Klasifikacija entiteta
Vrlo opsežan pregled entiteta, od kojih većina može biti neka od nakačenosti (na živoj osobi ili drugom entitetu), dao je dr. W. Baldwin u sekciji diferencijalne dijagnoze svog tehničkog priručnika za terapeute.1 U nastavku je dan pregled identificiranih entiteta, ili možda bolje rečeno nakačenja, koji donekle slijedi Baldwinovo razvrstavanje, pa tako dolazimo do četiri skupine:
• Ljudski
• Neljudski
• Demonski
• Ostalo
Ovdje se pojmom "demonski" označava nešto što je odavna s nama, i na nas vrši veliki utjecaj. U tom smislu, kod razmatranja onoga što je priloženo u tekstu trebalo bi pokušati razmišljati izvan okvira standardnih slika koje nam se pojavljuju na spomen te riječi. Pod "ostalo" su navedene stvari koje se često prijavljuju, ali koje striktno govoreći nisu entiteti jer nemaju svijest, iako će se u nastavku tako nazivati radi jednostavnosti.
Određivanje vrste entiteta početni je i najvažniji postupak diferencijalne dijagnoze koji će dalje, ovisno o karakteristikama entiteta, odrediti daljnji tijek postupka oslobađanja.
Ljudski entiteti
• Prizemljene duše (engl. earthbound spirits) su izgubljene duše koje su u prošlosti imale svoja fizička tijela, preminule su na prirodan ili traumatski način i iz nekog razloga nisu otišle u Svjetlo. Dr. med. L. Ireland-Frey spominje i židovski 1 Usp. Ph. D. W. J. Baldwin: Spirit Releasement Therapy: A Technique Manual, 2nd edition, Headline Books, 1995., str. 237-284 naziv Dibuk2, a dr. C. Wickland3, koji je prvi počeo rad s dušama nešamanskim pristupom u Americi, zove ih ignorant spirits ili "duše neznalice", jer ne znaju da im je tijelo umrlo.
Dr. med. S. Modi prizemljene duše, kao najčešći oblik nakačenja, razvrstava u devet kategorija, od onih s dosta dobrim znanjem naše prave (duhovne) prirode i koje očekuju da se vrate u Svjetlo (Modi koristi i pojam nebo, engl. heaven), do onih koje imaju određene ili vrlo ozbiljne probleme s povratkom, zbog ograničavajućih vjerovanja o raju i paklu, emocionalnih zaostataka, zbunjenosti zbog traumatske smrti i manjeg ili većeg utjecaja demonskih entiteta4.
Ovakve entitete je moguće prepoznati po odlikama koje vrijede i za živuća ljudska bića, kao što su: spol, ime i prezime, životna dob u kojoj su preminuli, osjećanje i izražavanje ljudskih emocija, vjerovanja i stavovi o ljudima i pojavama.
Kao današnji datum uvijek navode datum svoje smrti.
Može postojati jedan ili više razloga zašto su ostali na zemaljskom planu i najčešće je to neka od zemaljskih ovisnosti, od kojih su se najčešćima pokazale ovisnost o hrani, alkoholu ili drogama, seksu, kockanju, itd. Isto tako, važan i čest razlog ostajanja je fiksacija na emocionalnu ili fizičku traumu smrti, što može rezultirati pojavljivanjem simptoma takve traume kod njihovog domaćina (npr. neobjašnjivi bolovi u određenom dijelu tijela za koje medicinska struka ne može ništa učiniti, niti ih pravilno dijagnosticirati, a koji su posljedica fizičke traume nakačenog entiteta). Baldwin kao moguće simptome kod domaćina navodi i prije spomenute ovisnosti.
Važno je poznavati i sljedeće činjenice koje mogu biti vrlo korisne u postupku oslobađanja od entiteta:
° Potpuno su svjesni činjenice da više nisu u svome fizičkom tijelu, nego u tuđem.
° U određenim situacijama mogu biti i korisni (npr. umjetnička izgubljena duša zbog koje je njezin domaćin vrstan slikar, a postoje slučajevi da domaćin svjesno i dobrovoljno pristaje na daljnji suživot s nakačenim entitetom kako ne bi ostao bez "svojeg" talenta)
° Ne spavaju (poprilično logično, obzirom da više nemaju fizičko tijelo)
° Nemaju više nama svojstven (linearno ograničen) koncept vremena i imaju svoja sjećanja na događaje iz prošlosti
° Znaju razlog zbog čega su se nakačili, koliko nakačenje traje, a ono se može čak i ponavljati kroz više života.
