9.       Treba uvijek imati na umu da postoje četiri načina opažanja (znanja), predstavljena gore, u prvom ograničenju:

A.   Materija;

B.   Forma odjevena u Materiju;

C.   Apstraktna Forma;

D.   Esencija.

Objasnit ću ih prvo rabeći primjere iz ovoga svijeta. Na primjer, kada kažemo “snažna osoba”, “istinoljubiva osoba”, ili “lažov” itd, razlikujemo sljedeće:

•     Materija od koje se osoba sastoji, tj. tijelo. Materija je četvrta faza, pa ako govorimo o osobi, to znači tijelo.

•     Forma koja odijeva pojedinčevu materiju / oblik u koji je materija oblikovana; znači snažan, istinoljubiv ili lažljivac.

•     Apstraktna forma, tj. moguće je razodijenuti formu snažne, istinoljubive ili lažljive osobe od materije te osobe, i proučavati ove tri forme same po sebi, neodjevene u ikakvu materiju ili

tijelo. Drugim riječima, moguće je ispitivati svojstva snage, istinitosti i lažnosti, razlikovanjem vrlina ili mana u njima dok su lišeni svake supstance.

•     Esencija (npr. lažljivosti).

10.   Znajte da je esencija osobe sama po sebi, bez materije, nama posve neshvatljiva, kako kaže prvo ograničenje. To je stoga što nam naših pet čula i naša imaginacija nude samo otkrivanje akcija esencije, ali ne i esenciju samu.

Dakle, ne percipiramo esenciju, koja je čisto božanska. Više ili manje možemo apstraktno steći što god proizlazi iz esencije, no ne i samu esenciju.

.. jer naših pet osjetila i naša imaginacija ne nude nam ništa više nego otkrivanje akcija esencije, ali ne i esenciju samu.

Naprimjer:

•     Osjetilo vida nudi nam samo sjene vidljive esencije, prema tome kako su oblikovane nasuprot svjetlu.

Kada gledam u neki predmet, ne znam što on jest. Opažam ga samo kao valove koje taj predmet odbija. Vraćaju mi se i stvaram određenu formu u svojoj percepciji.

•     Osjet sluha jednostavno je sila utjecaja zvučnih valova, prenesenih kroz zrak od neke esencije. Taj zrak, odbačen pod utjecajem zvučnoga vala, pritišće na opnu ušnog bubnjića. Tako smo u mogućnosti čuti da je nešto u našoj blizini.

Zvuk dolazi od nečega izvan mene. To jest, ne znam ništa o izvoru zvuka; nemam pojma što je sam po sebi. Mogu suditi samo prema načinu na koji ga percipiram.

•     Osjetilo njuha samo je zrak koji dolazi iz esencije, udara naše osjetilne živce, i osjetimo miris.

Sve ovisi o našim živčanim receptorima i o tome kako nam oni prenose ovaj ili onaj miris.

•     Osjetilo okusa samo je rezultat dodirivanja neke esencije na naše osjetilne živce.

Tako nam sva ova četiri osjetila nude samo manifestacije akcija koje proizlaze iz neke esencije. Nikada ne otkrivaju esenciju samu.

Mnogo sam puta rekao da osoba, njezin “ja”, nalikuje crnoj kutiji s pet ulaznih točki, naših pet osjetila. Opažamo samo ono što izvana ulazi kroz njih. Štoviše, kako smo upravo ustanovili, ne percipiramo ono što uđe unutra, nego ono što je detektirano preko posebnih opni postavljenih na ulazu (nejasno je kako nas ovaj izvanjski utjecaj dostiže, uzimajući u obzir naša unutarnja ograničenja), koja nekako provode električne signale do našega mozga. Tako mi selektivno opažamo reakciju naših osjetila na neki izvanjski utjecaj.

Prirodno, ako je neko naše osjetilo oštećeno, ili su neke od naših sposobnosti manjkave, tada će naša percepcija svijeta biti iskrivljena u odnosu na normalnu. Uzimajući u obzir idealnu sliku, nemamo načina znati išta, jer ne možemo zamisliti išta što bi postojalo izvan nas. Stoga je nemoguće govoriti o esenciji.

Možemo zamisliti apstraktnu formu, pa ipak je nepoznato možemo li to učiniti ispravno.

Čak i naš najjači osjet, dodir, koji može razlikovati između toploga i hladnoga, čvrstoga i mekoga, samo je otkrivenje akcija unutar esencije; to su samo manifestacije esencije. Vruće može biti ohlađeno, hladno zagrijano; čvrsta tvar može biti pretvorena u tekuću kroz određene kemijske operacije, a tekuće pretvoreno u zrak, dakle samo plin, gdje prestaje svako razlikovanje od strane naših pet osjetila. Ipak, esencija i dalje postoji, jer možete još jedamput pretvoriti zrak u tekućinu, a tekućinu u čvrstu tvar.

Jasno je kao sunčan dan da nam naših pet osjetila ne otkrivaju ikakvu esenciju, nego samo ispade i manifestacije djelovanja esencije.

Znano je da ono što ne možemo osjetiti, ne možemo ni zamisliti; a na ono što ne možemo zamisliti, ne možemo misliti; nemamo načina percipirati.

Baal HaSulam misli da, bez uzlaza kroz svjetove BYA do svjetova Atzilut i Ein Sof u našim osjetilima, nećemo steći Stvoritelja. Nikada nećemo moći percipirati nešto što je izvan ili iznad nas. Niti naših pet prirodnih osjeta – dodir, njuh, vid, sluh i okus, niti Deset Sefirot u svjetovima BYA neće nam dati ništa.

Ako želimo steći Više kategorije koje su izvan nas, trebamo doseći više svjetove gdje svjetlost zapravo postoji.

Svjetlosti u svjetovima Assiya, Yetzira i Beria su crna, zelena i crvena.

Kada se sva ona kombiniraju, što nam omogućuje da osjetimo kako se ističu nasuprot bijele pozadine Atziluta, steći ćemo što ta bijela pozadina uistinu jest. Ovdje Baal HaSulam ističe da bez ispravljanja naših unutrašnjih senzacija i uzlaženja do Viših Svjetova, osoba nema mogućnosti steći duhovnost.

Štoviše, nemamo sposobnosti percipirati čak ni vlastitu esenciju. Osjećam i znam da zauzimam određeno mjesto na svijetu, da sam čvrst, topao i da mislim, i slične manifestacije djelovanja svoje esencije. Ipak, ako me upitate što je moja vlastita esencija, iz koje izviru sve ove manifestacije, nemam pojma što bih vam odgovorio. Vidite tako da nas je providnost spriječila u stjecanju ikakve esencije. Stječemo samo manifestacije i oblike akcija koje izviru iz esencije.

To jest, ne možemo steći čak ni sebe same, još manje Više Svjetove, sve dok ne dosegnemo razinu na kojoj se manifestira esencija.

