Pisci od starine misle da se djevojke ne mogu tako lasno zavesti ako im muškarac šalje glasnicu, već da će ih lakše zadobiti ako se sam prihvati tog zadatka; opet, da se tuđe žene lakše osvajaju uz po­moć glasnice nego ako se čovjek lično potrudi oko nje.

Ali Vatsjajana tvrdi da bi čovjek trebao sam nastupiti kadgod mu je to moguće, a da bi morao slati glasnicu samo onda kad ne može drugačije ili kad mu nije korisno da pođe sam. Što se tiče uzre­čice da se žene otvorena i slobodna govora lakše os­vajaju ličnim naporom muškarca, a da se žene koje nemaju tih svojstava zadobijaju uz pomoć glasnice, to su samo pusta naklapanja.

Pa ako se čovjek lati toga da sam zavede ženu, on neka se sa svojom žuđenicom u prvom redu upo­zna na slijedeće načine:

1. Neka podesi tako da se sastane sa ženom nekoj prirodno iskrsloj ili pak naročitoj prilici. Pri­rodno iskrsla prilika je ona u kojoj jedno od njih pohodi kuću drugoga, a naročitom se prilikom sma­tra njihov susret u kući nekog prijatelja, kastinskog supripadnika, ministra ili liječnika, a također i pri­godom vjenčanja, žrtvenih prikazanja, svetkovina, sprovoda i vrtnih zabava.
2. Kad se to dvoje sastane, neka je muškarac stane zagledati tako da joj pogledom otkrije svoja čuvstva; neka čupka brkove, pucka noktima, zvecka nakitom, ujeda donju usnu i odaje razne druge zna­kove istoga značenja. Kad ga ona pogleda on neka s prijateljima besjedi o njoj i o ostalim ženama, neka joj dade na znanje koliko je širokogrudan i ko­liko cijeni uživanja.

Kad sjedne pokraj neke prija­teljice neka se isteže i zijeva, neka skuplja obrve, neka zbori rastežući i polagano kao da je umoran i da mu je dosadno i neka je sluša ravnodušno.

I neka s dje­tetom ili nekom drugom osobom povede dvosmislen razgovor u kojemu će biti riječi o trećemu licu i koji će se uistinu ticati njegove Ijepojke, pa neka joj na taj način iskaže ljubav, kao da govori drugome, a ne njoj.

Neka palicom ili noktima urezuje znakove u zemlju a kad je ona nazočna neka zagrli i poljubi di­jete i dade mu iz svojih usta smotuljak betelovih plo­dova i uz put mu milujući pritisne bradicu. Sve te stvari neka izvodi u pravi čas i na pravom mjestu.

1. Čovjek neka se poigra s djetetom koje sjedi u krilu njegove ljubljene, neka mu pruži neku stvar­čicu na igru i potom je uzme. Može se s njom upu­stiti u razgovor o djetetu i tako se korak po korak zbližiti i s njom i s njezinom rodbinom. Neka to poznanstvo poslije posluži kao izgovor da ih često posjećuje, a kada ona ode iz sobe ali mu svejedno mogne čuti besjedu, on neka razveže o ljubavi.

Kako njegova prisnost s njom bude rasla, on neka pohrani u nje neke stvari ili novac i neka s vremena na vrijeme uzima po malen dio; ili neka joj dade na ču­vanje neke mirisave tvari i betelove plodove.

Poslije toga neka uznastoji da je upozna sa svojom ženom pa neka njima dvjema pruži priliku da povedu pov­jerljiv razgovor i da pročavrljaju na nekoj osami. Da bi je češće viđao neka udesi da obje porodice imaju istoga zlatara, istoga draguljara, istoga košarača, is­toga bojadisara i istoga perača. I neka je posjećuje i svima naočigled ostaje zadugo u njenoj kući tobože po nekom poslu, i neka učini tako da jedan posao vodi u drugi, kako bi se veza među njima ustalila.

Kadgod ona nešto zaželi, ili kadgod joj ustreba novaca, ili kadgod je spopadne želja da se izvješti u nekoim umi­jeću, on neka joj kaže da je voljan i sposoban udo­voljiti njenoj želji, bilo da joj dade novaca ili da je poduči u umijeću, pod uvjetom da ima i novaca i da zna to umijeće. I još neka u društvu prijatelja stane s njom raspravljati, neka raspredu o tome što rade i što govore drugi ljudi, neka čavrljaju o raznim stva­rima kao što su draguljarstvo, drago kamenje, itd. Kad budu o tome on neka joj pokaže izvjesne vrijedne stvarčice kojih vrednotu ona možda poznaje, pa ako ona otpovrne prepirku o tim stvarčicama i njihovoj vri­jednosti, on neka joj ne protuslovi, nego neka pokaže kao da se u svakom pogledu s njom slaže.

Time smo završili o tome kako da se muškarac upozna sa ženom svojih želja.

I ako se djevojka upozna s čovjekom kao što smo maločas opisali i ako mu oda svoju sklonost različitim vanjskim znakovima i kretnjama tijela, čovjek neka ne žali truda da je zadobije.

Ali budući da djevojke nisu okušale slast spolne zajednice, s njima treba postupati tanano i lagano, oprezno napredovati, što neće biti potrebno ako se radi o ženama koje su već upoznale slasti ljubavi. Kad djevojka više ne bude krila svojih namjera i kad muškarac svlada njezin stid, neka uzima njezine stvari i izmjenjuje s njom odjeću, prstenje i cvijeće. Pri tom neka čovjek dobro pazi da joj poklanja lijepe i vrijedne stvari.

Neka uzme od nje smjesu betelovih plodova i lišća, a kad se uputi  na  zabavu  neka  zaište cvijet koji je ona zatakla u kosu ili koji drži u ruci. Kad joj on bude poklanjao cvijet, neka izabere jedan slatkog mirisa i neka ostavi na njemu tragove nokata i zubi. Sve ustrajnije neka razgoni njenu tjeskobu i malo pomalo neka je navede da pođe s njim na neko osamljeno mjesto, a ondje neka je zagrli i poljubi. I na koncu, kad joj bude davao betelov plod ili kad ona bude njemu davala betelov plod, ili kad budu razmjenjivali cvijeće, neka takne i pritisne njezin stidni dio i neka tako sva svoja nastojanja okruni uspjehom.

Kad čovjek prione da zavede jednu ženu, neka istovremeno ne pokušava zavesti drugu. Ali ako us­pije osvojiti prvu neka je za neko vrijeme uživa i ne­ka uščuva njenu ljubav poklonima koji su joj dragi, a tada neka se ustremi prema drugoj. Kad čovjek vidi da muž te žene odlazi nekoj drugoj miljenici neka tada nipošto ne pohodi ženu, sve ako je to dobra pri­lika da je lako zadobije. Čovjek mudar kome je do njegova dobra glasa, neka ni ne pomišlja da zavede ženu oštroumnu, plašljivu, ženu kojoj se ne može vje­rovati, koju dobro čuvaju ili pak onu koja ima sve­kra i svekrvu.

 

nastavlja se...