Upisao:

marnie

17. svibnja 2024.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

158

PUTA

KIDANJE VEZA - SIMBOLI KOJI SE KORISTE ZA NEGATIVNE EMOCIJE, zaključak

Krivnja je još jedna paralizirajuća emocija. Veoma je česta i nije je se lako osloboditi jer osoba uglavnom nije svjesna njezina uzroka. Kao i kod straha, korjeni krivnje znaju biti duboki i sežu u rano djetinjstvo. Često su uzrok roditelji koji su djecu kažnjavali strože nego što je trebalo. U odjeljku o ritualima puberteta koji se odnosi na opraštanje i traženje oproštaja od roditelja, dan je postupak kojim se katkad uspjeva raspršiti teret krivnje, ako je na neki način povezan s roditeljima.

SIMBOLI KOJI SE KORISTE ZA NEGATIVNE EMOCIJE

Strah

Čini se da od svih emocija strah najviše sputava ljude. Stoga su spremni učiniti sve da bi ga se oslobodili, premda kažu da je to veoma teško, možda i zato što on tako duboko prožima osobu. Uzroka je strahu onoliko koliko ima ljudi koji su u njegovoj vlasti. Pokazano nam je nekoliko različitih postupaka kojima se može ući u trag njegovim uzrocima.

Najčešće strah izazivaju traume iz djetinjstva. Ako je tako, zamolimo osobu koja se želi osloboditi straha, da se sjećanjem vrati do samog uzroka. Osobu do traumatskog događaja može, kao što sam već spomenula, otpratiti kakav uzvišeni lik poput Krista, Babe, ili personifikacije visokog C, koji se pozove da bi ohrabrio i iscijelio dijete koje još živi u njoj, a koje je proživjelo iskustvo koje je izazvalo strah. Katkad je uzrok strahu, a to je bio slučaj i s mojim strahom od visine, u iskustvu koje, preneseno nesvjesnim sjećanjem, potječe iz prošlog a ne sadašnjeg života.

Ljudi često pate od strahova koje ne mogu odrediti i koji su stoga još strašniji, a upravo je strah od nepoznatog jedan od najčešćih strahova. Za takav se strah često koristimo hodnikom s vratima, vodeći osobu koja se boji do vratiju s oznakom „strah“. Postupak kojim joj pomažemo da otkrije uzrok strahu, opisan je u posebnom poglavlju.

Druga je korisna metoda u otklanjanju straha vježba osmice. U krug nasuprot sebi, osoba treba smjestiti određeni strah ili simbol za njega. Time se često uspješno zaustavlja upad straha koji dolazi od neke druge osobe.

Generalna proba mogao bi se nazvati postupak kojim se pokušava odagnati strah izazvan nekim važnim budućem događajem ili nekim poslom koji moramo obaviti. Ako onaj s kojim radimo osjeća strah pred onim što mora učiniti ili pred nekim s kim se mora suočiti, najprije ga opustimo te postupno vodimo kroz događanje s kojim se treba suočiti. Predlažemo mu da zatraži da mu se pokažu sve moguće zamke ili teškoće na koje bi mogao naići i koje bi ga mogle iznenaditi, te da zamoli da mu se pokaže kako da ih unaprijed riješi. Katkad iz tih sesija proizlaze iznenađujuće spoznaje. Mnogi se ljudi nakon njih osjećaju mnogo opuštenijima i sigurnijima u stvarnom suočavanju s događajem, proživljavajući ga sada bez straha. Taj se postupak može koristiti ako nadređenoga treba zamoliti za povišicu, ako nekome trebate dati otkaz ili se zbog kakva nesporazuma trebamo s nekim suočiti. Može se koristiti kao priprema za predavanje ili govor koji trebamo održati, ako polažemo usmeni ispit ili se pak moramo pojaviti na sudu. Osobito je koristan glumcima prije predstave ili ako na poslu treba braniti kakav novi projekt.

Sai Baba je lijepom pričicom pokazao kako se može pobijediti strah od divlje životinje ili od opasnih ljudi. On predlaže da se pozovemo na Božju snagu ili da je prepoznamo u takvoj osobi, životinji, gmizavcu ili bilo kome tko nas napada, jer će se napadač ponašati drukčije kada pozovemo i potaknemo taj dio njega. Evo cijele priče:

„Bio je dnom jedan guru koji je svom učeniku rekao da je Bog u svemu. Učenik je u to povjerovao. Toga se dana održavala svečana povorka. Kralj je bio u središtu događanja, jašući na golemu slonu. Ne obazirući se na pravila sigurnosti pri takvim događanjima, učenik je stao ispred kraljeva slona i nije slušao upozorenja da bi ga slon mogao zgaziti. Kada je došao do njega, slon ga je podignuo u zrak i spustio na sigurno mjesto sa strane. Učenik se svom guruu požalio da nije mogao maknuti slona sa staze unatoč tome što se Bog nalazi i u slonu i u njemu, već da je slon maknuo njega. Guru mu je objasnio da se naprosto radi o tome da je slon fizički mnogo snažniji od njega. No da u njemu nije gledao Boga, bio bi ga sasvim sigurno ubio. Ali budući da je učenik u slonu gledao Boga, Bog ga je podignuo i stavio na sigurno. Ni jedna životinja, čak ni kobra, neće učiniti nažao osobi koja vidi Boga kao njezinu istinsku zbilju. To se može primijeniti i na opasne ljude, iako postoje iznimke zbog karmičkih veza.“

Mogu posvjedočiti o učinkovitosti pozivanja na Babu kao simbola za visoko C radi otklanjanja straha. Kada je jedne godine bio otet avion u kojem smo ja i moj suprug letjeli iz Indije u Englesku, pozvala sam Babu i doista sam bila iznenađena otkrivši da u meni nije bilo ni najmanjeg traga strahu, iako je moj svjesni um znao da bih se trebala bojati gledajući dvojicu Palestinaca koji su izgledali kao ubojice. Ta su nas dvojica čuvala uperivši u nas strojnice dok su drugi otimači razvlačili žice po avionu pripremajući se da ga raznesu.

