SAZRIJEVANJE JE PUT KREACIJE:

         SAMOOSTVARENJE VJEČNOSTI

 

  Rađaju se i umiru, kao godišnja doba oni koji provode život, nesvjesni

  Božanske Iskre u sebi.

 

Tko sam?  Gdje sam?. Kuda trebam ići? Kako?  Što moram uraditi?

Pitanja su tragalaca za smislom.

Tu počinje put bez povratka do kraja kojeg stiže tek po koji tragaoc. Jer uvijek kada se dostigne jedan nivo, odredište nije konačno.

Ovaj put sazrijevanja podsjeća na jednu piramidu čija baza/ osnova je tek početak. Čovjek se penje i kamen za kamenom se otuđuje od trivijalnog, osamljuje se i pobožanstvenjuje, ali predstoji mu prizemljenje, jasna vizija, sazrijevanje, kaljenje na teškoj vatri iskušenja i zabluda.  I kako ovo geometrijsko tijelo biva sve potpunije, tako potpuniji i veći, i sjajniji biva i Plamen unutar piramide. To je plamen Mudrosti koji osvjetljava eone.

 

Ali oprez! put ni tu nije završen. Kada se stigne na vrh piramide, čuje se glas:

 

Mi smo jedno, prividno podjeljeno, da bi opet bili JEDNO. Ako želiš da gledaš svijet mojim očima, pokaži drugima put sazrijevanja. što više bude onih kojima ćeš pokazati kako da rasplamsaju njihovu Božansku Iskru, onih koji će izgraditi vlastitu piramidu, manja će biti razdaljina između nas.

Podijeli sa onima koji mogu vidjeti i žele čuti ono što si spoznao.

Neka Plamen tvoje Mudrosti vječno gori u svemu što jeste...