3. PRIPREMA

ZA PRVU UNUTARNJU SESIJU

 

 

Veze s roditeljima

 

U prvom susretu s nekom osobom, najprije pokušavamo ustanoviti zašto je došla po ovu vrstu pomoći. O ovakvu radu ljudi čuju jedino od onih kojima je on koristio, pa su tako donekle upoznati s njegovim metodama. Čim počnemo uviđati prirodu problema, osobu upozorimo da najprije obrati pozornost na svoje vlastite stavove jer joj se može pomoći da nad njima stekne kontrolu, a to je često dovoljno da popravi vlastito stanje.

Tada joj objasnimo da je porijeklo većine problema često u nesvjesnim reakcijama na rano učenje i uputimo je da na tome radi pomažući joj da se oslobodi roditelja postupkom koji uvjetno nazivamo „ritual puberteta“ ili „kidanje spona koje vezuju“. Tim se postupkom osoba ne oslobađa samo nezdrave ovisnsti, već često i negativnog utjecaja svojih roditelja u djetinjstvu, koji je još uvijek stvaran na dubokoj nesvjesnoj razini i priječi je da spozna samu sebe. Ovaj prvi sastanak pruža joj priliku da iskusi različito stanje svijesti koje nazivamo snom na javi, a u isto vrijeme onome tko vodi sastanak daje dobar uvid u to kako će se klijent ponašati tijekom ovakva načina rada.

Prirodno, prve se spone stvaraju s roditeljima jer su oni kanali kojima smo stekli rođenje. Za vrijeme prvih godina života, u kojima je djetetu prijeko potrebna sigurnost kao temelj daljnjeg razvoja, vrlo je važno da se uspostavi snažna veza s roditeljima.

Ponovno se javlja običaj koji se naziva vezivanje, a kojim se te veze ubrzo nakon rođenja iznova osnažuju. Otkriveno je da je novorođenče potpuno svjesno i da ima otvorene oči koje su u stanju usredotočiti se dvadesetak minuta nakon rođenja. Budući da se danas pri porodu koriste rezne prirodne metode i da u tom sudjeluju oba roditelja, a majka je pri tom potpuno svjesna, dijete se vezuje za oba roditelja izravnim očnim kontaktom odmah po rođenju.

Međutim, nekoć su se u pubertetu, kada mladi ulaze u svijet odraslih, razne veze s roditeljima prekidale kako bi se mladi mogli dalje razvijati u neovisne pojedince. Na žalost, u našem su društvu zanemareni mnogi stari običaji i rituali. To se posebno odnosi na rituale puberteta i rituale smrti. Pa i tamo gdje se još provode, razvodnjeni su i površni te time i beskorisni za bilo kakvu praktičnu uporabu, postavši praznom ljuskom bez izvornoga simboličkog značenja, svedeni tek na puku društvenu formu.

Svakom novom klijentu opisujemo kako izvodimo taj ritual i objašnjavamo mu da se on može izvoditi i nakon puberteta, bez obzira na dob, jer se zapravo gotovo nikad ne provede u pravo vrijeme. Govorimo mu o starim običajima koji se još uvijek provode u nekim primitivnim društvima, i ističemo koliko je za mladu osobu koja je na pragu zrelosti važno da se odvoji od roditelja i svijeta djetinjstva i počne sudjelovati u životu sela kao mlada odrasla osoba.

Kada se te veze i nakon puberteta ne prekinu, često se stvara nezdrav odnos u kojem dijete, bez obzira na dob, biva pretjerano ovisno o jednom ili o oba roditelja, te tako nesposobno izraziti svoju pravu osobnost, ili se pak žestoko pobuni i odvaja od roditelja u međusobnu optuživanju. Posljedica takva stanja stvaranje je posebno negativnih spona koje mogu vezati čvršće od pozitivnih.

Ljudi ovu istinu primaju različito, ovisno o svom iskustvu i porijeklu. Neki će ljutito dokazivati da su se već odavno odvojili od roditelja i postali neovisni, često pri tom opisujući drastične metode kojima su to postigli. No otkrili smo da su rijetko kada doista slobodni i da otuđenje i udaljenost od roditelja, pa čak ni njihova smrt, ne znači da su se uistinu odvojili.

Zapravo, takva je osoba često još snažnije vezana, iako toga nije svjesna. Drugi pak, kada im govorimo da bi trebali prekinuti veze, reagiraju drukčije. Osjećaju olakšanje kada čuju da nije kasno i da bez obzira na svoju dob mogu postati slobodnima.

