6.

POZITIVNE I NEGATIVNE RODITELJSKE OSOBINE

 

 

Kada se čovjek oslobodi roditeljskog utjecaja, roditelje treba promatrati kao obične ljude, što je moguće više neosobno, kako bi se moglo odrediti koliko su programirali svoje dijete, bilo svjesno ili nesvjesno.

Dvije su vrste ranog programiranja – neposrednim podučavanjem i primjerom. Te se dvije vrste programiranja ne poklapaju uvijek jer je lako drugome savjetovati što da radi te odlučivati što je pravo a što krivo, no teško je te savjete pretočiti u svakodnevni vlastiti život. Svi smo mi licemjeri jer ne činimo onako kako propovijedamo, bez obzira na to koliko se trudili i pokušavali dokazati suprotno.

Međutim, nije na nas djelovalo ono što su naši roditelji činili ili govorili, već način na koji smo reagirali na njihovo ponašanje prema nama. Svoje smo roditelje ili oponašali ili se bunili protiv njih, no ni u jednom ni u drugom slučaju nismo mogli izraziti svoje pravo ja. Vrlo je važno te reakcije jasno sagledati i pokušati ih razumjeti, jer jedino tako možemo otkriti tko se uistinu krije iza te lažne krinke ili posuđenih stavova. Tek tada možemo svjesno odlučiti koje su osobine vrijedne te ih treba zadržati, a kojih se treba riješiti.

Reakcije neposredno vode k vrijednosnim sudovima. Ono što vidimo ili doživljavamo sviđa nam se ili nam se ne sviđa. Ako smo potpuno iskreni prema samima sebi, moramo priznati da je u trenutku kada nekoga kritiziramo i pri tom se jako uzbuđujemo, na djelu jedna od dviju navedenih mogućnosti. Naša kritika upućena drugima možda je projekcija vlastitih nedostataka kojih nismo svjesni. Lakše je optuživati drugoga da je sebičan, nepošten, grub ili egocentričan negoli priznati da su to i naši nedostaci. Što se više u nekoj kritici emocionalno angažiramo, to je vjerojatnije da i sami imamo iste mane ili nedostatke. Zapravo smo suviše blizu svojim slabostima i suviše smo kratkovidni ili lijeni da bismo ih bili svjesni i ispravili  ih.

No još je jedan skriven i prilično suptilan razlog zašto druge kritiziramo, a on se često previdi. Djela ili osobine koje nam kod drugih smetaju, možda su pretjerani primjeri karakteristika koje nam nedostaju i koje bismo trebali razviti da bismo postigli ravnotežu. No zbog straha ili zapriječenosti nismo ih u stanju izraziti. Osjećamo se krivima i naprilagođenima pa kritiziramo one koji ih slobodno izražavaju, iako često vrlo neukusno, umjesto da u sebi razvijemo te odlike i tako postanemo uravnoteženiji. Primjerice, vrlo sramežljiva osoba često će ismijavati otvorenost i agresivnost u drugoga, umjesto da tu priliku iskoristi kao zrcalo koje će joj otkriti što joj samoj nedostaje i osvijestiti taj nedostatak da bi mogla raditi na njemu. U takvim slučajevima kritiziranje prikriva skrivenu ljubomoru i osjećaj neprilagođenosti.

Dokle god budemo reagirali na jedan od ta dva načina, nikada nećemo znati tko mi uistinu jesmo. Tek kada budemo spremni u svima oko sebe vidjeli zrcalo u kojem se odražavaju i dijelići nas samih, moći ćemo srušiti svoje obrambene zidove i pogledati u sebe da bismo otkrili tko smo.

Budući da su naši roditelji bili naša prva zrcala, moramo ih promotriti nepristrano  kako bismo otkrili kojim smo se to njihovim osobinama divili i oponašali ih, a protiv kojih smo se bunili zavjetujući se da ih nikada nećemo ponoviti. Te nas dvije reakcije mogu dovesti do ekstrema, dok je naše pravo ja negdje na sredini. Kada postanemo svjesni tih reakcija i onoga što ih uzrokuje, možemo donijeti svjesnu odluku da ćemo promijeniti one osobine u nama koje ne volimo u svojim roditeljima, umjesto što pokušavamo promijeniti njih. S tog razloga tražimo od klijenta da napravi popis osobina koje će mu pomoći u samoosvješćivanju.