Čak i nakon što su prošli jednu ili više navedenih vježbi, neki se ljudi još uvijek boje. Često kažu da je taj osjećaj duboko u njima, i da se boje samog straha. Za takvo nam je stanje dana vježba koju zovemo jack.

Jack protiv straha

Jednom su nas zamolili da radimo sa ženom koja se toliko bojala da gotovo uopće nije mogla djelovati u svakodnevnom životu. Dok sam je uvodila u stanje sna na javi, jasno sam je vidjela, iako je ni ja ni kolegica koja je toga dana radila sa mnom, nismo poznavale. Strah u njoj radila sam poput sive paučine ili oblačića dima. Ispružila sam ruke pokušavajući to dohvatiti, ali sam otkrila da je sklisko i da će se, kada ga dohvatim, pomaknuti u drugi dio nje. Što sam bila ustrajnija, to se ta lebdeća tvar sve više udaljavala. Zamolivši visoko C za pomoć, primila sam uputu da posegnem iznad svoje glave i dohvatim ono što ću tamo naći.

Učinila sam to mentalno i otkrila sam da u ruci imam predmet koji je izgledao poput jacka iz dječje igre. No ovaj je bio napravljen od svjetlosti, tako da je mnoštvo zraka izlazilo iz središnje lopte sačinjene od svjetla. Dobila sam uputu da ga povučem do razine svoga solarnog pleksusa, petnaestak centimetara od tijela. Središte jacka izgledalo je kao crna rupa koja je poput magneta privlačila strah i uvlačila ga duboko u sebe gdje je odmah bivao uništen. Trebala sam samo dopustiti strahu da se pojavi, opisati ga i doslovno ga otpustiti kako bi ga jack mogao upiti i puvući u svoje središte.

Rečeno nam je da tu vježbu mogu koristiti svi koji se žele riješiti straha. Ženi koja je zatražila pomoć, ovako sam je opisala:

1. Ruke u mislima podignite visoko iznad glave i uzmite u ruke velikog jacka (trodimenzionalni križ) koji izgleda kao oni s kojima se igraju djeca. No ovaj je napravljen od zlatne svjetlosti, a krakovi su mu poput zraka svjetlosti

2. Povucite ga kao da je na koloturu, kao kada biste povukli svjetiljku sa stropa

3. Postavite ga petnaestak centimetara dalje od tijela u visini solarnog pleksusa ili

4. Dok izdišete, otpustite svaki strah kojega ste svjesni ili naprosto strah općenito. Središte jacka usisat će ga poput magneta i nestat će u „crnoj rupi“.

5. Dok udišete, svjesno udahnite više svjetlosti koja izbija iz krakova jacka da biste njome ispunili mjesto gdje ste osjećali strah i zacijelili staru traumu koja ga je

6. Na kraju vježbe gurnite natrag zamišljeni jack na koloturu. Tamo će vas čekati spreman ako vam opet zatreba. Dok ga koristite, možete otpustiti sve strahove koji vam se javljaju

Možda to naliči dječjoj igri, ali se njome želi utjecati na nesvjesni dio uma koji je poput djeteta, a ne na njegov racionalni i svjesni dio.

Sutradan mi je žena ispričala kakvu je snažnu reakciju osjetila kada je vježbu prvi put upotrijebila. Cijelo joj se je tijelo treslo kada je počela otpuštati svoje strahove, ali se nije uplašila jer tako potpun osjećaj opuštenosti koji je to pratio, nikada do tad nije iskusila. Te je noći čvrsto spavala, prvi put nakon niza godina. Ona tu vježbu još uvijek koristi kada god osjeti da se strah vraća i smatra da ga na taj način može lako prepoznati i otpustiti prije nego li je zgrabi. Tu smo vježbu dali mnogima sa sličnim problemom. Svi oni koji su je savjesno provodili, izvjestili su nas da su veoma zadovoljni rezultatom.

Krivnja

Krivnja može potjecati iz prošlog života, pa je prenijeta u ovaj. U tom slučaju može se ići unatrag da bi joj se ušlo u trag i suočilo se s njom, te zatražiti i primiti odriješenje od uzvišenog lika ili od visokog C. Takvo nam otkriće može uvelike pomoći pri ustanovljavanju starih karmičkih dugova kojima se netko opteretio. Ako je tako, osoba može pitati da joj se pokaže kako ih najbolje odraditi u ovom životu.

Često je uzrok krivnji u svjesnom činu, a takva će krivnja osobu konačno natjerati da učini prvi korak ka njezinu ispravljanju. Može ići i dalje i voljno odlučiti da će izbjegavati ponavljanje te greške, tražeći u tome pomoć od visokog C. U takvu je slučaju krivnja odigrala svoju ulogu, jer da je nije bilo, osoba ne bi bila toliko svjesna svog negativnog postupka, da bi ga željela ispravljati.

Neki se ljudi osjećaju krivima ne zato što su sami nešto loše uradili, već su ih dugi natjerali da se iz nekog razloga tako osjećaju. Neki čak kažu da se osjećaju krivima što uopće žive, a takav je osjećaj, razumjeli smo, često u vezi s roditeljima i može ići unazad do trenutka rođenja, posebno ako je majka umrla za vrijeme poroda ili je u porodu postala invalid. Mnogi roditelji ne mogu shvatiti da čak i mala beba može pokupiti negativne osjećaje, posebno odbacivanje ili krivnju. I jedno i drugo izravan je napad na osjećaj sigurnosti, tako očajnički potreban djetetu koje tek ulazi u ovaj neobičan svijet, nekon što je devet mjeseci provelo u sigurnosti majčine utrobe.

