KNJIGA ZOHAR (Kabala)

PREDGOVOR

Radeći na internetskim lekcijama koje Michael Laitman drži na na Svjetskoj akademiji Kabale, dali smo sve od sebe da sačuvamo stil i duh njegovih lekcija i diskusija. Ovo nije doslovan tekst, niti je lekcija o filozofiji. Ovdje ćete otkriti tajne duboke informacije o Višem Svijetu. Na ovaj način, kroz kabalista, Stvoritelj otkriva Misao Stvaranja i Njegovu svjetlost.

Tijekom jednog od svojih subotnjih predavanja, M. Laitman nam je ispričao o stavu svojega učitelja, Rabasha, prema rukopisima svojeg velikog oca Baal HaSulama, komentatora “Knjige Zohar”. Dok je objavljivao rukopise, Rabash si nikada nije dopustio načiniti i najmanji ispravak onoga što se moglo činiti pogreškom. M. Laitman je postupio jednako kada je bilješke svojega učitelja pripremao za objavljivanje.

“Ono što sada nalikuje na grešku postat će jasno kada se uzdignemo do više duhovne razine”, rekao je Rabash svojem sljedniku Michaelu Laitmanu.

Pokušat ćemo slijediti savjet naših učitelja i sve “pogreške” principijelno ostaviti neispravljenima.

Ova knjiga nije napisana; do zadnjega retka usmeno je podijeljena s brojnim članovima virtualne grupe, koji se okupljaju na mnogim mjestima u svijetu da bi čuli ove lekcije.

Čitajući ovu knjigu, možete se pridružiti zajednici kabalista početnika, pod uvjetom da je tretirate kao vrlo poseban kabalistički tekst ispunjen dubokim značenjem. Podlegnite svojim senzacijama, pustite da vas Viša Svjetlost vodi, ispravlja i pripremi vašu dušu, vaše duhovne posude, za primanje krajnjeg užitka – stapanje sa Stvoriteljem.

Studenti

Rava Michaela Laitmana

P R E D G O V O R K N J I Z I  Z O H A R

1. Dubina mudrosti i učenja sadržanih u svetoj Knjizi Zohar skrivena je iza tisuću zaključanih vratnica.

Zašto je „skrivena iza tisuću zaključanih vratnica“? Zapravo, nitko ništa ne skriva; sve postoji unutar okvira prirodnih zakona stvaranja. Za razliku od onoga kako je u ovome svijetu, nema ključa koji može otključati vrata da bi netko mogao ući tamo gdje smije ili ne smije biti. Duhovni je svijet potpuno otvoren; pojedinac samo napreduje s jedne duhovne razine na drugu i ostavlja jednu stvarnost da bi ušao u drugu u skladu s načinom na koji mijenja vlastita svojstva.

U našem svijetu predmet možemo pomaknuti s jednoga mjesta na drugo na mehanički način, dok u duhovnome svijetu moramo izvesti unutrašnji pokret kako bismo prošli iz jednog dijela svijeta u drugi. To nazivaju zaključanim vratima; dok god je osoba ograničena na jedan dio, sljedeći ostaje skriven, „zaključan“.

Što možemo učiniti da bismo ih otvorili? Promijeniti sebe u skladu s dijelom u koji želimo ući i tada ćemo ući. Vrlo je jednostavno. Sve postoji unutar čovjeka. Korištenjem potencijalnih sposobnosti iznutra, svatko se može jednostavno kretati iz svog trenutnog stanja u stanje savršenog beskraja i stapanja sa Stvoriteljem.

Sva mudrost sadržana je u metodi napredovanja u duhovnom prostoru. Zato se kaže da je dubina mudrosti „skrivena iza tisuću zaključanih vrata“. Nije skrivena ni iza kakvog izvanjskog prolaza.

Sve su brave i ključevi unutar nas. Naša se metoda sastoji u ispravnom izvršavanju unutarnjih akcija i otključavanjem brava našim unutarnjim ključevima. To je svrha studiranja “Knjige Zohar” i mudrosti Kabale uopće.