11.   Možemo u potpunosti percipirati (shvatiti) Materiju, o čemu smo raspravljali u prvom ograničenju, to jest, manifestacije djelovanja svake esencije.

Sada objašnjava do koje su nam mjere dostupne različite razine postignuća. Naše je postignuće stupnjevano: Malchut, Zeir Anpin, Bina i Hochma. Koliko ispravno možemo doživljavati svaku od tih kategorija?

Sasvim je moguće da nam takva svjesnost može nadoknaditi nedostatak znanja. Znanje upravo onoga što ne znam može mi pomoći u pronalaženju smjera i izbjegavanju pogrešaka.

Materija otkriva akcije svake esencije, pa je otkrivenje materije posve dovoljno za nas.

Najniža razina postignuća jest postignuće materije. Ono u potpunosti zadovoljava sve naše želje i potrebe. To jest, kada postignemo, osjetimo i apsorbiramo univerzum na ovoj razini, više nemamo pitanja. Na takav smo način stvoreni. Kako se počinjemo uspinjati, naše potrebe rastu i razvijaju se, uključujući i naše zahtjeve za osjećajem materije. No, sve u svemu, stvoreni smo na takav način da nemamo preveliku nuždu za tim.

Ovo objašnjava zašto nimalo ne patimo zbog potpune nemogućnosti percepcije same esencije. Štoviše, ne želimo. Na isti način, ne osjećamo potrebu za šestim prstom na ruci.

Stvoren sam na način da mi je pet prstiju posve dovoljno. Moj je mozak oblikovan tako da preferiram raditi s pet prstiju, iako, prema potrebi, mogu djelovati i s manjim brojem, nekako nadoknađujući nedostatak. Međutim, potpuno sam nespreman raditi sa šest ili sedam prstiju. Priroda me nije obdarila tehnikom za takav rad. Čak ne mogu ni zamisliti što bih radio s dodatnim prstom.

Drugim riječima, shvaćanje je materije, to jest, manifestacija djelovanja esencije, dovoljno za sve naše potrebe i istraživanja, kako u postignuću naše vlastite biti, tako i u postignuću svake vanjske.

Stoga, nemamo problema ni sa čim što se odnosi na materiju. Ako živimo jedino u njezinim ograničenjima, osjećamo se poprilično zadovoljnima s našim postignućima.

No, zamislite kabalista, koji postiže više forme te osjeća beznačajnost nižih kategorija i pomislite na njegovu golemu težnju za beskonačnim proširenjem sposobnosti svojih osjetila. Želi steći tisuće ticala, žudi za beskonačnim osjećajem beskrajne raznovrsnosti boja, dok se sve to ne stopi u jednostavno, bijelo, apsolutno i sveobuhvatno znanje.

Mi, međutim, izgleda da nemamo problem, i radosno pristajemo na život s naših pet malenih prstiju. Veće se težnje javljaju pod utjecajem Više Svjetlosti. Ona u nama stvara sve više novih potreba, dok nam, istovremeno, omogućava shvaćanje da bismo, posjedovanjem više različitih Kelim, mogli percipirati znatno veći svijet nego što naših pet osjetila može zahvatiti na prilično iskrivljen način.

Kada se nešto zbiva izvan nas, mi to opažamo unutar vrlo ograničenog, jednostranog i iskrivljenog raspona senzacija. Zamislimo da neki vanjski utjecaj nesmetano uđe u nas („neprerađen“). Da smo oblikovani na način da sve može prodrijeti u nas bez otpora s naše strane, bili bismo u mogućnosti precipirati apsolutno sve vanjske utjecaje. Što znači percipiranje nečega što je izvan mene? Stvoritelj je izvan mene, stoga bih Ga jasno osjetio i percipirao.

To će postati moguće ako uklonim sve pregrade koje stoje na putu nadolazećih informacija. One djeluju kao membrane koje dopuštaju ulazak informacija samo unutar njihova ograničenog raspona. Ako se pomaknem iz crne boje, prema zelenoj, crvenoj, i bijeloj, tada ću steći dva, ili čak dvadeset novih osjetila, pored svojih pet prirodnih. Tada ću biti u mogućnosti uzdići se do Svijeta Atzilut, i kroz te boje percipirati višu svjetlost, koja će nesmetano ući u mene.

Kako će se to dogoditi? Neću biti u mogućnosti otvoriti dodatne otvore na mojoj „crnoj kutiji“. Ali, ni ne trebam to učiniti – osjećaj bijele boje ući će u mene kroz moje opažanje crne, zelene i crvene, nakon kojih slijedi bezbojnost Stvoritelja. To se događa zbog toga što ću kroz te neiskrivljene boje koje uđu u mene moći osjetiti što je unutar njih, to jest, Deset Sefirot izravnog, čistog svjetla.

 

Kao posljedicu toga, vidimo da čak i bez izlaska iz samoga Kli, crne kutije, sve ovisi o tome kako je podešena. Knjiga Zohar uči nas kako prilagoditi sebe Višem Sjaju. Zohar se spušta iz najviše točke Atzilut, zbog čega je njegovo ime „sjaj“.

„Knjiga Zohar“ objašnjava kako možemo percipirati duhovne informacije mijenjanjem naših unutarnjih parametara. Drugim riječima, postižemo formu u materiji, apstraktnu formu, i esenciju kroz materiju forme.

Kako bismo dosegli Svijet Atzilut, „Zohar“ se bavi samo dvama tipovima postignuća. Nakon dosezanja Svijeta Atzilut i stanja Gmar Tikkun (Konačno Ispravljanje), postižemo apsolutnu formu, i kroz nju, esenciju Svijeta Beskonačnosti (Ein Sof).

Govorili smo o četiri vrste postignuća. Kada prodiremo u neki materijal, kako u nama tako i izvan nas, stječemo ga kao materiju, formu koju materija poprima, apstraktnu formu, i esenciju.

Rekli smo, također, da su materija i forma u materiji posve dovoljne da nas sačuvaju od pogrešaka. Sljedeće je pitanje možemo li djelovati s apstraktnom formom. Obzirom je iznad naše moći i jasnih osjećaja, može biti krivo shvaćena i može nas navesti na krivi put. Još je više tako u pogledu potpuno nedostižne esencije.

Zašto to učimo? Kada tražimo kontakt sa Stvoriteljem, trebamo znati što točno želimo postići, za što se trebamo primiti da bismo izbjegli pogreške na našem putu. Trebamo biti oprezni da ne zamišljamo apstraktne forme.

Kao pravilo, ovo se događa ljudima koji djeluju vrlo „duhovno“. Reći će vam o raznim silama koje vide, o prizorima i anđelima, o njihovim prijašnjim inkarnacijama i posebnim porukama koje su primili odozgora. To je posve pogrešna interpretacija apstraktne forme.

Prema tome, „Zohar“ izričito zabranjuje upuštanje u apstraktne forme i poziva osobu da ostane u granicama materije i njezine forme.