Uzrok je osjećaju krivnje i razočaranje roditelja kada doznaju spol djeteta, vrlo česta reakcija koja najčešće i dalje prati život djeteta. Dijete osjeća da je njegovo rođenje greška i da je ono razočaralo roditelje. Osjećaj krivnje u takvim se slučajevima može ublažiti ako osoba pozove visoko C ili koji drugi uzvišeni lik kako bi se sjećanjem zajedno vratili do događaja koji ga je uzrokovao. Tada zamoli da mu se oprosti ili da dobije odriješenje za sebe ili roditelje. Zamišljena ritualna kupka nakon te vizualizacije, pospješit će osjećaj pročišćenja.

Ipak, nakon što se pronašao uzrok krivnje i prihvatilo opraštanje, nekim je ljudima teško osloboditi se njezina omotača, posebno ako su ga nosili dugo i ako je postao navikom. Za njih uvodimo vježbu koju smo nazvali „ronilačko odijelo“.

Ronilačko odijelo za otklanjanje krivnje

Tu smo vježbu dobili radeći za čovjeka kojega je progonio nejasan, premda ne i manji, osjećaj krivnje. Pokušao je s najrazličitijim postupcima ne bi li ga se oslobdio, ali bezuspješno.

Na unutarnjem sam ga planu vidjela obučena u sjajno crno ronilačko odijelo koje me je podsjetilo na one koje nose daskaši. Prijanjalo je uz njega poput druge kože, ograničavajući njegovo kretanje i sprječavajući ga da slobodno diše. Čim se opustio, zamolila sam ga da se pogleda i kaže mi vidi li taj crni omotač oko svoga tijela. Uzbuđen, odgovorio mi je da ne samo da ga vidi, već ga i osjeća, a taj osjećaj savršeno odgovara onome kojega je imao sve vrijeme – ograničenost i zatvorenost.

Upitala sam ga bi li želio da mu se pokaže kako da ga odstrani, na što je od radosti poskočio. U osobađanju neželjena omotača vodila sam ga korak po korak. Pomagala sam mu u onim dijelovima koje nije mogao sam učiniti. Tako nije mogao odstraniti ronilačko odijelo odjednom, već ga je rezao komad po komad imenujući pri tom uzrok krivnje svakom dijelu. Kada je konačno uspio odstraniti cijelo odijelo, ispred nogu mu se našla hrpa crnih komadića.

Upitala sam ga na koji će način uništiti komadiće kako više nikada ne bi došao u napast da ih spoji i vrati na mjesto. Odmah mi je odgovorio da će hrpu politi kiselinom. Dok je to činio, upozorila sam ga da se pobrine da kiselina uništi svaki dijelić kako, ovako uzbuđen, ne bi što propustio. Potrudio se, i na koncu rekao da su svi komadići nestali, da za njima nije ostao čak ni trag. Upitala sam ga želi li se sada istuširati ili okupati kako bi oprao cijelo tijelo, tako dugo prekriveno ronilačkim odijelom. Odabrao je kupanje u oceanu kako bi slana voda ne samo očistila njegovo tijelo, nego ga i obodrila i osvježila. Potaknula sam ga da pliva, brčka se u vodi te trči unaokolo kako bi time iskazao svoju novostečenu slobodu. Uistinu se opustio i nestašno se igrao u vodi nakon čega sam mu predložila da trči gore-dolje po plaži i tijelo izloži suncu i zraku kako bi time još više utisnuo u sebe pomisao da je sada slobodan.

Nakon nekog vremena rekao mi je da se umorio. Dok se odmarao, preporučila sam mu da sljedeći tjedan dana svakodnevno provjerava nije li mu se vratio koji dio stare navike, a nakon toga jednom na tjedan. Upozorila sam ga da svaki trag ronilačkog odijela, ako ga primijeti, odmah odstrani, polije kiselinom, opere se u oceanu i provede neko vrijeme na zraku kao što je to upravo učinio u stanju sna na javi. Za to će mu, budući da je ronilačko odijelo već odstranjeno, biti potrebno samo nekoliko minuta.

Javio mi je poslije da katkad primijeti stvaranje novog omotača krivnje, ali ga se sam odmah rješava nakon što pronađe tome uzrok.

Ljutnja

Ljutnja je jedan od najrazornijih osjećaja ne samo za onoga koji se treses poput lutke u njezinu zagrljaju, nego i za one koji su kobna meta njegova napada, čak i za slučajne promatrače.

Zatražili smo simbol koji će pomoći ljudima da se oslobode ljutnje, i dobili smo sliku osobe koja je progutala zmaja koji se, nezadovoljan što je zatvoren , prigodice izvija i bljuje vatru.

Ljutnju izravno izaziva kakva prepreka našoj volji ili želji pa najprije treba ispitati što je to što je najčešće izazivau nama, kako bismo mogli bolje razumjeti zašto je do nje došlo. Ako je kao navika preuzeta od roditelja, možemo je se osloboditi kada s njima kidamo veze. Kada je oružje kojim se služi osoba jake volje, tada to ponašanje treba sagledati u tom smislu, kako bi se volja ega mogla predati volji visokog C.

Potisnuta ljutnja još je razornija. Redovito je nesvjesna i može izbiti naglo, bez upozorenja. To je stanje često posljedica života s pretjerano strogim roditeljima koji nisu djetetu dopuštali da iskaže ljutnju, tako da ju je doslovno moralo progutati. Tada ljutnja može uzrokovati razne bolesti.

Katkad su pak roditelji suviše popustljivi i potpuno pogrešno iskazuju ljubav prema djetetu dopuštajući mu da se ljuti kada god njegove želje nisu ispunjene, zbog bojazni da bi ono imače moglo misliti da ga dovoljno ne vole. Kod ljutitih ljudi često je to dijete veoma prisutno te ga oni sami trebaju disciplinirati ne odgovarajući način kako bi ispravili ono što su roditelji krivo učinili ili su propustili učiniti.

