10.

KIDANJE OSTALIH VRSTA VEZA

 

 

Sretna su djeca čiji roditelji uviđaju koliko je važno osloboditi ih svog utjecaja u godinama puberteta. Naravno, roditelji su i dalje autoritativne osobe sve dok dijete ne počne razvijati vlastitu nezavisnost i ne odraste. Neki roditelji s kojima smo radili, doista su jedva čekali da prekinu veze sa svojom djecom, no to nikada ne treba činiti prije puberteta koji pak različito nastupa, ovisno o djetetu. Ritual je sličan kidanju veza između odrasle djece i njihovih roditelja.

Kada se kidaju veze s adolescentom, predlažem roditeljima da na kraju rituala predaju dijete na čuvanje visokom C. To se radi tako da roditelji vizualiziraju trokut između sebe i djeteta, a od visokog C silazi zraka svjetlosti i ulazi u djetetovu glavu. Rečeno nam je da je to najdjelotvornija vježba koju možemo napraviti za člana obitelji. Ako je dijete odraslo, treba vizualizirati isprekidanu crtu. Osoba će je popuniti kada bude spremna potražiti kontakt s visokim C.

Važno je također da roditelji prekinu vezu s djecom koja su umrla, bez obzira na njihovu dob, kako bi ih oslobodili nakon smrti, te da bi se skratilo vrijeme oplakivanja. Dijete treba hrabriti da krene dalje u svjetlost ili da se pridruži onima koji su se pojavili kao pratnja. O tome ćemo podrobnije govoriti u poglavlju o smrti.

Kidanje veza preporuča se i kod namjernog ili spontanog pobačaja. Spontani pobačaj obično je praćen velikom tugom roditelja koji su s radošću očekivali dijete, a majka trpi jer je prekinut njezin tjelesni ritam, te joj zato također treba pomoći. Ritual kidanja veza isti je kao već opisani s time što se dijete mora uvjeriti da zbog svoje prijevremene smrti ni na koji način nije odbačeno.

Primijetila sam da tijekom te sesije majke oslobašaju veliku količinu nagomilanih osjećaja te ih uvijek potičem da se dobro isplaču. U slučaju spontanog pobačaja često si predbacuju da su same nekako skrivile pobačaj. Možda nisu poštivale pravila prehrane, ili nisu dovoljno vježbale, ili su previše jele, pušile ili pile. Ovo je izvanredna prilika da progovore o krivnji koje možda nisu ni bile svjesne, i traže oproštaj od duše kojoj je uskraćen ulazak u ljudsko tijelo. Često se pritom pojavi Krist, Baba ili koje drugo božansko biće da ih utješi i udijeli im oproštaj.

Isti je postupak za namjerni pobačaj. Međutim, budući da je žena razmislila prije no što je odlučila odbiti dolazeću dušu, važno je da od nje zatraži oproštaj. Žene uvijek osjete veliko olakšanje nakon što prime oprost za svoj čin odbacivanja. Inače će svoju krivnju nositi godinama.

Katkad pobačaj ne uspije, što također djeluje na novorođenu bebu. Sjećam se dvaju slučajeva kada su majke pokušale pobaciti, ali u tome nisu uspjele. Jedna je pritom uzimala lijekove, kruga je koristila metalnu kuku. Novorođena djeca, djevojčica i dječak, pokazivali  su prema svojim majkama otpor i ljutnju bez ikakva vidljiva razloga, i k tomu su trpjeli od silnoga straha da će biti odbačeni. Tek kada su otkrili razlog svome ponašanju i razotkrili staru traumu te oprostili majci, uspjeli su se potpuno osloboditi toga neprirodnoga straha i mogli su s njom uspostaviti bolji odnos.

 

 

Kidanje veza s ostalim članovima obitelji

 

U obiteljima s više djece, katkad se od starije djece očekuje da preuzmu odgovornost za mlađu, koja tada osjećaju kao da imaju više očeva ili majki. To može zbunjivati dijete i djelovati na njegov razvoj. U takvu slučaju osobu treba provesti kroz ritual odvajanja od

starije braće ili sestara, kao da su roditelji. Osoba se tako oslobađa i spremna je pronaći vlastiti identitet.

