Osjećaj krivice je kao zaziranje od udarca biča pripomogao da se ne istupi iz sheme. Nagrada je bila veoma skromna. Uredan život u kojem rutina daje sedativni osjećaj sigurnosti. Tako se svjetina plašila da ne izgubi ono što, u stvari, nikada nije ni imala. Strah od guvitka onoga što ne postoji proždirao je vitalnu energiju svakog pojedinca, potpuno besmislen, potpuno štetan. Strah od život vodio je neminovnom iscrpljivanju vitalnih energija, strah od života koji veoma nalikuje strahu od smrti.

"Grad liči na logor izgubljenih duša kojima je bilo oduzeto pravo na osobni identitet. Mudrac bi rekao da ne žive u skladu s Genetskim Kodom. Da li je to globalizacija o kojoj se toliko priča?", zapita se Andrej, posmatrajući glumce svakodnevice koji su mu sve više ličili na proste pijune, likove video-igara.

Val se ponovno podiže iz oceanske mase i razbi se o hridi. "Od stida!", pomisli Andrej. Razmišljao je:

"Što je to što razlikuje percipiranu stvarnost od video-igre? Bolja definicija ekrana? Naprednija tehnologija projekcije? Bolji software? Zar nije moguće da se ono što zamišljam da vidim u stvari događa na multidimenzionalnom ekranu čiji se rubovi ne mogu uočiti? I događaji na TV ekranu se ne događaju, nitko se ne pomjera, samo pikseli drugačije osvjetljavaju ekran. I gdje tu može biti mjesta za Slobodni izbor?"

"Osvješćeni um spašava ljudsko biće, neosvješćeni zarobljava!", reče Mudrac, koji se kao čudom stvorio kraj Andreja.

"Ah, ti!", uzviknu mladić, pomislivši kako bi njegov zaštitnik bio sjajan vatrogasac.

"Slušaj, dečko! Zamoli Stvaraoca da ti reprogramira prošlost!", očito je Mudrijašu već bilo dozlogrdilo gledati Andreja kako se vrti u krug.

"Da reprogramira prošlost? O čemu ti pričaš?", sa nevjericom odvrati Andrej.

Mudrac ponovi ovaj, Andreju se činilo, luđački savjet, takoreći, naredbu. Kako je Andrej nijemo gledao u njegovom pravcu, Sjedobradi pokuša pojasniti. Veoma raspoloženo, kao da bi svojim tonom htio pripomognuti, on reče:

"Gledaj! Sad će se ponovno pojaviti ekrani. Prvi će ti pokazivati kakva te budućnost čeka ako ne zamoliš rečeno, drugi ekran pokazat će kako će se tvoja budućnost odvijati od trenutka kad budeš izgovorio molitvu. Na trećem ekranu moći ćeš vidjeti kako će se taj energetski zapis odraziti na tvoje prijatelje, poznanike, bližnje, na ljude koji te okružuju. Pri tome je od najveće važnosti da molbe koje uputiš Gospodu budu izgovorene pri spuštenim moždanim valovima. To već znaš, zar ne? Također je presudna stvar da mu daš koji trenutak vremena. Samo se skoncetriraš i sačekaš izvjesno vrijeme, razumiješ?"

"Stani, stani! Kako to misliš zamolim da mi se reprogramira prošlost, a promijeni se budućnosti?!"

"Lijepo. Reprogramiranjem prošlosti se redefiniraju vibracije proistekle iz prošlih događaja što harmonično djeluje na budućnost."

"Zar to nije uplitanje u Božju Volju?"

"Mnogi vjeruju u Božju Volju kada im se to isplati dok u drugoj prilici, kada je vjerovanje neisplativo, na nju potpuno zaborave. Ali dragi učeniče, Stvaralac je iznad volje, On jednostavno Jest. Da bi ti približio stvari, morat žu da malo iskrivim Istinu, uostalom djelovanje Boga se ne može ni objasniti ljudskim jezikom. To se uvidi i samo se u naznakama može predstaviti. Volja Stvaraoca je da je čovjek sazrijeva oplemenjivanjem slobodnog izbora. Obraćanjem Stvaraocu se okolnosti i procesi redefiniraju i harmoniziraju u cilju kvalitetnijeg sazrijevanja. Jednostavno predlažem da Njemu prebaciš vruč krumpir a On će se već pobrinuti što će i kako će. Hajde sad!"

Andrej spusti očne kapke, polako utone u meditativno stanje svijesti i uputi molbu: "Molim Boga da mi reprogramira prošlost!"

I zaista. Pojaviše se tri ekrana. Andrej usporedi događanja na prva dva. Na onom drugom monitoru, koji je predstavljao stanje stvari poslije upućene molbe, sve je bilo toliko radikalno izmjenjeno da se preplašeni mladić nije usuđivao ni pogledati na treći ekran. Slike su igrale pred njim i on kao opijen konačno progovori:

"Bože moj, kako je ovo uopće moguće?!"

"To je tek početak!", uzvrati Mudrac.

"Kakav je onda kraj ako je ovo početak?", progovori Andrej zgranuto.

"Ne bih te htio zbuniti, ali kraja nema kao ni početka, znaš!", nasmija se Andrejev sugovornik i nestane iz vidljivog svijeta kao da i nije bio tu.