12.   Isto tako, formu u materiji koja je opisana u drugom ograničenju percipiramo na posve jasan i zadovoljavajući način, jer činimo to na temelju iskustva konkretnih akcija koje izvodimo iz reakcija materije. Na taj način stječemo svo uzvišeno znanje na koje se pojedinac uistinu može osloniti.

To jest, materija je ono što naša osjetila opažaju, dok je forma u materiji nešto što postižemo kao rezultat prodiranja u samu materiju.

Baal HaSulam kaže da formu u materiji postižemo potpuno i da nam je svo Više znanje koje stječemo na višim razinama istinito i jasno. Ako napredujemo ovim putem postignuća prema sve višim formama materije bez apstrahiranja forme iz materije, tada se nepogrešivo krećemo u ispravnom smjeru, prema ispravnom cilju.

Ako se bilo gdje krećemo u ovome svijetu, uvijek postoji „Ja“ smješteno u određenoj točki, određenom smjeru, i određenom cilju. Dok promatram cilj pred sobom, usmjeravam se prema njemu. To jest, „Ja“ predstavlja jednu od mojih kvaliteta, dok nemam pojma o kvaliteti cilja. Ne usmjeravam se pomoću vlastitih osjetila; nisu mi od pomoći na ovom

stupnju. Ne zamišljam kako mogu vidjeti ovaj cilj, kako si ga mogu predstaviti. Cilj sadrži određenu kvalitetu koja je posvema različita od

„Ja“. Ovo se tiče razlike između dvije razine dok, sve u svemu, postoji njih 125.

Stoga, kako ga mogu zamisliti, kako se mogu uzdići, probiti ovu barijeru? Koji bi trebao biti moj prvi korak i prema kojem cilju? Ne mogu zamisliti što želim biti. U našem svijetu mogu, primjerice, težiti postati profesor; stvaram si tu sliku u sebi, vidim ju, i jasno znam kakva je. U Kabali, međutim, nema načina na koji mogu zamisliti sve to.

Stoga, ako umjesto materije i forme koju ta materija poprima, zamislim samo apstraktnu formu, odmah ću pasti u zabludu i svojim ću se budućim napredovanjem sve više udaljavati od cilja.

Prema tome, osobu koja teži duhovnosti „Zohar“ upućuje na izniman oprez kada su u pitanju forme odvojene od materije, koje nisu percipirane našim osjetilima.

Ne mogu reći da osjećam nešto duhovno, dok ne steknem najmanji zaslon. Tek ću potom biti u mogućnosti opažati duhovne objekte i njihova svojstva. Oni će tada biti stečena forma ove materije, zato što će forma biti određena zaslonom. Zaslon nam pokazuje različita svojstva i njihove kombinacije iz materije, koja poprima određenu formu.

Stoga, on kaže: „Tako, samo iz forme ove materije stječemo svo uzvišeno znanje na koje se pojedinac uistinu može osloniti“. U procesu učenja

„Knjige Zohar“ uvijek i iznova ćemo naglašavati ovaj problem.

13.   Treće ograničenje je apstraktna forma. To znači da, nakon što nam se forma razotkrije u materiji, moć našeg zamišljanja omogućava nam da je potpuno odvojimo od materije.

Ovdje Baal HaSulam ne govori o potpunim apstrakcijama koje nikada prije nismo vidjeli (npr. anđeli i natprirodne sile). On ističe da, čak i kada promatramo nešto i potom preusmjerimo našu pažnju s promatranog objekta ili pojave, zamišljamo ga u apstraktnoj formi. Ne bismo trebali apstraktno zamišljati nešto što je prethodno imalo formu.

Pojedinac može promatrati apstrahirano ili odvojeno od bilo kakve materije; primjerice vrline ili hvalevrijedna svojstva o kojima knjige o moralnim temama govore. Kada se dotaknemo kvaliteta istine, laži, ljutnje, herojstva itd., imamo na umu njihovu apstraktnu formu, posve oslobođenu materije. Mi takvoj apstraktnoj formi pridodajemo vrline ili mane.

Danas sam, primjerice, upitan „Kako može kabalist poput Rava Shimona biti ljutit?“. To jest, kako toliko izrazito duhovna osoba može imati ikakve neduhovne kvalitete? Odakle proizlazi ovo nerazumijevanje? Razlog leži u odvojenosti forme (kvaliteta, svojstava) od materije. Ako povežete jedno s drugim, sve će nesuglasice nestati. Međutim, da biste to vidjeli, trebate najprije poprimiti ta svojstva.

Znajte da se ozbiljni znanstvenici odnose prema trećem ograničenju s posvemašnjim oprezom jer je nemoguće osloniti se na njega sa stopostotnom sigurnošću. Tomu je tako zato što je lako pogriješiti u nečemu što je odvojeno od materije. Na primjer, ne-religiozni idealist koji hvali apstraktnu kategoriju istine može zaključiti da ne bi namjerno mogao izgovoriti laž, čak ni poradi spašavanja ljudskih života, taman da i čitav svijet nestane.

Postoje mnogi idealisti koji apstrahiraju određenu kategoriju iz stvarnoga života i iz čovjeka i postave je iznad svega. Drugim riječima, odvajaju kategoriju od materije u koju je odjevena, to jest, od onoga zbog čega zapravo i postoji. Takva istinoljubiva osoba, koja je spremna žrtvovati svijet, ne razumije da se zapravo apstraktna kategorija istine pretvara u svoju suprotnost, laž.

Tora to zabranjuje u svojim zakonima, ističući da nemamo prava usvojiti apstraktnu formu kao apsolutno znanje, niti se oslanjati na nju.

No, ovo je u suprotnosti s mišljenjem Tore, koja kaže: „Ništa nije iznad spasenja Duše“, čak i ako ste prisiljeni lagati.

Uistinu, da je ispitao istinu i laž kada su stavljeni u materiju, sudio bi o tim kategorijama prema pravu ili krivu kojeg izazivaju u materiji. Tada bi, po provođenju brojnih eksperimenata u svijetu, vidio mnoštvo žrtava i gubitaka koje uzrokuju lažljivci i njihove neistine. Štoviše, opazio bi veliku dobrobit prema onima koji podržavaju istinu i onima koji provode pravilo govorenja samo istine. Tada bi došao do zaključka da nema veće vrijednosti od istine, i ničega nižeg od laži.

Kada bi idealist ovo razumio, svakako bi se složio s mišljenjem Tore i prihvatio da laž, čak iako oslobađa ljudski život smrti, ima nemjerljivo veću vrijednost i važnost od ikoje apstraktne istine. Tomu je tako zato što su apstraktne kategorije koje spadaju pod treće ograničenje posve lišene jasnoće. Nije vrijedno raspravljati o apstraktnim formama koje se još nisu materijalizirale u ovome svijetu; to je samo gubitak vremena.

