JE LI VAM se kad dogodilo da na televiziji gledate užasnu emisiju, ali vam je ipak teško isključiti prijemnik? Neugodni zvukovi, eksplozije i pucnji iz vatrenog oružja, kriještavi glasovi i, vrlo često, nasilje, mogu nas istinski uzrujati. Ipak, mnogi ne ustaju i ne gase prijemnik! Nije li jednako važno zatvoriti vrata negativnome kao kada zatvaramo vrata pred zimskom hladnoćom? Zašto smo u tome tako neodlučni?

Što se događa kad gledamo lošu televizijsku emisiju? Ako smo ono što osjećamo i percipiramo, djeluje li program koji gledamo na naš karakter? Ako smo ljutiti, može li se u nama pojaviti još veći bijes? Ako smo prestrašeni, možemo li se još više bojati?
Ako osjećamo nelagodu ili uzrujanost, možemo li tada ostati i bez ono malo ostatka mira? Ako planiramo i djelujemo u smjeru ostvarivanja povoljnih i korisnih ciljeva, zašto um, srce i emocije otvaramo štetnim emisijama? Mnoge od njih plod su rada senzacionalistički nastrojenih producenata koji žele što više

Mjera dobrog izbora sastoji se u tome
hoće li čovjek voljeti i pronaći dobro u
onome što je odabrao. — Charles Lamb

Svijet je moguće poboljšati
uz manje televizije, a više vizije. — E. C. McKenzie

Poniznost dovodi do snage, a ne slabosti.
Priznanje pogrešaka i njihovo ispravljanje
najviši su oblik samopoštovanja. — John. J. McCloy 

Dok gledamo neke od najpopularnijih emisija, možda ćemo osjetiti uzbuđeno udaranje srca, možda ćemo stiskati šake i nakon toga biti iscrpljeni i ispražnjeni! U pojedinim slučajevima neumjerena zabava može postati i poput droge. Mogu li nas medijske drame toliko zaokupiti da nam gotovo i ne ostaje prostora za korisne i kreativne aktivnosti?

Još od samih početaka televizije, industrija zabave ispire mozak mnogim mladim ljudima, govoreći im kako im je glavni životni smisao usrećivati same sebe. No takve aktivnosti i težnje najčešće umanjuju sreću, i njima samima i svima koji su oko njih.
Dakako, televizija nije jedini medij koji nudi neprincipijelnu zabavu.
Na primjer, promislite o djelovanju nekih od proizvoda filmske industrije ili izdavačke djelatnosti ili određenih sportskih emisija.
Bilo bi zanimljivo pribilježiti koliko puta na dan upadamo u pravi trans ili postajemo rastreseni samo zbog zabave koja nipošto nije korisna. Uzalud utrošeni dan nestaje zauvijek, pa bi stoga logično i korisno bilo na najbolji mogući način iskoristiti svaki sat svakoga dana.

Kada televizija poučava, a kada može biti štetna? Nema sumnje da su mnoge obrazovne emisije izvrsna prilika za učenje.
Kako odrediti koji programi mogu štetiti našem živčanom sustavu, umu i srcu, a koji im mogu itekako koristiti?

Ako se ne trgnemo iz nezdrave letargije obilja i ne spoznamo da se televizija, uglavnom, koristi za odvraćanje pozornosti, zavođenje,
zabavljanje i izoliranje, tada će televizija i oni koji je financiraju, oni koji je gledaju i oni koji na tome rade, prekasno ugledati posve drukčiju sliku. — Edward R. Murrow, 1958.

Kako mladim ljudima pomoći da shvate da istinska sreća dolazi iznutra, a ne iz vanjskih programa? Bi li ta pogrešna potraga za srećom mogla biti jedan od razloga zbog kojih Amerika, kao središte industrije zabave, u zatvorima ima gotovo dvostruko veći udio stanovnika nego većina drugih zemalja? Zahtijeva li temeljna praktičnost života upoznavanje i razlučivanje značenja i vođenja života i ljudskoga razvoja u smjeru izvrsnosti u umu i vrlinama?

»Iskazivati moć« znači vjerovati u sebe i svoje mogućnosti.
Može li podvrgavanje vanjskim utjecajima potkopati našu osobnu moć? Može li pasivna i pretjerana zabava umanjiti plodonosnost našeg života?

Ne što imamo, nego što koristimo; ne što
vidimo, nego što biramo, to su stvari koje
potkopavaju ili unaprjeđuju ukupnost
čovjekove sreće. — Joseph Fort Newton

Sudbina nije pitanje slučaja, nego izbora;
sudbinu ne treba iščekivati, nego je
treba ostvariti. — William Jennings Bryan

Voli naše načelo, uredi naš temelj,
radi na našem cilju. — Auguste Comte

guće da se od ljudskih dobrotvora pretvaramo u parazite? Sve naše odluke i izbori čine građevinske blokove našeg života. Dobivamo priliku oblikovati svoj svijet upravo posredstvom svijesti.
Način na koji percipiramo i reagiramo na svijet u kojem živimo proistječe iz naših odluka i izbora. Imamo moć slobodne volje kojom možemo odrediti što u životu želimo. Neke će odluke biti lagane; neke teške. Ali doista možemo birati!

Ako je očito da bez prestanka, u svakom trenutku tijekom svakoga dana, donosimo odluke, je li važno birati »ispravno«?
Koje su mogućnosti najviši oblik dobra, kako za nas, tako i za druge? Koji su oblici zabave korisni? Koje su nam alternative?
Produktivan život zahtijeva disciplinu i razlučivanje. Što god da nam se nudi, možemo odabrati ono što je korisno za naš napredak. 