Nakon što je učinjeno sve da bi se ljutnja uklonila, poput samovoljnog odustajanja od vlastitih želja, preporučamo dvije različite vježbe kojima se može osloboditi sama jezgra ljutnje. U prvoj vježbi ljutnja se treba zamisliti kao razbiješnjeli zmaj koji živi u dotičnoj osobi. On je spreman bljuvati vatru kada se god netko bilo kako usprotivi njegovoj volji ili želji. Da bi se riješila te gnjevne životinje, vodimo osobu tako da je povrati. Čim se zmaj pojavi, treba mu zabosti koplje ili mač u srce, jednako kao što smo to činili sa zmajem koji simbolizira negativni arhetip majke. Lakše je, ipak, ubiti razbješnjela zmaja ljutnje jer je to osobno čudovište, i utoliko je manje. Čim se čudovište ubije i njegova se lešina odstrani prema uputama visokog C, njegovo mjesto treba zauzeti mali, blaženi i nasmijani anđelčić ili koji drugi simbol koji će odabrati sama osoba. Anđelčić i taj digi novi simbol predstavljaju ovdje nov početak.

Ustanovili smo da ta tehnika ne djeluje na sve ljude. Zamolili smo da nam se za njih da neki drugi simbol. Pokazano nam je da su neki od njih ljutnju donijeli sa sobom iz nekog od prošlih života, ali na neobičan način. Bića koja u ovoj skupini predstavljaju ljutnju nisu zmajevi, već uglavnom životinje iz porodice mačaka: lavovi, tigrovi ili leopardi. Te životinje ne simboliziraju, poput zmaja, ljutnju koja proistječe iz neostvarene želje, već su povezani s preživljavanjem, odnosno s panikom, sa silovanjem, gubitkom života, opasnošću i s drugim teškim ili tragičnim događajima. Ta se ljutnja događa na instiktivnoj razini tako da njezine žrtve ne znaju o čemu se radi, bespomoćne u njezinu zagrljaju. U prošlom ih je životu možda napala divlja životinja. Oni su se toliko uplašili da su se u strahu poistovjetili sa životinjom koja ih je napala. Katkad su takvi ljudi bili kršćani koji su za zabavu drugima žrtvovani divljim životinjama u rimskim arenama. Pokazano nam je da ne samo da su životinje mučili glađu za te priredbe, već su ih i izazivali i ozljeđivali kako bi ih čim više razbjesnili. Tako izazvana energija bila je nasilna i nadmoćna. U publici je izazivala i snađno seksualno uzbuđenje jer su se sudionici tih igara poistovjećivali sa snažnom muškom energijom koja je svladavala slabije žrtve. Gomila je sadistički uživala promatrajući komadanje bespomoćnih žrtava. Tisuće se gledatelja otvorilo ka toj životinjskoj ljutnji. Budući da su reagirali na nju, sa sobom su je donijeli u kasnije živote, kao i oni čiji je posao bio da muče životinje kako bi izazvali njihov bijes.

Tako ti ljudi u sebi, umjesto simbola nagona domaćih životinja predstavljenih psom i mačkom, imaju divlje napadače, životinje s kojima su se nekad poistovjećivali.

Pokazano nam je da su se druge žrtve drukčije otvorile. Ti su ljudi bili toliko uplašeni i u takvoj fizičkoj i mentalnoj agoniji, da su pokušali pobjeći iz svog tijela i od bola koji im je nanesen, žudeći za brzom smrću koja im je bila draža od mučenja koje su proživljavali. Povukli su se iz tijela što su više mogli, pokušavajući ubrzati smrt i pobjeći od straha i bola. Stvorili su prazan prostor u koji su izlila ljutnju bijesne životinje prouzročivši tako neobičnu vrstu životinjske opsjednutosti. Da su pozvali Božju snagu u tim životinjama, mogli su biti pošteđeni, poput biblijskih likova Danijela i Abed Nega. Da su pozvali Krista ili Jahvu, pomoglo bi im da se dovoljno odvoje da ne osjete bol ili strah, a opet bi ostali dovoljno vezani dok smrt ne bi prirodno nastupila. Kako bi pomogli tim ljudima, rečeno nam je da tu životinju ljutnje izmamimo pozivajući se na Božju snagu u životinji. To ju je smirilo i izvuklo pokunjenu i poslušnu svojoj višoj volji.

Susreli smo se i s ljudima koje su u djetinjstvu napale životinje, obično pas. Zbog šoka i straha doživljena u tom naglom napadu, nastojali su pobjeći iz tijela, što je omogućilo psu da ga zauzme. U takvim se slučajevima preporuča odvesti osobu do stvarnog događaja u pratnji njegova visokog C ili uzvišena lika kako bi mu pomogao, utješio ga i iscjelio staru traumu. Osobu se zamoli da razgovara s Božjom snagom u životinji i uputi je da iziđe iz nje.

Pokazano nam je također da i djeca koja se vode u cirkus ili u zološki vrt kada su još uvijek premlada za to, mogu biti obuzeta pogledom na kakvu ljutu životinju u kavezu, i njihova tijela na sličan način zauzeta.

Kada god nam se pokaže nova metoda, uvijek je dajemo svima koji imaju isti problem i koji su spremni otpustiti ga. Često nam u istom tjednu dođe i po nekoliko ljudi sa sličnim problemom.

Ljubomora i zavist

Te su dvije negativne emocije slične i ljudi ih često miješaju, ali se one jasno razlikuju. Obje proizlaze iz pohlepe i sebičnosti, a povezane su željama i vezanostima.

Ljubomora se javlja kada smo suočeni s mogućnošću da nem netko uzme nešto ili nekoga do čega ili do koga nam je jako stalo. Tada pokušavamo sačuvati ono što smatramo svojim vlasništvom, mrzeći onoga koji prijeti da nam to uzme. Zavist se pak rađa iz požude, mameći nas da uzmemo nešto za čim žudimo, a što pripada nekome drugome. Te su dvije emocionalne reakcije usko povezane – dok jedan ljubomorno čuva svoje vlasništvo, drugi mu na njemu zavidi.