Najprije treba zapisati one karakteristike koje izazivaju jaku emocionalnu reakciju, jer se upravo one mogu iskoristiti da bi se kritički pogled usmjerio prema unutra, u potrazi za njihovim odgovarajućim parovima. Što smo preslikali, a protiv čega smo se bunili? Koji su naši stvarni stavovi i mišljenja sada kada smo odrasli i konačno se odvojili od svojih roditelja i njihovog ranog programiranja? Postavimo li ta pitanja iskreno i sa željom da postanemo cjelovita bića, pred našom će se sviješću pojaviti nepoznati ili skriveni aspekti koji će nas voditi prema ispravljanju ili promjenama.

Najbolje je razmatrati jednu po jednu negativnu osobinu. Trebamo je postati svjesni u vlastitu ponašanju tijekom dana, uočiti je u situacijama u kojima se pokazuje neželjenom osobinom koja ograničava rast. Čim je prepoznamo, na njoj možemo raditi, i nakon toga je se odreći. Primijetimo li pak u sebi nedostatak određene osobine koju kritiziramo kod drugih, to nas može upozoriti na to da trebamo poraditi na toj slabosti.

Izvrsnu metodu kojom se olakšava rad na odstranjivanju negativnih osobina, dobili smo prije nekoliko godina kada smo moja kći i ja prvi put počele redovito raditi, mnogo prije nego je ona postala psiholog. Tijekom jedne sesije rečeno joj je da kupi paket različito obojenih karata. Svaki put kada joj je tijekom rada ukazano na neku manu ili ju je sama uočila i bila spremna odreći je se, rečeno joj je da izabere kartu određene boje i na njoj cijeli dan,  dan za danom, zapisuje događaje koji su joj pomogli da je uoči, te okolnosi koje su je izazvale. Ljutnja se može zabilježiti na crvenu kartu, ljubomora na žutu, lijenost na zelenu, nepoštenje na plavu, pohlepa na žuto-sivu kartu... Otkrila je da joj ta metoda pomaže u osvješćivanju područja kojima treba posvetiti pozornost i da je takav rad pravi izazov jer čitajući iz dana u dan što je napisala na kartama, sama može vidjeti koliko napreduje.

Uvelike pomaže kada se o sadržaju karata redovito razgovara s terapeutom. Tako se mogu razjasniti uzroci određene navike, što zatim pomaže u njezinu razrješavanju. Ta metoda ubrzava proces oslobađanja od onih naših aspekata koji nam ometaju napredak. Osoba će vrlo često, baš u pravo vrijeme, usnuti san koji će joj omogućiti dublji uvid u problem. U snu će se pojaviti osoba koja će imati jednu od spavačevih mana, pretjerano izraženu kako bi se lakše uočila. Osoba u snu ponašat će se kao što se ponašaju živi ljudi, i poslužit će spavaču kao zrcalo koje odražava njegovu manu kako bi je bolje uočio. Kada se jednom neželjene osobine prepoznaju i kada se uvidi da one spriječavaju daljnji rast, pojavit će se razne metode pomoći kojih ih možemo iskorijeniti, a one se uglavnom sastoje u odašiljanju određenih poruka podsvijesti.

Dane su nam razne tehnike vizualizacije kojima se poruke šalju u podsvijesni dio uma; o njima ćemo govoriti u poglavlju o simbolima. Skriveni dijelovi u nama drže nas u stanju neprestana sukoba i sprječavaju nas da postanemo potpuno svjesni i cjeloviti. Dokle god ne odlučimo raditi na njima, ti nepoznati dijelovi nas samih odvraćat će nas od našeg puta k slobodi.

To je „veliko pospremanje“ lakše obaviti ako smo prekinuli veze s roditeljima, jer se tada stanje može bolje sagledati. Važno je također imati na umu da roditelji za nas više nisu autoritet, i da sve odluke o budućnosti treba donositi uz pomoć i vodstvo visokog C koje jedino zna što je za nas u određenom trenutku najbolje i što nam treba.

Taj je proces neprocjenjiva pomoć pri otkrivanju svoga pravoga identiteta. On tragatelju pomaže da se oslobodi ranog, negativnog programiranja koje skriva pravo ja.