Znamo za slučajeve da su brat i sestra bili toliko povezani da ih je taj odnos sprječavao u ostvarivanju uspješne veze s osobom drugoga spola. Ne želim reći da su sve takve veze obavezno incestuozne, iako se i to katkad dogodi. Incestuozni osjećaji mogu biti prisutni iako se možda ne izražavaju otvoreno, već su potisnuti zbog kulturnih tabua.

Katkad su incestuozni osjećaji tako duboko skriveni, da ih ljudi uopće nisu svjesni. Duboko biste ih uvrijedili da im to spomenete, iako je onima koji ih poznaju to sasvim jasno. Takve veze obično otkrivamo u prvom razgovoru o članovima obitelji kada pokušavamo ustanoviti koji su od njih najviše utjecali ili programirali osobu koja želi prekinuti veze.

Prisjećam se žene koja se dva put udavala i razvodila. Uzrok je bio taj što je često navodila bratove riječi, a u raspravama između svoga supruga i brata, uvijek bi stala na bratovu stranu. Kada je napokon shvatila što radi i razumjela uzrok, bila je spremna proći kroz proces kidanja veza sa svojim bratom. Zatim je ozbiljno počela raditi na tome da otkrije svoj vlastiti unutarnji animus, nakon čega je prvi put uspjela ostvariti potpun odnos s muškarcem. Ponovno se udala i sada je, čini se, sretna.

Katkad tako čvrsta veza može spriječiti osobu da stupi u brak jer ima nejasan i uznemirujući osjećaj da bi time iznevjerila ljubljenog brata ili ljubljenu sestru. Neki ljudi strahuju da nikada neće moći ostvariti jednako dobar odnos s drugim ljudima.

Postoje također negativni odnosi među djecom istih roditelja, u kojima vlada nerazumna odbojnost ili mržnja. Takva veza, iako je negativna, jednako ograničava kao i pozitivna, i treba je prekinuti. Jasno nam je pokazano da je svaka veza, bilo da je skovana u ljubavi ili u mržnji, prepreka slobodi i razvoju osobnosti. Stoga se s njom treba suočiti i zatim je razriješiti.

Popis spona koje nas ograničavaju nema kraja. On uključuje i dvoje ljudi u bliskom odnosu, s tim da je jedna osoba snažno utjecala na drugu, osobito u djetinjstvu kada je um jako podložan dojmovima. Otkrili smo da su mnoge takve veze započele u prošlom životu kada su te osobe možda također bile zajedno, ali u drugoj vrsti odnosa. Primjerice, sadašnja je supruga prije mogla biti u ulozi supruga; sadašnji brat i sestra možda su prije bili ljubavnici ili supružnici itd. Ako je to moguće, tada bi bilo dobro pokušati prodrjeti u prethodni život kako bismo više naučili o tadašnjim odnosima. To bi nam pomoglo da naučimo kako da se bolje odnosimo spram drugih u sadašnjem životu i kako da prekinemo s obrascima prošlosti. Čini se da se neke skupine ljudi često inkarniraju zajedno, što objašnjava zašto su članovi pojedinih obitelji od rođenja iznimno snažno međusobno povezani.

 

 

Kidanje veza sa starim ljubavima

 

Prije no što muškarac i žena ostvare novu i uspješnu intimnu vezu, moraju prekinuti sve stare spone s prijašnjim partnerima. Tako se otvara put novom zajedništvu, a ljudi se oslobađaju projekcija na prethodne partnere. Ritual je sličan već opisanome kojim se kidaju veze između roditelja i djece.

Najprije treba vježbati osmicu kako bi se izbrisale sve projekcije, i obje se osobe time oslobodile aspekata onoga drugog. Tada se spone vizualiziraju, prekidaju, uklanjaju i uništavaju. Zatim se prijašnjem partneru zahvaljuje za sve što smo naučili i spoznali u tom odnosu. Napokon slijedi ritual traženja oprosta, te praštanje. To je izvanredno važno, pogotovo ako je odnos bio napet i ako su partneri jedan drugome mnogo zamjerali, primjerice u slučau razvoda.