Pohlepa, koja im je zajednička, jedna je od najograničavajućih emocija. Priječi prirodni tik na svim razinama – na razini tijela, uma, emocija i duše, a utječe i na one koji žive u blizini pohlepne osobe. Pohlepan biti znači držati se čvrsto za nešto, umjesto da to otpustimo i slijedimo osnovni ritam života.

Kada se želimo suočiti s tim negativnim emocijama, najprije trebamo odrediti što ih u nama izaziva i da li su one rezultat karakterne slabosti, nekih događaja ili iskustva iz djetinjstva. U nekih su ljudi posljedica nesigurnosti i očajničke potrebe da se drže osoba ili predmeta od kojih traže zaštitu i utjehu, umjesto da sigurnost traže od visokog C.

Ako je o tome riječ, može se upotrijebiti vježba osmice tako da je u jednom krugu osoba, a u drugom simbol koji predstavlja ono što je mami tjerajući je da se toga tako čvrsto drži, u strahu da će joj to biti oduzeto. Ta će vježba smanjiti stisak, i tada se osobu može voditi kako bi otpustila svoju „štaku“ i ostvarila kontakt s visokim C.

Simboli koji predstavljaju zavist, pohlepu i ljubomoru, jednako se tako mogu predati personifikaciji visokog C, uništiti spaljivanjem na baklji ili u vječnom plamenu.

Crv u jabuci

Budući da emocije zavisti i ljubomore stvaraju ozbiljne probleme tako velikom broju ljudi, u jednoj smo radnoj sesiji moja kći i ja zamolile da nam se pokaže simbol koji će im pomoći da ih se riješe.

Iznenadila sam se ugledavši lijepu i sjajnu crvenu jabuku koja je izgledala zdrava i zrela. Dobila sam uputu da se ne dam zavesti njezinim vanjskim izgledom i da pogledam u njezinu unutrašnjost. Zaprepastila sam se vidjevši da se crv ukopao duboko u njoj i pojeo sve na putu do jezgre, svevši je na praznu ljusku. Shvatile smo da ljubomora i zavist, poput crva, duboko ruju po nečijem srcu dok i ono ne postane prazno i šuplje poput ove jabuke.

Tada sam vidjela veliko i napuhano crveno srce koje je izgledalo poput onih koja se nađu na čestitkama za Valentinovo. Pokazano mi je da takvo srce, kao simbol za svoje srce, trebaju vizualizirati osobe koje se žele riješiti tih negativnih emocija. Tada im se može pomoći da ga prerežu ili otvore nekim instrumentom za koji im se pokaže da ga trebaju upotrijebiti. Crva trebaju izvaditi i uništiti ga na način koji same odaberu.

Osoba sada treba izabrati simbole za ljubav i velikodušnost, kojima će nadomjestiti crva. Ti se simboli razlikuju od osobe do osobe, varirajući od višnje i jagode do kupina, anđela, lopoča i svjetlosti. Važno je pritom da osoba ne preuzima tuđe simbole, već da otkrije simbol koji za nju ima najviše značenja. Kada se pronađe, simbol se može koristiti kao svakodnevna vizualizacija kojom se u podsvjesni um utiskuje nova poruka ljubavi koja će nadomjestiti stari osjećaj zavisti i ljubomore.

Pohlepa

Većina negativnih emocija potječe od pohlepe čija je bit vezanost za želje ega, a izražava se sa „ja“ i „moje“. Pohlepa također prisvaja mjesto visokog C jer pruža privid sigurnosti u opipljivim predmetima. Kako oni nisu trajni, nikad nas do kraja ne mogu zadovoljiti ili ispuniti, već uzrokuju nesigurnost zbog koje se zapravo na njih i oslanjamo.

Budući da je pohlepa osnova najnegativnijih emocija i zbog toga uzrokuje pojedinačne i svjetske probleme, shvatili smo da ju je i najteže odstraniti. Dobili smo mnoge tehnike kojima se može oslabiti njezin utjecaj. Budući da je često duboko ukopana u samu strukturu određene osobe, potrebno ju je napasti sa svih strana. Neke su od tih tehnika spomenute na odgovarajućim mjestima u knjizi. Bio nam je potreban sveobuhvatniji simbol, poput simbola za ljutnju i strah, pa smo ga zatražili za vrijeme jedne sesije.

Pokazana nam je groteskna glava s golemim razjapljenim ustima. Oko vrata su se, kao iz nekog koluta, sa svih strana pružale gramzljive ruke. Nije bilo tijela, samo je nešto nalik na trakavicu bilo spojeno s glavom i vodilo je prema dolje, u spremište podsvijesti.

Pokazano nam je da, poput trakavice, pohlepa živi u svom domaćinu i guta sve što stigne, ali se domaćin nikako ne može zasititi, uvijek gladno tražeći još. Tako se stvara začarani krug koji se mora prekinuti želi li se domaćin osloboditi te negativne napasti. Glava trakavice i spremište moraju se odrezati i uništiti vatrom ili kako drukčije, prema uputama visokog C. Prostor koji su zauzimali u osobi treba se ispuniti svjetlošću ili nekim drugim nadomjestkom, u skladu s uputama visokog C, kako se te negativne napasti više ne bi pojavile. Treba pažljivo pregledati spremište i ustanoviti što to u nekome uzrokuje pohlepu, da bi se ta osoba svjesno mogla osloboditi njezine vlasti.

Slike za podučavanje

U mnogim godinama ovoga rada sakupili smo veliku zbirku „slika za podučavanje“. Ovdje ću navesti neke od njih jer ih svi mogu koristiti zbog njihove prihvatljivosti. Često ćemo vidjeti sliku ili prizor koji podsjeća na kazališnu predstavu, da bi nam se nešto pokazalo ili da bismo dobili uvid u stanje ili osnovni problem koji se tiče nas ili onoga za koga radimo. Poslije otkrijemo da se takve slike mogu upotrijebiti i za druge osobe sa sličnim problemima. Tako problem jednog čovjeka može pomoći drugima vežući ih sve u nevidljivo partnerstvo davanja i primanja.