Naš je ljudski jezik preskroman da bi nas opskrbio dostatnim, pouzdanim izrazima za potpuno tumačenje ijedne stvari u toj knjizi.

To znači da, ako uzmemo čak i najmanju frazu iz “Zohara”, koja nam se čini prilično jasnom, tumačenje će zasigurno ovisiti o našoj razini postignuća. Postupno razvijajući naš unutarnji potencijal, prilagođavajući se raznim duhovnim zakonima i svojstvima, počet ćemo otkrivati veliku dubinu u svakoj riječi, frazi ili rečenici u knjizi, umjesto akcija i fenomena koje percipiramo danas. Dubina opažanja ovisi isključivo o istraživačevoj razini postignuća.

Moja tumačenja samo su prečke ljestava.

Struktura komentara za “Knjigu Zohar” nalikuje na ljestve. To ne znači da je prvo poglavlje knjige namijenjeno početnicima, a posljednje najnaprednijim studentima. Svaka rečenica, svaka riječ u tekstu uključuje unutarnje razine postignuća svih opisanih akcija i stanja.

Tekst je složen na takav način da čitatelj postupno otkriva sve jasniju sliku. On samo treba težiti otkrivanju neke unutrašnje informacije skrivene u knjizi. To je sve što čovjek razumije na ovom stupnju, no ovo inicijalno ugađanje sasvim je dovoljno da bi knjiga počela djelovati na nas na taj način.

Namjera mi je pomoći učeniku da stekne visine s kojih će moći vidjeti i istraživati što sama Knjiga opisuje. Stoga, u ovom predgovoru, nalazim neophodnim pripremiti učenika koji je zainteresiran za “Zohar”, dajući mu ispravne definicije, prikazati kako proučavati knjigu i učiti iz nje.

Drugim riječima, cilj studiranja “Zohara” jest steći Viši Svijet, osjećati i kontrolirati ga; početi živjeti ne samo u okvirima ovoga svijeta, nego ući u veću, vječnu i savršenu stvarnost.

Od početka treba biti jasno da se sve što je rečeno u Knjizi Zohar, i čak u njezinim legendama, odnosi na nazivlje (denominacije) deset Sefirot, nazvanih KaHaB (Keter, Hochma, Bina), HaGaT (Hesed, Gevura, Tifferet), NHYM (Netzah, Hod, Yesod, Malchut), i kombinacije njihovih vrijednosti. Kao dvadeset i dva znaka u govornom jeziku, čije

su permutacije dovoljne da se pred nama otkrije svaki predmet i svaki nauk, tako su poimanje i permutacije vrijednosti u deset Sefirot dovoljne za otkrivanje cjelokupne mudrosti u knjizi Nebeskoj.

Iz studija o četiri faze razvoja izravnoga svjetla, znamo da se ove faze (0,1,2,3 i 4) sukladno nazivaju „vrh znaka Yud“, znakovi Yud, Hey, Vav i Hey. Oni čine riječ HaVaYaH, neizgovorljivo ime Stvoriteljevo.

Što HaVaYaH, Stvoriteljevo ime, znači? Ovi simboli sadrže informaciju o čitavom univerzumu. Ostatak su njihova razna tumačenja. Ako ih opišemo kao Sefirot (množina od Sefira), odnosit će se na Keter,  Hochma, Bina, Zeir Anpin (ZA) i Malchut. Tada nadalje dijelimo Sefira ZA na šest Sefirot: Hesed, Gevura, Tifferet, Netzah, Hod i Yesod. Zato su ovih Deset Sefirot sve što imamo. Keter, Stvoriteljev stav prema stvorenom, prethodi Sefirot-derivatima, od kojih je posljednji Malchut, stvorenje (kreacija). Slijedom toga, Stvoriteljev stav prema stvorenju silazi od Keter do Malchut, dok stav stvorenja prema Stvoritelju uzlazi obrnutim smjerom, od Malchut do Keter. Sve što je uključeno unutar Deset Sefirotzove se Duša ili Partzuf. To je sve s čime se susrećemo.

Ništa više od toga ne znamo. Možemo percipirati samo ono što uđe u nas, i nazvati to svojim životom.