Razlog može biti npr. porazno obećanje ratnika da će se vratiti svojoj voljenoj u nekom od prošlih života, ali nakon pogibije on joj se vraća tako da se nakači kao prizemljena duša i prati je kroz niz života)
Činjenica da entitet zna stvari koje su gore navedene još uvijek ne znači nužno da će biti spreman sve i iskomunicirati tijekom postupka oslobađanja.
Baldwin iz svoje kliničke prakse napominje da u polovici slučajeva ne postoji neki prethodni odnos između domaćina i nakačenja, bez obzira radilo se o trenutnom ili nekom od prošlih života. Riječ je o slučajevima kad do nakačenja dolazi nasumično, uvijek bez traženja dopuštenja domaćina, što predstavlja kršenje slobodne volje. To se treba jasno iskomunicirati s entitetom u postupku oslobađanja, jer ta spoznaja može biti presudna da entitet promijeni svoj pogled na cjelokupnu situaciju i postane zainteresiran za moguće alternative. Ovo neće biti moguće kod demonskih entiteta koji zahtijevaju drugačiji pristup, obzirom da se oni nakače po dužnosti, kako bi ometali domaćina.
Dr. med. S. Sagan, za razliku od prije spomenutih autora, ima nešto drugačiji pogled na pojavu prizemljenih duša, pa tvrdi da ovakvi entiteti, osim u izuzetnim slučajevima, nikako ne mogu predstavljati izgubljenu ljudsku dušu u cijelosti, već samo jedan fragment njezina astralnog tijela5.
Svoju tvrdnju želi potkrijepiti činjenicama da entiteti uglavnom izgledaju strašnije nego preminula osoba ili da su entiteti uglavnom usredotočeni na opetovano poticanje jedne požude ili emocije kod domaćina, što bi nam trebalo ukazati da je riječ o samo jednom pod-identitetu preminule osobe.
Ovo bi moglo biti puno bliže stvarnom stanju, no pri postupku oslobađanja od ovakvih nakačenih entiteta, nema razlike u obraćanju, radilo se o "cjelovitoj duši" ili samo fragmentu pokojnikovog astralnog tijela. U tekstovima je zbog jednostavnosti za ovakve entitete korišten pojam "izgubljena duša" (umjesto npr. "fragment pokojnikova astralnog tijela").
Sagan smatra da se ovakva vrsta entiteta najčešće kači. Ono što postojanje ovakvih entiteta uopće čini mogućim je čovjekov nedostatak integriteta za života, kao i nepripremljenost na umiranje i smrt, te neznanje o životu nakon smrti. O prirodi ovih entiteta Sagan kaže sljedeće:
"Htio bi još jednom naglasiti da se sve to događa mehanički.
Zbog raspadanja astralnog tijela nakon smrti, nebrojeni fragmenti bivaju oslobođeni, od kojih su neki toksični. Nema ništa 'zloga' ili demonskoga u tome, nikakve destruktivne namjere neke vrste mračne sile ・samo automatsko funkcioniranje određenih prirodnih zakona.
[...] U 99% slučajeva entitet se ne bi mogao niti nazvati zlim. To je samo energija na krivom mjestu. ..."6
Sagan sa sigurnošću tvrdi nešto što bi vrijedilo uzeti u obzir: da kod osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti ili shizofrenije dolazi do prijevremenog raspadanja astralnog tijela (ovo 5 Usp. Dr. med. S. Sagan: Entities: parasites of the body of energy, Roseville NSW, Clairvision School, 1994., str. 65, 105-106. Ovdje bi možda vrijedilo napomenuti i ono što se u ezoteričnom kršćanstvu naziva "druga smrt" što označava smrt nefizičkog tijela, pa bi po tome ispalo da su "prizemljene duše" na neki način preživjele svoje rastvaranje, odnosno da su to dijelovi koji su nastavili slobodno "lutati" s potencijalom nakačenja na drugu živu osobu, a energetsko
parazitiranje (vampirizam) omogućuje im daljnju egzistenciju 6 Sagan, str. 138, moj prijevod se prirodno događa tek nakon smrti fizičkog tijela), tako da njihovi fragmenti mogu nastaviti egzistirati kao entiteti i kao takvi se vrlo često nakače na osobe bliske oboljelima!7
Kao i kod svih ostalih mogućih nakačenja opisanih u nastavku, treba znati da entitet crpi energiju svog domaćina, tj. da je njegov opstanak moguć dok postoji energetsko hranjenje. Izgleda da ovdje nije riječ o bilo kakvoj energiji, nego onoj koja po svojim svojstvima odgovara onome tko se njome hrani, a taj čini sve što može kako bi domaćina doveo u što više situacija koje će rezultirati stvaranjem tako "obojene" energije. Riječ je prije svega o negativnim emocijama kao što su strah, ljutnja, bijes, mržnja, ljubomora, tuga, ponos, oholost, itd. (iako i neka stanja i emocije koje smatramo "pozitivnim" mogu biti isprovocirani nekim entitetom).