Katkad je dovoljno da nam se pokaže jedna od tih slika kako bi osoba dobila određenu spoznaju koja će joj omogućiti da promijeni svoje djelovanje i u skladu s time svoju situaciju. Kada nam se pokaže što učiniti kako bismo promijenili sebe ili svoje stavove, uvijek imamo izbor – nastaviti starim obrascem ili ga sami promijeniti.

Rastezljiv metar i zmija

Kada sam se počela baviti ovim radom, postala sam svjesna da će mi moj svjesni um često stati na put, pa sam upitala što bih trebala učiniti da to spriječim. Odmah sam sa svoje desne strane vidjela rastezljiv metari s oprugom, koji je simbolizirao moj um koji je uvijek sve mjerio. Rečeno mi je da izvučem metar van što više mogu i onda ga naglo otpustim tako da uz oštar zvuk uskoči u svoju kutiju. To je za mene postala uvodna vježba prije uspostavljanja kontakta sa svojim podsvjesnim umom. Djelovala je tako dobro da smo je davali i drugima sa sličnim problemima.

Poslije sam shvatila da ne samo da mi je um stvarao probleme u ovom radu, već bi se i moje emocije često uplele i zaustavile tok slika ili podučavanja. Ponovno sam zamolila da mi se pokaže što učiniti da se one privremeno umire. Ovaj sam put vidjela stablo s čije je grane visjela zmija s glavom prema zemlji. Zmije je bila simbol za moje emocije pa sam dobila upute da je nježno savijam u spiralu duž grane stabla dok joj se rep ne nađe u ustima, čime ću je potpuno obuzdati. Radeći tako, shvatila sam da sam dobila savršenu sliku jer je stablo simboliziralo bezlično sebstvo sa zmijom koja je sigurno bila savijena u njegovim granama tako da se moje emocije više ne mogu uplitati i zaustaviti tok slika koji sam sada mogla vrednovati bez toga osobnog sudjelovanja.

Kvrgava ograda od borovine

Za vrijeme jedne sesije dobila sam unutarnju sliku visoke ograde napravljene od kvrgave borovine. Sa svake je strane ograde bila po jedna sova mudra izgleda. Jedna me od njih podsjećala na metodističkog svećenika, s kojim sam radila, a druga na psihologa koja je također radio sa mnom. Sove se međusobno nisu mogle vidjeti zbog visoke ograde koja ih je odvajala, ali sam shvatila da će se moći vidjeti kroz jednu malu rupu ako se izbaci jedna od kvrga u ogradi u razini njihovih glava. Pokazano mi je da ta rupa simbolizira ovaj rad u kojem svećenik može vidjeti i psihološku stranu, a psiholog duhovnu, umjesto da se usmjere jedino na svoje gledište.

„Saloonska“ vrata

Slično tome, postoji i slika „saloonskih“ vrata između istočnih i zapadnih filozofa. Takva vrata simboliziraju ovaj način rada, koji je sinteza dviju filozofija. Tim se radom oni koji su svojim stavovima i uvjerenjima ponajprije zapadnjaci, izlažu istočnjačkim metodama i obratno, kako bi se na kraju možda susreli i shvatili da ih mnogo toga spaja.

Dva sata

Moja prijateljica i ja radile smo s bračnim parom, ona sa ženom, a ja sa mužem. Njihov je problem bio u tome što su katkad bili savršeno usklađeni jedan s drugim, a potom bi se ponovo našli u raskoraku. Bilo im je jako stalo da nauče kako da sve vrijeme budu u ravnoteži. Čini se da je to želja mnogih, pa smo zamolile da nam se pokaže nešto što bi im u tome moglo pomoći.

Ugledale smo dva sata slična onima s klatnima koja se njišu s jedne na drugu stranu, a nalaze se u staklenim kutijama. Klatna su se na našoj slici njihala s jedna na drugu stanu u istom ritmu, ali smo postupno uočile jedva primjetnu promjenu – jedno se klatno počelo kretati brže od drugoga. Nakon kraćeg vremena ta je razlika postajala sve očitijom, dok se svaki sat nije počeo kretati svojim ritmom. To nije dugo trajalo, i ubrzo smo primijetile da su se klatna ponovno počela kretati usklađenijim ritmom dok nisu postala savršeno usklađena.

Time nam je pokazano da ne postoje dva potpuno jednaka čovjeka i da je nemoguće i nestvarno očekivati da oni uvijek budu u savršenu skladu. Nije ni preporučljivo da jedan od partnera prisiljava drugoga da poprimi njegov ritam ili da pokuša postići ritam svoga partnera. U oba će slučaja jedan drugoga prisiliti na izdaju vlastite osobnosti. Jedino ako oboje prepuste svoju volu volji visokog C, svaki će od njih naći svoj vlastiti ritam i prihvatit će raskorak među njima kada do toga dođe, te tako zaštititi osobnost onoga drugoga.

Dvije zmije

Ženi koja je dulje vrijeme bila udana za čovjeka s kojim se baš nije slagala, pokazana je slika dviju zmija koje su se svijale po zemlji. Najprije je pomislila da se pare, ali se iznenadila kada je shvatila da u zagrljaju jedna od zmija postupno gubi svoju kožu. Poslije je pročitala da zmije uistinu tako pomažu jedna drugoj da se riješe stare i uske kože kada je prerastu. Shvatila je da će sukobi između nje i njezina muža jednako tako završiti ako se uspiju opustiti i dopustiti da se to dogodi.