Baal HaSulam kaže da su kombinacije Sefirot i njihovih različitih, povremeno korištenih pod-Sefirotsasvim dovoljni da se opišu sva moguća stanja, akcije i svojstva svega što se događa između Stvoritelja i stvorenoga.

U našoj stvarnosti postoje tri definicije.

U stvari, nisu to definicije, nego, radije,. ograničenja, koje trebamo ispravno razumjeti. Kada se izložimo “Knjizi Zohar” kroz ova tri ograničenja, razumijemo što govori i možemo prodrijeti kroz njezinu dublju formu.

3.   Prva definicija (ograničenje):

U provedbi učenja postoje četiri kategorije, a nazivaju se:

•    Materija (Supstanca, Tvar),

•    Forma (Oblik) u Materiji,

•    Apstraktna forma, i

•    Esencija (Suština).

Ako se odmaknemo izvan našeg analiziranja, pronaći ćemo da su esencija, apstraktna forma, forma i materija odjeveni jedni u druge. Tako percipiramo svaki objekt u našem svijetu.

Na primjer, imam šalicu, koja ima formu posude (hebrejski: Kli). Materija od koje je načinjena jest glina. Kada govorim o šalici ne odnoseći se na njezin oblik ili materijal od kojeg je napravljena, odnosim se prema njezinoj apstraktnoj formi kao Kli-ju. Općenito, što je čaša ili šalica? Govorim o nečemu apstraktnom, nepovezanome s konkretnim objektom. Tada slijedi esencija, kategorija, nešto što konstituira ideju šalice, Kli, za mene

To su četiri stupnja unutarnjeg stjecanja bilo koje definicije, svrhe, radnje ili svojstva.

Jednako je s Deset Sefirot. Osoba mora biti svjesna da se Knjiga Zohar ni u najmanjoj mjeri ne bavi s konceptima poput Esencije Sefirot ili njihovom Apstraktnom Formom. Radije, s obzirom da je Forma nositelj Materije, knjiga obrađuje ili Formu Sefirot ili Materiju koju sadržavaju.

Ako uzmemo esenciju, apstraktnu formu, formu u materiji i materiju (redoslijedom kojim silaze do ovoga svijeta), naše postignuće počinje materijom i penje se gore. Baal HaSulam kaže da “Zohar” govori samo o prve dvije razine postignuća, materiji i formi u materiji. To je prvo od naših ograničenja koje se odnose na proučavanje “Zohara”.

4.   Drugo ograničenje: Sve što postoji u Božanskoj stvarnosti, a koje se odnosi na stvaranje Duša i njihovih oblika postojanja, uvjetovano je sljedećim trima stanjima:

•    Ein Sof (dosl. Beskonačnost);

•    Svijet Atzilut;

•    Tri svijeta Beria, Yetzira and Assiya.

Svijet Beskonačnosti posve je božanski i odnosi se na stanje prije Tzimtzum Aleph do stanja Konačnog Ispravljanja.

Svijet Atzilut je Svijet našeg ispravljanja. S obzirom da je sam po sebi ispravljen, predstavlja osnovu, izvor našeg života i boljitka.

Svjetovi BYA područja su u kojima mi postojimo.

Znajte da “Knjiga Zohar” istražuje samo Svjetove BYA (Beria, Yetzira i Assiya) i ništa drugo. Svjetove Ein Sof i Atzilut dodiruje samo do mjere do koje Svjetovi BYA primaju od njih. Inače se “Knjiga Zohar” uopće ne bavi njima.

Svjetovi Ein Sof i Atzilut ne zanimaju nas sami po sebi. Moramo znati gdje smo i kako nam ti svjetovi mogu pomoći.

“Knjiga Zohar” uvijek govori o praktičnoj primjeni svega što proučavamo. Bavi se samo onim što je stečeno u čovjekovoj Duši, koja

postoji, djeluje, vlada i upravlja čovjekovim ispravljanjem, no nikada ne govori ni o čemu apstraktnom.

Posljedično, naš pristup “Zoharu” treba biti čisto praktičan. Moramo mu se dati na raspolaganje, na način da nam svjetlost koju isijava može jasno ukazati što moramo ispraviti.