Postoje određena razdoblja u našem životu kada si definiramo određene ideale. Kasnije, kako se susrećemo s njima u stvarnom životu, vidimo da ne postoje, i čim se odjenu u materiju, poprime neočekivanu, nepredvidivu, i u većini slučajeva, vrlo neprivlačnu formu.

Stoga, trebamo unaprijed prihvatiti ovo ograničenje, to jest, ni u kom slučaju ne trebamo koristiti apstraktne pojmove niti postavljati apstraktna pravila koja se odnose na duhovni svijet. Nemamo pojma čemu je nalik duhovni svijet; sljedeći stupanj nikada prije nije bio odjeven ni u kakvu konkretnu formu.

Nemamo prava promišljati o višoj razini s naše trenutne točke gledišta, jer ćemo u protivnom obmanuti sebe i nikada je nećemo doseći. Stoga, možemo govoriti samo o materiji i formi koju ta materija poprima.

Koji drugi pozitivni zaključak proizlazi iz ovoga? Kabala nas gura prema materiji, to jest, prema fizičkom osjetu duhovnoga. Upozorava nas da se ne upuštamo u apstraktne, imaginarne akcije i u isto nas vrijeme upućuje da osjetimo duhovne forme koje će naša vlastita forma poprimiti. To jest, različite forme zaslona odjevene na moje želje trebaju u meni stvoriti različite duhovne prizore; i, bez odvajanja jednog od drugoga, ja bih trebao živjeti u njima. To će se zvati duhovni svijet.

Ako sada apstrahiram jedno od drugoga, zamislit ću da danas živim u duhovnom svijetu. Najvjerojatnije ću se osjećati izvrsno dok se budem

upuštao u svoje zamisli, no to će biti tek puka fantazija. Potičući nas da ostanemo povezani s materijom, premda učimo o formi, Kabala nas primorava da odjenemo našu materiju (volju za primanjem) u prikladnu formu (volju za davanjem).

14.   Sada kada smo podrobno razjasnili ove četiri kategorije – materiju, formu u materiji, apstraktnu formu i esenciju...

Autor se ovdje zaustavlja u razmatranju esencije, zato što nema smisla govoriti o nečemu što ne možemo percipirati. Možemo apstraktno promišljati o esenciji bez znanja o tomu što ona jest, no u tom se slučaju naše promišljanje pretvara u ispraznu filozofiju.

Sada, kada smo jednostavnim primjerima podrobno razjasnili ove četiri kategorije, jasno je da:

•     U načelu, ne postoji nikakva mogućnost zahvaćanja četvrte kategorije, koja je esencija;

•     Proučavanje treće kategorije može dovesti do obmane;

•     Samo prva vrsta znanja – materija, kao i druga vrsta – forma utkana u materiju, postoje zbog našeg jasnog i dostatnog postignuća Više Providnosti.

Ako naša materija, tj. naš početni egoizam (volja za primanjem) preuzme formu davanja (altruizam), namjeru u korist Stvoritelja, to znači da ulazimo u postojanje Višeg Svijeta.

Uz njihovu pomoć, osoba može spoznati i stvarnost duhovnih razina Viših Svjetova ABYA. Čak će se i najmanja komponenta uklopiti u ove četiri kategorije. Naprimjer, svaki dio u Svijetu Beria sadrži svoju crveno obojenu posudu...

Svijet Beria je sav crven (Bina). Hochma je bijel, Bina crven, ZA ili

Yetzira zelen a Malchut ili Assiya crn.

Baal HaSulam kaže da, ukoliko uzmemo bilo koje od naših postignuća, senzacija u Svijetu Beria, osjećat ćemo ih u Kelim crvene boje, čija se svjetlost prenosi na one koji postoje u Svijetu Beria. To jest, dok prolazi kroz Kelim Svijeta Beria (tj. kroz moja vlastita svojstva, filtere), bezbojna svjetlost percipira se kao crvena.

Što je «crveno» u duhovnom? U našem svijetu grana tog korijena odgovara crvenoj boji.

Posude Svijeta Beria, koje su crvene boje, predstavljaju boju koja je

„ogrnuta“ preko esencije. Ovo se odnosi na prvi način postignuća. Iako je to samo boja, znači pojedinost i manifestacija djelovanja esencije, nikada nećemo moći dohvatiti samu esenciju, nego samo manifestaciju njezinih djelovanja. Takvu manifestaciju nazivamo „esencija“,

„materija“, „tijelo“, ili „posuda“. To jest, stječemo nedohvatljivu

esenciju kao materiju.

Stvoriteljeva svjetlost „odijeva“ se i prolazi kroz crvenu boju, što predstavlja formu koja je „odjevena“ preko esencije. To je drugi način postignuća. To je zato što se prikazuje kao crvena svjetlost, što upućuje na to da je „odjevena“ i da izvire kroz esenciju, to jest, tijelo i materija crvene boje.

Drugim riječima, postoji materija i postoje razine koje percipira ta materija, preuzimajući različite forme. Ako je u Svijetu Beria, preuzima crvenu boju.

Ipak, ukoliko osoba i dalje želi razdvojiti Višu Svjetlost od njezine esencije, od njezine crvene boje (tj. crvenu boju koja izvire u Svijetu Beria razdvojiti od bezbojne unutarnje svjetlosti), ili ukoliko počne proučavati samu svjetlost, nematerijaliziranu, to pripada trećem načinu postignuća, tj. apstraktnoj formi, i rezultirat će zabludama.

Ne mogu govoriti o Stvoritelju, nego samo o mojim svojstvima koja su slična Njegovim. Ne mogu reći da je On dobar. I što je uopće moja ideja

„dobrote“? Je li moja ideja „dobrote“ ista kao ona koju pripisujem Njemu? Ako postanem sličan Stvoritelju s deset posto udjela u kategoriji

„dobrote“, do iste mjere mogu posvjedočiti da je On dobar. Razumijem Ga jer sam sličan Njemu, jednak Njemu. Samo iz mojih vlastitih ispravljenih Kelim mogu govoriti o sličnosti sa Stvoriteljem. To znači ostati unutar granica materije čak i u izražavanju njezine forme.

Međutim, ukoliko govorimo samo o apstraktnoj kategoriji „dobrote“, tada ću je modificirati na isti način na koji sam to činio s kategorijom „istine“. Bit ću spreman žrtvovati čitavo čovječanstvo zbog očuvanja ove kategorije. Odnosno, to će biti krajnje apstrahirano u odnosu na stvarnost.

Zašto je to moguće? Činjenica je da se sastojimo od ogromnog Kli, dio kojega je ispravljen. U tome dijelu mogu Stvoritelja percipirati ispravno, dok ću Ga u ostatku mojega Kli zamisliti apstraktno, a ne odjevenog u moje osobine. Tako da će bez dvojbe moja slika o Njemu očito biti

pogrešna, jer su osobine u kojima Ga želim zamisliti još uvijek suprotne Njegovima.