„Upoznaj sebe, ta će te istina osloboditi.“

 

 

Poništavanje negativnog programiranja

 

Neke će osobe otkriti da je negativno programiranje koje je posljedica utjecaja njihovih roditelja u ranom djetinjstvu, postalo tako automatsko i da su navike tako duboko utisnute u

živčani sustav, da ih se je veoma teško riješiti ili zamijeniti pozitivnima. Vrlo sam se rano suočila s tim problemom i zamolivši da mi se pokaže kako da ga riješim, vidjela sam zanimljivu sliku koja ga je razjašnjavala.

„Vidjela sam snijegom prekrivenu padinu na kojoj su se jasno ocrtavali tragovi skija. Dok sam promatrala taj prizor, postalo mi je jasno kako bi lako bilo skijati tim tragovima i krenuti istim putem niz padinu. To objašnjava zašto je tako lako ponavljati stari obrazac. Također sam znala da me je strah od ponavljanja spriječio da postavim nove tragove.

Zamolila sam da mi se pokaže kako da popravim situaciju, i odgovor se pojavio brzo poput munje. „Stavi skije i prevezi se preko starih tragova.“ U mašti sam upravo to i učinila osjetivši veliku radost što sam tako odlučno raskinula sa starim tragovima. To mi je također pomoglo da rastjeram prijašnji strah i nemoć.

Otada sam, kada god bih se uhvatila kako ponavljam staru naviku, vizualizirala kako novim tragovima presijecam stare i stvaram nove. Ta mi je vježba vizualizacije pomogla da svjesno odlučim djelovati na nov i željen način umjesto da stalno iznova ponavljam stari obrazac ponašanja.

Ima mnogo načina da se ovo provede, jer će svaka osoba pronaći svoju  vlastitu metodu u rješavanju problema sa starim obrascima. Neki će ljudi napraviti popis svih osobina kojih se žele riješiti. Kada to učine, mogu ga uništiti onako kako im se pokaže, a najčešće spaljivanjem. Jedan je mladi čovjek dvama popisima roditeljskih loših osobina, dodao i neke svoje. Tada je zamislio da papir s popisom reže na komadiće i da je na svakom komadiću papira ispisana po jedna osobina. Uzimao je papiriće jedan po jedan i pritom glasno zapovjednički izjavio da se želi osloboditi određene osobine, nakon čega bi papirić bacio u vatru. Bio je pritom silno uzbuđen, čak je žaračem gurao papiriće dublje u vatru kako bi bio siguran da su potpuno izgorjeli i da od njih nije preostao ni komadićak. Brzo je i s očiglednim užitkom završio taj ritual, pustivši nakon toga pobjednički ratnički krik kako bi izrazio olakšanje.

Obično je kroz ovaj obred dovoljno proći jednom dok se nalazimo u stanju sna na javi. Međutim, katkad ga osoba ponovi kod kuće želeći ponovno spaliti papiriće s ispisanim starim negativnim navikama. To je izvrsna zamisao, a svakako je važno da osoba bude posve sigurna da će poruka o odbacivanju starih navika doprijeti do podsvijesti gdje su navike ukorijenjene. Takav je postupak djelotvoran, a posebno je koristan ako smo u prvoj sesiji previdjeli neke mane ili smo se ponovno vratili starom obrascu ponašanja.

Druga, također dobra, moetoda sastoji se u tome da osoba čita na glas negativne navike s popisa i snima ih na kasetofon. Mnogima se ta tehnika čini prikladnijom jer se o uvjetovanosti ili programiranju često govori kao o „staroj ploči“. Jedan je čovjek snimio svoj popis negativnih navika koje je stekao još kao dijete i zatim je vrpcu odmah izbrisao. Onda je snimio nov popis pozitivnih navika kojim je zamijenio onaj izbrisani. Nakon toga je stalno iznova slušao novu vrpcu kako bi time osnažio svoju želju za promjenom.