Esencija i apstraktna forma odnose se na ono što je iznad našeg ispravljanja. Steći ćemo i njih također, no kasnije, nakon Konačnog Ispravljanja; i zato “Knjiga Zohar” ne govori o tome. Niti spominje Svjetove Beskraja i Atzilut, gdje uzlazimo nakon Konačnog Ispravljanja. To nije naš trenutačni zadatak.

Naš je zadatak proći kroz 6000 godina (razina) ispravljanja; zato “Zohar” govori samo o ovom procesu. Opisuje mene i, kroz mene, Svjetove Ein Sof i Atzilut, radeći samo s onim što se tiče mene u mojoj materiji i formi. Ne spominje se niti jednom rječju išta što nije na bilo koji način povezano sa mnom.

5.   Treća definicija (ograničenje): Postoji tri aspekta u svakom od svjetova BYA:

•    Deset Sefirot,

•    Duše, i

•    Ostatak stvarnosti.

Deset Sefirot sačinjavaju silazeću čistu svjetlost u formi postupno umanjujućih emanacija (izviranja). Tako, svjetlost percipiramo do mjere do koje smo sposobni komunicirati s ovih Deset Sefirot.

Duše odjevene na tih Deset Sefirot postoje unutar stvarnosti koja ih okružuje. Na taj način, jedan je element unutar drugoga. Postoje dvije vrste duša: Više i ljudske. Kasnije ćemo saznati više o ideji „Viših duša“.

Ostatak okolne stvarnosti sačinjen je od Malaachim(dosl. anđeli),

Levushim (dosl. odore), te Heichalot (dosl. palače).

Ovo su inferiorne duhovne sile koje okružuju ljudsku dušu. Njihova imena upućuju na sličnost s našim svijetom: „anđeli“ su jednaki životinjama; „odore“ su sile izvanjske u odnosu na čovjeka, no vrlo mu bliske, kao u našem svijetu; „palače“ su sile koje sačinjavaju čovjekov udaljeniji okoliš.

U svakome slučaju, valja znati da, iako “Knjiga Zohar” detaljno objašnjava svaki i najsitniji detalj svakoga svijeta...

Ipak, ne treba biti u zabludi pa misliti da je sve objašnjeno o svim svjetovima. “Zohar” otkriva i obrađuje samo ono što se odnosi na jedan aspekt – ljudske duše, i posve ignorira sve što se odnosi na Deset Sefirot ili okružuje Dušu (tj. Više Duše, anđele, odore i palače).

Svaki drugi aspekt koji može biti objašnjen ili opisan iznesen je samo u svrsi razumijevanja što je ono što Duše primaju. “Knjiga Zohar” ne izgovara niti jednu riječ o ičemu što se ne odnosi na Duše.

Ova tri temeljna aspekta služe nam kao polazne točke:

•   ne izaći izvan okvira materije i forme u materiji;

•   ne izaći izvan okvira svjetova BYA;

•   ne izaći izvan okvira ljudskih Duša.

Ako ostanemo unutar okvira ova tri ograničenja, ispravno ćemo razumjeti što nam “Knjiga Zohar” želi pružiti. Na taj ćemo način precizno primiti njezinu poruku kroz kanal koji se iz knjige spušta na nas, i uspostaviti kontakt s njom. Na primjer, ako osoba s filozofskim okvirom uma pokuša apstraktno razumjeti što je napisano u knjizi, definitivno neće uspjeti. Zato se “Zohar” doima „zaključanim iza tisuću zaključanih kapija“.

Ako pojedinac želi otkriti nešto o apstraktnoj formi i esenciji, no još uvijek nije primio neophodan duhovni stupanj, neće to uspjeti s razine našeg svijeta na načine filozofskog rezoniranja. Morat će doseći

odgovarajuću razinu u Svijetu Atzilut ili Svijetu Ein Sof, i tamo započeti svoje istraživanje. Općenito, “Knjiga Zohar” nema nikakve veze s ovim stvarima; proučava isključivo proces naše korekcije. Kada se ispravimo i stekinemo Višu Stvarnost, steći ćemo i svo dodatno znanje o apstraktnoj formi, esenciji, Svjetovima Atzilut i Ein Sof, Deset Sefirot, Višim Dušama, anđelima, odorama i palačama.

