Knjiga o Esteri

U verziji  Biblije  kralja  Jamesa,  koju  imam,  postoji  ukupno  39  “knjiga”  u  Starom zavjetu. Od svih njih najviše nam otkriva Knjiga o Esteri, koja ogoljuje suštinu

židovskog programa i djelovanje židovskog uma. To je omiljena židovska knjiga. Nigdje u cijeloj ovoj knjizi ne pojavljuje se čak ni ime Boga.

Priča počinje sa perzijskim kraljem Ahasverom koji priređuje veliku gozbu za svoje kneževe i sluge iz svih 127 provincija svog kraljevstva. Da bi se pokazalo bogatstvo slavnog kraljevstva događaj je rastegnut na 180 dana. Bio je to sjajan i raskošan događaj.

Izgleda da je sedmog dana kralj, ponešto opijen vinom, zapovjedio sedmorici svojih dvorjana da pred njega dovedu kraljicu, čije je ime bilo Vaštija, kako bi mogao pokazati njenu ljepotu narodu i kneževima. Međutim, pojavio se problem jer je kraljica odbila pojaviti se po kraljevoj naredbi. To je jako naljutilo kralja.

Poslije savjetovanja, kojeg je održao sa sedmoricom glavnih kneževa, bilo je odlučeno da se kraljica Vaštija kazni i liši svog položaja, a da se na njeno mjesto dovede druga. Ovo je učinjeno kao lekcija svim ženama u kraljevstvu, da ih ovaj primjer obeshrabri ako ne žele slušati i podčinjavati se svojim muževima. Trebalo je da se širom cijelog kraljevstva napravi potraga za mladim lijepim djevicama, koje bi bile dovedene u tvrđavu grada Suze, kako bi kralj među njima mogao odabrati svoju novu kraljicu.

Ali u tvrđavi u Suzi vrebao je izvjesni Židov po imenu Mordokaj. Sa sobom je doveo djevojku po imenu Estera, koja mu je bila rođakinja. Prema židovskim autorima spisa, bila je “lijepa stasa i krasna lica”, i Mordokaj ju je posvojio nakon što su joj umrli otac i majka. Želeći da se domogne mogućnosti da manipulira kraljevskim dvorom, Mordokaj je ubacio Esteru među kandidatkinje. Pri tom joj je rekao da krije svoj židovski identitet, dok je sam ostao u pozadini.

Poslije dugog razdoblja od dvanaest mjeseci, tijekom kojeg su potencijalne nevjeste prolazile kroz mnoge formalnosti i protokole, gle čuda, “Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena”, pa “joj položi na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom”.

Onda je kralj Ahasver priredio još jednu veliku gozbu sa Esterom, kao kraljicom, a Mordokaj je sjedio i čekao svoje vrijeme. Stalno je savjetovao i učio Esteru govoreći joj da nikako ne otkriva svoje židovsko podrijetlo.

Mordokaj je od kraljevskih dvorjana načuo priču ili dvije o tobožnjoj uroti da se ubije kralj. Ispričao je to zatim Esteri i tražio od nje da o tome obavijesti kralja, osiguravši tako da će njemu pripisati sve zasluge za otkrivanje ovih “vitalnih informacija” i “spašavanje” kraljevog života. Kralj je povjerovao u to i objesio dvojicu ljudi.

Ovdje imamo tipičan židovski trik koji nam se demonstrira, Mordokaj je optužio dvojicu nevinih ljudi za kukavički čin, prijavivši ih i tako ih uništio, a zatim je osigurao da će dobiti sve zasluge kao heroj u ovoj podloj uroti.

Priča zatim ide na Hamana, kraljevog prvog kneza. Sve kraljeve sluge i svi dvorjani klanjali su se Hamanu i iskazivali mu poštovanje, jer im je sam kralj zapovjedio da uvažavaju njegovog prvog kneza. To jest, klanjali su se svi osim Mordokaja, koji je, naprotiv, iskazivao neprijateljstvo prema Hamanu. Ta informacija brzo je došla do Hamana, kao i vijest da je Mordokaj Židov.

To je vrlo razljutilo Hamana, koji, umjesto da stavi ruke na Mordokaja, “naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.”

Haman je onda otišao pred kralja i rekao mu: “U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.” Haman je zatim predložio da kralj izda pisani nalog da se taj narod uništi i da se da deset tisuća srebrnih talenata onima koji će to izvršiti.

Kralj je izdao taj nalog napismeno i on je otišao u svaku provinciju kraljevstva sa pečatom kraljevog prstena. Naredba je glasila da se u jednom danu unište, poubijaju i istrijebe svi Židovi i njihova imovina zapljeni.

Kada je Mardokaj ovo čuo “razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko”.

Odlučio je igrati na svoju najjaču kartu, rođakinju Esteru, koju je lukavo postavio na izuzetno povjerljivo i delikatno mjesto, odmah do centra moći, uz prijestolje, to jest uz samog kralja. Da bismo skratili priču, poštedjet ćemo vas detalja o manipulacijama koje je izvodila Estera pod vodstvom Mordokaja. Uglavnom, kralj je postao toliko zbunjen, pokoran i servilan da su Mordokaj i Estera mogli njime lako upravljati, kao što danas Židov Henry Kissinger upravlja Richardom Nixonom. Rezultat svega, kralj Ahasver potpuno je povukao svoje zapovijedi, okrenuo se protiv Hamana i na kraju ga objesio.

