GLAVA DESETA

O tome kako se započinje i završava snošaj

O raznim vrstama snošaja i ljubavnim razmiricama

U odaji za odmor i razonodu, prethodno ukrašenoj cvijećem i miomirisnim kadovima, neka građanin u društvu prijatelja i slugu dočeka ženu koja će mu doći okupana i narešena, i neka je pozove "da se okrijepi i do mile volje osvježi napicima.

Tada neka je posjedne sebi na lijevu i nježno zagrli desnom rukom, milujući joj kosu i dodirujući rub i uzao njene odjeće. Neka tada zapodjenu veseo i zabavan razgovor o svemu i svačemu, a mogu besjediti i o stvarima o kojima se inače ne običava govoriti u društvu, jer se smatraju nepristojnima. Poslije toga mogu nešto zapjevati pra­teći se kretnjama ruku ili pak bez takve pratnje, mogu svirati na glazbalima, zboriti o umjetnosti i nutkati jedno drugo pićem.

Konačno, kad ženu osvoji ljubav i žudnja, građanin neka isprati ljude koji su se zade­sili u kući darujući ih cvijećem, mirisavim pomastima i betelovim lišćem, a potom, kad se nađe nasamu sa svojom dragom, neka otpočne ljubavnu igru onako ka­ko smo opisali u prethodnim poglavljima.

Takav je početak spolne zajednice. Po snošaju, lju­bavnici neka čedno, ne gledajući jedno drugo i svako zasebice, pođu u kupaonicu. Poslije toga neka svako sjedne na svoje sjedalo i neka sažvaće ponešto betela, a građanin neka vlastoručno premaže ženino tijelo či­stim sandalovim uljem ili nekim drugim uljem. Neka je tada obgrli lijevom rukom i lijepim je riječima sklo­ni da pije iz njegove čaše, ili neka je ponudi vodom. Potom neka blaguju nešto slatkiša ili bilo što drugo što oboje rado jedu, i neka se okrijepe svježim voćnim sokom, juhom, zobenom kašom, sokom od mesa, šerbetom, sokom manga, iscjetkom iz kore limunova drveta u koji je zamiješano šećera, ili bilo kakvim na­pitkom koji se rado pije u nekom kraju i koji je sla­dak, blag i čist.

Ljubavnici uz to mogu lješkariti na krovu terase dvora ili kuće da bi uživali u mjesečini i da bi zapodjenuli prijatan razgovor. I dok leži u čo­vjekovu krilu licem okrenuta k mjesecu, čovjek neka joj pokaže planete,  Arundhati (zvijezda večernjica, po mitskom predanju supruga Vašišthe, velikog rišija; Arundhati je uzor vjernosti i vrline), Dhruvu (zvijezda sjevernjača. Po mitskom predanju, Dhurva je bio razbaštinjeni kraljević koji je svojim zaslugama i trapljenjem stekao milost Višnua i ovaj ga je uzvisio na nebo da bude osovina svih planeta.) i sedam Rišija. (Riši znači mudrac, nadahnut pjesnik. Rišijima se nazivaju autori vedskih hvalospjeva bogovima, ljudi na koje je 'sišlo' otkrovenje. Što se tiče sedam rišija, to su zvijezde Velikog medvjeda. Predaja kaže da su oni sinovi Brahme, pa ih ponekad nazivaju Manuima ili stvoriteljima svijeta.)

Tako valja završiti spolnu zajednicu. A evo kakav sve može biti snošaj:

1. Ljubavni snošaj

2. Snošaj kasnije ljubavi

3. Snošaj ishitrene ljubavi

4. Snošaj prenesene ljubavi

5. Snošaj kao u muželožnika

6. Sramotni snošaj

7. Spontani snošaj.

1. Kad su muškarac i žena već izvjesno vrijeme za­ljubljeni jedno u drugo i kad se prebrodivši te­škoće sastanu, ili kad se jedno od njih vrati s puta, ili kad se pomire poslije svađe, takav se snošaj naziva »ljubavnim snošajem«. On se obavlja onako kako se ljubavnicima najviše mili i traje koliko im je želja.