Izgleda da porast životne energije (mane, prane chi), npr. kod energetskog disanja, rezultira privremenim ili trajnim otkačenjem određenih entiteta, jer im taj porast onemogućuje daljnje obitavanje na domaćinu. Drastičniji primjer stvaranja teoretski neizdržive situacije za entitet je primjena elektrošokova kod tzv. mentalno poremećenih pacijenata. Tada je dolazilo do promjena u ponašanju, pa su se ovoj neljudskoj terapijskoj metodi, pridavala (a izgleda nažalost i dalje pridaju) ljekovita svojstva.
Energetsko hranjenje rezultira većom ili manjom iscrpljenošću domaćina, ali samo hranjenje nije pravi razlog nakačenja, već samo posljedica i jedan od pokazatelja koji bi mogao govoriti u prilog mogućoj nakačenosti entiteta. Kao što je prije navedeno, ovakvi entiteti koji posjeduju svijest imaju neke svoje razloge zašto se nakače, što može varirati od toga da se netko oslabljen našao u krivom trenutku na krivom mjestu, do osvetničkih poriva i potrebe da se pomogne i 7 Isto, usp., str. 61-62, Sagan tvrdi još nešto zanimljivo o osobama oboljelima od shizofrenije, naime da su kod njih neka od doživljenih tzv. haluciniranja u stvari bila autentična nefizička iskustva. Oni tako prije trenutka smrti dobiju uvid u složenost slike svog astralnog tijela i prisustva različitih osobnosti (identiteta).
Ovo bi se moglo smatrati pravim duhovnim postignućem kada bi se to dogodilo na pravi način koordinirano od Višeg ja, a ne kao projekcija u umu (lažnom egu) kao dio procesa psihičkog oboljenja.
zaštiti bliska osoba. Ovo međutim ne znači da ne postoje neka druga nama nevidljiva bića, s nekom drugom sviješću, kojima bi energetsko hranjenje bilo primarni razlog interakcije snama.
Možda je važno spomenuti i moguću dinamiku odnosa s tzv. izmišljenim prijateljima (engl. imaginary playmates), koje djeca često znaju spominjati u ranijoj dobi i za koje se drži da su puki plod dječje mašte. Modi nalazi u dosta slučajeva da su se takvi "prijatelji" u jednom trenutku nakačili na dijete s kojim im se bilo zanimljivo igrati. To može biti trenutak bolesti, neke emocionalne reakcije ili npr. operacije pod anestezijom.8
Dakle, djetetov prestanak spominjanja svog nestvarnog prijatelja može biti i indikacija da on nije otišao dalje, već se nakačio na dijete!
Fiore također zastupa tezu da su izmišljeni prijatelji prizemljene duše i da su vidljivi djeci, jer su ona često vidovita.9 Sagan kaže da su nakačenja u djetinjstvu vrlo česta zbog osjećaja usamljenosti i žudnje za društvom i entiteti upadaju ispunjavajući tako emocionalnu prazninu, a simptomi vezani za crpljenje energije postaju vidljivi tek puno godina kasnije.10
• Prekinuta trudnoća može također rezultirati nedolaskom prizemljene duše natrag u Svjetlo, odakle je i planirala svoje utjelovljenje (inkarnaciju). S obzirom da je prekid trudnoće u osnovi traumatski događaj, samim time postoji i velika mogućnost da od nerođenog dijeteta nastane prizemljena duša.