Stoga, osoba se ne smije ni u kom slučaju pretjerano usredotočavati na apstraktnu formu. Ipak, ona u nama postoji jer postoji velik broj neispravljenih Kelim koji su suprotni Stvoriteljevoj formi.

Čovjeku je svojstveno da prosuđuje o formi odjevenoj u materiju, tj. o volji i namjeri za davanjem koju je stekao dio njegovih Kelim; o Stvoriteljevim svojstvima koji još nisu postali njegovi vlastiti. Sve ovo postoji unutar naše Duše, koja je po svoj prilici razdvojena na dva dijela - ispravljeni i neispravljeni.

Pa o čemu „Knjiga Zohar“ govori?

Svjetlost ulazi u ispravljeni dio vaše Duše, koji je sličan Stvoritelju po svojim svojstvima. Možete okarakterizirati sve što se događa u njoj kao formi jednakoj Stvoritelju jer su njezina svojstva odjevena u materiju.

S druge strane, i dalje imamo mnogo neispravljenih Kelim, čija je sudbina biti ispunjenima Stvoriteljevom svjetlošću. Ipak, ukoliko nastavimo prosuđivati o svjetlosti koja je još uvijek izvan naših Kelim, govorit ćemo o Stvoriteljevoj apstraktnoj formi i uvijek biti u krivu. To je zato što je nemoguće prosuđivati o svjetlu izvan neispravljenih posuda.

Apstraktne forme neizbježno vode do pogrešnih zaključaka; stoga

„Zohar“ jasno ističe da samo osoba koja je stekla jednakost forme sa Stvoriteljem može uistinu govoriti o Njemu.

Vidimo kako Kabala usmjerava osobu prema praktičnom razumijevanju i znanju, čuvajući ga od raznih pogreški. Na nesreću, neprestano govorimo

o nečemu što nije u nama; stoga nemamo načina odrediti vlastitu poziciju.

Često mi ljudi govore da su već u Svijetu Beria ili Atzilut, ili čak dostigli Gmar Tikkun. Razumijem ih, naravno; ništa ne može biti dokazano ili opovrgnuto. Mogu ih samo posavjetovati da nešto pročitaju, nekako im pokazati pravi smjer i pokušati izazvati više ili manje prigodne senzacije.

Svatko za sebe može vidjeti koliko nas često posjećuju zbrkane misli, tako da nikada nismo sigurni gdje smo zapravo.

Kada osoba uđe u duhovni svijet, ne može čvrsto stajati na svojim nogama, nego nastavlja hodati vrlo dugim putem shvaćanja, prikupljanja znanja i proučavanja raznih formi odjevenih u materiju.

Tek kada dostigne Svijet Atzilut i počne uzdizati Kelim Svjetova BYA (Gadlut Duše), osoba može reći da se uzdigla iznad zajedničke greške rada s apstraktnim formama.

U skladu s time, najstrože se zabranjuje proučavanje Viših Svjetova, i nijedan istinski kabalist to neće raditi, najmanje oni koji proučavaju Zohar. Nema koristi od spominjanja „esencije“ ili čak najmanjeg dijela kreacije, jer smo je nesposobni razumjeti. Obzirom da ne možemo razumjeti esenciju objekata u našem materijalnom svijetu, čak ćemo i više pogriješiti ako pokušavamo razumjeti duhovne manifestacije.

Esenciju i apstraktnu formu, na primjer, olovke, mogu donekle dohvatiti (ne mogu zamisliti ideju olovke izdvojenu od njezine forme). Samo forma odjevena u materiju i materija sama sadrže potpuno pouzdan izvor znanja.

Stoga, ispred sebe imamo četiri aspekta iz primjera u Svijetu Beria:

•     Posuda Beria, koja predstavlja crvenu boju i definira se kao esencija ili materija Svijeta Beria;

•     Ispunjavanje posude Svijeta Beria Višom Svjetlošću, koja je forma u materiji;

•     Viša Svjetlost sama, izdvojena od materije Svijeta Beria;

•     Esencija.

Na taj smo način detaljno pojasnili prvo ograničenje: „Knjiga Zohar“ govori samo o prvoj i drugoj vrsti znanja. Što se tiče treće i četvrte vrste, o tome se niti jedna se riječ ne spominje u čitavoj knjizi.

Dakle, kada proučavamo kabalističke knjige, nikada ne trebamo zamišljati išta što se ne nalazi u njima. U protivnom, jednostavno nećemo uspjeti profitirati od onoga što nam je dano, i pogrešno ćemo protumačiti autorove riječi. Trebali bismo se oslanjati samo na prve dvije razine znanja, materiju i formu u materiji.

15.   Drugo ograničenje objasnit ćemo na isti način. Znajte da, kako smo objasnili četiri vrste znanja u jednoj komponenti Svijeta Beria, tako je uopće istinito s obzirom na četiri Svijeta ABYA, gdje su crvena, zelena i crna boja u tri Svijeta BYA materija i esencija. Bijelo Svijeta Atzilut forma je utisnuta u materiju, tj. u tri svijeta zvana BYA. Svijet Ein Sof, kao takav, je esencija.

Pogledajmo sve duhovne svjetove (Slika 3). Svijet Beskonačnosti predstavlja esenciju (kako znamo, Svijet Beskonačnosti uključuje Svijet Adam Kadmon), a za njim slijede Svjetovi Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya. Svijet Atzilut sačinjava apstraktnu formu; Svijet Beria je materija u koju se ova forma odijeva. Atzilut je bezbojan, Beria je crvena, Yetzira zelena, a Assiya crna.

 

 

Na početku našeg istraživanja “Predgovora Knjizi Zohar” rekli smo da ne proučavamo Svijet Atzilut, nego samo Beria, Yetzira i Assiya, jer su Duše tamo. Atzilutom se bavimo samo onoliko koliko se Svjetovi BYA podižu u nj, ili obrnuto, koliko Atzilut sja unutar Svjetova BYA. Štoviše, ne dotičemo se Svjetova AK i Ein Sof.

Kako rekosmo u prvom ograničenju, esencija nam je izvan dohvata; ona je četvrta vrst znanja kojega svaki objekt skriva unutar sebe, čak i bića u ovome svijetu. Bijela boja stoji sama i nije “odjevena” u tri boje tri Svijeta BYA; dakle, svjetlost Hochma nije “odjevena” u Bina, Tifferet i Malchut, nego je apstraktna forma na koju se ne obaziremo.

Ako steknemo naš svijet iznutra (a zasigurno hoćemo), uvijek bismo se trebali prisjetiti da proučavamo samo materiju i formu utisnutu u materiju. Ipak, dublja, više unutarnja svojstva koja su u njoj skrivena nije moguće postići. Samo ih zamišljamo jer je nemoguće steći ih prije Konačnog Ispravljanja.