2. Kada se dvoje sastane dok je njihova ljubav još u začetku, takav se snošaj naziva »snoša­jem kasnije ljubavi«.

3. Kada se muškarac upusti u snošaj sa ženom nadražujući sama sebe pomoću šezdeset i če­tiri načina kao što su cjelivanje, itd., ili kad se čovjek i žena spolno, sjedine iako su oboje zapravo skloni drugim osobama, njihov se sno­šaj naziva »snošajem ishitrene ljubavi«. Tom prilikom neka pribjegnu svim načinima i sred­stvima koja spominje Kama šastra.

4. Ako muškarac, otpočetka snošaja do kraja za­mišlja da leži s jednom drugom ženom koja mu je draga, to se zove »snošaj prenesene ljubavi«.

5. Snošaj čovjeka s vodonošom ili sluškinjom od niže kaste nego što je njegova a koji traje taman toliko dok se želja ne zadovolji, naziva se »snošajem kao u muželožnika«.

6. Snošaj između milosnice i neuljuđena seljaka, između građanina i seoske žene ili žene iz po­granične oblasti, naziva se »sramotnim snoša­jem«.

7. Snošaj dvoje ljudi koji se vole i koji se sjedi­njuju po vlastitoj volji i želji, zove se »snošaj spontane ljubavi«.

Time smo završili o vrstama snošaja.

Sad ćemo nešto reći o ljubavnim svađama.

Žena koja je u velikoj ljubavi s muškarcem ne podnosi da on izgovara ime njezine suparnice, ili da išta o njoj spominje, ili da nju samu zabunom oslovi imenom suparnice. Ako se to dogodi, izbit će svađa i razdor, žena će se rasplakati, razgnjeviti, počet će vijo­riti kosama, udarati svog dragana, bacati se s postelje ili sjedala, trgati sa sebe vijence i ukrase i valjati se po tlima.

Neka je ljubavnik pokuša umiriti milozvučnim ri­ječima, neka je podigne s tla i smjesti na postelju. A ona, ne odgovarajući ni slovom na njegove upite i još srditija, neka mu povuče glavu k sebi držeći ga za kose, i pošto ga jednom, dvaput ili triput odalami po rukama, glavi, prsima ili leđima, neka tada jurne k vratima.

Dattaka kaže da ne bi smjela izlaziti iz kuće, budući da bi joj to svi zamjerili, već da bi morala ljutito sjesti ukraj vrata i roniti suze. Kad nakon izvjesnog vremena ocijeni da su pomirbene riječi i postupci njena ljubav­nika dosegli vrhunac, neka ga zagrli, neka ga obaspe oštrim i prijekornim riječima ali neka mu istovremeno pokaže zaljubljeničku želju za snošajem.

Ako žena stanuje u vlastitoj kući pa ako se posvađa sa svojim ljubavnikom, neka pođe k njemu, neka mu pokaže koliko je ljutita i neka potom ode od njega. A kad poslije toga građanin pošalje k njoj vitu, vidušaku ili pithamardu da je umilostive, ona neka se vrati s njima u kuću svog ljubavnika i neka ondje prove­de noć.

Time smo završili o ljubavnim svađama.

Recimo riječ-dvije zaključno.

Čovjek koji je vješt šezdeset četirima umijećima koje spominje Babhravja, dostići će željeni cilj i pri­dobiti ženu najljepših vrlina. Sve da mu je govor hitar i okretan kad je riječ o drugim .stvarima, ako ne po­znaje ona šezdeset i četiri načina ljubavne igre, neće ga nitko naročito cijeniti u zboru učenih, čovjek u kojega nema nikakvog drugog znanja osim znanja o šezdeset i četiri vještine, postat će prvak u bilo kojem društvu muškaraca i žena.

Koji čovjek da ne cijeni šezdeset i četiri vještine kad vidi da ih cijene učeni, lukavi i mi­losnice? I pošto su te šezdeset i četiri vještine posvuda cijenjene, pošto one očaravaju ljude, i upotpunjuju darovitost žena, ačarije kažu da su i ženama mile. Mu­škarac koji je vještak u svakoj od njih, drag je svojoj ženi, drag je ženama drugih ljudi, drag je milosnicarna.

nastavlja se...