Kad djevojka stane vanjskim znakovima i kretnja­ma iskazivati ljubav prema muškarcu — kao što smo opisali u prethodnoj glavi, muškarac neka pokuša da je na razne načine posve pridobije, na primjer ovako:

Kad se oboje zabave nekom igrom ili razbibrigom, on neka namjerice podrži njezinu ruku. Neka vježba s njom razne vrste zagrljaja, kao što je dodirni zagrljaj i drugi koje smo opisali u prethodnom dijelu.

S vre­mena na vrijeme neka joj pokaže ljudski par izrezan iz lista« i tome slično. Kada se s njom razigra u vodi, neka zaroni daleko od nje a izroni tik do nje. Neka se zanosno raspriča o 'mladom lišću« i tome slično. Neka joj opisuje koliko pati zbog nje. Neka joj kazuje kako je slatko sanjao o drugim ženama.

Na sjedeljkama ili skupovima od svoje kaste neka sjedne pokraj nje i neka je pod ovim ili onim izgovorom dodiruje, a ako stavi svoje stopalo na njeno neka joj lagano dotakne svaki nožni prst i potoni pritisne vrh nokta; ako mu je to pošlo za rukom, neka onda rukom dotakne njeno stopalo i ponovi isto.

Dogodi li se da mu ona pere no­ge, on neka stisne prst njene a~uke među svojim nož         nim prstima; a kadgod joj on nešto dodaje ili pak ne­što uzima od nje, neka joj svojim držanjem i izgledom dade na znanje koliko je voli.

Neka je poprska vodom koju mu je ona donijela za ispiranje usta; a kad je zateče negdje na osami ili u mraku, neka je cjeliva i miluje i neka joj iskaže svoja čuvstva ali tako da je ničim ne pozlijedi.

Kadgod se njih dvoje zadese jadno pokraj dru­goga na sjedalu ili ležaju, on neka joj pirišapne:

»Mo­ram ti nešto reći nasamu«,

a kad ona dođe na neko sa­motno mjesto da bi ga saslušala, on neka joj izjavi ljubav, ali više vladanjem i uzdasima nego riječima. Kad bude siguran u njene osjećaje prema sebi, neka se uhinji i legne a nju neka navede da ga posjeti i razgo­vori.

Kad mu ona dođe u pohode, on neka namjerice drži njenu ruku stavljajući je na čelo i oči, a kad dođe vrijeme da se priredi neki melem za nj, on neka je za­moli da ga ona priredi, govoreći:

»To možeš učiniti samo ti i nitko drugi«.

Kad ona ushtjedne otići, on neka je pusti, ali neka je stane prekldnjati da ga opet dođe obići. Ta varka s bolešću neka potraje tri dana i tri noći. Kasnije će se unavadliti da ga ona posjećuje i kad je zdrav, a on neka tada vodi s mjom duge razgo­vore jer, kaže Gbotaniuklia, »koliko god čovjek volio ženu, on je neće osvojiti bez silnih besjeda«.

Konačno, kad muškarac uvidi da je djevojku posve opčinio, neka legne s njom da je obljubi, što se tiče uzrečice da su žene nešto hrabrije uvečer i u mraku, da su u te sate željne ljubavne čarke, da se tada ne opiru i da se mo­raju samo u to vrijeme obležati, to su samo pusta preklapanja.

Kad 'muškarcu nije moguće da sam izvede svoj naum, on neka se obrati za pomoć kćerki djevojčine dadilje ili nekoj- njenoj pouzdanici da je one nagnaju da ga pohodi a da joj pri tom ne otkriju njegove namje­re, a kad ga ona pohodi on neka nastavi onako kao što smo već opisali. Ili, neka vlastitu sluškinju pošalje u djevojčinu kuću da se ondje nastani kao njena druž-benica, i neka je pokuša pridobiti uz njezinu pomoć.

Naposljetku, kad djevojka otkrije svoja čuvstva prema muškarcu prilikom vjerskih svečanosti, vjenča­nja, sajmova, svetkovina, kazališnih predstava, javnih skupova i takvih sličnih zgoda, on meka je domami na neko samotno mjesto i ondje neka otpočne lju­bavnu igru s njom, jer Vatsjajana tvrdi da žene ne od­bijaju svoje suđenike ako. im se ovi obrate u pravi čas i na pravom mjestu.

