13.

UNUTARNJA KUĆA

 

 

Osoba često sanja kuću nakon što se odvoji od roditelja ili staratelja. U snovima i u stanju sna na javi, ta kuća često simbolizira strukturu koju je netko izgradio oko sebe kako bi označio teritorij ili prostor koji zauzima u svome svijetu, prostor u kojem živi, kreće se i postoji.

San nam može pomoći da ustanovimo u kakvu je stanju naša unutarnja kuća i uputiti nas na ono što moramo poduzeti kako bismo otkrili svoje istinsko sebstvo. San može pokazati što treba uraditi da bi se kuća uredila po vlastitu ukusu. Bilo bi poželjno unijeti najprije red u vlastitu kuću prije nego li se nekom drugom kaže što treba učiniti.

Netko ćesto sanja kako se vraća u kuću u kojoj je živio kao dijete. To je znak da još uvijek živi u starom okruženju svoga djetinjstva i da je dio njega još u dobi u kojoj je bio kada je tamo živio. Želeći takvoj osobi pomoći da ispravi to stanje i dovede je do sadašnjeg trenutka, vratit ćemo je u san putem duboke relaksacije. Najprije ćemo joj reći da nađe prikladniju kuću koja će bolje predstavljati njen sadašnji život odrasla čovjeka, a onda da izvede svoje unutarnje dijete iz starog okruženja i dovoede ga u novo u kojemu će mu pomoći da sazrije.

Pa i ako nema sna koji bi uputio na put kojim treba ići, bilo bi pametno ispitati vlastitu unutarnju kuću. U jednom dijelu rada zamolimo visoko C da osobu odvede do kuće koja predstavlja njezino sadašnje sebstvo. Čudesna je raznolikost kuća koje se na taj način otkrivaju – svaka od njih otkriva stanje u kojemu je određena osoba i pokazuje joj gdje bi bilo dobro nešto promijeniti.

Čim osoba vidi svoju kuću na unutarnjem planu, povedemo je u obilazak, najprije izvana, potom iznutra. Potaknemo je da govori o onome što vidi i komentira svoje ponašanje. Katkad će osoba odlučiti da nešto treba promijeniti. Ohrabrit ćemo je da to učini čim osjeti da je to potrebno. Možda će nas izvijestiti da njezina kuća nama prozore ili da su prozorski kapci zatvoreni pa je u mraku cijela kuća ili pojedine sobe. Nije teško zaključiti da je ta osoba zatvorena u sebi i da ne želi pogledati izvan sebe niti želi da tko pogleda u nju. Ako je tako, ohrabrit ćemo je da otvori prozorske kapke kako bi u kuću mogla ući svjetlost, da je počisti, prozrači ili da popravi bilo koji dio kuće ako to smatra potrebnim.

Katkad će poneka osoba biti zaključana, najčešće u prizemlju koje simbolizira podsvijest. Tada je možda potrebno provesti cijelu sesiju kako bi se tu osobu potaknulo na to da nježno ali odlučno otključa vrata koja vode u zatvoren prostor u njoj i da se suoči s onim što je bilo skriveno od njezina svjesnog uma. Puno starih i zaboravljenih trauma, osjećaja krivnje i negativnih sjećanja izlazi tako na svjetlost dana. Ako se pri pomisli da mora otključati zatvorena vrata nagomila puno straha, zamolit ćemo da se pojavi personifikacija visokog sebstva kako bi je pratila i pomogla joj da se suoči s onim što će naći unutra.

Nakon što je osoba otvorila i očistila svoju kuću, predlažemo joj da je sada promijeni, oboji i uredi onako kako se njoj sviđa, da napravi promjene u njezinu rasporedu za koje smatra da su pogodne ili ukloni stare dijelove i zamijeni ih novima. Uvijek istićemo da će možda proći dulje vrijeme prije nego što bude zadovoljna svojom kućom, ali da može i treba promijeniti sve što želi, onoliko često koliko želi, sve dotle dok ne osjeti da joj se sviđa i da je udobna. Neke će osobe urediti prostoriju po prostoriju. Mogu započeti s kuhinjom gdje se hrana priprema i daje. I ostalim je prostorijama često potrebna promjena. To je kupaonica u kojoj se odstranjuju suvišna i neupotrebljiva tvar i gdje dolazi do čišćenja, prizemlje u kojem su uskadištena sjećanja iz prošlosti, koja se možda trebaju izvući i pogledati, te spavaća soba u kojoj je osoba za vrijeme sna najbliža svom nesvjesnom dijelu.