“Zohar” nam ne može o tome ništa reći sve dok, uz njegovu pomoć, ne korigiramo materiju i formu u materiji, tj. svjetove BYA, u kojima naša duša i postoji. Samo nakon što stvorena želja bude ispravljena. bit će moguće reći kako stječe više duhovne stupnjeve. Sve dok je ta želja egoistična, ne može dohvatiti išta iznad svoje vlastite razine.

Prirodno, ona neće dostići razinu apstraktne forme ili esencije u svjetovima Atzilut i Ein Sof, jer to već znači posjedovanje svojstva davanja. Niti će moći steći ono što postoji izvan ljudskih duša, posebice u deset božanskih Sefirot, u čistoj svjetlosti koja izvire iz Stvoritelja.

“Knjiga Zohar” napisana je na takav način da može dovoljno i pozitivno utjecati na pojedinca koji želi primiti njezinu energiju na pravi način, tj. da bi bio ispravljen. Ukoliko pojedinac nema takvu namjeru, prelazit će preko stranica “Zohara” nesvjestan velike moći koja iz knjige izvire.

Usmjerena je na način da njezina svjetlost na nas utječe samo pod uvjetom da težimo korekciji i postignuću Višeg Svijeta. Metoda uspostavljanja kontakta s Višim Izvorom korekcije zove se Kabala. Sve što uključuje dano je zbog podešavanja pojedinca prema Višem Svjetlu.

6.   Već znate da se deset Sefirot zovu Hochma, Bina, Tifferet, Malchut, i njihov korijen, Keter. Deset ih je jer se Tifferet sastoji od šest Sefirot zvanih Hesed, Gevura, Tifferet, Netzah, Hod i Yesod. Upamtite da, uvijek kada spominjemo Deset Sefirot, mislimo na HuBTuM.

Uopće, oni se sastoje od sva četiri svijeta ABYA. To je zato što je svijet Atzilut Sefirat Hochma; svijet Beria je Sefirat Bina; svijet Yetzira je Sefirat Tifferet; a svijet Assiya je Sefirat Malchut. Konkretno, ne samo da svaki pojedini svijet ima deset Sefirot HuBTuM, nego se svaki, pa i najmanji element u svakome svijetu također sastoji od ovih deset Sefirot HuBTuM.

To jest, Hochma, Bina, Tifferet, i Malchut. Kao pravilo, čak se i ime Keter izostavlja jer Keterpredstavlja Stvoritelja. Stječe se kroz sljedeća četiri Sefirot: Hochma, Bina, Tifferet, i Malchut.

Keter čak nije opisan znakom, nego vrhom proizlazećeg slova Yud, koje je nalik udici (kuki). To je slično silaznoj svjetlosti: u trenutku kada počne stvarati nešto, odmah se pretvori u prvu fazu.

Svjetlost je nespoznatljiva sama po sebi, pa ne obraćamo pozornost na nj. Možemo govoriti o svojstvu davanja u svjetlosti, kada ga osjećamo  unutar svojega Kli. U drugoj fazi kažemo da nas daruje svjetlošću. Tako u prvoj fazi govorimo o onome što je u samoj svjetlosti, a u drugoj – što nam ona daje.

7.   Zohar uspoređuje ovih deset Sefirot, HuBTuM, sa četiri boje: bijela, crvena, zelena i crna.

•     bijela za Sefirat Hochma;

•     crvena za Sefirat Bina;

•     zelena za Sefirat Tifferet;

•     crna za Sefirat Malchut.

U našem svijetu ovi Sefirot čine četiri osnovne boje.

Nalik je to optičkom instrumentu koji ima četiri leće u spomenutim bojama. Svjetlost je jedna jedina, no dok prolazi kroz leće, stječe boje i postaje jednom od četiri vrste svjetla: bijelo, crveno, zeleno ili crno.