Sjećam se jedne četrdesetogodišnje žene koja je imala posebno dominantnu majku. Uzviknula je: „Pomognete li mi da se odvojim od majke, svi će moji problemi nestati.“ Jedan je mladi čovjek rekao: „Odselio sam se 6 000 kilometara daleko da bih se što više udaljio od svog oca, ali bezuspješno. I preko sve te udaljenosti, osjećam kako me kritizira.“

Ne mogu ustuknuti pred pomišlju o odvajanju vjerujući da su obiteljske veze svete, unatoč tome što možda imaju poguban utjecaj na pojedine članove obiteljske zajednice. Ima i takvih koji mrze i samu pomisao da bi mogli biti izgurani iz gnijezda. Draža im je sigurnost koju ono daje negoli samostalnost koja znači da su sami na svijetu.

Ima ljudi koje su odgojili rođaci, prijatelji obitelji, posvojitelji ili kakva ustanova. U takvim smo slučajevima otkrili da postoji duboko ukorijenjeno nesvjesno neprijateljstvo prema pravim roditeljima i da osjećaj odbačenosti obilježuje čitav njihov život. Takve ljude treba provesti kroz postupak odvajanja i od pravih i od zamjenskih roditelja.

Nemoguće je da roditelji budu savršeni svojoj djeci, pa se čak i od onih najboljih trebamo odvojiti želimo li biti samostalni odrasli ljudi. Čak i kada nema mnogo sukoba, mudro je prekinuti veze, što obavezno stvara bolje međusobne odnose koji postaju slobodniji i nesputaniji.

Kao i kod starih rituala, prije no što se počne s kidanjem veza, treba obaviti određene pripreme. Za tu smo svrhu dobili pripremnu vježbu. Ta se vježba treba izvoditi svakoga dana najmanje dva tjedna za svakog od roditelja ili skrbnika. Nazvali smo je osmicom jer izgleda kao brojka 8. Ona se koristi kako bi se osoba što čvršće smjestila u svoj osobni prostor ili teritorij, a postala je jednom od naših najkorisnijih simbola.

Dvoje ljudi, blisko povezani, redovito projiciraju dio sebe jedan na drugoga tako da niti jedan od njih nije zaseban pojedinac. Ako prekinu veze a da se prije nisu povukli u svoj zaseban prostor, rezultat će biti zbrka budući da će svaki od njih nositi sa sobom projekciju onoga drugoga, koja će prekriti njihovo pravo ja. Da bismo to popravili, dana nam je vježba osmice koju ću opisati onako kao što to činim kada je nekome objašnjavam prvi put.

 

 

Upute za vizualizaciju osmice

 

„Prije no što prekinete veze između sebe i svojih roditelja, trebate izvoditi ovu vježbu najmanje dva tjedna za svakog roditelja.

Zatvorite oči i udobno se smjestite na stolcu ili na podu. Zamislite da oko sebe na podu crtate krug promjera vaših ispruženih ruku i prstiju. Vizualizirajte krug kao cijev zlatne svjetlosti, poput sunčeve. Ne žurite se i ne naprežite se da biste ga vidjeli, dopustite da vam se pojavi pred unutarnjim okom. Kada budete sigurni da ste u središtu kruga zlatne svjetlosti, vizualizirajte sličan krug koji tek dodiruje vaš, ali se s njim ne preklapa. Sada pogledaje koji će se roditelj pojaviti u krugu nasuprot vašem, kada ih pozovete.

Pripazite da oboje stanete u samo središte kruga, a ako vam se učini da se netko od vas pomaknuo ili da pokušava ući u prostor drugoga, zamislite da ste lutke koje se mogu podići i staviti tamo gdje im je mjesto. Možda ćete to morati učiniti nekoliko puta prije no što se oboje smjestite u središte. Osobito se to događa kada je jedna osoba dominantnija od druge. Kada budete jasno vidjeli oba kruga i kad oboje budete sjedili u središtu, vizualizirajte blijedoplavo neonsko svjetlo kako teče u zlatnoj cijevi počevši od točke u kojoj se dva kruga dotiču, u smjeru kazaljke na satu, najprije oko kruga vašeg roditelja pred vama i zatim natrag k točci u kojoj se krugovi dotiču. Sad promatrajte kako plava svjetlost nastavlja put lijevom stranom vaše kružnice, okolo vas straga nadesno i potom natrag do točke koja zatvara osmicu.

Nastavite promatrati tok plave svjetlosti pred svojim unutarnjim okom sve dotle dok tu sliku možete zadržati bez napora. Trajanje se razlikuje od osobe do osobe, ali malo kada prelazi dvije minute. Plavo će vas neonsko svjetlo magnetski uvući u svoj krug, a vašeg oca ili majku u njihov, tako da će svatko zauzeti svoj zaseban prostor.