalnog tijela je u najboljem slučaju samo 5% ostvarenja te razine u njenom potpunom razumijevanju i rasponu značenja.

            Kao što postoje stadiji samadhija, postoje i stadiji bogoostvarenja. Bogoostvarenje ili „daivalya“, kako se spominje u kriya yogi ili istočnoj religiji, je potpuno ostvarenje čovjekovog planetarnog uzašašća. Mogla bi se napisati još jedna cijela knjiga o procesu „kozmičkog samadhija“, što ustvari ja pokušavam ovdje učiniti u zapadnim terminima.

            Istočne škole su bile brže u razvijanju naprednih sposobnosti Uzašlih Majstora. Kao što ovo poglavlje ukazuje, oni su više usmjereni i obučeni u znanosti meditacije. Zapadne škole često nude više treninga u nekim drugim aspektima. Ideal bi bio veće stapanje istočnih i zapadnih tradicija, koje su veoma bogate i što ja pokušavam učiniti u svojoj cijeloj seriji knjiga.

Druge ideje o samadhiju

 

            Paramahansa Yogananda kaže da je „samadhi postignut kada meditacija, proces meditacije i predmet meditacije, postanu jedno“. U početnim stadijima zajedništva s Bogom (Sabikalpa Samadhi), poklonikova svijest se stapa u Kozmički Duh. Njegova životna sila je povučena iz tijela, koje se čini mrtvim ili bez pokreta i rigidnim. Yogin je potpuno svjestan stanja obamrlosti svoga tijela.

            Kako on/ ona napreduje u viša stanja (Nirbikalpa Samadhi), druženje s Bogom bez usmjerenosti na tijelo u svojoj  budnoj svijesti čak i u središtu  svjetovnih dužnosti. Obje strane su obilježene s Jednotom sa zauvijek mladim blaženstvom Duha, no Nirbikalpa stanje doživljavaju samo najnapredniji Majstori. U Nirbikalpa samadhiju, yogin rastvara posljednje ostatke materijalne ili zemaljske karme. Usprkos-tomu čovjek može još uvijek imati određenu astralnu i kauzalnu karmu za odraditi i stoga preuzeti astralno i kauzalno utjelovljenje na visokim sferama vibracija.

            U Sabikalpa samadhiju tijelo je u transu bez daha i bez pokreta . U Nirbikalpa samadhiju čovjek je neopozivo u Gospodu bilo da je bez daha, disanja, bez pokreta ili aktivan.

            U knjizi Marshalla Govindana Babaji and the 18 Siddha Kriya Yoga Tradition (Babaji i 18 tradicija siddha kriya yoge), govori o Babajiju kako ulazi u stanje „Soruba samadhija“, „gdje se božanskost spustila, gdje je stopljena s i transformirana s duhovnim, intelektualnim, mentalnim, vitalnim i fizičkim tijelom. Fizičko tijelo prestaje starjeti i blista sa zlatnim sjajem božanske neiskvarene – sposobnosti. Taj „Soruba samadhi“ zatim se povezuje s naprednim ostvarenjem sedme inicijacije.

            Swami Kriyananda u svojoj knjizi, The Path (Put), na 427. stranici također govori o Sabikalpa samadhiju. On kaže: „u tom stanju tijelo je nepokretno, a čovjek je u stanju transa u prožetosti Bogom“. No, to je uvjetna zaokupljenost, stanje koje je još uvijek podložno promjeni. Kroz ponavljanu zaokupljenost u tom stanju transa, zahvat ega je postepeno slomljen, dok se ne postigne ostvarenje onoga što je Yogananda nazvao Nirbikalpa samadhi, ili neograničenom zaokupljenosti. To je položaj ili stanje potpunog ostvarenja jedinstva s Duhom.

            Dakle, čak i kada čovjek izađe iz stanja transa u Nirbikalpa samadhiju, to nije više s mislima o odvojenom postojanju od oceana Duha. To stanje se također naziva „Sahaja samadhi“ ili samadhi bez napora. Kriyananda je rekao kako božanska sloboda dolazi samo s postignućem Nirbikalpa samadhija. Kada se to postigne čovjek postaje ono što se naziva „Jivan Mukti" (oslobođena duša). Slobodna premda živi u fizičkoj formi.