Kod žena treba dodati i ritual čišćenja jer nam je pokazano da žena, poput posude, prima u sebe bit svakog muškarca s kojim je imala spolne odnose. Trebala bi zato ukloniti sve

što je od njih zadržala kako bi postala uistinu slobodna i sposobna uspostaviti čist odnos s drugim muškarcem. Postupak je isti, bilo da se radi o smrti partnera, razvodu ili nevjenčanoj zajednici koju su partneri napustili želeći živjeti svoj zaseban život.

Navest ću kao primjer mladu ženu koja se upuštala u spolne odnose s puno muškaraca, ali je odlučila prekinuti stari način života i krenuti duhovnim putem. Željela se udati za čovjeka s kojim je dijelila uvjerenja koja su promijenila njezin dotadašnji život. Jako ga je voljela, ali se osjećala nečistom zbog svojih prijašnjih veza, i stoga je odgađala brak. Došla je k meni opterećena osjećajem da nije dostojna njegove ljubavi. Bila je presretna čuvši da postoji način da se očisti i pripremi za novu ulogu supruge.

Uputila sam ju da vizualizira spone sa što više svojih prijašnjih partnera i da ih zamisli kao šuplje slamke ili cijevi koje povezuju njezine i njihove intimne dijelove. Lako je to zamislila. Tada sam joj rekla da duboko diše i da sa svakim izdahom izbaci iz sebe ono što od prijašnjih muškaraca još možda nosi u sebi. Sve to treba snažno izdahnuti ili s dubokom uzdahom otpustiti iz sebe. Uputila sam je da pri udisaju vizualizira zlatnu svjetlost koja ulazi u nju te je pročišćava, opušta, iscjeljuje i osnažuje onaj dio nje kojemu je to potrebno. Svakog je muškarca tada zamolila da joj oprosti i svima je sama oprostila, a na kraju je zahvalila za sve što je od njih naučila, te za taj dio svog života.

Pitala sam je da li bi željela zamoliti svoje visoko C da joj oprosti, na što je rado pristala. Savjetovala sam joj da zatraži da se pojavi njegov simbol ili personifikacija, kako bi mogla s njime lakše komunicirati i osjetiti da je doista u vezi sa svojim visokom sebstvom. Odgajana je u katoličkom duhu, no zapostavila je vjeru pa je bila duboko iznenađena i dirnuta kada joj se ukazao prekrasan ženski lik koji joj se smiješio suosjećajno i s ljubavlju, a podsjećao je na Majku Mariju.

Tiho je zaplakala i ispričala kako ju je taj lik poveo do molog vodopada. Tu se svukla i obukla tanku haljinu, a zatim stala pod vodu kao da je tuš. Temeljito se oprala puštajući da joj hladna voda klizi cijelim tijelom. Kada je izišla ispod vode, Majka Marija je na njezinu čelu napravila znak križa i zatim nestala. Ona je i dalje tiho plakala, ali ne od tuge već od duboka olakšanja i zahvalnosti.

To je iskustvo ispričala čovjeku koji se htio njome oženiti, i oni su uskoro stupili u brak i dobili lijepu djevojčicu. Mlada je žena beskrajno sretna u svojoj novoj ulozi, oslobođena starog tereta koji ju je pritiskao i onemogućavao da se osjeća vrijednom ljubavi.

Često sam koristila varijacije na ovu temu, ponešto mijenjajući pojedinosti. Svaka je takva sesija završavala osobađanjem od prošlosti te je osoba sada mogla ući u nov odnos, ne strahujući da će joj se ostaci starih odnosa naći na putu.

Postoji i problem s kojim se suočava osoba koja je još uvijek vezana za partnera koji je umro ili je raskinuo vezu. Takvoj je osobi teško prekinuti vezu, a to uzrokuje mnogo tuge i gorčine. Do toga obično dolazi kada se jedan od partnera tijekom zajedničkog života suviše oslanja na drugoga, umjesto da razvija vlastitu snagu i samopouzdanje. Posljedica je toga osjećaj napuštenosti, potpune izgubljenosti i bespomoćnosti nakon gubitka partnera.