Tulipan i krizantema

Jednom dok smo radili za drugi jedan par, pokazano nam je da se svaki od partnera može usporediti s biljkom. Jedan je bio poput tulipana, drugi poput krizanteme. Shvatili smo da duboko u sebi svi mi nosimo istinski obrazac i zametak osobe u koju bismo se željeli razviti. Ipak, ti se unutarnji potencijali često ne razvijaju slobodno i normalno. Tu su uključeni različiti činioci: svaku biljku treba posaditi u odgovarajuću vrstu tla, na osjenčanu ili sunčanu stranu, ili pak na djelomično osvijetljenu, i svaka ima posebne, vlastite zahtjeve u vezi s vodom, htanom i gnojivom. Poput biljaka, i ljudi cvjetaju kada se udovoljava svim tim zahtjevima, ali se u većini slučajeva trebaju napraviti neke prilagodbe. U slučaju para za koji smo radili, dva su partnera očito imala potpuno različite potrebe pa su se morali prilagoditi jedno drugome ako su željeli da im brak bude uspješan.

Pas i mačka

Na početku našega zajedničkoga rada, moja prijateljica i ja radile smo s jednim bračnim parom, ona sa ženom, ja s mužem. Muž je bio toliko puvučen da nisam znala kako mu pomoći da se otvori bar toliko da mi može reći što ga muči. Radeći zajedno s prijateljicom, zamolila sam da mi se pokaže nešto što će mi pomoći u radu s njim.

Odmah je na mom unutarnjem planu bljesnula slika širokog brzog potoka. Vidjela sam deblo koje je palo preko njega i napravilo most na sredini kojega se zgurila mačka, očito užasnuta pri pogledu na vodu koja je brzo protjecala odmah ispod nje. Bila je previše prestrašena da bi mogla prijeći put po deblu do druge obale, ali se jednako tako bojala vratiti natrag odakle je došla. Bila je kao sljepljena za to deblo, oduzeta od straha nije se usudila ni pomaknuti. Tada sam ugledala bučnog koker španijela kako skače u potok i pliva prema deblu, prskajući oko sebe vodom dok joj se približavao. Mačka se zbog toga još više ukočila, stiščući se očajnički uza svoj nesiguran oslonac.

Shvatila sam da je to bila savršena slika toga para i njihova pristupa životu. Ona je bila tip žene-psića, koje su otvorene, srdačne, iskazuju svoje osjećaje i lako se probijaju kroz život, dok je njezin muž bio tipičan primjer muškarca mačke, zatvoren i previše uplašen da bi ušao u bujicu života. Tada smo shvatile da se ta metafora može primijeniti na mnoge ljude, i otada uvijek pokušavamo odrediti koji su ljudi više poput pasa, a koji poput mačaka. Vidjeli smo da to uvelike olakšava rad s njima.

Ubrzo nakon toga, jedna je od mojih mačaka svojim postupkom to podrobnije objasnila. Odlutala je od kuće u brda, vjerojatno toliko uplašena nepoznatim vanjskim svijetom da se bojala vratiti, čak se bojala i jesti, ne dopuštajući nikom od nas da joj se približi. Nekoliko smo je dana strpljivo mamili natrag zdjelom hrane koju sam najprije stavila dalje od kuće, približavajući je svakog dana sve više, dok nije došla jesti na stražnja vrata. Konačno sam je mogla uhvatiti i podignuti. Najprije se u strahu htjela boriti, ali sam je nekoliko puta pomilovala iza uha pa se opustila i ponovno prihvatila svoj dom.

Kada se radi s posebno zatvorenim ljudima, sve treba činiti postupno, ponuditi tek malo pomoći i ohrabrenja, dok se ne zadobije njihovo povjerenje, i ne smanje njihovi strahovi.

Podjela ljudi na pse i mačke pomaže i u svakodnevnom životu jer se susrećemo s raznim tipovima ljudi, pa je to način da brže odlučimo kako se prema njima ponašati. Ljudima nalik na mačke treba pristupati blago i polako, a oni sami vole učiniti prvi korak. Ne smije ih se zasuti pažnjom i izljevima osjećaja ili nečim iznenaditi. Ljude pak nalik na pse možete zagrliti, oni će često sami učiniti prvi korak jer kao što vole iskazivati osjećaje, vole ih i primati.

Prirodno, osoba je u većem skladu sama sa sobom ako može održavati ravnotežu između tih dvaju ekstrema, ovisno o onima s kojima dolazi u doticaj. Imali smo nekoliko sijamskih mačaka, koje imaju dosta psećih karakteristika. One time simboliziraju srednji put, znači ni odviše ekstrovertne, ni prekomjerno introvertne.

Tri planine

Dok smo jednom radili, imala sam unutarnje iskustvo kojim mi je pokazano izmjenjivanje dviju funkcija – intelekta i emocija. Bila sam svjesna da na unutarnjem planu skačem naprijed i nazad između dvije velike planine. Kad sam skočila na jednu, vidjela sam da se sastoji od tvrdih i oštrih stijena i oštrog kamenja na koje sam se mogla porezati da sam tu ostala predugo, pa sam zato brzo skočila natrag na drugu planinu. Otkrila sam da je prekrivena dubokim snijegom u koji sam mogla potonuti i u njemu se ugušiti da sam tu predugo ostala. Stoga sam poskočila natrag na planinu s oštrim kamenjem pa ponovno na onu sa snijegom, i tako naprijed i nazad s jedne na drugu. Jako sam se umorila i zamolila sam za značenje tog iskustva. Pokazano mi je da stjenovita planina simbolizira intelekt, a ona prekrivena snijegom emocije, i da se ta dva načina suočavanja situacija izmjenjuju u meni.

