Jednom davno, bijaše jedan trezor prepun zlata, dijamanata i drugog dragog kamenja. Vrata trezora čuvao je čvrst lokot i blago bijaše sigurno.

Jednog dana pred vrata naiđe moćna željezna poluga. Lokot na trezoru bijaše joj izazov. Nema tih vrata koja poluga dosad nije razvalila. Zar je netko zaista mislio da će je običan lokot spriječiti da ude?

Željezna poluga bila je debeo i težak komad željeza. Bezbrojne su škrinje, komode i ormari popustili pred njenim napadom. Imala je puno razloga da se ponosi svojom snagom i razornom moći. Pogleda lokot i odluči ga razbiti, tek toliko, da pokaže da može.

Poluga snažno udari po lokotu, očekujući da će pući, ali lokotu ne bijaše ništa. To je iznenadi. Udari još jednom, ovaj put snažnije. Rezultat je bio isti — na lokotu se nije vidio ni najmanji trag udarca! Već se pomalo ljutila.

Zamahujući iz sve snage, poluga udri po lokotu strašnom silinom, pa još jednom, pa još jednom. Iskre su frcale, zvuk udaraca bio je zaglušujuć. Kad je nakon nekog vremena stala, iscrpljena, sa zaprepaštenjem je vidjela daje lokot čitav kao da ga nitko nije dirao. Na takvu prepreku još nikad nije naišla.

Smišljajući što bi sad mogla pokušati, opazi da dolazi ključ. Pogleda ga: kako je malen u usporedbi s njom. Razlika je ogromna. Ona je krupna i snažna, a ključić malen i beznačajan.

Ključićje upita: "Jesi li to ti radila ovu strašnu buku?"

"Nije to još ništa. Kad malo predahnem, pokazat ću ti tko je ovdje glavni."

"Nema potrebe", reče ključić, pažljivo se namjesti u lokot i lako okrene u stranu. Začuo se tihi 'klik' i lokot se otvori.

Poluga ne može vjerovati. "Čekaj malo, to ne može biti. Pa koliko sam ja silnija od tebe! Zašto siga ti tako lako otvorio, a ja udaram i udaram i ništa?"

Ključić reče: "Zato što ja poznajem srce lokota."

Tao

U životu svi nailazimo na prepreke. Ispriječile su se pred nama, ne daju nam da dođemo do nečeg što smo poželjeli, ljute nas. Kad naletimo na prepreku, lako se možemo početi ponašati onako kako smo vidjeli kod željezne poluge, navaliti i pokušati silom slomiti i razbiti ono što nam stoji na putu do željenog cilja. I u svakodnevnom govoru koristimo se riječima koje odražavaju silu kojom želimo riješiti problem: "prodor", "prijelomni trenutak" i tako dalje.

Međutim, često otkrivamo da silom ne postižemo rezultate, kao što ih nije postigla ni željezna poluga. Trgovački putnik, na primjer, koji nije otprve uspio uvjeriti kupca, primijenit će metodu pritiska i najvjerojatnije naletjeti na još veći otpor. Kao i u priči sa željeznom polugom, silovita nastojanja proizvode puno buke, ali ne i puno uspjeha. Sjetite se kako se ponašate kad se s nekim prepirete, a znate da imate pravo. Navaljujete još žešće, skačete na svaki protivnikov argument da ga skršite dok se ne pretvori u prašinu. Na žalost, reakcija je suprotna od onog što ste očekivali, protivnik se samo još čvršće drži svojeg mišljenja i ne želi popustiti ni milimetar. Prepirka se može pretvoriti u pravu svađu. I na kraju ćete u jednom trenutku morati stati, baš kao i željezna poluga, jer ste umorni i iscrpljeni od svađanja.

Mudri ljudi koji njeguju tao drukčije pristupaju životnim preprekama. Promatranje prirode naučilo ih je da nešto što je snažno i moćno uopće ne mora tako izgledati i da na kraju "meko" često pobjeđuje "tvrdo". U poglavlju 43 Tao Te Chinga naći ćemo stihove:

Najmekša stvar na svijetu

moćnija je od najtvrđe.

Na primjer, voda je vrlo povodljiva i prilagođava se svakom obliku, a kamene stijene su čvrste i nepopustljive. A ipak će voda s vremenom prodrijeti u kamen, izdupsti stijenu, nagrizati je dok ne padne, otplaviti kamenje.

Ima još puno primjera. Kad prođe tornado, niske i savitljive trave povijaju se s vjetrom i prežive oluju, a visoka i nefleksibilna stabla vjetar čupa s korijenom i ruši ih. Sjetimo se što se događa s ljudima kad zađu u godine. Ostanu bez zubiju ("tvrdo"), a jezik ("meko") ostane isti.

Kad to načelo primijenimo na odnose medu ljudima, uvidjet ćemo da možda i nije najbolje nametati svoje stavove drugima. U svakoj svađi svakom je protivniku najvažnije da on „ima pravo". To da imate pravo možete urlati protivniku u lice dok god imate daha za vikanje, ali on to ne mora priznati i prihvatiti. Dapače, možda postignete upravo suprotno i samo tjerate ljude od sebe.

Općenito se može reći da kad god nešto nastojimo postići silom, rezultat nikad nije proporcionalan onom što smo uložili. Forsiranje i prepiranje ne donose napredak, nego stvaraju napetost, uništavaju sklad i razaraju ljudske odnose.

Mnogo je bolji način - tao način — biti poput ključa iz naše priče. Lokot ključiću nije prepreka jer ključić zna kako lokot izgleda iznutra. Isto tako i mi, kad naidemo na problem, nemojmo ga napadati izvana, nego ga pokušajmo razumjeti iznutra. Kad doista shvaćamo što je u samom srcu stvari, ta nam stvar više ne može biti prepreka. Ne može biti ništa što bismo poželjeli slomiti, raznijeti na komade, uništiti. Oboružani potpunim razumijevanjem, cilj ćete postići s vrlo malo napora. Ključu je bio dovoljan jedan lagan, gotovo nevidljiv okret. Takvi trebaju biti i vaši postupci: mali korak, ali korak koji će vas dovesti do sporazuma smanjujući napetost, naglašavajući sklad i gradeći dobar odnos s ljudima. To je tajna wu weija. Premda naizgled ne radi gotovo ništa, ne postoji ništa što tao mudrac ne može postići. Tajna je u njegovoj sposobnosti uvida - a "uvid" doslovno znači vidjeti unutra.

Isto načelo valja primijeniti ne samo kad naiđemo na problem nego i u svakodnevnoj interakciji s drugim ljudima. Srce je poput trezora punog blaga koje čuva čvrst lokot. To je "blago" sposobnost za pružanje ljubavi, prijateljstva i podrške.

Ako želite doći do tog blaga, ne hvatajte se željezne poluge. Koliko god bila velika i teška, vrata neće otvoriti. Umjesto toga se poslužite ključem dobrote i razumijevanja. Kad taj ključ stavite u lokot, vidjet ćete da savršeno pristaje. S jednim laganim okretom ključa sve blago bit će vaše.