Također predlažemo svakoj osobi da nađe kakvo mjesto u svojoj kući, sobu ili kut sobe, nije važna veličina, gdje može meditirati i vježbati različite mentalne vježbe koje treba

provoditi s vremena na vrijeme. Taj prostor treba pažljivo odabrati. Treba biti miran i jednostavno uređen s vrlo malo namještaja kako bi se izbjeglo skretanje pozornosti. Neki tu vole postavljati oltar, drugi slike ili kipove koji ih nadahnjuju ili pak svijeću ili kakav drugi simboličan predmet. Čim je to napravljeno, preporučamo osobi da mentalno ode na to mjesto prije nego što počne s vježbama meditacije ili vizualizacije, kako bi je njeno mentalno okruženje dovelo u stanje mira i osviještenosti.

Zanimljivo je promatrati promjene do kojih dolazi dok ljudi rade na sebi mijenjajući svoju unutarnju kuću. Jedna je od najčešćih reakcija užitak koji se osjeća zbog potpune slobode koja se ima u uređenju kuće. Mnogi su u životu prisiljeni pokoravati se ukusu ljudi s kojima žive, a neki su još uvijek pod utjecajem ukusa svojih roditelja ili djedova.

Sjećam se, jednom sam radila s mladom djevojkom koja je sanjala starinsku kuću u viktorijanskom stilu s glomaznim i tamnim namještajem te s bogatim zastorima koji  su gotovo potpuno zakrivali prozore. Sve je bilo u savršenu redu ali se ona ipak osjećala sputanom i uplašenom gledajući oko sebe. Postavljala sam joj pitanja pokušavajući otkriti zašto sanja tako starinsku kuću, i otkrila sam da je živjela sa svojim djedom i svojom bakom po majci od svoje pete do osme godine. Zamolivši je da ih opiše, doznala sam da je osobiti njezina baka imala jako razvijen viktorijanski ukus, ideje, običaje i stavove koje je utisnula u nju dok je bila malo dijete, u vrijeme kada je živjela s njom. Shvatila je da to rano programiranje još uvijek djeluje na nju, sputavajući je i ograničavajući tako da joj je bilo  teško uskladiti se sa svojim vršnjacima iz čijeg je društva često bivala isključenom zbog svojih staromodnih stavova.

Kada joj je postalo jasno što se dogodilo, oduševljeno je počela graditi vlastitu kuću počevši od samih temelja. Taj joj je posao pomogao da se oslobodi nekih svojih zastarjelih uvjerenja koja su je tištila. Nastavila je taj proces u svome svakodnevnom životu.

Katkad će se u snu ili u stanju sna na javi pokazati kuća koja izgleda privlačno izvana, ali je iznutra u velikom neredu. To je šok za osobu koja vidi tu sliku jer joj ona otkriva nju samu – izvana pokazuje osmjeh, ali iznutra nije sve tako privlačno kao što izgleda. Kuća ima toliko koliko ima ljudi koji su voljni naći ih i raditi na njima kako bi se promijenili.

Neki ljudi pomoću vrta rade na sebi, upotrebljavajući različito cvijeće i različita stabla koji simboliziraju korisne i pozitivne navike ili sposobnosti u njima, te korov koji predstavlja njihove negativne ili destruktivne karakteristike. Izvrsna vizualna vježba sastoji se u tome da se svaki dan posadi jedan cvijet koji će predstavljati željenu kvalitetu ili sposobnost, i iščupati jedan korov koji simbolizira neželjenu naviku.

Jednu mladu djevojku, kojoj sam je preporučila, ta je vježba oduševila te je uistinu naporno radila u svojem vrtu. S vremena na vrijeme javljala mi je kako zalijeva biljke svakog dana i brine se o njima. Jednoga dana, na njezino veliko zaprepaštenje, pojavio se u njezinu vrtu lik Krista, i razgovarao je s njom. Nastavio je dolaziti svakog dana tjekom nekoliko tjedana podučavajući je za to vrijeme mnogo čemu, što joj je omogućilo da shvati mnogo toga o sebi. Svaka osoba drukčije upotrebljava tu vježbu. No najvažniji je učinak koji se njome postiže. Zato ljude potičemo da joj potpuno slobodno prisutpe i odaberu način koji će im najviše pomoći.