ČINI SE da je nekim ljudima posve jasno što u životu ne žele, no koliko ih je pripravno oblikovati potrebne vizije, odraditi planiranje i uložiti trud kako bi postigli ono što žele? Kada bi nas netko upitao kako se od točke A dolazi do točke B, vjerojatno bismo ga uputili na pravi smjer i objasnili mu gdje treba skrenuti, kako bi došao na željeno odredište. I život možemo voditi na identičnim načelima. Kada jednom utvrdimo što želimo, možemo se postaviti u položaj iz kojeg će biti moguće odrediti željene ciljevepotom poraditi na njihovu ostvarenju.

Kada postavimo ciljeve u okviru onoga što u životu želimo, dajemo li samima sebi priliku da razvijemo veći potencijal? Na trenutak promislite o tome. Moramo li točno znati kamo idemo kako bismo onamo i došli? Nužno ne! Kao instrumenti Stvoritelja, nismo li uvijek u nazočnosti usmjeravanja punog ljubavi? Upravo nas takva vrsta svijesti potiče da radimo još malo više, da radimo djelotvornije i osjećamo više smisla u onome što činimo i kamo idemo. Penji se visoko, penji se daleko.

Cilj ti je nebo, odredište zvijezda. — Natpis na
Williams Collegeu, u Williamstownu 

Nije dovoljno biti marljiv i zauzet... pitanje
je: Što tako marljivo radimo? — Henry David Thoreau 

Jedan moj prijatelj svećenik, kada planira i postavlja ciljeve, redovito dodaje: »To ili nešto još bolje, Bože moj!« A takva volja otvara vrata prijemčivosti za bolje zamisli od onih koje nam trenutačno nudi božanski izvor.

Život je prepun prijelaza i razvoja. Svaki korak na tom putu ujedno je jedinstveno iskustvo i dio cjeline života. Nema običnih trenutaka. Na primjer, trenutak u kojem živite baš sada ukupnost je, a ne nešto što je odvojeno od vašeg cijelog života.
Vodite računa o staroj izreci: »Život je ono što vam se događa dok smišljate druge planove!« Svaki dio vašega dana jednako je važan. 1 baš kao što se usklađujemo s pozitivnim odlikama dok nam je um koncentriran na točno određene misli, jednako tako možemo se uskladiti i sa željenim ciljevima koji vode do stalnog napredovanja.

Donijeti odluku o tome što želimo postići može nalikovati na stavljanje zvala u konjska usta. One su vjerojatno najmanji dio konjske opreme, a ipak su najvažnije. Zahvaljujući njima nadziremo i usmjeravamo kretanje konja. Blagim potezanjem možemo navesti konja da se kreće u kojem god smjeru poželimo. Bez takvog usmjeravanja, konj bi mogao odšetati na livadu i pasti travu!
Bez vizije ili cilja koji nas nadahnjuje i poziva na više oblike izražavanja,
možda nećemo ostvariti koristan i napredan život kakav priželjkujemo!

Izvor cjelokupnog stvaranja čista je svijest... čisti potencijal koji traži način izražavanja iz nemanifestnog u manifestno. A kada uvidimo
da je naše istinsko Ja čisti potencijal, usklađujemo se sa silom koja manifestira sve u svijetu. — Deepak Chopra

Jedna priča govori o čovjeku koji je sjedio pokraj prozora i gledao kako ranoproljetni vjetar po nebu raspršuje mračne oblake.
Pridržavajući glavu dlanovima, zavapio je: »Kako je samo tužan i sumoran prizor koji vidim!« Dalje od toga nije dospio. U
međuvremenu, nedaleko od njega, neki je drugi čovjek radio u polju. 1 on je uočio kako vjetar tjera oblake, te je duboko udahnuo taj živi dah koji je strujao posvuda oko njega. Dok je orao plodonosnu zemlju, osjećao je kako se posvuda uokolo budi život.

Najvažnije je imati životni zakon, znati
kako živjeti. — Hans Selye

Svako stvorenje poznaje svoje molitve i
svoju hvalu. — Kuran

nije moguće obuzdati. Taj je čovjek razumio poruku koju donosi vjetar koji puše u ožujku i to stoga što je radio na plodnome polju!
Znao je da se nov život možda i kriva, ali sjeme je već tu!
Nije li lako shvatiti kako su radnici na plodnome tlu života svjesni beskrajnog duha prirode?

Bi li i iskrena samoanaliza mogla igrati važnu ulogu u postavljanju smislenih ciljeva? U knjizi čovjekova vječita potraga Paramahansa
Yogananda kaže: »Istinska je samoanaliza najveće umijeće napretka«. Bi li bilo korisno jedno vrijeme svakodnevno zapisivati vlastite misli i težnje? Bi li nam to omogućilo da doznamo više o tome što smo i kamo želimo usmjeriti život? Što bi se dogodilo kad bismo nadišli ograničenja ega i odlutali u nepregledna polja duhovnog napretka? Bi li naše želje i ciljevi bili drukčiji od sadašnjeg trenutka? Bismo li, oslobodivši se smeća i krhotina nekorisnih čovjekovih navika, počeli sijati sjeme uspjeha
koji priželjkujemo? Imamo mogućnost mijenjati se i brzo mijenjati smjer našeg života, brzo i uz snažnu viziju i odlučnost. Jesmo li stoga graditelji vlastite sudbine?

Što želimo postići u životu? Postavimo li to pitanje mnogim ljudima, vjerojatno ćemo dobiti različite odgovore. Što bi bio vrhunac našeg duhovnog i ljudskog postignuća? Kako se okoristiti ukupnim univerzalnim načelima života iz raznih religija svijeta i života velikih ljudi kojima se divimo? Kamo idemo? Koji su nam motivi? Gdje želimo biti? Koji je najsigurniji i najbolji način dolaska na željeno odredište?