Otišao je i dalje. Prema židovskim autorima spisa, kralj je onda postavio Mordokaja na mjesto koje je zauzimao Haman, imenujući ga za prvog kneza, pa mu je čak dao i svoj prsten kojim se stavljao pečat na kraljevske zapovijedi. Estera je dobila Hamanovu kuću. Po priči, oni su toliko sludili kralja Ahasvera, da ne samo što im je dao svoj pečat i prsten, već je i zatražio od Mordokaja da piše Židovima u svim provincijama, dajući mu odriješene ruke da u njegovo ime napiše što god hoće i da to zapečati kraljevim prstenom.

Sada, kada je imao potpunu kontrolu, Mordokaj je sazvao kraljeve pisare i izdiktirao im zapovijed za Židove “što su u kome god gradu, da se skupe i brane svoj život, da potruju i istrijebe svaku vojsku kojega mu drago naroda i zemlje koje bi udarili na njih i djecu njihovu i žene njihove, a imanje njihovo da razgrabe.” Mordokaj je onda dao da glasnici na brzim konjima, devama i mulama odjašu u sve provincije zemlje i rašire kraljevu zapovijed svim Židovima u svakom mjestu na zemlji.

Biblija kaže: “Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova.”

Koliko se često ovo događalo tijekom sljedećih stoljeća, kada je jedan narod za drugim bivao porobljen od strane Židova! Prvi preduvjet je da strah od Židova zavlada u narodu.

Tekst dalje kaže: “Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo.” Nesumnjivo je da su kraljevi časnici, slijedeći zapovijed vlasti, odnosno kralja, pružili Židovima veliku pomoć u njihovom prljavom, ubilačkom poslu. Moramo se sjetiti da su Židovi, kada su došli na vlast u Rusiji, u jednom od najkrvavijih pokolja u povijesti, poubijali 20 milijuna najboljih bijelih Rusa i tako zauvijek uništili bilo kakvu mogućnost vodstva u otporu, koji bi ruski narod mogao pružiti. Moramo se također sjetiti da su bijeli piloti spalili i poubijali 300.000 bijelih ljudi u Dresdenu, o čemu smo govorili na drugom mjestu u ovoj knjizi.

Biblija kaže da su Židovi pobili 75.000 svojih neprijatelja. Estera je još tražila od kralja da Hamanovih deset sinova bude obješeno. Kralj je zapovjedio da se tako učini i oni su bili obješeni.

Pošto je sve bilo završeno, Židovi su slavili i proglasili taj dan praznikom, i do dana današnjeg slave Purim istog dana po židovskom kalendaru, koji nekada bude u veljači, a nekada u ožujku.

Židovi baš vole knjigu o Esteri. Zašto? Zato što je Estera bila tipična Židovka. Obmanula je i izdala svoga muža, kralja, koji ju je uzdigao u visine i proglasio kraljicom. Izdala je i narod Perzije preko koga je prijevarom došla na prijestolje. Izdala je svog muža, svog kralja i svoju zemlju. Ali bila je fanatično odana svojoj rasi - što je najveća vrlina u očima Židova - i to je pravedno. Židovi je vole, jer je bila suština židovstva.

Kao i kod gotovo svega u Bibliji, postoje velik razlike u mišljenju kod proučavatelja Biblije, kada se radi o Knjizi o Esteri. Poneki od njih smatraju je povijesno autentičnom. Većina se, međutim, sa tim ne slaže, nalazeći slabosti u opisu života u Perziji i ukazujući da ne postoje povijesni dokazi o židovskoj kraljici Perzije. Ti povjesničari tvrde da je knjiga o Esteri samo

Knjiga o Esteri

izmišljotina, koja govori o svom vremenu, napisana vjerojatno da bi objasnila praznik Purim koji se već slavio.

Sklon sam se prikloniti mišljenju druge grupe. Vjerujem da je priča o Esteri proizvod židovskog uma, uz čiju pomoć je taj narod zbijao redove i dobivao osjećaj misije, a iznad svega predstavljao Židova kao pobjednika nad svojim neprijateljima. Dalje, u ovoj knjizi je jasno iznesen glavni plan kako se uništavaju nacije, za sve buduće generacije Židova. Program je sasvim jasan: prikačiti židovske kurve kraljevima i vođama različitih kraljevstava Bijele rase; laskanjem približiti židovske savjetnike da postanu povjerljivi ljudi onih koji su na vlasti; a onda se uz pomoć židovske mreže urotnika raširiti po cijeloj zemlji, tako da se može spriječiti svako suprotstavljanje, pobiti sva opozicija i uništiti svaki nagovještaj ikakvog vodstva koje bi im se u budućnosti moglo suprotstavljati. To su Židovi činili u jednoj zemlji za drugom nekoliko posljednjih tisuća godina, a svoje zemlje domaćine su dovodili do propasti. Jedan od najmračnijih primjera u novije vrijeme je povijest Rusije.

I tako, vidimo još jednu knjigu Starog zavjeta koja je posvećena ujedinjavanju židovskog naroda, koja izoštrava njihove parazitske instinkte i postavlja plan za uništavanje čitavih naroda na koje su Židovi pričvrstili svoje pipke.