“Zohar” isključivo govori o našem uzdizanju do Svijeta Atzilut kroz Svjetove BYA (vidi sliku 4). Konačno Ispravljanje (Gmar Tikkun) događa se u Svijetu Atzilut. “Knjiga Zohar” ne bavi se uzdizanjem do Svijeta

Beskonačnosti (Ein Sof) nakon Gmar Tikkun-a, niti takozvanim osmim, devetim i desetim milenijem.

Stoga, uvijek ćemo vidjeti materiju i njezinu formu, dok će apstraktna forma i esencija ostati neotkrivene, jer će naše ispravljanje na svim razinama biti samo djelomično. Čak i ako se neki Reshimo pojavi u nama i ispravimo ga, to je ispravljanje uvijek ograničeno i djelomično.

Da vam kažem kako to radi. Pretpostavimo da postoji Deset Sefirot, od Keter do Malchut. Mi odsiječemo Malchut i prestanemo primati Svjetlost koja nam silazi (ukoliko pokuša ispuniti Malchut); stoga, ne možemo steći esenciju. Osim toga, kada radimo ne iz Malchut nego iz Yesod, stječemo samo prvih devet Sefirot. Stječemo ih samo s namjerom davanja; stoga, rečeno je da djelomično koristimo Yesod. Koristi se samo dio Kli koji se zove VAK, dok GAR ostaje neaktivan, tako da je drugo postignuće (koje se opaža kao apstraktna forma) odrezano. GAR de VAK stječemo u Gmar Tikkunu, a nakon toga GAR de GAR.

Postoje četiri vrste postignuća, no u ovome trenutku samo su nam dva dostupna. Stoga, trebali bismo znati što možemo a što ne prihvatiti kao nešto očito.

Ništa o tome ne spominje se u Zoharu. Govori se samo o prvoj vrsti, tj. tri boje BYA, koje se smatraju materijom, i predstavljaju tri Sefirot: Bina, Tifferet i Malchut. Zohar također govori o drugoj vrsti, koja predstavlja iluminaciju Svijeta Atzilut, “odjevenu” u tri boje BYA, tj. svjetlost Hochma, “odjevena” u Bina, tifferet i Malchut – forma koja “odijeva” sebe u materiju. Knjiga Zohar ispituje samo te dvije vrste.

Prema tome, ukoliko svaki učenik nije krajnje svjestan da, kada proučava Zohar, njegove misli i shvaćanja moraju uvijek biti unutar granica te dvije vrste znanja, odmah će postati zbunjen po svim pitanjima jer će lišiti riječi njihova istinskog značenja.

To jest, ukoliko tijekom naših studija jasno ne shvatimo da radimo s konkretnim formama utisnutima u materiju, potpuno ćemo promašiti ono što “Zohar” pokušava objasniti. Baal HaSulam nas upozorava da ne padnemo u tu zamku.

Postavlja se pitanje je li realistično postići ono što on opisuje. Mogu li doista kontrolirati sebe; vidjeti se kao netko tko jasno razumije sva ta pitanja tijekom studija, netko tko može precizno razlikovati ove osobine u sebi? Je li to uopće moguće?

Iako nam on kaže da je nemoguće, ispravna percepcija pojavljuje se podsvijesno kroz naš ispravan stav prema stvarnosti, tj. usredotočenjem na Stvoritelja kroz grupu.

Što je zapravo grupa? To je indikator mojeg altruističnog usmjerenja. Ukoliko se ispravno usmjerim na Stvoritelja kroz grupu (ja, grupa i Stvoritelj), tada sam doista usmjeren na Nj. To se događa jer se ne mogu odnositi prema grupi u svojoj želji da Ga steknem, ukoliko moje namjere ne postanu altruistične.

Tako da, ako sam usmjeren na Stvoritelja kroz grupu, moram neophodno djelovati sa svojim dijelovima u kojima su moje senzacije ispravljene. Zbog toga imam vrlo jednostavan pokazatelj onoga što bih trebao raditi u određenom trenutku. Riječ je o mojem učenju s grupom i mojoj težnji prema Stvoritelju kroz grupu.

Stoga, grupa mi pomaže da ostanem unutar ispravnog okvira i učim samo ono što doista trebam, istodobno izbjegavajući područja u kojima mogu pogriješiti.

Stoga, ne trebamo neke posebne analitičke i izvanosjetilne sposobnosti. Opremljeni smo svime neophodnim za naš duhovni razvoj.

Velik je broj ljudi u našoj virtualnoj grupi. Svi mi studiramo, mislimo jedni na druge, i znamo da bez međusobnog pomaganja nećemo moći steći išta duhovnoga. Postupno ćemo postići jedinstvo, interakciju, međuovisnost i ljubav; jasno ćemo vidjeti i osjećati koliko smo povezani među sobom.

To raste iz čisto egoističnih osjećaja. Vrlo prirodno, bez ikakvog umnog truda, s materijom i formom u materiji postupat ću ispravno, usmjeravajući se prema Stvoritelju, postajanju sličnim Njemu. Neću prelaziti granice svojih neispravljenih, nereguliranih želja, u kojima mogu zamisliti apstraktne kategorije i tvrditi da je njihova istina iznad svega, i pri tome ću potpuno odbaciti sličnosti i razlike među ljudima. To jest, zakoni Tore svjedoče mojem ispravnom, istinitom stanju, koje mogu postići samo uz pomoć svjetlosti.

16.   Što smo objasnili o četiri Svijeta ABYA općenito je istinito u odnosu na svaki od svjetova. To se odnosi na svaku malu komponentu svakoga

od njih - kako je u Rosh Svijeta Atzilut, tako je u Sof Svijeta Assiya. To je zato što se svaki dio (stanje) na ljestvama svijeta Assiya, Yetzira, Beria i Atzilut sastoji od Deset Sefirot.

Ne spominjemo Keter jer je to izvor čiste svjetlosti. Svaka razina, svako postignuće sastoji se od Deset Sefirot: Keter, Hochma, Bina, ZA i Malchut.

Sefira Hochma postoji kao forma, a Bina, Tifferet i Malchut kao materija u kojoj se forma materijalizirala. Jednako tako, ima prvu i drugu definiciju, čije objekte “Zohar” ispituje, kao i Sefira Hochma, kada je odsutna iz Bina, Tifferet i Malchut, što je forma oslobođena materije...

To jest, ako govorimo o tome kako se Ohr Hochma manifestira u Bina, Tifferet i Malchut, na isti način na koji se forma manifestira u materiji. Ako govorimo samo o svjetovima Beria, Yetzira i Assiya ili o Sefirot Bina, Tifferet i Malchut, neovisno o tome gdje oni bili, tada mislimo na materiju.

O tome je moguće govoriti kao i o svjetlosti koja ispunjava ispravljene Kelim (jer je to forma preuzeta od strane materije) ili o samima Kelim u njihovu ispravljenu ili neispravljenu obliku (formi). Ipak, posve je nemoguće govoriti o svjetlosti koja je izvan Kelim, još manje zamišljati

esenciju koja je čak viša. Nema načina da kažemo išta o samome Stvoritelju, izvoru svjetlosti.