Stoga, Svjetlost koju nalazimo u svakoj od Sefirot je Stvoriteljeva, jednostavna i ujedinjena. Zapravo, Deset Sefirot potpuno je bezbojno.

Deset unutrašnjih Sefirot izravne svjetlosti nemaju boju, no kada prolaze kroz svjetove, stječu različite boje, odijevaju se u razne ljušture i tako se manifestiraju ispred nas. Tako opažamo ovaj svijet.

Isto možemo napisati na drugačiji način. Postoji samo jednostavno, posve bezoblično svjetlo oko nas. No, u našim unutarnjim osobinama ističemo u njemu takve slike poput nepokretne, vegetativne, animalne i ljudske razine prirode, svjetove itd. To se stječe uz pomoć naših unutrašnjih Kelim (množina od Kli). Tako nešto ne postoji u samome svjetlu.

Svjetlost koju nalazimo u svakoj od Sefirot je Stvoriteljeva. Ta je svjetlost jednostavna i ujedinjena, od Rosh (glava) Svijeta Atzilut do Sof (kraj) Svijeta Assiya. Razlikovanje ovoga svjetla u Sefirot HuBTuM događa se u Kelim (posudama), također zvanima HuBTuM. Svaki Kli (Sefira) nalik je tankoj pregradi kroz koju prolazi svjetlost Stvoritelja. Na taj način svaki Kli (dio) pridaje drukčiju boju na svjetlost koja prolazi. Tako, Kli de Hochma svijeta Atzilut propušta bijelu svjetlost. To je stoga što je Kli de Atzilut sličan samoj svjetlosti, i Stvoriteljeva svjetlost ne trpi ikakve promjene dok prolazi kroza nj.

To je tajna Svijeta Atzilut o kojemu Knjiga Zohar kaže: „On, Svjetlost i Njegova Esencija su Jedno“. U skladu s tim, svjetlost Svijeta Atzilut definirana je kao bijela. Ipak, kada se radi o Kelim svjetova Beria, Yetzira i Assiya, svjetlost koja prolazi kroz njih mijenja se i tamni. Uzmite u obzir da, na primjer, svjetlo postaje crveno svjetlo Sefire Bina u svijetu Beria, zeleno svjetlo Tiffereta u svijetu Yetzira i crno svjetlo Sefire Malchut u svijetu Asssiya.

Već postoje drugi Kelim; stoga, svjetlost preuzima boju. To se događa zato što su Kelim u Svjetovima Beria, Yetzira i Assiya (kao u Bina, ZA i

Malchut), djelomično ili posve neispravljeni s obzirom na svjetlost. Ako "Zohar” govori o bojama, možemo ih interpretirati kao svojstva Sefirot. Naprimjer, kada govorimo o zelenoj boji, to znači da se misli na svojstvo ZA, i na njegovoj smo razini ili primamo kroza nj.

8.“Kao dodatak onomu što je prije spomenuto, alegorija o četiri svjetla sadrži dodatan važan nagovještaj. Više Svjetlosti nazivaju se Sefer (dosl. knjiga).

Mudrost sadržana u svakoj knjizi ne otkriva se studentu u bijeloj boji...

Svjetlost koja nam se spušta od Stvoritelja nosi svoju mudrost, otkriva sebe. Mudrost se ne stječe iz jasne, bijele boje svjetlosti Deset Sefirot, ili iz esencije. Stječe se iz materije i forme u materiji, iz Svjetova BYA, kroz naše Duše, tj. iz reakcije Malchutna ono što silazi odozgo. Stoga, ne možemo dohvatiti bezbojnu svjetlost Keter ili jednostavnu svjetlost Atzilut, nego ih stječemo kroz Svjetove Beria, Yetzira i Assiya, kroz crnu, zelenu i crvenu boju.

Same boje daju nam ideju o tome što su beskonačnost, vječnost i savršenost. Iako su dotične osobine same po sebi bezbojne, potpuno smo nesposobni steći taj akromatizam. Možemo ga dohvatiti tek nakon što u sebe uvrstimo sve postojeće boje i ogromnu raznovrsnost njihovih kombinacija, nakon što se izmiješaju u našim posve korigiranim Kelim.

