1.

METODA RADA

 

 

U ovoj je knjizi opisana metoda koja omogućuje dvjema osobama koje zajedno rade, da dotaknu znanje i učenje koje se nalazi s onu stranu njihova svjesnog uma. Stanje uma za vrijeme rada može se poistovjetiti sa stanjem sna na javi ili s aktivnom imaginacijom, iako ni jedno od toga ne odgovara točnom opisu. Svi koji su to stanje doživjeli, opisuju ga kao stanje povišene svijesti i upozoravaju da su emocije koje se doživljavaju mnogo jače nego u običnom stanju svijesti, a mentalne slike življe.

Odmah na početku želim objasniti dvoje. Prvo, sudionici su tijekom sesije (sastanka) potpuno budni i svjesni svega što doživljavaju, nisu u transu i poslije se mogu sjetiti svega što se dogodilo. Drugo, da bismo se time mogli baviti, ne trebamo biti posebno obdareni ili vidoviti, odnosno ne trebamo imati medijske sposobnosti. Oba partnera trebaju iskreno tragati za istinom, trebaju biti predani radu i moraju se pokoriti unutarnjem vodstvu. Također, trebaju odbaciti svoj ego, osobne želje, osobna uvjerenja ili predrasude kako bi visoko C moglo podučavati a da, ako je ikako moguće, ne bude obojeno njihovom osobnošću.

Jednoga dana, dok smo nas dvije radile, vidjela sam zanimljivu sliku kojom mi je pokazano koliko je važno biti potpuno otvoren, bez ega, što se više može. Kao i obično, tražile smo da nam se pokaže ono što nam je tog dana bilo potrebno. Jedina slika koju sam dobila bila je urna koja je čvrsto stajala pred mojim unutarnjim pogledom, ne blijedeći i ne nestajući. Koncentrirajući se na nju, postala sam svjesna da je napuknuta i da ima okrnjene rubove. Pomislila sam da ne bi mogla zadržati vodu. Zapitala sam zašto mi se pokazuje slika oštećene urne. Odgovor se pojavio poput bljeska, zaprepastivši me. Odjednom sam znala da urna predstavlja mene, a da smo svi mi okrnjeni i napuknuti. S olakšanjem sam spoznala da to ne utječe na naše sposobnosti da se bavimo ovim radom. Kako dolazimo u dodir sa svjetlošću u sebi s namjerom da odagnamo mrak neznanja, ta se svjetlost još bolje vidi kroz pukotine i lakše se širi prema drugima. Otada sam se prestala brinuti o tome da li sam dovoljno sposobna za taj rad ili pak da li sam dovoljno čist kanal.

Svaki tim treba ispunjavati dva preduvjeta: suradnici se moraju dobro slagati kako bi se mogla ustanoviti osnovica trokuta pomoću kojega će se doći u dodir s visokim C, trebaju biti disciplinirani i redovito raditi i, a to je najvažnije, trebaju se što manje međusobno natjecati i što manje donositi samostalne odluke jer je znanje koje se traži unutarnje znanje, a ne partnerovo. Razlike među suradnicima mogu biti korisne jer dopuštaju veću polarnost i smanjuju mogućnost da se jedno od njih udalji od teme rada. Zbog takvih razlika partneri primaju slike ili dojmove koji na prvi pogled djeluju kontradiktorno, ali koji zapravo sadržavaju istu poruku različito izraženu. Poruke se na taj način međusobno potvrđuju. Katkad je slika koju primi jedan partner samo dio cjeline koju zajedno tvore slike obaju partnera.

S vremenom, postalo nam je jasno da se naš rad može iskoristiti na različite načine. Već u početku bilo nam je rečeno da ono što smo naučile trebamo dijeliti sa svima koji su otvoreni prema tom znanju i koji će se njime koristiti. Tako smo, osim što smo se sastajale zbog osobna vođenja i učenja, što je nalikovalo pohađanju više škole, radile i s drugim ljudima koji su nam dolazili sa svojim problemima tražeći od nas savjet i pomoć.

Katkad bi jedna od nas neposredno radila s onima koji su tražili pomoć, ili bismo se obje uskladile s visokim C, ili bismo pak s njima podijelile prijašnja iskustva koja smo stekli radeći s drugim ljudima. Katkad smo ljudima tumačile njihove snove ili bismo radile ono što smo smatrale prikladnim za određenu osbu ili za određeni problem. U drugim smo pak slučajevima radile zajedno tražeći da nam se pokaže najbolji način kojim ćemo pomoći osobi koja traži pomoć. Tu smo tehniku koristile u prvom redu za osobe koje su živjele daleko i koje nisu mogle raditi zajedno s jednom od nas dvije. Tada bismo se javile telefonom ili pismom i opisale im mentalne vježbe ili meditacije koje im se preporučuju. Stalno smo primale upozorenja da ne preuzimamo na sebe ono što trebaju obaviti drugi, jer time jačamo svoje mentalne i duhovne mišiće umjesto da to čine oni.

Različiti problemi s kojima smo se susretale, bili su zapravo način kojim smo primale nova učenja o najrazličitijim temama. S vremenom smo naučile imati povjerenja u izvor koji nam je prenosio učenja, pogotovu kad smo se uvjerile u njihovu učinkovitost.

Postupno se proširio glas o našem radu. Za njega su saznali i neki psiholozi koji su nas počeli nazivati tražeći našu pomoć u posebno teškim ili zbunjujućim slučajevima. Moja starija kći, psihologinja, osobno je imala koristi od našeg rada. Sa svojim je klijentima upotrebljavala različite tehnike i vježbe koje donose izvanredne rezultate. K tomu, nas se dvije redovito sastajemo kako bismo od visokog C dobile daljnje spoznaje i upute o problemima njezinih klijenata, traželi ujedno da joj se pomogne u radu. Ovom metodom ona pomaže samo onim klijentima koji su otvoreni za ovakav način rada, koji daju za to svoje dopuštenje i voljni su slijediti tako primljene naputke. Većina je njih sretna što ima tu dodatnu pomoć i zbog toga što im moja kći može lakše pomoći da oni pomognu sami sebi, što i jest preduvjet njihova iscjeljenja i rasta. Uskoro uvide koliko takav rad ubrzava proces iscjeljivanja, i svaki put kad se nađemo, čeka nas dug popis novih zahtjeva.

Iz našeg je rada izašla metoda koji mogu koristiti psihoterapeuti, a koju ćemo prikazati u knjizi. Nadamo se da će s vremenom sve veći broj terapeuta koristiti veliku mudrost koja nam je na raspolaganju, kada se zajedno s klijentima obrate visokom C.

Tijekom savjetovanja gotovo sigurno dolazi do projekcije ili prijenosa. Taj se učinak može umanjiti ako se i klijent i terapeut oslone na visoko C umjesto na terapeuta, te ako oboje provode vježbu vizualizacije koju smo dobile da bi se smanjio taj problem. Tu smo vježbu nazvale osmicom. Njezino će se korištenje potanko prikazati u knjizi.