• Misaoni fragment živuće osobe:
Riječ preko latinskog dolazi od grčke riječi kharaktēr što znači dlijeto zadubljenje, graviranje, dakle nešto što će ostaviti "karakterističan" trag
Do fragmentiranja svi-jesti često dolazi stvaranjem pod-identiteta osobe koja je normalna i prosječna i ne mora imati PVO kod kojega se također događa fragmentacija. Neki od stvorenih misaonih fragmenata mogu se odvojiti od osobe, na način da ostanu vezani uz određeni prostor ili drugu osobu (što je također nakačenje).
Ovo se ne bi trebalo brkati s misaonom formom ili projiciranom energijom ljutnje, uroka ili kletve. Baldwin ovdje kao primjer spominje parazitiranje oboljele osobe na zdravoj, što je psihički (emocionalni) vampirizam. U slučaju bacanja uroka, ovo bi značilo slanje fragmenta vještičje svijesti prema žrtvi. Misaoni fragment ponaša se slično prizemljenoj duši, a karakteriziraju ga sljedeće osobine:
° Tvrdi da živi u svom vlastitom fizičkom tijelu u sadašnjem trenutku
° Zna koji je bio trenutak odvajanja od izvornog identiteta i kolika je veličina fragmentacije (u postotcima)
° Zna kada i s kojom svrhom se nakačio na domaćina U slučaju fragmenta koji nije poslan s namjerom da napravi štetu, postoji mogućnost da osoba od koje je potekao ima neke nerazriješene odnose s domaćinom u ovom ili nekom od prošlih života. Izgleda da su to vrlo često bliske osobe (npr. fragment živuće majke na djetetu stvoren nekom traumatskom situacijom). Ovakav misaoni fragment bi trebalo vratiti njegovom vlasniku, s tim što postoji mogućnost recidiva, što može biti na neki način potaknuto drugim nakačenjima na toj osobi, pa bi prije vraćanja vlasniku i njega trebalo počistiti.
Izgleda da ovdje postoji i mogućnost obrnutih uloga s nakačenjem, pa bi tako prizemljena duša mogla na sebi imati misaoni fragment još uvijek žive osobe.
Takva prizemljena duša imati će poteškoća pri odlasku u Svjetlo ukoliko se misaoni fragment ne vrati još uvijek živućem vlasniku.
Odcijepljeni fragment može biti i eterična forma nekog nedostajućeg dijela fizičkog tijela, koji je mogao ostati na nekoj lokaciji (npr. kod stradalnika na bojištu). Ako je takav fragment dio nakačenog entiteta, on bi se prije slanja entiteta u Svjetlo trebao vratiti entitetu, jer će u protivnom domaćin i dalje osjećati prisustvo tog fragmenta.
• Ostali misaoni fragmenti: Ako misaoni fragment ne pripada živućoj osobi, moguće je da se nakači ili ugnijezdi na drugi nakačeni entitet na drugim osobama. Isto tako, takav fragment može pripadati nekoj lokaciji koja je povezana s nekom traumom iz prošlog života. U ovakvom slučaju, prilikom rada s entitetom od njega se zatraži da locira fragment, bez obzira na to gdje se trenutno nalazi i integrira ga ucjelovitost svoga bića.
• "Walk-in" je koncept koji je (ponovno?) populariziran u novije vrijeme, zahvaljujući pisanju R. Montgomery i NewAge krugovima. Riječ je o zamjeni fizičkog tijela, kojeg originalna duša vlasnik prepušta nekom svjetlosnom biću zbog određene zadaće. Sugerira se da je takva zamjena dogovorena još u fazi planiranja života pred rođenje ili čak naknadno za vrijeme života kroz meditaciju. Na ovaj način bi se trebalo valjda "dobiti na vremenu" i novi vlasnik bi imao sjećanja prijašnje duše, koja je nastanjivala to tijelo, ali bez ikakvih emocionalnih povezanosti. Baldwin smatra da ovakvi slučajevi ne zahtijevaju postupak oslobađanja, već samo asistenciju u dijelu pronalaženja mogućih mračnih (demonskih) entiteta, koji su se mogli u procesu zamjene nakačiti.
Čitav koncept ipak izgleda kao odlična prilika za obmanu od strane negativnih i službeno nemanifestiranih snaga za koje bi se moglo reći ・Eda im ništa nije sveto・E, što cijelu obmanu čini još učinkovitijom i kobnijom. U svakom slučaju, ovakvo tumačenje ove pojave je solidan kandidat.