Svaka od ovih boja zauzima vlastito mjesto u Kelim. Samo kroz potpuno postignuće, kao rezultata apsorbiranja čitave palete boja, prvo dolazimo do bijele boje, a zatim do posvemašnjeg akromatizma.

Drugim riječima, ne stječemo bijelu boju. Otkrivamo sve kroz Sefirot Bina, Tifferet i Malchut. Ova su tri Sefirot, koja su tri svijeta BYA, boje kojima je napisana Knjiga Nebesa. Slova i njihove permutacije otkrivene su kroz tri gore spomenute boje. Otkrivenje Božanske svjetlosti posreduje se samo kroz njih.

Štoviše, moramo razlikovati sljedeće. Dok je bijela boja osnova knjige, sva slova su “vjenčana” s njom.

S obzirom da su stranice knjige bijele, crna se slova ističu nasuprot svoje pozadine. Čine se zalijepljenima na nju, dok ih bijela boja podržava. Skrivanjem bijele boje na stranici, povredom njezine apsolutne bjeline, slova nam prenose svoju mudrost.

Kao rezultat, ne opažamu boju, nego Kli, slova koja čitamo. Drugim riječima, ne čitamo sama slova, nego odstupanja (devijacije) koje uvodimo u svjetlost, tj. crne, zelene i crvene oblike, gdje je, kako vidimo, svjetlost odsutna. Bijelu boju opažamo čak i kroz njezinu odsutnost, jer smo stvorena bića i percipiramo sve iz vlastitih nedostataka (Hesronot), želja.

Sva je mudrost u svijetu Atzilut jer je Atzilut svijet Hochma. Beria, Yetzira i Assiya odnose se na Bina, ZA, i Malchut. Svijet Adam Kadmon (AK) je Keter.

Svjetovi Ein Sof i AK nama su jednaki, jer sve što je iznad Tzimtzum Bet i nije uključeno u Tzimtzum Alefnedostižno nam je prije Konačnog Ispravljanja. Iz toga slijedi da su oba svijeta uključena u idejuSvijeta Beskonačnosti (Ein Sof). Stječemo samo svijet Azilut kroz svjetove BYA jer je to forma ispravljena uz pomoć Tzimtzum Bet.

9.   “Zohar” kaže da Svijet Atzilut stječemo kao bijelo koje blješti u obliku slova nasuprot bijeloj pozadini u tri Svijeta BYA. Ova tri svijeta su boje, slova i njihove permutacije, kao u knjizi. To se manifestira na dva načina: ako tri Svijeta BYA prime svjetlost Atzilut na njihovu mjestu (ispod Parsa)...

To jest, Svijet Atzilut je uzvisina, dok su slova, boje i njihove permutacije određene našim koordinatima u Svjetovima Beria, Yetzira i Assiya. Kako svjetlost Beskonačnosti prolazi kroz Svijet Atzilut i ulazi Svjetove BYA, možemo biti i primati svjetlost u njima, ili možemo uzaći u Atzilut i primiti svjetlost tamo.

Možemo se slobodno kretati unutar Svjetova BYA: od Assiya do Yetzira i Beria, čak i do Atzilut. Naše Duše mogu se kretati pod uvjetom da transformiraju svoja unutrašnja svojstva. Duša se uzdiže do razine do koje se slažu (nalikuju jedni drugima, op. prev.) njezina unutrašnja svojstva.

... Ako tri svijeta BYA prime osvjetljenje iz Svijeta Atzilut dok su na svome mjestu, kada je svjetlost mnogostruko smanjena prolazivši kroz Parsa ispod Svijeta Atzilut, tada to postaje samo odbljesak Kelim de Atzilut.

To jest, Kelim Svijeta Atzilut malo osvjetljavaju Svijetove BYA. Svjetlost koja prođe iz Atziluta do Svjetova BYA naziva se “Ohr de Tolada” (svjetlost rođenja), tj. mikroskopska luminiscencija u usporedbi sa svjetlom u Svijetu Atzilut.

