KAMENA SUMA  (36)

26.11.2002.

Ica, Peru

Prostori Perua uvode dva nova pojma u arheologiju: prvi je "zabranjena arheologija", a drugi je "kamena suma".

                                                             ********

Spustamo se Panamericana-om, auto putem koji spaja zemlje Juzne Amerike. Plavi Pacifik nas prati od Lime do Ike, 250 km juznije. Ovaj put nemam vremena da posjetim nekoliko interesantnih usputnih atrakcija: gradic Paracas, turisticko srediste odakle polaze brodovi u obilazak nacionalnog parka sa morskim lavovima; seoce Kacice, poznato po (nadri)ljekarima i vjesticama koje lijece neizljecive bolesti i kletve; ili, drevni trozubac - kandelijer (El Candelabro). Rijec je o 120 metara dugackom "geoglifu" uklesanom u kamenoj klisuri. Sluzbeno objasnjenje je da je rijec o "neobicnoj prirodnoj formaciji koju su vjetar i morski valovi uklesali u klisuri iznad mora". (Fotografija je na www.peru-expeditions.com/fotos/candelabro.jpg pa se moze ocijeniti da li je "priroda" imala pomoc ljudske ruke u ovom projektu).

Grad Ica je glavni grad istoimene provincije; vrijeme je izbora i citava provincija je izlijepljena plakatima koji pozivaju na glasanje za kandidata imenom Tito i sa ucrtanom crvenom petokrakom ispod imena (Tito je relativno cesto ime u Peruu). Uzimam taxi i trazim da me vodi u Parkonu. On nekoliko puta, za vrijeme voznje, pita stanovnike kojim putem do nase destinacije. Asfalt ubrzo zamjenjuje prasina i nakon 20-ak minuta stizemo na veliku zaravan. Pred nama je nekoliko kamenih brezuljaka. U daljini, mozda nekih dvadesetak kilometara dalje, planine, bez sume.

Posmatram dva prva "kamena brezuljka". Pokusavam razluciti sta je istina u pogledu ovih "cudnih kamenih formacija". Domaci stanovnici govore da "neki ljudi koriste imaginaciju i zamisljaju da vide figure u ovim kamenim brezuljcima". Jedna od ovih "halucinantnih figura" je prikazana na slici "Kornjaca u Kamenoj sumi". Tesko je odolijeti utisku i ne primjetiti 150 metara dugacku kamenu kornjacu.

Gledam dalje: ispred mene je brdo na cijem je vrhu takozvani "Indijanac koji gleda u nebo". Nakon nekoliko minuta razaznajem bradu, usta, nos i celo. S obzirom da figuru posmatram pedesetak metara ispod nivoa lica, ocito je da bi karakteristike lica puno bolje bilo posmatati iz visine.

U tom momentu dolaze trojica Peruanaca sa video kamerom. Snimaju. Kazu da ce da salju film u glavni grad Limu i da ce traziti da se pocne sa arheoloskim proucavanjima i zastitom ove lokacije. Ja se ukljucujem u diskusiju sa svojih nekoliko spanskih rijeci; pominjem Bosque de Piedras i Marcahuasi; oni pocinju sa pricom koja traje desetak minuta i od kojih sam malo sta razumio. Osim onog da su figure na svim ovim mjestima stare po 80 miliona godina (?!)

Parkona osim gornja dva lika nudi i nekoliko drugih: glavu majmuna, indijanski sesir, zabu, misa, ribu itd. Stoga ne cudi naziv za ovo neobicno mjesto: "Kamena suma".

Zvanicno tumacenje je da je vjetar "izvajao" ove likove. Moji sugovornici, pak, autore traze u drevnim posjetiocima sa dalekih zvjezdanih svijetova.

A meni se namece misao da je neko, na neki nama cudan nacin, materijal za ove kamene brezuljke prebacio na ovu zaravan odlamajuci ih sa dalekih planina.

                                                                ********

Parkona je najmanje poznata i svojom velicinom minorna u odnosu na druge dvije Kamene sume: Bosque de Piedras i Marcahuasi.

U slucaju Bosque de Piedras-a, rijec je o impresivnom, ogromnom i misterioznom arheoloskom parku. Ovaj puta "naucnici" su dosli na spasonosnu ideju da kolosalne figure zivotinja i ljudi nazivaju "formacijama lave, kreiranim erozijom". Kameni blokovi zbilja imaju vulkansko porijeklo.

Ali, figure kornjace, pingvina, slona, medvjeda, gustera, kobre, ili citav niz prethistorijskih zivotinja iz doba dinosarusa imaju autore sa imenima i prezimenima.

                                                             ********

Od sve tri "kamene sume", najimpresivniji je Marcahuasi, daleko od ociju znatizeljnika. S obzirom da smo o ovoj vaznoj prethistorijskoj lokaciji vec pisali u Trecem tomu, sada samo kratko podsjecanje.

Pazljivim dugogodisnjim istrazivanjem dr Daniel Ruzo je rastumacio dio kamenih formacija nepoznatih drevnih umjetnika. Najimpresivnija i najslozenija je figura nazvana "Monument covjecanstvu", visoka dvadeset pet metara (!), prikazuje 14 antropomorfskih figura cetiri ljudske rase. Dvanaest figura su vidljive na suncevoj svjetlosti, a dvije samo na mjesecevoj (!) (Sire na sajtu: http://www.labyrinthina.com/schneider.htm )

Slijede figure "Africke kraljice", pilota, kamile, prethistorijske kornjace ("Amphichelydia"), sfinge, "Egipcanke", "Thueris"-a (egipatska boginja plodnosti), morske kornjace i morski lavovi … Neke od figura su vidljive samo kada sunceva svjetlost pada pod odredjenim uglom; druge su vidljive samo u doba suncevog solsticija ili ekvinocija; neke kamene formacije otkrivaju nove figure svakih 60 stupnjeva; a neke figure se vide samo na zvjezdanoj (!) svjetlosti.

Definicija umjetnosti je bila mnogo sire postavljena nego sto je to danas.

"Kamene sume", u nedostatku bolje deskripcije, otvaraju novo poglavlje u arheologiji ("zabranjena arheologija"), umjetnosti, historiji… U slucaju Marcahuasi-ja zna se da su formacije nastajale hiljade godina prije zadnjeg potopa (znaci znatno prije 12.500 godina).

Da li je rijec o 50.000 ili 100.000 godina, kada bi autorstvo mogli pripisati civilizaciji Lemurije? Ili je rijec o milionima godina, kada moramo pogled uperiti prema zvjezdanom nebu?

Na obroncima gradica Parkona, zaboravljena i daleko od ociju lezi, vec desetinama hiljada godina, dzinovska kamena kornjaca.

Zahvaljujuci Peruu, arheologija je obogacena novim pojmovima: (1) “kamene sume”, koje krase stotine kamenih figura zivotinja i ljudi,

izvajanih u doba koje moderna historija ne biljezi, i (2) “zabranjena arheologija”,

koja na povrsinu izbacuje dokaze o naprednijim civilizacijama prije desetine i stotine hiljade godina.