Baal HaSulam piše: “Nemojte misliti da na ove probleme nailazite samo kada dosežete više razine postignuća. Pojavljuju se čak i na relativno niskoj razini Svijeta Assiya...” On kaže da se svaka najmanja razina sastoji od svojih vlastitih Sefirot Keter, Hochma, Bina, ZA i Malchut. Dok Bina, ZA i Malchut sadrže materiju, Hochma je forma, Keter apstraktna forma a esencija je iznad toga.

Tako da ne govorimo o onome što se događa u Keter, jer je to iznad razine Stvoriteljevih misli. To je nešto što stječemo nakon Gmar Tikkuna. Nikada ne govorimo o formi koja je izdvojena iz materije. Raspravljamo ili o Beria, Yetzira i Assiya (Bina, ZA i Malchut) ili, ukoliko su oni već ispravljeni, o svjetlosti koja ulazi u njih.

Vidimo koliko je “Zohar” praktičan. Baal HaSulam posvećuje mnoge stranice svojih radova ovoj stvari i mi ćemo o njima raspravljati kroz proučavanje knjige jer o tome ovisi ispravno usmjerenje prema Cilju.

17.   Sada ćemo pojasniti treće ograničenje. Iako “Zohar ispituje svaki svijet samo s pozicije Sefirot, koji su iluminacije Više Svjetlosti u ovim svjetovima i svaku komponentu na nepokretnoj, vegetativnoj, animativnoj i govornoj razini – stvaranje dotičnih svjetova, glavni objekt ispitivanja ipak je govorna razina u svakom od svjetova.

Baal HaSulam kaže da “Zohar” proučava sve što se nalazi u duhovnim svjetovima. No s čime god da se knjiga bavi (bilo svjetlošću unutar Kli ili samome Kli), nikada ne govori posebno o nepokretnim, vegetativnim i animativnim razinama postojanja jednostavno zato što to nije njezin zadatak.

Sve što je napisano u “Knjizi Zohar” tiče se samo čovjeka, tj. ljudskih Duša; načina na koji se ove Duše opslužuju ili kako služe drugim duhovnim entitetima u stvorenome.

Možete prigovoriti da milijuni ili milijarde raznih stvorenja, sila, svrha i ideja mogu postojati u univerzumu. U pravu ste, no “Zohar” se time ne bavi. To je stoga što se za istraživanje takvih stvari pojedinac mora uzdići do razine koja je iznad “Knjige Zohar”, tj. doseći više od onoga za što je knjiga namijenjena.

Svrha “Zohara” vrlo je konkretna; mora nas odvesti do Konačnog Ispravljanja. Naš se put nakon toga u potpunosti mijenja. Nastavljamo

istraživanje univerzuma svojim ispravljenim osobinama. To je istraživanje nemoguće opisati u knjigama jer ga nijedna izgovorena ili napisana riječ ne može izraziti.

Stoga, “Zohar” govori isključivo o stvarima koje se odnose na naše Duše, tj. što treba biti ispravljeno u ovome trenutku. Ostalo ga se ne tiče.

Otkrivamo da čovjek u ovome svijetu mora primiti njegu od sve četiri razine ovoga svijeta (nepokretne, vegetativne, animativne i govorne), kako bi rastao. Čak su i u čovjekovoj hrani četiri sastojka od sva četiri stupnja koji su posljedica toga što njegovo tijelo također ima četiri razine (nepokretnu, vegetativnu, animativnu i govornu). One su:

•     Volja za primanjem u svrsi samoodržanja

•     Volja za primanjem koja prevazilazi potrebu za samoodržanjem, traži preobilje, no sposobna je zauzdati samo životinjske želje;

•     Žudnja za užicima koje nudi društvo, poput općeg poštovanja i vladajućim pozicijama;

•     Težnja znanostima.

Obično kažemo da se čovjek sastoji od četiri razine želje: za tjelesnim užicima, bogatstvom, moći, slavom i znanjem.

•     Volja za primanjem u svrsi samoodržanja, što se odnosi na nepokretnu razinu želje;

•     Volja za primanjem životinjskih želja je vegativna razina želje; volja za primanjem dana kako bi se pojedinac proširio i ispunio užitkom u svojoj posudi – mesu (Basar) tijela;

•     Volja za ljudskim zadovoljstvima, koje se odnose na animativnu

razinu želje;

•     Težnja prema znanostima govorna je razina želje.

18.   Nalazimo tako da primanje s prve razine, mjeru potrebe za samoodržanjem, i s druge razine – stupanj animativnih želja koje prelaze potrebu za samoodržanjem, za njega predstavljaju primanje i održavanje s nepokretne, vegetivne i animativne razine, koje su niže u odnosu na njegovu razinu.

Ako želim hranu ili seksualna zadovoljstva (ovo su dvije osnovne vrste užitaka koje traži moje tijelo), tada primam podršku od objekata koji su niži od moje vlastite razine: od nepokretne, vegetativne i animalne razine. Ako tražim bogatstvo, također ovisim o nepokretnoj razini (novac). Ako

slijedim moć i slavu, tu već trebam ljude poput sebe, tj. ljudsku razinu. Ako žeđam za znanjem, užitak primam s više razine koja je nova za mene kao i za mnoge ljude. Moje se težnje tada smatraju duhovnima u ovome svijetu.

19.   Slično tomu, naučit ćete kategorije Višeg duhovnog svijeta. S obzirom da su svi svijetovi otisci jedan na drugome od višega do nižega, i sve što je na nepokretnom, vegetativnom, animativnom i govornom stupnju u Svijetu Beria, otisnuto je na nepokretnoj, vegetativnoj, animativnoj i govornoj razini Svijeta Yetzira. Štoviše, sve što je na nepokretnom, vegetativnom, animativnom i govornom u Svijetu Yetzira, otisnuto je na razine nepokretnog, vegetativnog, animativnog i govornog Svijeta Assiya. Ponovno, nepokretna, vegetativna, animativna i govorna razina Svijeta Assiya otisnuta je na nepokretnu, vegetativnu, animativnu i govornu razinu našega svijeta.

Sve ove razine u svakome svijetu: nepokretna, vegetativna, animativna i ljudska kopiraju jedna drugu, svaki svijet bivajući na vlastitom različitom stupnju ustrojene materije.

•     Nepokretna razina u duhovnom svijetu naziva se “palače”

•     Vegetativna razina su “odore” (“odjeća”)

•     Animativna se razina naziva “anđelima”

•     Govorna razina sastoji se od Duša ljudi u njima odnosećem svijetu

•     Deset Sefirot u svakom svijetu – jest Božanskost (Viša Svjetlost odjevena u ove četiri razine).

Duše ljudi centar su svakoga svijeta i primaju ispunjenje iz čitave duhovne stvarnosti korespondirajućeg svijeta. Slično tomu, osoba u materijalnome svijetu prima ispunjenje od čitave materijalne stvarnosti našega svijeta.