Tada mi je pokazano da pogledam između tih dviju planina. Iznenadila sam se kad sam opazila i treću planinu, i ne pomišljajući da bi se ona tu mogla nalaziti. Nije bila tako visoka kao druge dvije i kada sam upitala što ona simbolizira, primila sam odgovor da predstavlja stanje znanja – niti samo osjećanje niti samo mišljenje, već ono stanje u kojem su oboje zajedno djelatni. Pokazano mi je također da se treća planina sastoji od mrtvih tijela želja koje sam otpustila, želja da se neke stvari dogode a druge ne dogode. Kad sam je pažljivije pogledala, podsjetila me je na koraljni greben koji se sastoji od kostura sitnih morskih bića. Ta je planina bila prekrasne zelene boje, išarana stotinama lijepih malih šumskih cvjetova. Čim sam odlučila spustiti se na nju, umjesto da skačem na druge dvije, otkrila sam da sve više raste, kako ja otpuštam svoje želje. Vidjela sam da na kraju može doseći do sunca koje je u našem radu simbol Božje snage, i da se tada može spojiti s njim u jedno i osloboditi nas stalnog privlačenja para suprotnosti koji nas lancima drže vezane za zemlju.

Ljudski pas na uzici

Jedna moja prijateljica koja živo daleko, nazove me s vremena na vrijeme tražeći pomoć kada je nešto muči. Tako mi je jednom rekla da joj je nekoliko tjedana prije šef obećao puno zanimljiviji posao u velikoj organizaciji u kojoj su oboje radili. Nije joj to više spominjao pa je nekoliko puta nazvala njegov ured kako bi provjerila što se događa jer ju je stalna neizvjesnost činila nezadovoljnom. Nije odgovorio na njezine pozive, a to ju je još više oneraspoložilo. Zato je pitala da li bismo mogli provjeriti što bi još mogla učiniti.

Za vrijeme sesije u kojoj smo radili za druge, na unutarnjem sam planu vidjela svoju prijateljicu i primijetila sam da u jednoj ruci drži nešto poput uzice za pse, koju je nestrpljivo povlačila. Pogledala sam kuda ta uzica vodi i na njezinu sam kraju vidjela čovjeka umjesto psa. Kada je god povukla uzicu, njegova bi se pozornost odvratila od onoga što je radio, i vidjela sam da postaje živčan i ljut. Tada mi je pokazano da ona mora ispustiti tu zamišljenu uzicu i predati je svom visokom C, otpustiti je potpuno i zamoliti da joj se pokaže što treba učiniti nakon toga. Tako je činila svakog dana i onda nam je javila da ju je taj čovjek pozvao i prijateljski joj se ispričao zbog zakašnjenja, rekavši da je sada spreman razgovarati s njom o svom prijedlogu.

Dani su nam mnogi drugi simboli i slike tijekom niza godina ovakva našega rada, a stalno otkrivamo nove, kako nam se javljaju novi ljudi. Opisala sam primjere za specifične potrebe i probleme kako bih ukazala na put onima koje zanima ovaj rad i koji će doći do daljnjih otkrića. Ponovno ističem da simboli sami po sebi nisu čarobni štapići, već oruđe koje se treba upotrebljavati svakodnevno i disciplinirano kako bi se u nesvjesni um utisnula potreba za novim obrascima misli, osjećaja i ponašanja.

Jin – Jang

Drevni kineski simbol jin-jang može mnogo pomoći pri uravnoteživanju muškog i ženskog aspekta u osobama oba spola. Osoba koja će ga koristiti upućuje se da zamisli ili vizualizira kako stoji na tom simbolu koji je nacrtan na zemlji. Lijeva noga treba biti iznad bijele točke na tamnoj strani, a desna noga na tamnoj točci na svijetloj strani. Treba se koncentrirati na traženje ravnoteže između to dvoje u sebi.

ZAKLJUČAK

U ovoj sam knjizi podijelila s čitateljima dio učenja, tehnika i simbola koje sam dobivala tijekom niza godina. Vrlo brzo nakon što sam počela pisati, shvatila sam da ima previše materijala za jednu knjigu. Stoga je svaki problem ili aspekt tek dodirnut i pritom je uključen najmanji broj slučajeva.

Ovaj rad nije okoštalo učenje, već se neprestano razvija i širi, kako ga koristi više ljudi koji su odlučili pogledati u sebe da bi od visokog C potražili odgovor na svoja pitanja. Čak i dok ovo pišem, otkrivaju se nove spoznaje, simboli i tehnike. Nadam se da su osnovni koraci opisani u knjizi dovoljno jasni onima koje to zanima, jer samo će im osobni rad s raznim tehnikama dati istinsku sliku o tome kako djeluju u svakodnevnom životu.

Tek kada sam počela pisati knjigu, shvatila sam da postoje jasno definirani koraci i jasan obrazac koji se može slijediti i prilagoditi potrebama svake osobe.

Slijed koraka može se mijenjati od osobe do osobe, i to će obično pokazati njezini snovi. Ako se unutarnje dijete pojavi u snu prije unutarnjeg neprijatelja, sesija će teći tim redoslijedom. Dogodi li se suprotno, tomu se treba prilagoditi.

Osobama koje su imale posebno negativne roditelje, treba dati vježbu stabla kojom će se povezati s kozmičkim roditeljima prije nego što pokušaju prekinuti veze s roditeljima.

Važno je stalno koristiti trokut kako bi se osoba mogla u svakom trenutku savjetovati s visokim C. Ako se osoba drži tog pravila, dobit će upute za ispravan slijed rada.

Iskreno se nadam da će svi oni koji su knjigu do kraja pročitali i žele sami isprobati ovu metodu, osjetiti ispunjenje koje sam osjetila i ja, i ostali koji su se koristili i koriste se njome.

Sretna sam što sam toliko toga podijelila s čitateljima i nadam se da će se ova metoda sada moći upotrijebiti kako bi pomogla čim većem broju ljudi. Prepuštam to u ruke visokog C odakle je sve i poteklo, i nadam se da će svi oni koji je žele koristiti, shvatiti da je riječ o trajnoj pustolovini prema unutra.

KAZALO

Predgovor 4

Uvod 5