• Spajanje duša: Nije jasno odakle Baldwinu podaci koje je iznio o toj pojavi, tj. koliko su oni rezultat njegovog direktnog iskustva u radu s klijentima, a koliko navoda drugih (i kakvih) izvora, ali on navodi sljedeće:
"'Duša-um' se može odvojiti ili fragmentirati. Fragment se može odvojiti i u stopu pratiti preostali većinski dio svijesti u fizičkom tijelu. On se može nakačiti i na drugu osobu ili otići u Svjetlo i vratiti se na Zemlju u drugom utjelovljenju. Prema tome, biće može biti istovremeno utjelovljeno u nekoliko fizičkih tijela. Ovo se naziva paralelni životi. Ti ostali se mogu kontaktirati u promijenjenom stanju svijesti".
U nastavku navodi svjedočenje jednog klijenta za koje i sam tvrdi kako se mora uzeti kao špekulacija, a govori o tome kako nakačeni entitet može biti toliko raspršen u svijesti domaćina, da se zbog toga ne može ustrojiti i poslati u Svjetlo. Takav entitet može biti toliko pogođen svojom egzistencijom (u manifestiranoj realnosti), da se odluči vratiti Izvoru, gubeći tako svoj identitet i svjesnost zasebne božanske iskre.
• Identitet prošlog života može u jednom trenutku preuzeti kontrolu nad osobom zbog određenog pomaka u podsvijesti, prouzročenog npr. traumom ili konzumiranjem droga. On je svjestan činjenice da je dio cjeline "duša-um" osobe, ali u prošlosti, a ne u sadašnjosti te da, kao i u slučaju alter-ega gdje je svaki stvoren s nekom svrhom, postoji razlog njegovog pojavljivanja u svijesti trenutnog života.
Baldwin navodi primjer psihički zdrave i potpuno integrirane djevojke koja je, kako kaže, rekreacijski konzumirala ecstasy (MDMA). Nekoliko sati nakon konzumacije opsjeo ju je duh muškarca koji je mogao pričati samo nekim indijanskim narječjem, iako je ona mogla i dalje uredno pisati na engleskom.
Po prestanku djelovanja narkotika, djevojci se povratio njezin prijašnji identitet. Naknadno je utvrđeno da se identitet prošlog života pojavio iz nestrpljivosti zbog njezina sporog duhovnog razvoja, jer je 20 godina provela kao časna sestra! U daljnjem postupku, nakon što je objasnio svoje nezadovoljstvo, ali i ljubav prema djevojci, pristao je stopiti se i reintegrirati tako da djevojka više nije imala sličnih problema (ne spominje se je li nastavila sa svojom rekreacijskom aktivnošću). Baldwin sugerira da su identiteti prošlih života netaknuti i pohranjeni u našoj podsvijesti te da se pojavljivanje ovakvog identiteta, slično kao i pod-identiteta, ne može smatrati opsjednutošću u klasičnom smislu, ali ipak zahtjeva terapiju, gdje bi regresija u prošli život mogla pomoći u raščišćavanju situacije. Ovdje ostaje otvoreno pitanje jesu li zaista pohranjeni u podsvijesti ili na nekom drugom "mjestu" koje je na neki način povezano s podsviješću.
Sagan u jednom primjeru navodi da se fragment astralnog tijela domaćina (mogući ekvivalent pod-identiteta prošlog života kod Baldwina) iz njegova prošlog života nakačio na njega u sadašnjem životu zbog karmičkog duga, tj. želje da kazni domaćina zbog bijednih postupaka koje je počinio u prošlom životu. Kroz ovaj slučaj objašnjava razliku između samskare kao karmičke bilance koja ostaje u astralnom tijelu kroz čitav niz reinkarnacija i ovakvog "entiteta" koji se odvojio u času smrti i čekao kako bi se nakačio na istu osobu u nekom od sljedećih života.
• Misaona forma (engl. thoughtform) je projekcija svijesti koja može biti izražena u obliku emocije kao što je strah, ljubomora, bijes, tuga, ponos, taština, pohlepa, sebičnost, itd.
Iako može nalikovati prizemljenoj duši po načinu na koji se manifestira na domaćinu, te iako ima vlastitu svijest, inteligenciju i svrhu, misaonoj formi nedostaje stvaralačka božanska iskra, obzirom da je isključivo ljudska kreacija. Stoga ovakav entitet nije potrebno poslati u Svjetlo, već će tijekom postupka oslobađanja, kako bi se rastvorila, biti dovoljno vizualizirati svjetlo koje će je okružiti.