U ekstremnim slučajevima ožalošćeni partner može izgubiti vezu sa životom i umrijeti kako bi se pridružio pokojnome. Drugi nas pak izvješćuju da ih pokojni partner vuče k sebi kako bi se spojili u smrti. Neki tome ne odolijevaju, drugi se opiru želeći nastaviti svoj život. U takvim slučajevima moramo uspostaviti kontakt s pokojnikom i objasniti mu da mora napustiti zemaljsku razinu i krenuti u druge dimenzije te da će ga njegov partner sliediti kada za to dođe vrijeme. Dodajemo da nitko nema pravo ubrzati smrt. Više ćemo o tome govoriti u poglavlju o smrti, a ovdje to navodimo vezano uz kodanje spona s prijašnjim odnosom kako bi se omogućio nov.

Katkad smo viđali slučajeve da pokojni partner dolazi u snove ili se čini kao da se nalazi u sobi. Živi bi se partner zbog toga uznemirio ili bi se osjetio krivim što, možda,

pomišlja na novog životnog druga. To očito može biti prepreka nastavljanju normalnog života.

Mnogima se dogodi da, zabunom, novog partnera nazovu imenom starog. Mnogi su nam pak rekli da im se čini da vode ljubav sa starim partnerom, a zapravo su u fizičkom odnosu s novim. Poneki kažu da im se čini da se prijašnji partner pokušava miješati u njihovu novu vezu. Jedan je čovjek, čija je supruga umrla nekoliko godina prije, ispričao da je siguran da je njegova prijašnja žena u krevetu s njim i njegovom novom suprugom. Osjećao se krivim i često nije mogao voditi ljubav, što je zbunjivalo njegovu novu suprugu i zbog toga se neugodno osjećao. U mnogim se slučajevima preživjeli partner osjeća krivim zbog nove veze, i ritual odvajanja veliko je olakšanje sa, često, dramatičnim posljedicama.

Kao što se vidi iz navedenih primjera, mnogo je bolje ako dvoje ljudi uspiju prekinuti veze dok su još u braku ili u bliskom odnosu. Tako mogu postati cjelovita bića koja se ne moraju oslanjati na drugoga i u njemu tražiti potporu ili sigurnost. Potpora i sigurnost dolaze iznutra, od visokog C.

 

 

Kidanje veza za druge ljude

 

Kao što sam prije rekla, neki ljudi ne mogu ući u promijenjeno stanje svijesti. To je, međutim, potrebno kako bismo se privremeno odmaknuli od svjesnog uma i oslobodili podsvjesni um kontrole. Tako će se pojaviti slike i simboli s kojima treba raditi.

Katkad je osoba koja traži pomoć toliko nesigurna da ne bi vjerovala vlastitim slikama čak i ako bi se pojavile, smatrajući ih plodivima mašte. U oba ta slučaja vizije bi bile obezvrijeđene, a cjelokupan bi rad bio doveden u sumnju, te osoba ne bi mogla primiti  pomoć.

Susrećemo se i s drukčijim slučajevima. Neke osobe koje su čule o našem radu, željele bi raditi na sebi, no ne mogu putovati kako bi mogli izravno raditi s nama. Ima i onih koji su premladi, suviše bolesni ili je pak njihovo stanje toliko teško da se ne bi mogli dovoljno opustiti i dopustiti da na površinu izbiju dojmovi iz podsvijesti.

U svim takvim slučajevima obratimo se visokom C i pitamo trebamo li mi raditi za njih. No prije toga moramo imati njihovo dopuštenje. Naučili smo da nikada ne smijemo uči u unutarnji život bilo kojeg pojedinca, a da to on nije od nas izričito tražio. Ako se radi o djeci, to trebaju zatražiti roditelji ili skrbnici, a ako se radi o bolesnim ili mentalno poremećenim osobama, dopuštenje može dati bliski rođak ili prijatelj.

Prvi smo put tako radili na zahtjev moga starog prijatelja koji je radeći samnom mogao upoznati prirodu našeg rada i njegove metode. U to je vrijeme bio u Engleskoj gdje me je često znao posjećivati sa svojom majkom. Oboje su jako voljeli Englesku, i moj se prijatelj sada prvi put vratio u zemlju nakon njezine smrti.