            To se može povezati s prolaskom sedme inicijacije u Zapadnoj tradiciji, jer čovjek nije slobodan od kotača ponovnog rađanja dok ne postigne barem početni stadij sedme inicijacije.

            Taj ideal u istočnoj tradiciji Nirbikalpa samadhija ili neograničena zaokupljenost u Duhu bilo da čovjek meditira, služi ili živi život, je plemenit ideal za kojim svi trebaju težiti. Lako je biti duhovan dok se meditira. Pravi test je možete li ostati zaključani u tom stanju svijesti dok živite na tržnici. Stanje Nirbikalpe se može postići i kroz psihološka sredstva i duhovna sredstva, a idealno je s oboje. Istočna tradicija naglašava meditaciju, Zapadna naglašava više psiho-duhovne alate i metode. Oboje je u biti nužno.

            Dakle, ovdje imamo drugi sistem razumijevanja samadhija, od Yoganande, Kriyanande i Babajia.

            Prvi stadij: Sabikalpa samadhi

            Drugi stadij: Nirbikalpa samadhi

            Treći stadij: Soruba samadhi

            Što više netko vježba Sabikalpa samadhi, to prije može doseći Nirbikalpa samadhi što vodi do dovršenja sedam inicijacija, uzašašća i oslobođenja od kotača ponovnog rađanja. Dosljedno vježbanje Nirbikalpa samadhija vodi do Soruba samadhija, koji je potpuno ostvarenje sedme inicijacije i razvijanja sposobnosti naprednog Uzašlog Majstora i fizičke besmrtnosti.

            Sabikalpa samadhi može biti i obično se vježba između treće do pete ili šeste inicijacije. Nirbikalpa samadhi je potpuno ostvaren kod sedme inicijacije. Soruba samadhi je ostvaren kod potpunog dovršenja sedme inicijacije i/ ili ostvarenja čovjekovog planetarnog uzašašća u terminima instaliranja , aktiviranja i aktualiziranja sedam razina inicijacija, 50 do 200 čakri i dvanaest tijela, uključujući solarno, galaktičko i univerzalno.

            Ovi stadiji samadhija imaju točno određen odnos prema inicijacijama, međutim to nije potpuno isto. Soruba samadhi, na primjer, može se dogoditi u rasponu viših čakri, viših tijela i dimenzionalnih usidravanja. Postignuće tog stanja meditacije ima najjasnije određenu vezu s čovjekovom spremnošću da primi inicijacije.

            Ponovno, vaša Moćna Ja Jesam Prisutnost i sedam čohana od sedam zraka, zajedno s Gospodom Maitrejom, Sanat Kumarom, Gospodom Budhom i Gospodom Melkizedekom odlučuju kada su učenici i inicijanti spremni primiti inicijacije. Često postoji veliki nesklad sposobnosti i darova među onima koji primaju istu inicijaciju. To tako mora biti, jer svaka osoba ima različitu svrhu i slagalicu u Božjem božanskom planu!!!

Sažetak

            Ova tema o stadijima samadhija uvijek mi je bila veoma zanimljiva. Istočna religija se ne usmjerava stvarno na inicijacije na isti način kako to čine Zapadne škole misterija. Ovi stadiji su najbliže dopune Zapadnoj tradiciji. Nadam se da je ovaj komparativni pregled istočnih i zapadnih tradicija inicijacija i meditativnog sebe-ostvarenja bio od pomoći.

            Želio bih zahvaliti Julie Ray Kuever na njenoj pomoći u istraživanju ovog poglavlja. Pronalaženje jasne i sažete informacije o stadijima samadhija je poput traženja igle u plastu sijena. Zbog toga sam veoma sretan što sam napisao ovo poglavlje i pokušao premostiti istočne i zapadne tradicije. Oni koji su zainteresirani za više informacija o stadijima samadhija preporučujem da pročitaju knjigu Goswami Kriyanande, The Spiritual Science of Kriya Yoga (Duhovna znanost Kriya Yoge). Esencija prvog dijela tog poglavlja o petnaest koraka do prosvjetljenja je sintetizirana iz poglavlja u njegovoj knjizi. Nadam se i molim da istočne i zapadne tradicije postanu više integrirane i stopljene u budućnosti čineći najbožanskiji duhovni brak!!!

www.uzasasce.com