Znači, ovo je samo zasebna vrsta prije spomenutih prizemljenih duša. Po načinu na koji je prekinuta trudnoća mogu se pretpostaviti određeni obrasci njihova djelovanja, što će olakšati prepoznavanje i daljnje postupanje u skladu s tim. Za ovakve entitete možemo reći sljedeće:
° Nemaju svoje ime i nedostaje im iskustvo rođenja, odnosno mogu imati nejasnu ideju o vlastitom tijelu, što može uključivati i čudne pojmove kao što su "izlaženje" ili "zaustavljanje", a što nije ništa drugo nego njihov naivni način opisivanja smrti ili pobačaja. Za ime, ako se od njih traži, mogu dati neko simbolično ime ili neko obično ičesto ljudsko ime.
° Znaju svoj spol jer je isti izabran u fazi planiranja11 u Svjetlu.
° Oni nisu polurazvijene osobe pa nemaju problema sinteligencijom, jezikom ili razumijevanjem prilikom komunikacije,tako da im se u postupku oslobađanja može objasniti što se dogodilo i koje je njihovo stanje, te im pomoći da nastave dalje.
° Jako su tužni jer ne razumiju postupak majke, a mogu bitii jako bijesni zbog prekida trudnoće.
Ovakav entitet se može nakačiti na majku iz više razloga:ljutnje, jednostavne potrebe za bliskošću ili zato što je odlučio ostati prijatelj s majkom, ne shvaćajući da to ne može ostvariti kao nakačeni entitet. U kakvom emocionalnom neredu (uz prateće fizičke simptome) može živjeti žena kojoj je abortus sredstvo kontracepcije pa ima i desetak prekida trudnoće iza sebe, možemo samo nagađati. Ako se prizemljene duše abortirane djece i ne nakače na njih, postoji velika šansa da se nakače na osobe koje se nalaze u blizini, pa onda nije čudno, da npr. na med. sestri, koja asistira pri abortiranju, bude otkriveno i po 200 ovakvih entiteta.12
Jedna od mogućnosti je da se ovakav entitet nakači i na sljedeći embrio, odnosno odmah po rođenju (jer ne želi prolaziti iskustvo rađanja) pa će novorođeno dijete imatisimptome koji su često povezani sa sjećanjem na pobačaj iako ta trauma pripada nakačenom entitetu.
11 Jedna od faza u periodu "života između života" za vrijeme koje se duša na osnovnu prethodnih iskustava i (ne)naučenih lekcija priprema za svoju sljedeću inkarnaciju (utjelovljenje).
12 Usp. Baldwin, str. 249
Pod-identitet (engl. subpersonality) prema Baldwinu ima sjećanje na svoje vlastito tijelo koje je u stvari tijelo domaćina.
Pod-identitet nema sjećanja na životno razdoblje prije odcjepljenja, ali bi rad s pod-identitetom mogao voditi u neki od prethodnih života s sjećanjem na nerazriješeni konflikt, a smrt u tom životu će biti deklarirana starosna dob podidentiteta s kojim se radi. Pod-identiteti se često razvijaju udijametralno suprotnim parovima, gdje jedan drugoga drži uravnoteži (npr. svetica i kurva). Koncept je sličan onome što nudi transakcijska analiza u "igrama" (engl. games) gdje postoji roditelj, odrastao i dijete ili "kompleksima" iz psihoanalize ili "Malim Ja" o kojima je govorio Gurdjieff.13
Slikovitu definiciju pod-identiteta daje Sagan:
"Riječ pod-identitet može navoditi na krivu ideju o nečijoj osobnosti koja je razgranata na više različitih dijelova. U stvarnosti, ti pod-identiteti su više kao gomila karaktera14 koji imaju malo i ništa jedni sa drugima. Oni nisu kao različite pokrajine koje čine državu, već su više kao različite vrste ptica koje su umjetno zadržane u istom kavezu, neprestano se natječući i boreći međusobno."15Prema Saganu, postoji jasna razlika između pod-identiteta i prizemljene duše: pod-identitet je stvoren od same osobe, dio je njegovog uma i može se razvijati godinama, za razliku od prizemljene duše koja se nakači u određenom trenutku kojeg se domaćin može u puno slučajeva dosta lako i prisjetiti.16 Baldwin smatra da svaki pod-identitet ima neku važnu osobinukoju je važno sačuvati u postupku izlječenja i integracije, pa bi rad s ovakvim entitetom značio prvenstveno integraciju, a ne postupak oslobađanja slanjem u Svjetlo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