Ovdje dolazimo i do problematike bacanja uroka od osobe koja se aktivno bavi čarobnjaštvom, kako bi se se zagorčao život osobi kojoj je namijenjen. Takva misaona forma može pratiti domaćina (žrtvu uroka) i kroz nekoliko života. Opstanak kletvi i uroka kroz jedan ili više života može biti potpomognuto demonskim entitetima. Kletve i uroci mogu biti i razlog većoj otvorenosti prema novim nakačenjima i psihičkim (astralnim) napadima.
Može se dogoditi i da je osoba koja je zatražila oslobađanje od entiteta u ovom ili nekom od prošlih života kreirala ovakvu misaonu formu na sebi. U tom slučaju ona se može rastvoriti ako osoba preuzme odgovornost za svoj čin i razriješi emocionalno stanje koje je dovelo do kreiranja takve forme.
Ireland-Frey radi podjelu na misaone i emocionalne forme, gdje prve imaju izvorište u nekoj misli, a druge u emocijama, pri čemu samo negativne emocije mogu imati ograničavajući učinak na domaćina. Spominje i "lažne zaštitnike " (kao Baldwinov pojam, iako ga nisam uspio pronaći u njegovom pisanju), koji su životinjskog oblika, gdje neki od njih (ili svi?) mogu biti misaone forme. Kaže da nije susrela životinjske vodiče šamanskog tipa kao naprasne i opsjedajuće entitete, što i nije priroda pomoćnika.
Kako bi se dobila bolja ideja o mogućoj snazi i utjecaju misaone forme, smatram da je potrebno reći da pojam izvorno dolazi od tibetanskoga Tulpa, što bi u prijevodu značilo "stvoriti" ili "izgraditi". Takvo je stvaranje bilo dio tibetanskog okultnog, magijskog učenja po kojem su praktikanti mogli materijalizirati formu prema želji, koristeći snažnu koncentraciju misli (kroz duboku meditaciju u osami), sljedeći propisani obred. Misaona forma često je poprimala ljudski oblik, a stvarala se u svrhu izvršenja određenog čina (možemo samo zamisliti kakvog), nakon čega bi se rastvorila. Tulpa može koegzistirati sa svojim tvorcem, ali isto se tako može oteti kontroli, često ubijajući vlastitog tvorca ili nastavljajući život oslobođena njegove kontrole.1
Okultisti koriste i pojam Sluga (engl. Servitor) za Tulpu, koji se može magijski stvoriti i predstavlja, kako P. Hine kaže, neku vrstu programabilnog astralnog stroja koji se koristi za izvršavanje najrazličitijih zadataka po nalogu tvorca.
• Nadahnjujuća posjedutost (engl. inspirational possession) rezultira izvanrednim dostignućima osobe koja nije postala domaćin, jer se entitet s kojim je u kontaktu nije nakačio i nije prizemljena duša. Ovdje se špekulira da je riječ o entitetima koji se nalaze u Svjetlu, a uspostavili su kontakt s osobom kako bi im bili od pomoći i nadahnuća.
Mislim da je ovdje važno spomenuti još jednu pojavu koja je vrlo učestala u posljednje vrijeme, a to je osobni duhovni vodič, čije se prisustvo i poruke često nekritički primaju ("kanaliziraju", engl. channeling) i koji je za mnoge u New Age zajednici postao znak prestiža, izabranosti, posebnosti i ostvarene "duhovnosti". U nastavku slijedi isječak Saganove konverzacije s jednom klijenticom23:
Dr. Sagan: "[...] Da rezimiramo. Imate duhovnog vodiča koji vas tjera da jedete čokoladu i koji vas promatra u vašim seksualnim aktivnostima. On ne želi da budete s vašim suprugom jer je ljubomoran i želi da masturbirate misleći na njega. Nadalje, on crpi energiju iz vašeg srca. Nije li to sve skupa pomalo sumnjivo?"
Klijentica: "Zaista mi se to sviđa. To me čini znatno snažnijom.
Osjećam da mogu živjeti moj život bez da napravim išta krivo. On mi pomaže u donošenju odluka jer ih sama ne mogu donijeti. On misli da ste dobili krivu sliku o njemu. Misli da je on u redu. Vi mu stvarate poteškoće."
Treba li bilo što više dodati na ovakvu ignorantnost i željeno razmišljanje? Jasno da se klijentica više nije pojavila, a kako i bi kad je odlučila da netko drugi donosi odluke umjesto nje, a "vodiču" je zadnje što bi htio doživjeti susret s osobom koja bi ga mogla odvojiti od tako zahvalnog domaćina.
htppcreativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/
bglavac
edin.kecanovic