Na isti način čovjek u našem svijetu predstavlja “krunu” prirode, i vlada nad svim ostalim razinama (sve ostalo postoji samo za njega). Ljudska Duša u duhovnome svijetu središnja je točka stvaranja i upravlja svim razinama u Višoj stvarnosti.

•     U Behina Aleph, koja je volja za primanjem u svrsi održanja vlastita postojanja, osoba prima iluminaciju od palača i odora koje su tamo;

•     U Behina Bet, koja proishodi iz animativnih želja koje povećavaju pojedinčevo tijelo, on prima duhovnu svjetlost od anđela koji su tamo u količinama iznad neophodnih za održanje

njegova postojanja, kako bi razvili duhovne posude u koje je njegova Duša odjevena;

•     Razlog je što on prima od Behina Aleph i Bet, koji su niže u odnosu na njega. To su palače, odore i anđeli i njihova je razina niža nego ona ljudskih Duša;

•     U Behina Gimel, koja predstavlja ljudsku razinu volje za primanjem koja razvija duh (Ruach) čovjeka – u ovome svijetu

prima od jednakih. Stoga, tamo također prima od jednakih , dakle od svih Duša koje se nađu u tome svijetu. Uz njihovu pomoć uvećava svjetlost Ruach ispunjavajući svoju Dušu;

•     U Behina Dalet volje za primanjem, to jest aspiraciji za znanostima (misli se na kabalističko postignuće u duhovnome svijetu), pojedinac prima od Sefirot određenoga svijeta, primajući od njih HaBaD svoje Duše.

Čovjekova se duša mora razviti i usavršiti u svakom od svjetova koristeći sve što je u tom svijetu. To je treće ograničenje kojega osoba mora biti svjesna; da čitava Knjiga Zohar govori o svakoj komponenti Viših Svjetova koje proučavamo, bili to Sefirot, Duše, anđeli, odore ili palače. I iako ih proučavamo onakve kakvi jesu, učenik uvijek mora imati na umu da se spominju samo u vezi s čovjekovom Dušom, koja ih prima i biva ispunjena njima. To znači da svi oni služe potrebama te Duše. Budete li slijedili tu liniju u svojem učenju, shvatit ćete sve i biti uspješni na svome putu.

Baal HaSulam kaže da će strogim pridržavanjem svih tih ograničenja pojedinac uspjeti na svome putu. Zato daje tako detaljno objašnjenje.

Vraćat ćemo se ograničenjima koji se odnose na četiri vrste znanja: materiju, formu u materiji, asptraktnu formu i esenciju. Vidjet ćemo ih u Dušama, anđelima, odorama, palačama i svjetovima. Štogod osjećali, uvijek bismo trebali razdvojiti stvarna postignuća od onih imaginarnih, kakve ne možemo ispitati ili analizirati.

Govorili smo o stvarima koje još uvijek nismo u mogućnosti osjetiti. Bilo bi prekrasno kada bih vam mogao, uz pomoć nekoga objekta u duhovnome svijetu, pokazati što je materija, forma u materiji, apstraktna forma i esencija. Nadajmo se da ćemo uskoro doseći tu razinu. U osnovi, to je ono što težimo postići.

No čak i sada, dok govorimo o tome, već se podsvjesno pripremamo. Najvažnija je stvar naše jedinstvo i zajednička želja. Zajedno težimo postignuću jednog cilja, privući na sebe ispravljajuću svjetlost silne moći. Štogod učimo i razumijevamo, svjetlost nas potiče naprijed.

Savjetujem vam da proučite ovaj materijal i napišete kratak sažetak o onome što je ovdje napisano. Jezik Baal HaSulama pomalo je arhaičan, i tekst je prilično zbunjujuć pa prijevod sa hebrejskoga gubi nešto originalne pronicljivosti i živopisnosti. Ipak, preporučam vam da prođete kroz ove četiri vrste znanja jer ćemo s vremena na vrijeme govoriti o njima. Iako se trenutačno doimaju prilično “suhima” i apstraktnima, postupno će postati našim glavnim instrumentima postignuća, upuštanja u novu, nepoznatu materiju.

U osnovi, “Predgovor Knjizi Zohar” govori o ograničenjima kojih se valja držati tako da ispravno percipiramo informaciju koju knjiga nudi.

Uvijek postoji problem komunikacije i međusobnog razmijevanja između viših i nižih duhovnih entiteta. U našem svijetu vidimo isto: između odraslih i između djece kao i između odraslih i djece. Kada se materija odnosi na dva viša stupnja, uvijek bi trebao biti posrednik između njih. Na primjer, da bi se prehranilo dijete, majčino tijelo ima poseban sustav za proizvodnju mlijeka. Beba sisa mlijeko, koje se tada pretvara u krv. Krv se nadalje pretvara u tjelesnu materiju i tako dalje.

Kako bi niža razina primila od više, moraju postojati određeni načini prolaza i modifikacije između njih. I više i niže razine trebaju imati sustave podešavanja, prilagodbe i komunikacije. Stoga, kada pristupimo proučavanju Kabale, želimo primiti moć odozgo koja će nas uzdići i promijeniti na način da ćemo moći početi osjećati Viši Svijet, steći dodatan osjet opažanja, razumijevanja i prilagodbe istinitom svemiru.

Stoga, moramo se prilagoditi Višem Svijetu kako bismo od njega uzeli ono što nam ima dati. Ukoliko ne uspijemo, bit ćemo izgubljeni u svojim vlastitim umišljajima i praznovjerjima i nećemo uspjeti uspostaviti kontakt s višom razinom.

Kako bi nas na ovaj kontakt usmjerio precizno, čineći ih ne samo ispravnim nego i konačnim u svojoj ukupnosti, Baal HaSulam nam je omogućio ovaj Predgovor. Slično je to zdravom djetetu koje prima hranu od svoje majke i može je potpuno i valjano probaviti.

Tekst nas upućuje na to kako ograničiti sebe (stvoriti “cijev” kroz koju će do mene sve sići s više razine), kako ispravno primiti i najučinkovitije se uzdići do više razine.

Materija je naša volja za primanjem užitka, jedina stvar koju je Stvoritelj stvorio. Njezina je forma način primanja užitka: “u vlastitu korist” ili “u korist Stvoritelja”.

Trebamo ostati unutar ove dvije kategorije i izbjeći apstraktne forme rezoniranja o egoizmu i altruizmu bez ikakve povezanosti s materijom ili spekuliranje o Stvoritelju, esenciji. Ipak, to nije dovoljno, pa od 22. stavka nadalje ući ćemo dublje u ova ograničenja, podešavajući se prema valu kojeg nam “Zohar” odašilje.

Sada ćemo raspraviti o dva ograničenja, ili točnije, ispravnoj kombinaciji, kontaktu, komunikaciji između više razine koja mi šalje svjetlost i mene samoga.