Primila sam pismo u kojemu me moli za pomoć jer prolazi kroz teško životno razdoblje. U dubokoj je depresiji mučen uspomenama na majku. Kada sam ga tek upoznala, bio je jako vezan za nju i potpuno podređen volji te snažne žene. Razgovarajući jednom o pojmu Boga, nesvjesno je sažeo svoju situaciju. Ozbiljno me pogledao i posve nesvjestan implikacija svoje tvrdnje, rekao da njemu Bog nije potreban jer je za njega Bog njegova majka. Otada je mnogo radio na tome da se oslobodi te vezanosti, i zato je i bio toliko potresen kada je nakon dolaska u Englesku osjetio da je majčin utjecaj jak kao i prije. Zamolio me da mu pomognem.

Pozvala sam suradnicu s kojom sam radila kada je trebalo pomagati i raditi umjesto drugih, i prvi smo put tada dabile upute kako kidati veze između dviju osoba koje nisu prisutne. Otada smo taj način koristili često i oslobodile smo velik broj ljudi čvrstih spona koje su ograničavale njihov unutarnji rast.

U ovom slučaju, vrlo je teško bilo uvjeriti majku da treba osloboditi sina svog utjecaja. Bila je to snažna i odlučna žena koja je voljela život, uzbuđenja novih pustolovina, izazove i pothvate. Živjela je dinamično i slobodno, pogotovo za svoje vrijeme. Vidjela sam da kroz svoga sina i dalje želi sudjelovati u životu. Kada se vratio u Englesku, zemlju koju su oboje voljeli, njezina mu se prisutnost nametnula svom težinom, i potonuo je u depresiju.

Razgovarali smo s njom kao da je živa i pokušali joj objasniti uzaludnost takva njezina poluživota. Nagovarali smo je da krene dalje u pun život koji ju čeka u drugoj dimenziji, na različitoj razini svijesti. Objasnili smo joj da time što ostaje ovdje onemogućuje svoj osobni razvoj, a i razvoj svoga sina. Uvjek je gajila duboke religiozne osjećaje pa nas je konačno počela slušati, te smo je ipak uspjeli uvjeriti.

Otkrili smo da je nezadovoljna jer ne može uživati u životu kao prije, čak i kroz svoga sina, i da je spremna primiti pomoć kojom bi razriješila svoje stanje. Pomogli smo joj da napusti zemaljsku ravan, na kojoj je bila tako snažna, i da se suoči s novim životom koji je čeka u drugoj dimenziji. Dok smo je blago ali uporno bodrili da krene, ugledala je svoje roditelje koje je veoma voljela. Pružali su prema njoj ruke, pomažući joj da prijeđe ostatak puta. Zadnje što smo vidjeli bila je presretna žena koja je trčala u susret svojim roditeljima. Napokon je prešla na drugu stranu, a ja sam svojem prijatelju odmah napisala pismo u kojem sam opisala naša iskustva.

Prije no što ga je mogao primiti, javio mi je da zna da sam mu pomogla i da ga prisutnost majke više ne opterećuje. Nestalo je potištenosti, i napokon je mogao uživati u svom boravku u Engleskoj. Poslije smo provjerili datum i vrijeme naše sesije i trenutka u kojem se osjetio oslobođen, i otkrili da se podudaraju. Kada smo završile sesiju bilo je 11 sati ujutro po američkom vremenu, a 7 sati navečer po europskom. Moj prijatelj nikada više nije osjetio prisutnost svoje majke. Oslobodio se starih osjećaja koje je nakad gajio prema njoj poput obožavanja, hinjene ljubavi i mržnje. Napokon je prema njoj uspio razviti novu vrstu ljubavi i poštovanja, no to se dogodilo tek kada joj je oprostio što ga je držala u svojoj vlasti, kao u zagrljaju hobotnice.

Međutim, svi se slučajevi ne razriješavaju tako brzo. Katkad treba čekati danima, tjednima, mjesecima pa čak i godinu dana, da bi se osjetilo olakšanje. Naučili smo da se ne obaziremo na vrijeme, pa ni na rezultate. Bili smo zadovoljni čineči samo ono što nam je rečeno, a ishod smo prepuštali visokom C i samom klijentu. Ponašati se drukčije, značilo bi otvoriti put svom egu, što pod svaku cijenu treba izbjeći.