Kad dođe vrijeme da se uda vrla i dobro odgojena djevojka koja je rođena u skromnoj ili neimašnoj obi­telji pa je stoga ne prose i ne zagledaju oni koji su joj po kasti jednaki, ili kad se zadjevojči siroče bez' roditelja koje poštuje i slijedi pravila svoje porodice i kaste, kad dakle dođe vrijeme da se takve udaju, one neka nastoje zaluditi snažna i naočita mladića, ili mla­dića koji će ih po njihovu sudu oženiti zato što nije pri zdravoj pameti, čak i protiv volje roditelja.

Neka mu se takva devojka umili i dodvori te on neće moći a da je ne zavoli, i neka se s njime često viđa i sastaje. I njena majka neka uznastoji oko toga da to dvoje svede zajedno, a u tome neka joj pomažu kćerkine drugarice i dadiljima kći.

I sama djevojka neka pokuša da se nađe nasamo sa svojim voljenim, neka mu od vremena do vremena daruje cvijeće, betelov plod i lišće i mihmirise. Neka mu također pokaže kako je vješta u raznim umijećima, kako umije dobro masirati, grep-sti i pritiskivati s noktima. Neka zbori is njim o stva­rima koje su mu najmilije i neka raspravlja o načinu i sredstvima kojima se zadobija djevojačka naklonost.

Ali stari pisci kažu da djevojka nigda ne smije sebe ponuditi mladiću ili učiniti prvi korak u tome, pa ma koliko voljela mladića, jer će, učini li tako, izgubiti svoje dostojanstvo i može joj se lako dogoditi da je muškarac prezre i odbaci. Ali kad muškarac na­vali da je obljubi, ona neka ga ne odgurne i neka mu se ne otima kad je on zagrli, a izljeve njegove ljubavi neka dočeka kao 'da ne zna za njegove namjere. A kad je on pokuša poljubiti, neka mu se opre; kad prione da je obleži ona neka mu poslije popriličnog natezanja dopusti da takne njezin stidni dio; i mada će je on sa­lijetati s molbama, ona neka mu ne popusti i ne poda mu se, kao da joj tako nije po volji, nego neka ostane čvrsta na sve njegove pokušaje. Samo kad je sigurna da je mladić istinski ljubi i da joj je uistinu privržen pa je stoga neće kasnije ostaviti, neka mu se preda do kraja, ali neka ga nagovori da se uskoro njom oženi. Kad izgubi djevičanstvo, neka to saopći samo svojim pouzdanicama.

Time smo završili o tome što da čini djevojka kad želi pridobiti muškarca.

Evo što se o tome kaže u stihovima:

»Djevojka koju mnogi prose i zagledaju neka se uda za čovjeka kojega voli i koji će po njenu mišljenju biti poslušan i podoban da je usreći. Ali kada zbog lakomosti roditelji udaju djevojku za čovjeka bogataša ali rđava značaja i nelijepa, ili kad je daju za čovjeka koji već ima nekoliko žena, ona se uz takva nikada neće priljubti, sve da su u njega same vrline, sve da joj je podložan i uz to žustar, snažan i zdrav i da stalno gleda kako bi joj u svemu učinio po volji. Bolji je muž siromašan i neizgledan koji, mada ženi podložan, umije biti i gospodar sama sebe, nego -muž u kojega je mno­go žena, pa bio taj ljepolik i privlačan, žene bogata čovjeka, pogotovu kad ih je mnogo, redovito ne pria­njaju uz muža i ne povjeravaju mu se, i mada uživaju sve vanjske pogodnosti, još uvijek ih mori želja za dru­gim muškarcima. Čovjek niska položaja, čovjek koji je suviše zašao u godine i čovjek koji mnogo putuje, ne zaslužuju imati ženu; ne zaslužuje je ni onaj koji već ima mnogo žena i djece, niti onaj koji se posvetio igri i kockanju i koji dolazi k ženi samo kad mu se prohtije. Od svih prosaca djevojke, samo će jedan po­stati najbolji muž, a to je onaj koji se i njoj najviše mili, i samo takav oe joj biti istinski nadmoćan, jer je on muž iz ljubavi.«

nastavlja se ...