No ne mogu svi tek tako promijeniti stare navike. Nekim je ljudima potreban unutarnji ritual kojim će utisnuti novu poruku u podsvijest. Sjećam se žene koja je bila odgajana prema krutim i strogo određenim pravilima. Njezina je majka bilo toliko nesigurna kada je rodila prvo dijete, da je zatražila od pedijatra da joj da potpuno razrađen popis djetetove prehrane, kojega se doslovno pridržavala. Mnogo godina nakon toga žena je pronašla te papire u jednoj knjizi. Pročitala mi je upute o količini hrane, primjerice jedna žlica žitarica, jedna žlica voćnog pirea, četvrtina šalice pirea od krumpira itd. Na dnu stranice bila je navedena hrana koju je trebalo svakako izbjegavati. Naravno, tu je bilo uključeno sve ono što djeca najviše vole – sladoled, slatkiši i sl. Nije bilo nimalo čudno što je ta žena cijeli svoj život imala problema s težinom. Previše je jela, što je očigledno bio način pobune protiv tako stroga ražima prehrane.

Predložila sam da obje zamolimo visoko C za pomoć u rješavanju njezina problema. Rado je to prihvatila. Čim smo podignule trokut, vidjela sam je u liku djevojčice u dobi od godine i pol. Na glavi je imala slušalice poput onih koje stavljamo kada gledamo film u avionu. Bile su povezane s kasetofonom na kojem je bio snimljen glas njezine majke koja je čitala upute dok je djetetu pripremala jelo. Istodobno, majka je požurivala dijete da pojede sve na tanjuru inače će morati i dalje sjediti na svome visokom stolcu za hranjenje.

Savjetovala sam ženi da vizualizira sliku sebe kao malene djevojčice i da tada u mašti skine slušalice s ušiju. To je vrlo lako učinila pa sam joj rekla da kaže djetetu da može uništiti slušalice i kasetu kako god hoće. Kada je to dijete čulo, prva je reakcija bila strah. Savjetovala sam joj da objasni unutarnjem djetetu da će od sada ona zauzeti majčino mjesto te da se ne treba bojati kazne zbog uništene kasete. Njih je se dvije, naime, moraju osloboditi kako bi se riješile nekadašnjeg programiranja. Nakon duže stanke, žena mi je prenijela da je dijete razumjelo i nogom je gazilo kasetofon kidajući i mrseći snimljenu vrpcu.

Kada je završilo, rekla sam joj da kaže djetetu da skupi sve ostatke na gomilu i potpuno ih uništi. Nato je djevojčica pokupila ostatke u zadignutu suknju i odnijela ih do vatre koja je veselo gorjela u kaminu. Ispraznila je suknju u vatru i oduševljeno promatrala kako ostaci kasetofona bez traga nestaju u plamenu.

Predložila sam ženi da kaže djetetu neka izrazi svoju radost što se oslobodilo starih i krutih pravila. Odmah je opisala zelenu livadu na koju je djevojčica dotrčala plešući i vrteći se od radosti što je konačno slobodna. Rekla je da se djevojčica valja po travi od silne radosti. Savjetovala sam joj da joj se pridruži i podijeli s njom radost.

Dok su se poslije odmarale u svježoj travi, razgovarale smo o praktičnim stvarima, primjerice, u koje bi vrijeme trebala biti tri glavna obroka u danu, koju bi hranu valjalo neko vrijeme izbjegavati a koju jesti. Istodobno sam joj savjetovala da ne ograničava svoj izbor. Upitala sam kojoj vrsti hrane ne može odoljeti. Nakon trenutka oklijevanja odgovorila je da je to sladoled, jedno od zabranjenih jela s njezina dječjeg popisa. Predložila sam joj da svojoj unutarnjoj djevojčici objasni da će joj ona zamijeniti majku i da će biti odgovorna za nju, ali da će se morati pridržavati nekih pravila dok se ne ustanove nove navike. Međutim, jednom na tjedan u određeno vrijeme njih će se dvije počastiti sladoledom ili nečim drugim što u tom trenutku budu jako željele.

Ta se metoda može koristiti za bilo koju naviku i prilagođavati se sprecifičnom problemu određene osobe. Ovo je tek nekoliko primjera koji mogu pomoći ljudima u otkrivanju vlastita načina borbe sa „starim pločama“. No koju god metodu izabrali, ona mora biti dovoljno dramatična i emotivno odglumljena da bi mogla doprijeti do podsvijesti koja će tada primijeniti nove prijedloge.