Inače, Svjetovi BYA (s Dušama u njima) ustaju iznad Parsa do mjesta Sefirot Bina, Tifferet i Malchut Atziluta, i “odjevaju” Svijet Atzilut, tj. primaju svjetlost gdje sja.

U ovom slučaju, zasigurno primaju svjetlost Atzilut. Prvo, trebamo ući u svjetove BYA, dostići njihovu najvišu točku u svijetu Beria, doći što je moguće bliže Parsi, i prinuditi sve svjetove BYA da uzađu u Atzilut. Zajedno sa svjetovima BYA uzdići ćemo se do svijeta Atzilut i primiti tamošnju svjetlost.

10.   Isto tako, ova alegorija ne odražava esenciju u potpunosti, jer se knjiga mudrosti ovoga svijeta sastoji od bijele pozadine i boje slova u kojima nema duha (Ruach) života.

Alegorija o svijetu Atzilut ustvari je o bijeloj stranici, a postignuće u svjetovima BYA, bivajući slična slovima, prilično je beživotno. To ne odaje nesagledivu sliku što oduzima dah, a koju čovjek stječe kada uđe u te svjetove i osjeća nove duhovne svemire, Više Duše, anđele, palače. Otkriva prekrasan, pjenušav život, otkriva sile koje upravljaju ne našim malim svijetom, nego ogromnim svemirom.

Naravno, ovaj primjer ne uspijeva izraziti takve osjećaje. Zašto je tomu tako? Baal HaSulam kaže: ... jer knjiga mudrosti ovoga svijeta sastoji se od bijele pozadine i boje slova u kojima nema duha života. Otkrivenje mudrosti (u našim osjećanjima) nije unutar njihove biti (esencije), nego izvan njih, tj. u razumu onoga koji ih proučava.

Kada se uzdižemo kroz svjetove BYA do svijeta Atzilut i stječemo nebesku mudrost, ona ne postoji na papiru, negdje izvan nas u nekakvoj knjizi, nego se pretvara u stvarnost koja nas presreće i okružuje kao rezultat naših unutrašnjih promjena.

U skladu s time, pojedinac mora biti svjestan da je bijela boja koju knjiga sadržava predmet istraživanja sama po sebi, i funkcija ostale tri boje jest da je manifestiraju.

Ovo je iznimno važna rečenica. Savjetujem da ju podrobno pogledate. Ovdje bih vas volio podsjetiti da smo mi jedna grupa koja postoji zbog

stjecanja jednog Cilja. Mnogo nas je, i želimo pomoći jedni drugima. Samo ujedinjenjem naših snaga i želja moći ćemo ispuniti ovu veliku misiju.

Baal HaSulam piše da, kada udružimo naše napore i nastojanja, tada se svaki od nas oslobađa od egzistencije unutar zatvorene ljušture. Tako stvaramo jedan zajednički Kli takve veličine da, dok prolazimo kroz svjetove BYA do Atziluta, ne stječemo boje Berije, Yetzire i Assiye, nego bijelu pozadinu Atziluta. Drugim riječima, dosežemo stanje u kojem prevazilazimo granice materije i forme u materiji, i počinjemo stjecati apstraktnu formu – nešto posve lišeno razumijevanja u našem svijetu.

Dok čitamo knjige samo u ovome svijetu, stječemo mudrost sadržanu u slovima. Čitajući knjigu u duhovnome svijetu, prilagođavamo se slovima unutar nas i gradimo naše unutrašnje osobine, slažemo unutrašnje snage, i definiramo kombinacije naših Sefirot. Dok prolazimo od slova do slova, od svijeta do svijeta, od fraze do fraze u knjigama koje su nam  preporučili kabalisti, iznutra obavljamo duhovne akcije.

Stvarajući ove znakove unutar nas, kroz njih stječemo bijelu pozadinu, tj. apsolutnu mudrost, razinu Hochma. To je razlika između stjecanja duhovne i zemaljske mudrosti. Zemaljska mudrost koncentrirana je u našim unutrašnjim Kelim, u našem znanju, dok nam duhovna mudrost omogućuje da steknemo svjetlost u našim senzacijama, do razine jednakosti naših unutrašnjih Kelim sa osobinama svjetlosti.